Blogovi

Живела једном У црноме оку Искрица једна Пламичак, скоро Светлуцала ноћу Искрила дању Сневала снове Сијала срећу Ал' дође суза Незвана, врела Угаси искру Утули срећу Донесе таму Црноме оку И сада око Пусти санак снева Но нема искре Да му се нађе Већ само суза Опет и опет Citat
Uvodna misao: 5. Mojsijeva 6:4 "Čuj, Izrailju, naš Gospod Bog je jedan Bog" (YHWH Echad) Marko 12:29 "Čuj, Izrailju, naš Gospod Bog je jedan" (Theos hen) 1. Jovanova 5:8 "I troje je što svedoči na zemlji: duh, i voda i krv. I ovo troje je ujedno (hen)" Jevrejska reč "echad" (zbirna jednina, kolektivna jednina, više stvari uzetih zajedno ili ujedno) označava Boga u 5. Mojsijevoj 6:4. Bog nije "jedan" (u matematičkom smislu) već je "ujedno", Bog je KOLEKTIVNA jednina (echad) a ne "jedan" (yachid na jevrejskom). Ta reč "echad" prevedena je u Novom Zavetu na grčki (hen). Kada Isus citira ovaj stih 5. Mojsijeva 4:6, apostol Marko zapisuje tu Isusovu pouku na grčkom. Marko 12:29 "Gospod Bog je jedan". I zanimljivo, apostol Marko takođe...
Navikli smo da bajke imaju nekakav zaplet, kulminaciju i pravdoljubivi završetak, pa to bude otprilike ovako nekako: U jednoj dalekoj zemlji beše jedan kralj i imao dva baštovana koje je plaćao kao na Zapadu. E sad jedan radnik je bio vredan a drugi samo čekao platu. - Hajde da zalijemo ovaj dvored cveća možda naidje kralj - reče vredan radnik - Ma batali bolan, plata ista zaljevao ne zaljevao - reče drugi koji beše prilegao i okrenu se na drugu stranu. - Ipak mislim da bi trebalo zajedno da radimo, ako naidje kralj kako da te opravdam? - upita vredan radnik - Joj šuti matere ti taman sam usnio jednu trebu skinula se dopola, baš će kralj da miriše cvijeće ima on ha pametnija posla - uzvrati neradnik. Odjednom se pojavi kralj iza...
Ludo Vs Kapitalizam
"Ne ljuti se čoveče" (eng.Ludo) je odličan primer za ovu temu! :D 1) promoterke kapitalizma nam objašnjavaju da svako može da pobedi - da, ali na startu su svima šanse iste, ne i kad je neko sa četvrtom figuricom pred bazom a tebi tek prvi čovečuljak izašao iz kućice u 2020-oj. Pitam promoterke kapitalizma da li bi igrale pod drugopomenutim uslovom? :mrgreen: 2) pravila igre po originalnom sistemu ili po seljačkom? Kod nas se ova igra tako da na svakom polju možeš biti pojeden, ne mogu dve iste figure na isto polje i nema preskakanja svoje vodeće figure. To su modifikovana pravila kad seljak vidi nešto iz inostranstva pa nabode neka pravila igre a mnoga izostavi :mrgreen:
za mog čitatelja, @Sandveil dance Sve što je bilo lepo i plemenito na Ovome Svetu, po svojoj su nepojmljivoj visokorodnosti doneli Prvi. Mada su vrste imale istog Oca, i među sobom bile srodne baš kao i braća od jednog roditelja, tako je isto prvorodstvo nagrađeno milošću koje samo starijem sleduje, i u kojem mlađi mora zanavek ostati nedostojniji, i puki sledbenik. Ništa što Čovek danas poznaje kao svoj izraz i delovanje, ništa što je kao takvo poznavao ikada, nije bilo a da nije naučeno od Prvih. Muzika i slovo, ognjište i zakon, Čovek se samo naučio mudrosti starijeg brata. I kao što učenik nikada ne nadraste svog učitelja, tako ni Ljudi nikada nisu stekli mudrosti mnogo veće od pukog majstorstva podražavanja. Sestra Isolda se...
