Blogovi

Nabujala,nadošla Sava žuri da signe do Dunava i pre nego sa njim sjedinjena dalje put Crnog mora krene ovaj teški grad što u nju izliva svoju bedu i jad poslednje je njeno iskušenje.
DOLAP
Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo, Stoji kao spomen iz prastarih dana. Njegovu sam skripu kao dete cuo. Stara gruba sprava davno mi je znana. Jedan mali vranac okrece ga tromo, Malaksao davno od teskoga truda. Vuce bedno kljuse sipljivo I romo, Bic ga bije, ular steze, zulji ruda. Vrance, ti si bio pun snage I volje, I dolap si stari okretao zivo. Tesila te nada da ce biti bolje; Mlad I snazan, ti si slatke snove sniv'o. Al' je proslo vreme preko tvoje glave, Iznemoglo telo, malaksale moci; Poznao si zivot I nevolje prave, I julijske zege I studene noci. O kako te zalim!- gle, suze me guse,- Olicena sudbo svih zivota redom, Tebe, bracu ljude, I sve zive duse, Jednake pred opstom neminovnom bedom. Podne. Ti bi vode. Ko ce ti...
JA ZNAM STA HOCU Setao si gradom, slucajno te sretoh, razgori u meni oganj koji tinja, ja ne zelim tebe za sebe ja zelim samo malo paznje, razumevanja i ljubavi, malo srece prosute po travi... malo neznosti..... Ja necu ljubavi ukradene... ja necu cvece koje brzo vene. Dali znas ljubav staje? U ljubavi se uzima i daje.. ja ljubavi imam...ali ne za svakog, ja sebe ne nudim, ja sebe ne dajem, ja hocu vatreno da ti se predajem... Ja hocu ruke tvoje oko tela, ja hocu poljubce umesto vina... ja hocu da ti budem u srcu jedini! O Boze, dali se prevarih u tebe... umesto slasti u dusi gorcina... Ponovo u meni budi se nada... kao da mi je osamnaest godina sada, budi hrabra istinu mi reci... blizi smo kraju nego pocetku...
Nekada davno u dubinama I širinama svemira postojala je jedna planeta na kojoj se razvio život. Lagano, ali sigurno razvila se I civilizacija. Planeta je dobila ime Šaba. Stanovnici te planete, Šabani I Šabanke su bili uglavnom miroljubivi I živeli su složno. Kultura im je bila stran pojam, ali su zato bili izuzetno poslovna rasa I rado su trgovali sa drugim bićima u svemiru. U nekom delu svoje istorije na planeti su se genetskom mutacijom kod nekih Šabana I Šabanki razvila smisao za umetnost . Vrhovni vladar planete Šaba Sasax IV je dekretom tu grupu Šabana I Šabanki proglasio za opasnost I izolovao ih je na pustom kontinentu gde se njihova umetnost nesmetano razvijala. Šabani su ovu grupu pogrdno nazvali Normalima. Iako...
VJERUJEM TI SVE
Vjerujem ti sve Slučaj naš,kao bezbroj slučajeva oko nas Svakog dana ti si uspio me uvjeriti sad da još me voliš isto ko i prije ti Da ljubav naša ima za te istu draž Ja vjerujem ti,pa makar bila laž Jer otkad jedno kraj drugog živimo A htjeli smo to ja znam da se mora prihvatiti čak i laž Zato,mili moj,vjerujem ti sve... Život je naš tako monoton i prazan svaki dan i svaku noć Još nas veže samo navika za sad i ti i ja se vrtimo u krugu tom.. U krugu tom ostat ćemo zajedno jer to je sve što nam je ostalo... Ponekad ipak mi priđeš..nježno... I poljubiš me... Zaustavljam dah da bi čula riječi te... I tada,mili moj, vjerujem ti sve.....
