Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5
U tom sazivu je izabrano 62 poslanika. Od toga virilnih je bilo 12 i to su:

mitropolit Mitrofan Ban,
barski nadbiskuup Nikola Dobrečić,
muftija crnogorski Murteza Karađuzović,
predsjednik Državnog savjeta Marko Đukanović,
članovi Državnog savjeta: Jovan Plamenac,
Ivo Đurović,
Živko Dragović,
Lazar Tomanović,
Filip Jergović,
Mašan Božović,
Pavle Vujisić,
Niko Pejanović.

ostali:
25 su bili klubaši - pripadnici Narodne Stranke (opozicija kralju Nikoli)
17 pravaši - grupa Mijušković-Jabučki (umjereno krilo dotadašnjih pravaša)
12 neutralci - nezavisni poslanici
6 pravaši - Prava Narodna Stranka (lojalisti kralju Nikoli)
2 omladinci - nezvanični sledbenici Marka Dakovića (opozicija kralju Nikoli)

Klubaši i dotadašnji pravaši oko grupe Mijušković- Jabučki su napravili vlast tako što su privukli ka sebi veći dio neutralnih poslanika i napravili tzv. "Radni blok". Da dodam da se odnos među klubovima mijenjao, kandidati su nastupali samostalno pa se onda priključivali klubovima, nisu nastupali na nekoj partijskoj listi. Tako da se mijenjao omjer između narodnjaka, grupe Mijušković-Jabučki i neutralaca, u početku je grupa oko Mijuškovića imala više poslanika, ali nešto kasnije narodnjaci
Pa mislim da je očigledno da bi i ovaj saziv skupštine imao odluke kao Podgorička skupština. Bilo je 27 poslanika omladinaca i Narodne stranke. Od njih bi svi tada glasali za ujedinjenje. Mihailo Ivanović je bio poslanika 1918., bio je i u Privremenom narodnom predstavništvu. I Gavro Vuković je podržao ujedinjenje u početku. I od Mijuškovićevih bi veliki broj glasao za ujedinjenje. I od pravaša bi dosta glasalo. Od tih 6 pravaških poslanika su bili Savo Dragović ( učesnik Podgoričke skupštine) i Sekula Drljević ( naknadno izabran). Obojica su podržala ujedinjenje. I predsednik skupštine Milan Milo Dožić, poslanik grupe Mijušković-jabučko, je bio uniosta, poslao telegram podrške Podgoričkoj skupštini, kasnije naknadno izabran, mada je ubijen od strane Sava Radovića, pa nije mogao da imao priliku da učestvuje. I od virilaca je bilo puno bjelaša. Poput Mitrofana bana, Mašana Božovića, brigadira Pavla Vujisića. Čini mi se i da je Lazar Tomanović podržao ujedinjenje. I barski nadbiskup Nikola Dobreičić je podržao ujedinjenje, a čini mi se i crnogorski muftija.

Šta je bilo sa Markom Dakovićem na skupštini? Neki navode da je bio, drugi da je zadržan od vlasti u Sarajevu, iako je izabran za poslankma u Grahovu.
 
Pa mislim da je očigledno da bi i ovaj saziv skupštine imao odluke kao Podgorička skupština. Bilo je 27 poslanika omladinaca i Narodne stranke. Od njih bi svi tada glasali za ujedinjenje. Mihailo Ivanović je bio poslanika 1918., bio je i u Privremenom narodnom predstavništvu. I Gavro Vuković je podržao ujedinjenje u početku. I od Mijuškovićevih bi veliki broj glasao za ujedinjenje. I od pravaša bi dosta glasalo. Od tih 6 pravaških poslanika su bili Savo Dragović ( učesnik Podgoričke skupštine) i Sekula Drljević ( naknadno izabran). Obojica su podržala ujedinjenje. I predsednik skupštine Milan Milo Dožić, poslanik grupe Mijušković-jabučko, je bio uniosta, poslao telegram podrške Podgoričkoj skupštini, kasnije naknadno izabran, mada je ubijen od strane Sava Radovića, pa nije mogao da imao priliku da učestvuje. I od virilaca je bilo puno bjelaša. Poput Mitrofana bana, Mašana Božovića, brigadira Pavla Vujisića. Čini mi se i da je Lazar Tomanović podržao ujedinjenje. I barski nadbiskup Nikola Dobreičić je podržao ujedinjenje, a čini mi se i crnogorski muftija.

