Blogovi

Nekada nas radoznalost navede da probamo nešto novo... Nekada bunt prema društvu, želja da budemo drugačiji...voljena osoba, problemi u porodici... Ili samo želimo da pobegnemo od stvarnosti... Može biti knjiga, muzika, sport, izlasci, alkohol .... U Veneciji na ulasku u klub nude nam neke pilule... Posle par pića i čiča glišu smo crtali po šanku.... Sve je to bilo kao hladno predjelo... Šmrkanje, duvanje, gutanje ...sintetičke droge... ako se ne predoziraš, ništa nije opasno....Sa svega se možeš skinuti.... Osim sa heroina....esencije opijuma... koja um i telo vodi božanskog stanja... Našeg prijatelja koji nam je uvek davao sve.. Bilo je lepo, dok je um kontrolisao telo.... U izdvojenom separeju, skrivenom od pogleda, slatki opijum...
-Kako znaš da je farmerska ćerka? -Naravno da jeste. Zašto misliš da Šuma ima nešto s tim? -Nisam rekla da mislim. To misli selo, a selo obično zna šta se u selu dešava. -Kao što je znalo da je neko iz Šume napravio dete onoj švalji? Margit oseti krivicu pomešanu stidom. -To je bila greška zbog koje sam se ispričala. Ako želiš, ispričaću se ponovo. -Šta ja imam od tvoje isprike? -Očigledno ništa, inače bi je odavno prihvatio. On se nasmije. -Od nekog ko zna koliko ti, nikad ne bih očekivao da je u stanju poverovati da ta priča drži vodu. -Zašto ne? To je ono što vi radite, nije li? -Jeste, guskice. Ali to ne ide tako. Mala uličarka se naprosto kres.nula, s kim ono? Nekim putujućim torbarom? -Prestani tako da je nazivaš. -Nisam je ja...
Težina nebeskog pogleda
TEŽINA NEBESKOG POGLEDA Težino što pritiskaš nebeskim očima, skrivena si među gusto upletenim korenjem i mračno ubistvena nad blistavim, prozračnim safirom dok pevaš pesmu - ljudolovnu mrežu. Koga prizivaš? Kad bespomoćne, bezazlene cvetove umeju voleti samo pod kaljavim đonom siledžiskim, zar drugačije ljubili bi njih anđeoski stvorovi, tvoji nevidljivi, sveprisutni udovi? Uzgajalište previre od grubosti okovanih duša, tužno iskrenih u sirovoj goropadnosti, nevičnih prepoznavanju tanane finoće nezasluženog milosrđa u nežnom poljupcu gnusnog otrova i previše gordih, ogrezlih u samoljublju, da sa naklonom prihvate razorni tresak groma kao tvoj sveti zagrljaj. Spuštaš se preko njih nežno poput senke, poput svetla, okrutna u dobru...
Neko se sakrije od nekoga Sakrije mu se pod jezik Ovaj ga traži pod zemljom Sakrije mu se na čelo Ovaj ga traži na nebu Sakrije mu se u zaborav Ovaj ga traži u travi Traži ga traži Gde ga sve ne traži I tražeći njega izgubi sebe - Vasko Popa
Margit je u svakom smislu bila od te građe. Činjenica da je ostavljena na pragu samostana još pre nego ju je sećanje služilo, kao i da niko nije znao ko su joj roditelji, tek je pridonosilo primerenosti njenog mesta u Redu. Samostan je bio jedini dom koji je poznavala, i bila je posve na njeg sviknuta. Disciplina i asketizam, te joj stvari nisu predstavljale nikakve teškoće zato što za drugačije nije ni znala a uopšteno se smatralo da bi na tom mestu ionako završila. Još kao pitomica postala je čuvena i van samostana sa svoje nepresušne želje za učenjem, kao i ravnodušnosti spram besmislica, trica i kučina. Bila je najmlađa izabrana starija sestra u celom veku, jedva navršivši zimu svoje dvadeset pete godine kad je zauzela mesto u...
