Blogovi

...necu da se tebe sjetim necu da krenu ruke tamo gdje bi ih memorije poslale ali hocu da krenem tamo kamo ide Morava Juzna niz prohladne opustjele vrbake da se sjetim sitnice svake kad si mi ruke tjerala da k sebi podju pa kud bi one ako ne tebi da dodju i po zelji skrivenoj tvojoj opet krenu i stignu pomognute tvojim stiskom i zaustavljanjem zastanu i ostanu mozda i do veceri ove ne gaseci ne paleci samo odrzavajuci vatre neugasle vatre vjecno zapaljene primjerne lucama i paljenicama zasadjenim u tijelu i jezerima duse i tamnih bezdanima sto se Feniksom gase i radjaju...
Pet noći, pomislila je Margit. Pet noći kako pratim devojku, krijući se u senkama i žbunovima, i peta noć zaredom kako mi uvek najposle nestane pred nosom. Nije joj bilo jasno gde je mogla nestati. Miljama od ivice Šume pružala su se jedino polja, upravo savršeno pregledna, pogotovo ako bi čovek pratio nekog obučenog u bleštavo belo. Ali bela se haljina sestre Ifigenije nigde nije mogla spaziti, čak ni kao kratak odblesak u tami. Kako je to pomislila, Margit spazi belu senku kako promiče između grmova na samom obodu Šume. Mesec je upravo izašao, i bio je skoro pun na vedrom nebu. To je verovatno bio razlg što ju je uspela spaziti, najzad, ili se prosto našla na pravom mestu u pravom trenutku, po prvi put za pet noći. Svakako nije imala...
Pozdrav 2019. putuj u sećanje
Pozdrav 2019. putuj u sećanje Imam svoje vreme ukradeno od svih rasutih trenutaka u ništavilu gubitka. Boje na platnu pamte pokrete one davne godine nestalih negde. Trag na licu govori mnogo bora se tu urezalo pričaju svoju priču. Samo, ja nisam tu piše na vratima mog pogleda tu je lik meni nepoznat. Zapravo, znam ga prerušenog u osmeh treperi u uglu usana stidljivo k'o sunce zimsko. Ogreje, istopi inje na prozoru otkrije čaroliju pogleda belu bajku praznične večeri za sutra Novu najavi godinu.
Sestra Ofelia nije morala objašnjavati zašto joj govori da obrati pažnju na mlađu sestru Ifigeniju. Margit je bilo jasno. Nije bilo nijednog aspekta samostanskog života koji bi zahtevao da se sestri Ifigeniji udeli posebna pažnja. Moglo se raditi samo o jednom. Njen je strah bio potvrđen još prve večeri kad je, bdijući na prozoru, spazila sestru Ifigeniju kako se u gluvo doba noći iskrada iz samostana. Ujutro je otišla pravo kod sestre Ofelie u njenu spavaonicu, nešto što sestre nikad nisu radile. Bez uvoda, pitala je: -Koliko to već traje, sestro? Sestra Ofelia je još uvek plela svoju dugu kosu boje kestena. Nije gledala u Margit kad joj je odgovorila. -Neke dve nedelje, rekla bih. -Dve nedelje..? Sestra Ofelia ju je ignorisala...
Hapsite lopove!
Jelki treba desetak godina da bi izrasla do visine od 2m i veoma je važna za očuvanje zdrave životne sredine. Statistika kaže da se u toku novogodišnjih praznika samo u Beogradu proda oko 400.000 jelki. Greh je kupiti isečenu jelku, izuzev ako nema atest da je proizvedena baš u svrhu prodaje i da se zna njeno poreklo i ko je prodaje. Ako to ne piše onda kupujete ukradenu jelku. Zbog toga ne kupujte sečene jelke, već izaberite jelku sa busenom u saksiji ili sa busenom uvijenim u jutu, koju ćete posle praznika moći da „vratite“ u prirodu (ako je budete pravilno čuvali). Da li znate da je kazna za ukradenu jelku desetak hiljada dinara, znači manja nego vrednost jedne dobre jelke na pijaci.U nekim zemljama za posečenu jelku lopova...