-Priznajem da je do otkrića došlo na neobičan način, što bi te u ovom trenutku trebalo zadovoljiti. Bojim se da imamo preče stvari da rešimo, mada su one, pošteno govoreći, u određenoj vezi s tvojoj dilemom. U pravu si, kao i svako drugi ko zna da nalazište postavlja pomalo neugodno pitanje teritorije i ovlašćenja. Pogledala je čoveka u crnom. -Ja nisam čovek od zakona i nisam vična ovakvoj vrsti govora. Da li sam se loše izrazila, gospodine savetniče? Čovek joj reče: -Pretpostavljam da niko nije ostao u neodumici. Devojka klimne. -Red je zakone oduvek visoko poštovao, i ne želi da učini bilo šta što bi i moglo dovesti u pitanje. Svesni smo problema do kojeg je došlo. Nažalost, okriće ruševina je previše važno da bi smo spram...
Duško Radović: “Imati prijatelja, to znači pristati na to da ima lepših, pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati nema prijatelja.” -Pravo prijateljstvo nije zasnovano na rivalstvu, već na uzajamnom poštovanju i razumevanju. Prijatelj se ne traži po lepoti i pameti, već karakteru i dobroti. Gde toga nema, nema ni prijatelja. ---------------------- -Opraštanje ne može promeniti prošlost, ali može promeniti budućnost. ---------------- -U neprilici se ne traži krivac, izgovor i opravdanje, već izlaz iz teškoće. ----------- Jovan Dučić: Ko misli da je srećan, on je zaista srećan. - Ogromna je moć misli. S njima sve nastane i nestane. I sreća i tuga.
Danas je subota 18. Januar, dan je bio topliji, vazduh je bio čistiji, nije bilo magle ali je periodično vonjalo na govna. Mnogo toga se promenilo po Beogradu: i zgrade i ljudi i govna. Nedostaju neke zgrade, po koja klupa koja odjednom završila u obližnjem restoranu, po koje drvo iz detinjstva u parkiću a po mišljenju nekog iz Zelenila kome to prvi posao u životu i preko stranke, silne kuće po Zvezdari zamenjene za demokratsku novogradnju, ostali ljudi bez posla pa nisu imali čime da održavaju kuću u demokratiji. Kuća dve da nestanu pa i djene djene ali da cela ulica bude gubitnik tranzicije, to malo da izvinite... Setih se tako jedne kuće i pokojnog komšije, dede mog ortaka, predratni majstor. On je živeo svoj život tempom vremena u...
Draga si mi..kao magla kosti para kao vetar bic sto siba i ne mogu do topline Draga si mi kao zemlja koja prasi kao ocnjak ljute psine
Srećica Dve najvažnije odluke koje je u životu donela bile su: 1 - da se uda i 2 - da se razvede. Prva je bila njena najveća greška, bila je mlada, nepromišljena. Druga je bila njena najveća hrabrost, bila je već i starija i zrelija. Brak je bio naravno – promašaj i doneo joj je samo probleme ali, više od svega nesamopouzdanje. Lepo izgleda i čak je znala da spada u poželjne žene, ali bez obzira na to, njeno se seksualno samopouzdanje u tom braku srozalo do dna. Seks sa mužem - dva puta godišnje po tri minuta.. pa se može reći da je za 9 godina braka imala ukupno 54 minuta seksa. Posle razovoda bila je dugo sama, zbunjena, labilna, čak je ulazila u par veza misleći da će joj one pomoći da malo ojača, ali su i one bile pogrešne. Sve...