Bio je krajnji bezobrazluk reći sestri Ifigeniji da se nema razloga plašiti Šume tri dana nakon što je ona nesretnica nađena u poljima. Naravno, niko nije mogao pouzdano reći da Šuma ima nešto s tim, ali ta je misao u svakom slučaju bila prva koja bi ljudima pala na pamet kad god bi se nešto slično dogodilo. Zakoni su bili sasvim jasni, međutim, problem je bio u tome što ih se nijedna od dve rase nije pridržavala striktno i dosledno. Do neregulisanih i nedozvoljenih kontakata između smrtnika i Šume uvek je dolazilo, i uvek će tako i biti, i pri tom ništa nije značila činjenica što su te susretu po pravilu inicirali ljudi, kojima se glupost onda obično lupala o glavu. Na zvaničnu se istragu još uvek čekalo da je sestre odobre, što je...
..polako zelene vode brdima dolaze vetrovi ,,ruze sjaj sunca negde daleko Zima je tamo gde magla pociva tiho nista ne dise svakoga jutra se molim nestala je lepota ne mogu ne mogu vise
Sneg je vejao do Svetog Evstatija. Sledećeg dana iz belih oblaka pomolilo se bledo sunce i obasjalo blještavo belu ravnicu. Sve je bilo spremno da na belu pozornicu stupi novorođeni Dobrutin Mrvaljević. Bilo je nekih razmišljanja da ponese ime Belutin, ali je ipak prevladalo mišljenje da bi to bilo pomalo neobično ime za jednog Mrvaljevića. A kako dobi ime Dobrutin? Babica Teopistija, koju su iza leđa koleginice zvale „Suđaja“, zbog njenih proročkih izjava o svakom novorođenčetu, podigla je visoko Dobrutina, (koji se tada još nije tako zvao) i proročkim glasom objavila : „Grlat je - biće muzikalan. Neprestano mljacka – biće debeljuca. Zagledavši ga malo bolje, dodade: „A biće od njega i veliki ljubavnik!“ Tu Dobrutin (koji se tada još...
Zabranjeno postavljanje linkova ka drugom blogu. Kako god. Stotinu ljudi me je pitalo, i nikad niko nije ni otprilike došao do odgovora. Čak ni kad sam probala da objasnim. Pa, da probam ponovo. Gospodara prstenova sam kupila tokom jednog školskog izleta, sad već vrlo davno, na Sajmu knjiga. Pre toga sam čula za Profesora, ali sve što sam o njemu znala bio je pokušaj onog (da li indijskog?) režisera da snimi animiranu verziju, posle koje je (dve) odustao. Nikad nisam videla kraj priče. Međutim, sam crtani nije bio ono što me je ponelo, uostalom, viđala sam mnogo bolje. Tako da mislim da crtani nema nikave veze sa svem što se posle izdešavalo, i svakako nije uticao na mene da tog dana kupim knjigu. Pre je odlučio povez, korice, način...
Autorska tema Zapad nije odustao od ideje da završi sa nezavisnošću preostalih teritorija a to je Kosovo i Vojvodina. O tome se pisalo u mnogim medijima već decenijama. Setimo se Slovenije kada smo mi sami govorili neka ide šta nas briga ali to je bio okidač za Hrvatsku i znamo šta je posle bilo. Tako i Srbi koji sada pričaju neka ide Kosovo jer je već odavno nezavisno je upravo taj okidač koji će rasturiti Srbiju.