Šta je bilo sa Markom Dakovićem na skupštini? Neki navode da je bio, drugi da je zadržan od vlasti u Sarajevu, iako je izabran za poslankma u Grahovu.
To ne možemo da znamo jer legalnu Skuštinu u ovom sazivu niko ništa nije ni pitao. A mogao je. Daković je zadržan u Sarajevu.
 
Znači izabrano je 25 poslanika Narodne stranke, 2 Omladinskog pokreta, 17 Mijuškovićevih, 4 pravaša, 12 nezavisnih ( od kojih su mnogi kasnije prišli nekom pokretu) i 12 viralaca?
Kao što rekoh, omjer se mijenjao. Ovi ljudi su birani u svojim kapetanijama pod svojim imenom i prezimenom spram drugih kandidata. Pa se većina njih tek kad su izabrani naknadano svrstavali u klubove. Za neke se naravno znalo kome pripadaju. U početku su postojali posebni klubovi Mijuškovića i Jabučkog koji su se slili u jedan i ta grupacija je imala najviše poslanika. Kasnije su ih sustigli klubaši. Bez izbora, ljudi su prelazili iz jednog u drugi klub ili opet postajali neutralni.
 
To ne možemo da znamo jer legalnu Skuštinu u ovom sazivu niko ništa nije ni pitao. A mogao je. Daković je zadržan u Sarajevu.
Mada, i da se sastala ta skupština, i da je napravila takve odluke, i dalje bi bila nelegalna. Jer kralj Nikola mora da potpiše sve odluke skupštine, da bi one mogle da se sprovedu.

Negdje sam pročitao da je prvi plan bio da se sazove stara skupština, ali da je odlučeno da se u potpunosti raskine sa institucijama stare države.
 
Pa vidim da ga svuda navode kao poslanika skupštine.

Nije mi jasno, kako su odluke izglasana jednoglasno, ako je bilo nekoliko poslanika sa zelenih plakata?
Zašto ne pročitaš knjigu Dima Vujovića o tom pitanju? Bio je zbor na kom su birani povjerenici. Nije izabran nijedan povjerenik sa zelenog plakata na Cetinju (a on je po svemu sudeći samo tamo i štampan) jer su napustili skup, tačnije nije im bilo dozvoljeno da uđu u prostoriju. Tako su izabrani za povjerenike sve bjelaši. Ti povjerenici su onda među sobom birali poslanike. Pa se neko od tih bjelaša vjerovatno sjetio ili su dobili instrukcije da nije dobro da na Cetinju izaberu sve same bjelaše jer bi to bila preočita farsa, pa su ti povjerenici izabrali Aleksu Martinovića za poslanika iako ga na zboru prethodno nisu izabrali za povjerenika jer je napustio skup. I on je bio jedini zelenaš na toj tzv. Podgoričkoj skupštini. Međutim izgleda da se tamo pojavila neka grupa kod samih bjelaša koji su bili nezadovoljni predloženim odlukama, nekih 40-ak njih. Na kraju su od 168 glasali i potpisali Odluku koja im je ponuđena, njih 160. Eto. Ovo bi trebalo da bude elementarno znanje učenika osnovne škole ali eto na žalost malo ljudi zna kako je organizovana ta čuvena tzv. Podgorička skupština.
 
Zašto ne pročitaš knjigu Dima Vujovića o tom pitanju? Bio je zbor na kom su birani povjerenici. Nije izabran nijedan povjerenik sa zelenog plakata na Cetinju (a on je po svemu sudeći samo tamo i štampan) jer su napustili skup, tačnije nije im bilo dozvoljeno da uđu u prostoriju. Tako su izabrani za povjerenike sve bjelaši. Ti povjerenici su onda među sobom birali poslanike. Pa se neko od tih bjelaša vjerovatno sjetio ili su dobili instrukcije da nije dobro da na Cetinju izaberu sve same bjelaše jer bi to bila preočita farsa, pa su ti povjerenici izabrali Aleksu Martinovića za poslanika iako ga na zboru prethodno nisu izabrali za povjerenika jer je napustio skup. I on je bio jedini zelenaš na toj tzv. Podgoričkoj skupštini. Međutim izgleda da se tamo pojavila neka grupa kod samih bjelaša koji su bili nezadovoljni predloženim odlukama, nekih 40-ak njih. Na kraju su od 168 glasali i potpisali Odluku koja im je ponuđena, njih 160. Eto. Ovo bi trebalo da bude elementarno znanje učenika osnovne škole ali eto na žalost malo ljudi zna kako je organizovana ta čuvena tzv. Podgorička skupština.
Zar ne piše Dimo Vujović da su se glasači sa Cetinja podijelili u dva tabora u sali. I da je pristalica bezuslovnog ujedinjenja bilo više. To piše Vukić Ilinčić u knjizi ,, Spomenica ujediniteljima 1918-2018" i kao izvor navodi Dima Vujovića
 