SERB, PLANINA SERBAL I SERBONIS ( SRPSKO) JEZERO
Planina Serbal (Mount Serbal) ili Planina SRBA, se nalazi u nacionalnom parku Svete Katherine na jugu Sinaja. Poznata je u tekstovima i kao Gebel Serbal, 2070 metara visoka, to je peta najviša planina u Egiptu. Smatra se da je Serbal biblijskio brdo Sinaj. Na Planini Serbalu je bilo mnogo granitnih stanova koje su naseljavali monasi u ranokršćanskim vremenima, postoje i tragovi iz četvrtog stoleća. Mnogi su natpisi na stenama u podnožju brda Serbal, i duž putanje do vrha. Postoji mesto na putu koje se zove Mokatteb, ili dolina pisanja... Interesantni su stoga sinajski (srbski) papirusi pronadjeni u manastiru Sv.Katarine, pisani srbskim slovima “ćirilice“. SIN je jevrejski naziv za Boga mudrosti i uopšte naziv za ovu planinu u...
Nedelju dana kasnije, Margit je zastala na ivici polja u sumrak. Veče je bilo prelepo, ali ona nije opažala kapi rose koje su podrhtavale na svakom listu i stapci, blistajući nemogućim bojama u zadnjim zracima umirućeg sunca. Ako će iskreno, nije bila sigurna ni gde se tačno nalazi. Ovo nije bio put kojim je odlazila na sastanke sa Šumom, niti ijedan kojim je hodala pre, a koliko ju je pamćenje služilo. Nekim udaljenim delom svesti napola je bila svesna da se opasno primakla ivici Šume, onom prvom niskom rastu mladog drveća i nabujalih grmova. Ali nije obraćala pažnju ni na šta od toga. Sva je njena pažnja bila koncentrisana na sestru Ifigeniju koju je pratila, neopazice, već sat vremena i već peto veče zaredom. Bila je bsna, ali...
Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu čuva danas rukopis Ive Andrića, "Konac komedije", koji spada u grupu "napuštenih rukopisa" a sve u "Ličnom fondu Ive Andrića". Ne zna se tačno kada je napisana, jer rukopis nije datiran, ali po nekim karakteristikama teksta, koji je istovetan sa sačuvanom prepiskom iz tog vremena, sa dosta sigurnosti se može zaključiti da pripada ranom razdoblju Andrićevog stvaranja, 1914.-1918. god. Na rano razdoblje ukazuje i to da se Andrić jedino u mladosti zanimao za dramaturgiju, pa je čak pisao i pozorišnu kritiku. Mladi Andrić je svoj prvi i jedini dramaturški pokušaj dao na uvid iskusnom i tada najuglednijem dramskom piscu, Ivi Vojnoviću, sa kojim je bio u svakodnevnom prisnom i...
Morala je obaviti neke nabavke za samostan, i sestra Ofelia je takođe imala neka posla u selu, pa su pošle zajedno. Ćutke, kao i obično. I pre nego se sve izdešavalo, vrlo je malo govorila sa sestrom Ofeliom, osim onoga što je bilo najnužnije. Margit je to odgovaralo. Trg je bio raščišćen, i jedino su sjajno nova vrata paba odavala da je u selu išta drugačije. Ono što je Margit upalo u oči, bilo je da ljudi deluju ozbiljnije. Trg je bio tiši nego obično, i jedino se čula muzika vergla iz jednog ugla u koji se ugnezdila lutajuća družina Cigana. Sestra Ofelia se izgubila pod jednom nadstrešnicom, dok je Margit, odjednom se osećajući kao da ju je ko okačio o kuku i povukao, pošla u pravcu muzike. Cigani su bili retki posetioci i po...
Njen život i rad u samostanu kao da su izgubili na svojoj vrednosti. Margit nikad nije provela ni trena lamentirajući nad tim što je siroče, ostavljena na sestrinskom pragu, i što nikad neće saznati ko su joj roditelji. Otkad zna za sebe, rasla je i živela s tom svešću, i posve se s njom srodila. U isto vreme, to joj je pomoglo da Red i način života u njemu prihvati u potpunosti, da se saživi s idejom da je to jedini način koji joj odgovara i koji ne bi menjala ni za šta. Čak ni pola godine nemira koje joj je donosilo lepo vreme, nije bilo u stanju naterati je da posumnja da se nalazi upravo na onom mestu za koje ju je sudbina predodredila. Sad je postala nestrpljiva. Uobičajene samostanske dužnosti su je smarale, i jednom ili dvaput...