Kroćenje vetra
(Svi radovi mogu se pronaći ovde) Kroćenje vetra Sušta je arogancija pomisliti da je to uopšte moguće. Krstare nebom ovenčani lovorom obesno likujući što su hirovitog vetrenog pastuva zajahali. Svečano ga proglašavaju zauzdanim. Da li su pripitomili prevrtljivu neman rečnu ako su naučili da plutaju na njenim nedrima? Vajni osvajači ne znaju za izvesnu pogibeljnost skoka na leđa vetra sem kad su od njega izabrani, od detinjstva prizivani i mamljeni, uzgajana im krila neposlušnosti, navođeni da poveruju da su prepredeni, odvažni lovci, kuraženi u slepoj drskosti bez koje nema leta do nadljudskih visina da mu dveri prozračno nebeske ne odzvanjaju promajnom tugom pustare. Recite vi meni - ko je tu koga ukrotio?
postoji jedna ruka koja pobjeđuje svaku riječ postoji jedan zvonik što se visoko penje dalje od svake zvijezde i od svakog soneta postoji i bog goloruk što se ne rađa u grijehu kao svaki drugi bog već u njenom poljupcu postoji i sunce koje luta iz neba u nebo postoji i muzika ljubavi što se odmara samo u tami postoji i samoća od zlata i golub koji umjesto pisma tajne svakojake nosi postoji i slijepac koji na rukama crta kako glad izgleda postoji i ona tako mi svega ljepša od sunca i od bilo čega
Ljudi zadojeni fekalijama
Nosila zena bebu ceo dan po lekarima, prevozom a ne kolima, jer nije clan nijedne stranke. Dete ogladni, majka uzme da ga podoji u autobusu, a nekoliko onih koje su majke, valjda, kao odojcad dojile fekalijama, krenu da se zgrazavaju i da uporedjuju prirodni cin dojenja (unosenje nutritiva i zastitnih materija u organizam koji se razvija) s prirodnim cinovima vrsenja nuzde (izbacivanja toksina, nesvarenih i stetnih materija iz organizma). Eto, zbog toga su ljudski mozgovi zasticeni lobanjom - da nisu, nekima bi rojevi muva obletali oko glava.
Na dlanu desne ruke . Visoko ka nebu ponosno . Na partiskom sastanku . Kucne varijante pod nebom . Dok se moja haljinica. Lelujala na tihom vjerricu . Sirom otvorenih ociju . Srecnog ponosnog strica . Drzao si moje rucice. Tvoje svo blago toga svijeta . One sto su hladile tvoje celo . Toplo od upale krajnika. Vozio si me kod zubara. U susjedno selo biciklom . Sto si ti meni sve cinio . Pletem milje sjecanja. Dok vrijeme i moje i tvoje. Leti vidicima ravne carobne. Sve dok nas ne zaustavise . Planine nase brda nasa. Vrijeme kracih i duzih susreta. Ne iseckase moje i tvoje obaveze . Ja sam bila tvoj vidik dodira. Ti si bio moj miris sjecanja . Sad ti poklanjam ponude. Pruzajuci ti ruke zgcene. Nek me ne vidis ipak znas. Dosla je...
Pre nekoliko meseci,podigla se u javnosti,velika propaganda koja je trebala da ohrabri mlade majke,da svoju decu po potrebi,podoje ma gde se u gradu nalazile. Bilo je i za i protiv ovog predloga.Lekari Pedijatri su bili kategoricni,da majke treba svoju bebu da podoje,na svakom mestu u gradu.Bio to park,vozilo gradskog prevoza ili ma gde .Proslo je od tih diskusija i razlicitih misljenja,dosta meseci.Sve se utisalo,niko vise i ne pominje taj problem,za koji znaju samo mlade majke,koje se nikako ne usudjuju da prirodnu potrebu za hranom (majcinim mlekom),svoje bebe,nahrane van svog stana.Cini mi se,da je opet "pobedu" odneo nas primitivizam,koji je kao i uvek,hranjenje bebe na javnom mestu,svrstao u pornografiju,i kao takvu i onemogucio...