Zašto ne pročitaš knjigu Dima Vujovića o tom pitanju? Bio je zbor na kom su birani povjerenici. Nije izabran nijedan povjerenik sa zelenog plakata na Cetinju (a on je po svemu sudeći samo tamo i štampan) jer su napustili skup, tačnije nije im bilo dozvoljeno da uđu u prostoriju. Tako su izabrani za povjerenike sve bjelaši. Ti povjerenici su onda među sobom birali poslanike. Pa se neko od tih bjelaša vjerovatno sjetio ili su dobili instrukcije da nije dobro da na Cetinju izaberu sve same bjelaše jer bi to bila preočita farsa, pa su ti povjerenici izabrali Aleksu Martinovića za poslanika iako ga na zboru prethodno nisu izabrali za povjerenika jer je napustio skup. I on je bio jedini zelenaš na toj tzv. Podgoričkoj skupštini. Međutim izgleda da se tamo pojavila neka grupa kod samih bjelaša koji su bili nezadovoljni predloženim odlukama, nekih 40-ak njih. Na kraju su od 168 glasali i potpisali Odluku koja im je ponuđena, njih 160. Eto. Ovo bi trebalo da bude elementarno znanje učenika osnovne škole ali eto na žalost malo ljudi zna kako je organizovana ta čuvena tzv. Podgorička skupština.
Znam za to da su napustili skup na Cetinju, nisam znao da im je zabranjen ulaz, već sam pročitao da su napustili jer su bili u manjini. Ali je bilo zelenaša još, naručito u Župi Nikšićkoj, Gornjim Rovcima i Staroj Crnoj Gori.
 
Nemam trenutno knjigu pri sebi, ali koliko se sjećam jesu se dijelili u sali, tačno. Ali u žalbi, ili govoru nekog od zelenaša je traženo da iz sale koju su prethodno već skoro napunili bjelaši izađu oni koji su iz drugih mjesta van Cetinja, da izađu maloljetni, da izađu stranci, da izađu oni koji su sarađivali sa Austrijancima i da se puste oni ispred sale da uđu u nju. I možda sam nešto i preskočio. Ali otprilike to bi bilo to. Kako su ovi odbili oni su napustili skup.
 
Znam za to da su napustili skup na Cetinju, nisam znao da im je zabranjen ulaz, već sam pročitao da su napustili jer su bili u manjini. Ali je bilo zelenaša još, naručito u Župi Nikšićkoj, Gornjim Rovcima i Staroj Crnoj Gori.
Za ostale skupove gdje su vršeni izbori za tzv. Podgoričku skupštinu uopšte nemamo informacija kako su protekli, čak ni da li ih je uopšte i bilo. Prosto nemamo zapisnika, najvjerovatnije nisu ni vođeni.
 
Nemam trenutno knjigu pri sebi, ali koliko se sjećam jesu se dijelili u sali, tačno. Ali u žalbi, ili govoru nekog od zelenaša je traženo da iz sale koju su prethodno već skoro napunili bjelaši izađu oni koji su iz drugih mjesta van Cetinja, da izađu maloljetni, da izađu stranci, da izađu oni koji su sarađivali sa Austrijancima i da se puste oni ispred sale da uđu u nju. I možda sam nešto i preskočio. Ali otprilike to bi bilo to. Kako su ovi odbili oni su napustili skup.
Da, to je ona čuvena žalba u kojoj navode da su za Jugoslaviju, ali da Crna Gora uđe ruku pod ruku. Bilo je još nekoliko žalbi po Katunskoj nahiji.
 
Za ostale skupove gdje su vršeni izbori za tzv. Podgoričku skupštinu uopšte nemamo informacija kako su protekli, čak ni da li ih je uopšte i bilo. Prosto nemamo zapisnika, najvjerovatnije nisu ni vođeni.
To sam i ja primijetio. U Kolašinskom kraju su po mom mišljenju održani izbori samo u Gornjoj Morači i Lipovu. Jer su samo tu izabrani ljudi koji su imali pristalice u narodu prije rata. U Kolašinu je izabran sveštenik Mirko Vujisić, sumnjam da je za njega glasala većina. Mirka prije rata gotovo nema nigje u nekim važnim događajima.
 