Vreme za sajam je došlo i prošlo, i još uvek niko nije pominjao naredni. Neke su se glasine pročule duž grofovije, mada je selo bilo veoma udaljeno, i svaka reč koja je iz njega dolazila ili u njeg ulazila; obično bi se uzimala uz veliki oprez. Zbog svog položaja, mesto je uživalo određeni imunitet, i čak se ni zvanične, svetovne vlasti grofovije nisu volele mnogo mešati u bilo šta što se u selu dešavalo. Naravno, grofovski savetnici su bili preduzimljivi, praktični ljudi koji su uvek prvo razmatrali finansijsku situaciju. Selo je bilo mesto iz kog je grofovija crpla ogromno bogatstvo u vidu poreza i nameta, i vlastima je prvi prioritet bio da ništa ne naruši vekovnu praksu koja je to stanje održavala. Mnogo ih je više sekiralo...
Posle celog dana nadgledanja rada pitomica u samostanskim vrtovima, Margit je otišla u kupatila. To je jutro naterala starije sestre da popričaju o događaju u selu, insistirajući da se nešto odmah preuzme. Red nije voleo reči kao što su "odmah" ili "sada", i nije postigla ništa. Čak ni sestra Ofelia nije bila na njenoj strani, mada je po pravilu na nju uvek mogla računati. Otkako su se vratile iz Šume, sestra Ofelia ju je namerno izbegavala. Margit se nadala da je u pitanju samo tipično žensko durenje, mada bi to bilo čudno ponašanje od trezvene, nogu čvrsto na zemlji sestre Ofelie. Iako nikad nije stekla prijateljicu u Redu, sestra Ofelia je bila nešto najsličnije toj kategoriji, i Margit je cenila njen um i njenu racionalnost. Možda...
Svašta se moglo očekivati, osim onoga što se najposle desilo, a desilo se to da nikakvo izaslanstvo nije došlo iz sela u samostan. Jedino što se iz sela čulo, bilo je da je naredni sajam otkazan, što se nije dogodilo otkad je Margit pamtila. Dva dana nakon paljenja trga, Margit se iznenada setila peškira i odeće koje je ćušnula pod grm kad je Castor došao po nju. Iz nekog ludog razloga, to je odjednom postala nabitnija stvar na svetu. Dobro je pazila da ugrabi momenat kad se niko nije kretao oko kupatila, a onda hitro pošla stazom, bacajući poglede pod grmove. Spazivši, najzad, odsjaj belila među lišćem, sagnula se i počela trpati stvari u zagrnut skut. Jedan glas progovori: -Bila sam sigurna da ćete doći po to, sestro. Margit se...
U biblioteci je vladala grobna tišina. Redovi i redovi knjiga išli su u krug duž zidova popunjavajući cele tri galerije, sve do tavanice koja se gubila u visini i svetlarnika umesto krova. Biblioteka je bila mesto na kojem su sestre provodile najviše svog vremena, i gde su se okupljale kad su se morale posavetovati između sebe. Do pre nekoliko časaka, Margit je imala dojam da sve govore u isti glas - sve, zapravo, osim nje. Ona je ćutala. Nije ni trenula cele noći ali ne zato što su je morile teške misli. Ne, čak ni posle svih neverovatnih stvari koje su se nočas izdešavale, nisu to bile nesmirene misli koje su joj onemogućavale da zaspi. Zapravo, glava joj je bila bistrija nego je pamtila za dugo vremena, i osećala je čudnu smirenost...
Već se kod zadnjih kuća više nije mogla suzdržavati. Naglo je skrenula s druma, nagla se nad jarak i povratila. Selo je još uvek brujalo, ali mnogo tiše. Neke su usamljene noge trčale praznim sokakom, a onda se vrata zalupiše i svetlo na prozoru istog časa utrne. Kad je ponovo uspela prikupiti daha, Margit se teško uspravila. Zarila je lice u ruke, a onda Castor progovori iz nestvarne blizine, odmah za njenim ramenom. -Uzmi ovo. Ona pogleda. Još uvek joj je bilo muka i morala je paziti da se ne pomera prebrzo. Blizanac joj je pružao nešto što je u mraku izgledalo kao majušna bočica začepljena voskom. -Popij malo, i uzimaj svakog dana gutljaj. Biće ti bolje. Margit umorno klimne glavom. U tom bi trenutku popila i otrov, samo da...