Ona koja hoda sa kišom (knjiga deo 17)
(Svi prethodni delovi kao i ostali radovi mogu se pronaći ovde) Očeva izvanredna darežljivost pokazala je svoje pravo lice kad su otkrili da im je odneo gotovo svu vodu. Zašto im je ostavio novac? Da se opravda pred zakržljalim ostacima skoro sasvim izumrle savesti što ih je poslao u sigurnu smrt? Ili je napokon shvatio da hram Plesa Smrti može biti na svakom koraku i žrtvovao ih je svo četvoro ne bi li sebi produžio bedni vek? Izračunaše da ako noću putuju ne bi li izbegli tešku dnevnu žegu, mogli su da razvuku zalihe vode najviše na pet dana. Prethodni mali izvor i još manju oazu koja ga je okruživala napustili su pre više od dve nedelje. To je značilo da nisu imali izbora sem da nastave pravo u nadi da će pre nego što pomru od žeđi...
I tako... Aj ono kao nedelja ujutro.Ležim još u krevetu,napolju sumorno,pravo sivilo. Sumiram utiske od proteklih dana,proteklih meseci,proteklih godina... Dobra je ova stvar ,napišeš nešto iz svog života što ne govoriš nikome,virtualnom svetu,koji te ne poznaje ,i koga u principu nije ni briga,al tebi je lakše jer si neku emociju izbacio iz sebe. Znači,živ si. Setiš se kako si odrastao kao sirotinja,kojoj je srećan dan bio svaki onaj u kojem bi ti tata doneo za doručak 100 grama salame,jednu čašu jogurta i četvrtinu svežeg hleba.To su bili retki dani,ali srećni. Setiš se da si čekao nedelju,zbog nedeljnog ručka,kada je pored kuvane šangarepe,krompira,sosa od paradajza i domaće supe,bilo i malo parče kuvanog mesa,kojeg smo delili...
Presušili Viktorijini vodopadi
"Viktorijini vodopadi, koji su nastali na mestu gde afrička reka Zambezi propada 100 metara u ponor, a čija je lepota privlačila milione turista u Zimbabve i Zambiju, presušili su zbog najgore suše u poslednjih 100 godina" - piše Gardijan. Oprosti nam, Majko - Zemljo!
Za razliku od Polluxa, Aedan je bio kompletno obučen, kao i uvek. Stariji Narod ne mari za vrućinu ili hladnoću, ne smeta im ni kiša ni mećava. Kad su koristili svoje Zakonom regulisano pravo da silaze u ljudska sela, mnogo ih je bilo tek ovlaš obučeno i često boso. Bilo je potpuno normalno sresti nekog od Starijeg Naroda golog do pasa, naprimer, ali nije bilo moguće ni sanjati nikog od njih bez oružja. Margit se kroz godine često znala zapitati kako uspevaju da ga sakriju kad dolaze među ljude. Po Zakonu, nisu smeli da se mešaju sa smrtnicima naoružani, međutim, ta je stavka - kao i još tuce njih - bila tek šuplja fraza. Niko pri čistoj svesti nije pomišljao da bi se Stariji Narod držao te odredbe, što je bio osnovni razlog da je čak...
Jedan o blizanaca, Pollux, čučao je korak van zida Šume. Uzevši teoretski, i vrlo strogo, to je značilo da je prekršio Zakon, mada čovek ništa drugo nije ni mogao očekivati od Polluxa. Margit bi bila zapanjena da ga nije prekršio, zapravo. Mada je noć bila prohladna, blizanac je bio go do pasa. Između podlaktica nemarno ovešenih o kolena a naslonjen mu na rame, bio je vitak, savršeno prav luk. Činilo se da je potpuno opušten, međutim, Margit je znala bolje. Ako bi došlo do bilo kakvog problema, ni ona ni sestre iza nje ne bi stigle ni da trepnu, a strele iz Polluxovog luka već bi im probile grla. -Zar nije malo rano za šetnje šumom, sestro Margit? Osmeh mu je bio prelep i zao. Celo mu je lice bilo takvo, kao i kod svih iz Starijeg...