Znači na izborima za tzv. Podgoričku skupštinu nemamo zapisnike, ne znamo ko je kako glasao, ne znamo ko su članovi biračkih odbora, glasalo se aklamacijom, izbori organizovani za 7 dana, a evo ti jedne strane iz Markuševe knjige gdje piše o nedemokratskim izborima 1911. za vrijeme kralja Nikole (naravno nisu bili demokratski, nije sporno):

20220711_170701.jpg


I ovakvih navoda imamo još dosta, dosta u knjizi. I sada uporedi izbore za tzv. Podgoričku skupštinu gdje ne znamo praktično ništa i ove gdje se u svakoj zabiti zna koliko je bilo kandidata i ko je koliko glasova dobio, ko su članovi biračkog odbora.
 
Znači na izborima za tzv. Podgoručku skupštinu nemamo zapisnike, ne znamo ko je kako glasao, ne znamo ko su članovi biračkih odbora, glasalo se aklamacijom, izbori organizovani za 7 dana, a evo ti jedne strane iz Markuševe knjige gdje piše o nedemokratskim izborima 1911. za vrijeme kralja Nikole (naravno nisu bili demokratski, nije sporno):

Pogledajte prilog 1185699
To je definitivno. Kad je žandarmerija upadala Janku. Čitao sam tu knjigu. Janko inače bio štetan. Znao ponekad sam da povređuje sebe, pa da krivi vlast. Znao da se svađa sa kraljem. To je bila sprdnja. Kad ga je Nikola pitao šta rade u Lipovo kad im kokoške propjevaju.

Na izborima 1907. i 1911. nije bilo Narodne stranke. 1911. je samo nekoliko klubaški nastrojenih kandidata, koji su zvanično bili nezavisni, uspjelo da dobije mandat.
 
@RickRoss pošto vidim da se nismo sporazumeli, da ukratko preciziram:

1) Kada se govori o dualnim identitetima stanovništva, kakvo je postojalo kod naroda u Crnoj Gori, strašno se jednodimenzionalno predstavlja to tako što se to koristi da se predstavi kao da je srpski identitet slabo razvijen. S druge strane, ne posmatraju se isti kriterijumi u pogledu crnogorskog identiteta. On je ne samo bio itekako nerazvijen, nego van područja današnjeg Prijestonice Cetinje odnosno Stare Crne Gore, čast izuzecima, bio je slabije razvijen od srpskog. To vrlo nedvosmisleno kaže Živko Andrijašević; to piše u njegovoj doktorskoj disertaciji i to je mnogo puta pominjao. Osnovno vezivno tkivo, u procesu nastajanja crnogorske nacije, nije crnogorski patriotizam, već srpski nacionalizam. Kalio sam ovde i citate od Andrijaševića; srpski je nacionalizam to što je zvaničnom Cetinju omogućilo da stvori jedinstvenu zajednicu od Pljevlje i Herceg-Novog do Ulcinja i Bijelog Polja. Ne možeš insistirati da je čovek možda načuo blago da je Srbin, i to i da ne razlikuje dotično od veroispovesti, a da ignorišeš to što mu ni na kraj pameti ne bi palo da je nekakav Crnogorac

2) U jednoj rečenici deluje kao da si hteo da kažeš da je srpski identitet došao sa strane, a crnogorski da je posledica prirodne evolucije. To je jedna čista nenaučna nebuloza, koja pripada sferi pseudonaučnih krugova, a koji dele nacije na tobože veštačke tj. sintetičke i na prirodne. To tvrde i prosečni Srbi, vezano za Crnogorce, a i to što si naveo nije ništa drugo do ista nebuloza iz aspekta današnjih crnogorskih nacionalista. Neki obični Pivljanin, izvana je, kako kažeš, saznao da je Crnogorac, jednako kao i da je Srbin. I oba su identiteta stizala iz istog smera; sa Cetinja. Nije jedan stizao sa Cetinja, a drugi Beograda ili tako nešto. Dalje ako govorimo i o istoričnosti tj. istorijskom utemeljenju, za većinu predaka pravoslavnih hrišćana Crne Gore - ne sve, ali ubedljivu većinu - srpsko je ime bilo starije od crnogorskog. Bez ikakvog obzira na to što nisu umeli da razdvoje jasno pripadnost Srpstvu od religije, odnosno od pravoslavne vere. Pa i upravo ta činjenica opet vraća na ono što sam naveo u tački br. 2 na kraju, vezano za to šta je tačno poslužilo da bude vezivno tkivo Crne Gore, pre zvaničnog proglašenja crnogorske nacije.