Ruke mu poleteše naviše, ukopaše joj se u kosu i privukoše je sebi snagom od koje se povela na nogama. S bolnom grubošću, usta su mu se zarila u njena, i jezik odmah pronašao njen. Gotovo u istom času je počela da prepoznaje metalni okus krvi, pa ga je zgrabila za zapešća i pokušala se oteti, međutim, on je steže još jače, još bolnije, ne dozvoljavajući joj da se odmakne, grabeći s mahnitim, gnevnim nestrpljenjem, još grublje, još dublje. I još. U jednom je trenutku pomislila da nikad neće prestati. Već u sledećem, odbacio ju je od sebe istom silinom kojom ju je bio i privukao. Sasvim bi sigurno pala, da je nisu dočekale nečije sigurne ruke. Aedanove plamteće oči učiniše vrtoglav skok s njenog lica negde iznad njene glave. Rekao je...
Zamislim, otvoren prozor, leluja zavesa, miriše na sneg. Pomeram procvetalu ciklamu, voli zimu ali u toploj sobi. Vetar pomiluje njeno zeleno, jedro lišće, roze cvetovi skupiše latice, od dodira hladnog, kao dah da im zastao. Magli se staklo, ostavljam otisak dlana, za sutra trag prošlog dana. Zamislim, sunce i senke na zidu, jutarnje slike oslikane na toplom jastuku. Dodirujem odsjaj, beži mi ka danu, vreme koje izmiče grabim u dahu, žurba nema smisao lepote ičekivanja ni panika svrhu prolaznosti moje, delove snova polako pakujem, spremam ih za novo putovanje, nepoznato u prolazu zaustavljam. Zamislim, ono davno, bliskije od juče, ispijeno mleko sliva se niz bradu, i sve, baš sve ostavlja trag neizbrisiv u osmehu veselog lika...
Savijam granu, zelenu, jedru, pažljivo upirem oslonac, da ima pravac ka novom rodu, i berbu planiram za budučnost, dostižnu, možda, molitvu da pogledom uputim za dobro, za zdravo, za rumeno, rosom orošeno u šarenoj kecelji nabrano, voće. Tkalja vremenska da mogu biti, više bih boja radosti utkala, osmeha, veselih glasova, pogleda snenih, zanesenih, snovima šarenih, livadi rascvetanoj nalik, da bude tuge, znam mora biti, kako bi veselje imalo smisla, sve mora imati svoju suprotnost, žalost, radost, kao noć i dan, posle ću račun da svedem. Uvek je prisutno, možda, pravac kojim idem, ispravan, da li je, put ovaj, baš meni namenjen bezimenoj, ili je imenom datim, krštenjem određen, teret na nejaka pleća, iznosim ga do vrha, Sizifu nalik...
-Pogledajte devojku ustalu iz samrtne postelje! Ne čini li vam se da naše seme leči? Diže iz mrtvih? Neko dobaci iz gomile: -Velike su Šumske moći! Duž trga prasne veseo smeh, zvižduci i ruganje. -Stariji Narode! Braćo! Bio je to ljudski glas, star, drhtav, preplašen. Margit otvori oči. Lomača je sad gorela tako moćno i visoko da je počela pretiti najbližim krovovima, mada se činilo da to niko ne primećuje, a jaru je čak i Margit osećala na licu. U žutom i crvenom svetlu urlajućih plamenova, u samom srcu trga, Aedan je stajao pored uplakane devojke. Ona se na tren povela na nogama, ili možda pokušala uzmaći od paklene jare, ali Aedanova ruka poleti, pograbi je za dugu, rasplelu kosu i bezosetno i grubo vrati na mesto. Devojka...
Selo je bilo veliko i bogato, okruženo dobro obdelavanim poljima. Starešine su bile odgovorne da se milju i po dug put do samostana održava tokom cele godine, jer, mada ne najprometniji u kraju, svakako je smatran za najbitniji. Blizina samostana bila je nešto na šta su seljani bili veoma ponosni jer su sestre svojim prisustvom učinile ceo kraj poštovanim u grofoviji. Blizina Šume učinila ga je moćnim. Stariji je Narod bio čuven sa svog bogatstva od kad ljudi pamte, i duž svih smrtničkih zemalja. Selo je bilo centar razgranate i vrlo profitabilne trgovine sa Šumom, prvenstveno zato što je Šuma uglavnom trgovala krznima, kožom i smrtničkom mahnitom potražnjom za ulovom. Ljudi nisu lovili, i jedino je Stariji Narod bio u posedu svih...