-Šta to ima s nama? Po licima koja su bila okrenuta ka njoj, i zakošenim očima koje su je netremice motrile, nije bila u stanju zaključiti da li su im njene reči novost. Nije odgovorila direktno. Umesto toga, rekla je: -Jedna je devojka silovana u poljima oko sela. -Ponoviću, sestro. Šta to ima s nama? Margit oseti kako joj se kičma zateže. Rekla je, oporo: -Ima li? Pre nego je Aedan ikako odreagovao, Pollux ispljune: -Koji je ovo put po redu? Zašto bi Šuma imala veze sa svakom ljudskom kur.vom koju nađete u jarku? Aedan neobično sporo skrene pogled u momkovom pravcu. Pollux mu je bio okrenut leđima, i Aedan nije ni reč izgovorio, međutim, blizančeva se ramena na tren skupiše i kičma izvi kao da ga je Aedan ošinuo bičem...
1920 godine poželjnije vrste biljaka su se dobijale tako što su zračene x-zracima i gama zracima i tretirane hemikalijama da bi se dobile nasumične mutacije biljaka od kojih će neka možda ali samo možda da bude poželjnija ili otporna na razne parazite, bolesti ili herbicide. Potomke ovako ozračenih biljaka MI DANAS UVELIKO JEDEMO, DINSTAMO, KUVAMO, PRŽIMO. Tako da u čemu je problem, prihvatljivo je da jedemo potomke ozračenih biljaka I tretiranih toksičnim hemikalijama ali kada se genom menja genetskim pištoljem koji mi ljudi danas koristimo e onda dalje nećeš moći Kalemljenje je takođe oblik genetskog inženjeringa primitivan ali ipak genetski inženjering i petljanje sa genima. Već stotinama godina jedemo takvu hranu pa ništa...
О допингу, кажњавању једне нације и још понешто
Ауторски текст О допингу, кажњавању једне нације и још понешто 9.децембра љета господњег 2019-е планету је обишла вијест Одлука свјетске антидопинг агенције је најсрамнија у историји спорта, која је злочин прије свега према самом спорту и којом се обисмишљено све оно што би спорт требао бити. Након ове одлуке, без обзира да ли ће или не бити спроведена или ће дежурни негативци бити помиловани, спорт више неће бити што је био. Ви можете казнити спортисте који преваром настоје остварити бољи резултат, ако их ухватите у превари наравно. Али колективно кажњавање једне земље и једне нације, а велики број, барем 90% спортиста и спортисткиња који нису били никад ни осумњичени за превару, је сумрак разума, морала и увод у систем вриједности...
O ljubavi su rekli: Erich Fromm "Ako je osoba sposobna produktivno voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopste nije sposobna voleti." "Bogat nije onaj ko puno ima, već ko puno daje." "Je li ljubav umetnost? Tada zahteva znanje i napor!" "Koliko zaručenih ili tek venčanih parova sanja o blaženstvu svoje ljubavi koja će im se desiti u budućnosti, premda se upravo u ovom trenutku počinju dosađivati. Ovo je u skladu s opstim stavom karakterističnim za modernog čovjeka. On živi u prošlosti ili budućnosti, ali ne u sadašnjosti." "Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo." "Ljubav je jedini zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije." "Ljubav je umeće; dobro naučiti ovo umeće najvažnija je...
.Upravo je stigla jedna tuzna vest.Umro je veliki glumac,Prvak drame Beogradskog dramskog pozorista,Zoran Rankic.TV gledaoci,najvise ce ga se secati u ulozi Direktora Popare,u TV seriji "Srecni ljudi". Bio je ne samo veliki glumac,vec i pisac,satiricar,reziser...jednom recju,veliki mnogostruki intelektualac. Umro je u starackom domu,posle duze teske bolesti u 84 godini svog zivota.Neka mu je laka zemlja.!