To je bila i jeste i dalje moja poenta. A što se tiče insistiranja na plemenskoj kulturi Crnogoraca, ona nesumnjivo postoji i može se nazvati svakako i, s obzirom na istorijski razvoj i ulogu koju čak i danas u neku ruku ima (od kriminalnog podzemlja do humora na društvenim mrežama) jednim etničkim obeležjem Crnogoraca. Sasvim jednako kao što je to nesumnjivo i etničko obeležje Srba iz Crne Gore. To koliko ja znam niko uopšte ni ne dovodi u pitanje, tako da ne znam znog čega si to van konteksta uopšte i spomenuo.
 
исти су, шта ти није јасно, исто срање мало другачије паковање..

Pogledajte prilog 1185135

Iskreno, poslušao sam čoveka u emisiji i mogao bih se složiti sa velikim delom njegovog izlaganja. Samo ima problem u vezi nekoliko stvari; dakle 3-4 podatka bih izmenio, gde se vidi da je pod uticajem suverenističkog mejnstrima jerbo je usvojio podatke koji su vrlo jasno tendenciozni.

Mimo toga, potpisao bih većinu stvari koje pominje.

Moj problem nije toliko u pojedinim podacima koje nije najkorektnije predočio, a koji su u izvesnoj meri povlađivanje ciljanoj Šukovićevoj publici, već u tome koliko prećutkuje kada Jovanović priča. On čim otvori usta, lupa nebuloze, i to čak i kad drugi gost vrlo dobro zna da lupeta. Ali, da li iz privatnih razloga ili nacionalnih interesa, ovaj je odbio da mu odgovori i na taj način je bacio ljagu na svoju struku.

Svaki normalan istoričar bi ušao u polemiku i branio istinu, makar ostavljao utisak da je u službi tuđih nacionalnih interesa i na štetu svojih. Trebalo je da iskoristi priliku i da uđe u oštar obračun sa njim i javnosti ga raskrinka kao mitomana koji svojom pojavom kontaminira javni prostor u Crnoj Gori, što o nedvosmisleno i jeste. Mislim, Jovanović je čak i bezobrazan; u jednom momentu čak istoričara 'ispravlja' i tvrdi da zna bolje od njega. Neko toliko bezobrazan, zaslužuje da bude pošteno obrukan i da mu se spusti malčice ego.

Opet, jedna od stvari koje najviše ne volim jeste kad tako neko povlađuje publici ili kad se ćutke nešto trpi tj. prećutkuje. To nije samo nemoralno, nego i beskičmeno. Čak mislim da bih imao više praštanja da je Vukanović dukljanomontenegrinski mitoman (a što nije) pa i da se udruži sa Jovanovićem u predstavi pokažimo koliko su Srbi loši, nego da Jovanovića ovoliko ćutke toleriše. A Jovanović je vrlo vidno ona sorta brbljivih pseudointelektualaca (više je i govorio u emisiji; niđe čudo) koji vole da budu u centru pažnje i koji sebe doživljavaju kao nekakve nacionalne radnike u svetoj misiji. Takvi ljudi zaslužuju ništa drugo nego da im neko pošteno začepi gubicu.

Isto važi i za (krajnje ostrašćenog) voditelja, kojem takođe Vukanović nije odlučio da se suprotstavi.
 
Poslednja izmena:
Kada je krunisan Stefan Prvovenčani, 1217. ili 1221.? Neki čak kažu i da je krunisan 2 puta, jednom po katoličkom, a drugi po pravoslavnom obredu.
Ево једног примера двоструког крунисања из тог времена:
Cardinal priest Siegfried vin Eppstein је 9-ог децембра 1212. године у Мајнцу крунисао Фридриха II за краља Немачке. У Ахену, 23. јула 1215. га је поново крунисао за краља.
 
Ево једног примера двоструког крунисања из тог времена:
Cardinal priest Siegfried vin Eppstein је 9-ог децембра 1212. године у Мајнцу крунисао Фридриха II за краља Немачке. У Ахену, 23. јула 1215. га је поново крунисао за краља.
Када је назив Зета уклонио из употребе назив Дукља?
 

Back
Top