Sestre su se opirale da preduzmu bilo šta konkretno, tvrdeći da je izbegavanje konflikta sa Šumom uvek na prvom mestu i od najvećeg značaja, i da se ne treba činiti ništa što bi to dovelo u pitanje. Mada nije mogla reći da se s njima ne slaže, Margit je svejedno osećala, kao i na desetinu puta pre toga, da uzimaju Zakone i Dogmu kao izgovor. Rasprava ju je izmorila i iznervirala, i zato je namerno ceo dan provela u baštama. Kad je, mnogo posle, izašla iz kupatila, već se bilo sasvim smračilo, i, hodajući ušuškanom stazom između rododendrona visine čoveka, učinilo joj se da u daljini čuje neku buku. Bila je predaleko da bi uhvatila o čemu se radi, ali znala je da galama dolazi iz pravca sela, i to ju je zbunilo i pomalo uplašilo. Nije...
Trenutak ili dva, prosto je stajala tamo na pragu i zurila, mada ni u kakav prizor koji vidi po prvi put u životu. Zapravo, ako će iskreno, nije ni znala koliko je ovakvih situacija doživela tokom godina, sve otkad je bila devojčica. Njene su pitomice ostavile otvorene kapke u spavaonici, znajući njene navike, i tu je na ispustu čučao Aedan. Celo noćno nebo istačkano zvezdama leglo mu je na ramena, ali ništa nije moglo zasenčiti belinu njegove kože. Svetlo baklje okačene o zid pored okna dalo je njegovoj kosi nijansu riđe kakvu nije imao po danu, mada je Aedanova kosa i inače bila čudna, i zlatna i crvena, i često joj se činilo da u njoj ni dva pramena nisu iste boje. Nije moglo biti veće promene od onog Aedana od jutros, i ovoga...
EVO ZA APOSOTOLE KOJI JE TO DAN GOSPODNJI kirijake hemera PA I ZA APOSTOLA JOVANA: Apg 2:20 Sunce će se pretvoriti u tamu i mesec u krv pre nego dodje veliki i slavni DAN GOSPODNJI. KYRIJAKE HEMERA: 1.Thes 5:2 Jer sami znate jamačno da će DAN GOSPODNJI doći kao lupež po noći. KYRIJAKE HEMERA 2.Pet 3:10 Ali će doći DAN GOSPODNJI kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se od vatre raspasti a zemlja i dela što su na njoj izgoreće. KYRIJAKE HEMERA ISTI ONAJ KAO ZA LICNOSTI STAROGA ZAVETA!!! U svim ovim stihovima se kaze Kirijake Hemera i jasno je da nije rec o nedelji. A duhovnici velikih crkava kazu, DAN GOSPODNJI u Jovanovom Otkrivenju je nedelja. Nije to nedelja nego dan suda, dan kada Bog sudi ovome...
Ljudi su se plašili seksa ponajviše zato što Šuma nije, dok ga je Red anatemisao jer mu je seks tokom veka pravio najviše problema. Zato su sestre iznašle da Dogma treba počivati na celibatu i aksetizmu, kao i da je svaka od njih dužna da uvek ostane hladne glave. Iz takvog tumačenja Dogme proizašlo je sve što je imalo bilo kakve veze sa sparivanjem, između ostalog i način na koji se lepota u Redu doživljavala kao nešto krajnje bespotrebno, ili čak i opasno. Svi su znali da se lepuškaste devojčice skoro nikad ne biraju za pitomice i da je lepo lice obično prva stvar zbog koje će vas sestre odbiti. Međutim, kako je s Margit ta stvar bila drukčija, jer se ona prosto zatekla tu gde jeste i niko u stvari nije odlučivao o njenom izboru...
