Idemo dalje:
"I kralj Dobroslav sakupi vojsku i dade dio vojske četvorici sinova, pa ih pošalje u mjesto koje se zove Vranjina, prema istočnoj strani, da tamo sačekaju ishod bitke, a on pak sa svojim sinom Radoslavom navali na Grke sa zapada i počeše ih žestoko sjeći. Potom Radoslav, mladić snažan i vičan oružju, sjekući lijevo i desno, stiže do vojskovođe koga, čim prepozna, udari mačem i zbaci s konja na zemlju. Kad to viđeše Grci, dadu se u bijeg, a pade ih veoma veliko mnoštvo koje niko nije mogao izbrojiti. A najviše onih koji su bježali, upravo kad su mislili da su se izvukli, napadnu i poubijaju kraljevi sinovi koji su bili na istočnoj strani. I toga dana je nad Grcima bio izvršen veliki pokolj i nesreća. Kraljevstvo pak Dobroslavljevo svakodnevno je raslo i umnožavalo se. Tada kralj dade svom sinu Radoslavu županiju koja se zove Kecza (Gacko?) zbog toga što se u ratu pokazao hrabrim i što je pobijedio. Međutim, kad je grčki car čuo što se dogodilo, razbiješnjen velikim bijesom a nesrećan u duši, posla odmah izaslanike sa prilično zlata i srebra da to daju Raškom županu i Bosanskom banu i knezu Zahumske oblasti, da bi ovi poslali vojsku i narod protiv kralja. Tada župan i ban, pošto sakupe mnoštvo naroda, poruče Ljutovidu knezu Zahumske oblasti, da bi ovi poslali vojsku i narod protiv kralja. Tada župan i ban, pošto sakupe mnostvo naroda, poruce Ljutovidu knezu Zahumske oblasti, da sjedini sve mnoštvo i da on sam bude vođa čitavog naroda. I tako bi učinjeno. A car s druge strane sakupivši vojsku mnogo veću nego ranije, posalje u Drač i naredi nekom Kursiliju, toparhu, koji je u to vrijeme držao Drač i citavu Dračku zemlju, da sakupi sav narod Dračke zemlje i da se stavi na čelo čitave vojske, pa da krene da uhvati kralja i njegove sinove bilo đe ih bude pronašao
1. Iz ovoga možemo zaključiti da je do prve veće bitke protiv Vizantije došlo u zetskoj ravnici blizu Vranjine.
2. Takođe da se Vojislavljeva zemlja uvećavala. Da je u njegovoj zemlji bilo Gacko koje je pripadalo Travuniji.
3. Da je vizantijski car odlučio da napadne Vojislava i njegovu zemlju tako što je sa zapada potkupio zahumskog kneza, raškog župana i bosanskog bana da krenu na Vojislava a predvodnik je bio zahumski knez Ljutovid. To je onaj za koga imamo posvjedočenu titulu ipata i stratega (vojnog predvodnika) Srbije (Raške i Bosne) i Zahumlja. Znači ovo se savršeno poklapa u dva istorijska izvora. Ako se ko pita kako to da raški župan napada Vojislava a on je zauzeo Rašku - jednostavno. Raški žuan kao vizantijski podložnik je zbačen i on je vjerovatno napustio Rašku. On u pohodu protiv Vojislava kao vizantijski podložnik da bi povratio Rašku učestvuje sa dijelom svoje vojske sa neke druge teritorije - iz Bosne ili Zahumlja.
4. Sa istoka je na Vojisava krenuo drački toparh Kursilije