Pozdrav. Evo stigoh. Bog je Ljubav,, Bog je sudija, Bog je pravda , Bog je milost. Prvo pitanje koje se postavlja, da li je ovo tvrdjenje neka moja ideja, jer kazes da ja kazem? Nije, biblija nam o tome govori. Bog je ljubav: 1Jn 4:8 A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav. Gde je Bog pokazao ljubav? Jn 15:13 Od ove ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje. Rim 5:8 Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bejasmo grešnici umre za nas. 1Jn 3:16 Po tom poznasmo ljubav što On za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braću. Kor 13:11 A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utešavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biće s vama. Bog je...
poslednja za @Sandveil dance, da ne gnjavim ni nju ni modove :) Sestra Isolda se prenula iz svojih odlutalih misli. Shvatila je da mlada žena govori. -Nalazište o kome govorim obuhvata drevne ruševine na veoma zabačenom mestu u planinama. To je najviše koliko vam u ovom trenutku, i ovako rano, mogu reći. Još uvek nismo u mogućnosti da znamo da li su, i u kojoj meri, podzemne riznice ostale pošteđene tokom svih ovih neizbrojivih godina. Istini za volju, dosad nam je malo toga u znanju. -Da li ste vi bili tamo, gospođice Nemeth? -Ne baš, sestro Isolda. Već znate da puteva u Severnim grofovijama ima vrlo malo, i da su svi nepredvidljivi. Ruševine se nalaze veoma daleko preko svih današnjih granica Čovekovog domena u tim krajevima, čak i...
Za @Sandveil dance, za njenu ličnu ocenu :) -Zahvaljujem na vašem gostoprimstvu, sestro Isolda. -Jesu li putevi dobri, gospođice Nemeth? -Putevi su kao i uvek u Severnim grofovijama. Osmeh se proširio, bolno je učinivši još mlađom, i zarazno zgodnom. -Srećom, navikla sam. -Dolazite li iz Severnih grofovija,gospođice? Glas čoveka u tamnoj odeći bio je neutralan. -Zaista, gospodine savetniče. U Severnim grofovijama se nalazi samostan Reda u kojem sam odrasla i imala sreću da učim od Poštovane Meliane. Uzgred, ona se izvinjava. Odavno je prošlo vreme otkad joj je bilo bezbedno da putuje, mada je to više odluka vrlih sestara kojima je na srcu njeno dobro, nego njena lična. Sestra Isolda se nasmeši. -Poštovana je uvek bila mladog...
Veče je padalo iza visokih, pri vrhu suženih prozora, bacajući zadnje smirajne zrake na veliku prostoriju. Zbog vitrina koje su oblagale zidove i bile pune knjiga, činilo se da je soba neobično zakrčena ljudima; mada zbog svoje prostranosti to nikako nije mogla biti, a nije ni bilo tačno. Čudan je, pre svega, bio način na koji su prisutni ljudi zauzeli dugački stol, sedeći jedni drugima nasuprot, kao da vode ratne pregovore o primirju. Žena, koja je kao usamljena stena iznad litice predsedavala na čelu, u tom je prizoru hvatala uznemirujuće odjeke logike i opravdanosti. Bilo je vrlo tiho i ne naročito prijatno. Ona reče: -Ako biste bili ljubazni, lordovi i gospodo... Par reči pre nego započnemo. Glave s obe njene strane okrenuše se...
Danas (13 Januar) objavljena je vest,da je Beograd po zagdjenosti vazduha, na sedamnaestom mestu u svetu.! Takodje je preporuceno,da niko ne izlazi bez preke potrebe,jer u vazduhu ima opasnih cestica.Iz Ministarstva za zivotnu sredinu,izneto je misljenje,da najvece zagadjenje,stvaraju toplane,koje koriste ugalj.Srbija je izgleda jedina evropska zemlja,koja koristi ugalj za rad elektrana.nije nista receno,sta se preduzima (i da li uopste),da se zagadjenost smanji.Da nevolja bude veca, nad Beogradom je dosta gusta magla,a vlaznost vazduha je sto posto! Ali nas izgleda ovako tragicno stanje vazduha,malo interesuje.Vise nas interesuje,sta ce danas doneti kraljevski savet u V.Britaniji,u pogledu statusa Princa Harija i njegove supruge...