Nemir je popustio. Godinama je bila ubeđena da je nemir u nekoj vezi sa starenjem, zrelošću, činjenicom da više nije dete, obzirom da nije pamtila da ga je osećala kao devojčica, pa čak ni kao vrlo mlada devojka. Međutim, ta ju je muka dosad već dovoljno dugo pratila da ponekad pomisli da je oduvek deo nje. Naravno, nije. Onda, šta se zapravo dogodilo? Sazrevanje? Odrastanje? Postepeno nakupljanje tenzije vremenom tokom kojeg su se Aedanovi i njeni izlasci u noći proredili, i onda sasvim prestali? Jer, sad je sedela leđima oslonjena o drvo koje je usamljeno raslo na proplanku negde duž Ničije zemlje, i nemir je nekako bio podnošljiviji. Shvatila je da se Aedan vraća onog trena kad ga je zapravo ugledala. Sposobnost Starijeg Naroda...
Zastao sam i voda je zatreperila Umivši ruke i lice i popivši gutljaj Ogledao sam se i dan se presvukao u suton Polako sklapam oči, tužan sam, slike dana nestaju u talasima tmine sve se crni u vidokrugu noći Pisao sam i ništa nisam rekao Reči, glasovi, slova, činili su nekakav život Ali on, život, prošao je ne zadržavši se Pučina sadašnjosti progutala je utahnuli su, sve misli moje Zavaravao sam samog sebe da sam video što drugi nisu O mudrosti, o spoznaji o postajanju Delio sam pamet u širokom luku Ne znam šta je vreme, koja je njegova prava mera da li smo samo komadići slagalice ili zrna peska koji curi kroz prste Šta nas to odmerava bez mere? Šta nas to premerava bez pitanja o nama? Šta nas to vuče prema...
Ponekad jedva čekam da mi ko dođe na žicer, mada je to ovde, danas, praktično neizvodljivo, osim ako pišete po mestima koja se meni gade, a i onda. Prosto više nema dovoljno ljudi. Pazite, ne kažem pametnih, kažem: ljudi. Oh, kako je to nekad bilo! Nisi mogao postovati reč o pravilnom uzgoju muškatli a da se ne uključi 100 ljudi. Kamoli šta pametnije. Anger Management? Možda. Ali, oh, tako bih nekad volela da mi ko stane na crtu.
Margit je bila sigurna da je šok razlog što sestra Ifigenija nije u stanju pustiti ni glaska. Sestra Ofelia nije bila u šoku, bila je gnevna, i zato je mogla da govori. Što i jeste. -Šta ste to izvodili,sestro? -Sve je u redu, sestro. -U redu? Kako, za ime svih bogova... -Sestro. Uveravam vas da nemate razloga za brigu. -Ovo nije prvi put da vas pratim, ali nikad dosad niste besneli. Šta je s vama? Da li ste potpuno sišli s uma? Ni ne znam koliko ste stavki Zakona prekršili za... -Sestro!.. Ponavljam vam da nemate oko čega da brinete. Verujte mi, kao i uvek dosad. Molim vas. Sestra Ofelia frkne, kao da vera u Margit nije od naročite vrednosti. -I da li ste videli kako je ono štene iz Šume gledalo sestru Ifigeniju? Upravo kao što sam...
- Autorska tema - ------------------------------------------------------------------------- OVI, „NAŠI“, „MNOGO NAPREDNI“ ZLOTVORI, NAJVEĆA GAMAD KOJA SE JE ISKOTILA U SVETOJ ZEMLJI SRBIJI, IZDAJU TE, PRODAJU, ŠIPTARIMA KUKAVIČKI PREPUŠTAJU, U SUZAMA SRPSTVO OSTAVLJAJU I BEZDUŠNO ZABORAVLJAJU, JERUSALIME MOJ, ALI AKO TE JA IZDAM, PRODAM, ŠIPTARIMA PREPUSTIM, OSTAVIM I ZABORAVIM, JERUSALIME MOJ, SUZO MOJA I ZAKLETVO LAZAROVA, NEKA I GOSPOD ZABORAVI MENE, NEKA MI U PAKAO DUŠA KRENE, NEKA OGANJ BOŽIJI SPRŽI MENE I "ZA VJEKI VJEKOV" NEKA JE PROKLETO MOJE KUKAVIČKO, IZDAJNIČKO I BOGOHULNIČKO SEME ! AMIN !!!😭 ----------------------------------------------- Na Kosovu ravnom, k`o na belom platnu, Prelomi se carstvo, k`o slabašna trska, Za...
Back
Top