Pomno sam pratio,sva ona dogadjanja,sva maltretiranja koja je morao da podnosi VD.GRADONACELNIKA G.Goran Vesic. Namerno stavljam vd. a ne zamenik Gradonacelnika,jer mi Gradonacelnika u toj funkciji,i nemamo (ne obavlja svoju izbornu duznost).Napadi nisu bili samo formalni.Goranu Vesicu je i preceno,a i fizicki su pokusavali da prekinu radove na izgradnji Trga Republike.Medjutim,Goran Vesic je hrabro,istrajno i dostojanstveno,sve radove oko kompletne restauracije Trga,izveo sjajno,unoseci svu svoju energiju,svoj intelekt,da bi od jednog provincijskog Trga,kakav je do tada bio,postao ono,sto danas pretstavlja.Danasnji izgled ovog najveceg i najlepseg beogradskog Trga,pretstavlja ponos cele srbije,ne samo nas,koji zivimo u Beogradu.Za...
Чему све то моје школовање кад радим за идиота који за оно што ја урадим узме људима не само новац него и кожу с леђа, а онда мени да кикирики? Мојих 300 страна превода наплати 3000 евра, а онда мени да 250 на банку и још 150 кеша. Ваљда да што мање доприноса уплати. И још господин мене држи као приправника, па и тако зарађује паре на мени. А кад ми буде вријеме за пензију, нећу моћи да купим ни онај споменути кикирики. Да и не спомињем да моја комшиница која има трогодишњу средњу школу конобарише у најгорој биртији у граду и има плату 800 евра. Чему онда моје школовање? Боље би ми било да сам се на вријеме прихватила тацне, или научила да превијам ране и вадим крв па отишла за Њемачку. Добродошли у балкански Апсурдистан!
Mica se digitalizovala
Na pragu 2020. godine imamo tu mogućnost da iz ležećeg položaja obavimo razne stvari...kupimo, platimo, pošaljemo... Jednostavno je, popunjavamo polja, klikćemo, upisujemo, štikliramo da se slažemo sa Uslovima, iako ih nismo ni otvorili, kamoli pročitali, nema veze... Pitaju vas za ime, prezime, ime oca, majke, babe, dede, sestre iz Novog Sada... I onda još nekoliko sigurnosnih polja, jer bezbednost je na prvom mestu... Poslednji klik do aktivacije naloga i kreće kupovina iz fotelje, al ne lezi vraže... Da bi online nalog bio aktivan, moram da ga overim offline - da se lično pojavim na šalteru kako bi utvrdili identitet! Dakle, FT1P dobio je svoj digitalni oblik...
Nikome više nije jasno šta se dešava u naša dva rijalitija ili ako se već dese nedozvoljene situacije zašto niko ne reaguje. Da li je moguće da su vlasnici obe televizije iznad zakona.Ponašaju se kako žele jer ih niko čak nije ni opomenuo. Do skoro smo gledali na seks u rijalitima kao na čudo,danas je to normalno.Seksa se svako sa svakim dok ne naprave krug,pa onda okrenu novi. Zato se otišlo dalje. Reko bi neko kud dalje. E,to dalje su teške uvrede,tuče,fizički napadi na žene,pokušaj silovanja pred kamerama, felacio u sred emisije, nacionalističke uvrede,nasilje nad starim osobama. Pa hajde redom dokumentovacu video klipom.... Pogledajte tuču dva starca i jedne mlade žene.Njih dvojica se bore za njenu naklonost... Zlostavljanje...
Ауторска тема: Медији су у том свом задатку роварења против српске кошарке. И поново су бацили "кост" да би Камински могао заиграти за Србију (овдје). Позиције селектора Србије је и привилегија и част, али и казна, ту ће Кокошков бити изложен сталним ударима, као у овом случају када малициозним спином настоје испровоцирати неки одговор због којег ће се Игор касније кајати. Поменути Камински је Американац, да ли је загријан да обуче дрес Србије не знам, али он је Американац, и ту ако би и играо може играти само као натурализовани играч. И ту долазимо до дилеме, натурализовани играч, да или не? У женској репрезентацији имали смо ту ситуацију са Пејџовом, у мушкој нисмо имали таквих ситуација до сада, став и КСС и бившег селектора је...
Back
Top