Dragi moji,svaki savet bi mi znacio. Postoji jedan mladić koga nisam ni poznavala uživo,upoznali smo se preko instagrama.Moj profil sam otvorila pre godinu dana,i od tada mi se javljao svakih mesec dana,pa je napravio pauzu tri meseca.Ja sam mu rekla da imam decka i da sam zauzeta,ali od septembra se bas zagrejao za mene.Jedno veče je bio uzbudjen, i postavio mi pitanje kakva sam u krevetu,a ja sam glumila na to da sam uzbudjena i ja,da se ne uvredi,ali nisam bila uzbudjena.Posle nekoliko dana od tog dogadjaja,govorio mi je da zeli vezu sa mnom i da ostavim mog decka.Da je on pravi covek za mene,a ne moj decko.Ja sam se uplasila,zbog toga,na pocetku me nije ni privlacio,pa sam rekla da imam decka,iako smo moj decko i ja raskinuli jos...
Besmislena pesma Na kraju, šta kazati smiraju dana u odlasku? Zatvoriti oči i pogledati u dubinu proteklog vremena. Tražiti sliku koja ostavlja najdublji trag, tuge ili sreće. Olistale grane i nadu očekivati u pupoljcima napupelim. Raširiti ruke, zamisliti pticu, misli pustiti da lutaju. Tišinu slušati, melodiju disanja, treptaj umiriti, u odjeku živeti. Polako kapke otškrinuti, pustiti svetlo da bljesne, kao munja. Gromoglasno se nasmejati, sebi, u brk skresati istinu. Bez odgovora ostaviti sagovornika, okrenuti list, i otići u nepoznato. Oprostiti nezaboravu na sećanjima, ćutati, na kraju, čemu reči izgovarati?
. u trenu jedno oko ostavlja mi premili trag ah a to samo ljubav dal sam ti vecnosti drag Ali draga to zivot prelepi nije a gde je borba za to savrsenstvo tvoje me oko mije
Mark Manson: “Zelja za pozitivnim iskustvom sama po sebi jeste negativno iskustvo. A zacudo, prihvatanje negativnog vlastitog iskustva samo po sebi jeste pozitivno iskustvo.” "To je ono što je filozof Alan Vots obično nazivao „obratni zakon“ – zamisao da, što više težite tome da se osećate bolje, sve ste manje zadovoljni jer činjenica da nečemu težite samo podvlači činjenicu da vam to čemu težite zapravo nedostaje. Što beznadežnije želite da budete bogati, osećate se siromašnije i bezvrednije bez obzira na to koliko zaista zarađujete. Što beznadežnije želite da budete seksi i poželjni, sebe vidite sve ružnijim bez obzira na vaš fizički izgled. Što beznadežnije želite da budete srećni i voljeni, postajete sve usamljeniji i uplašeniji...
Svetla u selu videla su se i sa samostanskih okana, bilo ih je naprosto previše, i samo mesto nikad nije potpuno spavalo. Ležalo je u dolini, prostrano, široko, kao da je kakav ogroman roj svitaca sleteo između krakova planina, i popunio svaki pedalj. Međutim, kako su se približavali, Margit jee bilo sve jasnije da je, čak i za mesto koje nikad sasvim ne spava, u njemu noćas previše popaljenih baklji i lampi. Graja prošarana uznemirujućim zvucima, uzdasima, i, najčudnije od svega, smehom; sa svakim korakom koji bi učinila postajala je sve glasnija. Delovalo je kao proslava, ili više kao da je kakav putujući cirkus neočekivano stigao. Toliko se čudila da je ubrzo sasvim smetnula s uma kako nije propisno obučena, kamoli da je van...
Žrtva (knjiga deo 18)
(Svi prethodni delovi kao i ostali radovi mogu se pronaći ovde) „Nema neba za mene. Ne, ne onog običnog svetlog i mirnog plavetnila, hladnog i mlečno beličastog kao ledena skrama pod teškim pritiskom studeni: niti zaslepljujuće zlatno-blještećeg pod kišom usijanih sunčanih strela što žare vazduh, pale zemlju i uzdižu vodu do paperjastih visina ili teško mirisnog i obojenog kao prenabujao ružičnjak pri zavlačenju lavene kugle pod pokrivače obzorja. Nema ga. Nema ni usporene, lenje zemlje što je zaspala raskalašno zavaljena čekajući milovanje kišnih kapi da se probudi i iz sebe pušta život da iskače čitavim bokorima, grozdovima i perjanicama u nedogled. Nema. Ni kristalne prozirne vode, ćutljivih trava, nerazigranog drveća i cveća...
Nakon što ju je onaj prvi nalet samrtno hladnog straha prošao, Margit je siknula: -Ne sad, Aedane. Imaćemo razgovor, i te kako. Ali ne sad. Zakoračila je, međutim, on spusti ruku na njeno rame i zaustavi je bukvalno u pola pokreta. -Gde misliš da si pošla, zapravo? -Da išćuškam onu gusku, naravno, pre nego... -Pre nego šta? Uđe u Šumu? Isto ono što si i sama uradila? -Ne pričaj gluposti, nisam ušla u... -U redu. -Šta..? -Rekao sam: u redu. Idi. Margit nestrpljivo strese njegovu ruku sa sebe, okrete se na peti i poče hodati nazad pravcem kojim je došla. Ili je bar mislila da to čini. Jer, nije napravila ni tri koraka, kad se našla na istom mestu od maločas, licem u lice s Aedanom. Oči joj se razrogačiše. -Šta, za ime svih...
...necu da se tebe sjetim necu da krenu ruke tamo gdje bi ih memorije poslale ali hocu da krenem tamo kamo ide Morava Juzna niz prohladne opustjele vrbake da se sjetim sitnice svake kad si mi ruke tjerala da k sebi podju pa kud bi one ako ne tebi da dodju i po zelji skrivenoj tvojoj opet krenu i stignu pomognute tvojim stiskom i zaustavljanjem zastanu i ostanu mozda i do veceri ove ne gaseci ne paleci samo odrzavajuci vatre neugasle vatre vjecno zapaljene primjerne lucama i paljenicama zasadjenim u tijelu i jezerima duse i tamnih bezdanima sto se Feniksom gase i radjaju...
Pet noći, pomislila je Margit. Pet noći kako pratim devojku, krijući se u senkama i žbunovima, i peta noć zaredom kako mi uvek najposle nestane pred nosom. Nije joj bilo jasno gde je mogla nestati. Miljama od ivice Šume pružala su se jedino polja, upravo savršeno pregledna, pogotovo ako bi čovek pratio nekog obučenog u bleštavo belo. Ali bela se haljina sestre Ifigenije nigde nije mogla spaziti, čak ni kao kratak odblesak u tami. Kako je to pomislila, Margit spazi belu senku kako promiče između grmova na samom obodu Šume. Mesec je upravo izašao, i bio je skoro pun na vedrom nebu. To je verovatno bio razlg što ju je uspela spaziti, najzad, ili se prosto našla na pravom mestu u pravom trenutku, po prvi put za pet noći. Svakako nije imala...
Pozdrav 2019. putuj u sećanje
Pozdrav 2019. putuj u sećanje Imam svoje vreme ukradeno od svih rasutih trenutaka u ništavilu gubitka. Boje na platnu pamte pokrete one davne godine nestalih negde. Trag na licu govori mnogo bora se tu urezalo pričaju svoju priču. Samo, ja nisam tu piše na vratima mog pogleda tu je lik meni nepoznat. Zapravo, znam ga prerušenog u osmeh treperi u uglu usana stidljivo k'o sunce zimsko. Ogreje, istopi inje na prozoru otkrije čaroliju pogleda belu bajku praznične večeri za sutra Novu najavi godinu.
Back
Top