Наставак7 успомену, узиђе на ум његов богоугодна мисао, да сазида такву светлу припрату и преславну и достојну многога причања. Јер цело здање таквога дела прво умом својим све размери, што ће бити од почетка до краја, каква јој је висина, каква дужина, каква ширина, тако да се она наслања у сједињењу ка првосазданој цркви светих апостола, и цркви светога Димитрија и ка храму Пресвете Богородице, који је рукотворио овај преосвећени. И све изнашавши што како треба да буде, и поче зидати поставивши мраморне стубове и на њих сводити зидањем пречудне кровне сводове, које имају лепоту виђења. Јер подигавши ту припрату велику и прекрасну, и непоколебимо све утврди по смотрењу Господа зиждитеља свега, без кога се ни реч ни дело не завршава...
Наставак6 Духа, како му се даде власт почасти седења апостолскога, коју никада није хтео нити се тому надао не мале хвале благодарења даваше Господу Богу, чијом вољом би удостојен неисказане милости. Говораше овако: > Величајући величам Те, Господе Боже мој, и славим име Твоје за множину неисказане Ти доброте, коју чиниш са мном недостојним од младости моје па све до сада, не удаљујући од Твојих милосрђа, но још више на већа преводећи, отуда ( долази ) унапред разумевање будућих ( ствари ) и разумевање тајана, јављање сакривенога, раздавање благодати, и небесни живот т. ј. зборовање са анђелима и бесконачно весеље, сједињење са Тобом на висинама и коначна жеља, т. ј. бесконачна радост. Јер од таква сједињења обогатио си и мене...
Наставак5 уставе љубазно прими и постаде вернима посредник велике користи. Јер многи примајући поуке од тога блаженога, постајаху ревнитељи истине. Јер добро напредујући успеваше у божаственом покајању пун веома предивнога оштроумља, и изнутра освећен умом Духом светим, чистоту и велику уздржљивост стекавши од младости, и ту дошавши на тихо место које је узакоњено да живе не више до два или три црнца ( монаха ), поче многим страдањима и подвизима мучити тело своје у глади и жеђи, ноћном стојању, и док не би светлост засијала, нико га није могао видети да је сео или да се мало одморио, само је појао пластир и остале псалме ноћнога устава. А многобројна метанисања ( чињаше ) и сузе своје топле ( проливаше ), док тело његово није било...
Наставак4 речи, чувајући целомудрено подобије свога живота и изучивши до краја вештину сваке мудрости, тако да је због многоплодне врлине своје и непорочнога живота он био љубим од свију благоверних. ДАНИЛО СЕ СКЛАЊА ОД НЕПРИЈАТЕЉА У РУСКИ МАНАСТИР. НЕПРИЈАТЕЉИ ГА ТАМО НАЛАЗЕ, ОД КОЈИХ СЕ СПАСАВА И ИДЕ У КСИРОПОТАМ. После мало времена од одласка тих безбожника из Свете Горе, чуло се да се спремају да дођу на свети манастир Хиландар и на преподобнога игумана Данила, да изврше своју вољу. Јер као дивље звери шкргутаху зубима на овога господина мојега, овако говорећи: > Када бисмо га ухватили, то бисмо многобројно богатство довољно узели од њега <. И мишљаху којом би вештином могли ухватити преподобнога. А господин мој чувши такву...
Наставак3 пребивању у молитви, а уз то неизмерној глади и жеђи, као да је становао у туђем телу. Јер против тога љутога рата остаде непоколебим, као незлобива овца гледајући на клање са својима који су ту били. Јер мушки борећи се са безбожницима од јутра до вечера, вапио је из дубине душе ка Ономе који га може спасти, говорећи: > Боже, види како дођоше нечастиви народи на Твоје наследство, и оскрвнише Твоје свете цркве, и ову Твоју Свету Гору поставише као место где се воће чува, и > тела слугу твојих као храну небесним птицама и тела преподобних твојих ( као храну ) земаљским зверовима. Јер крв њихову пролише као воду> ( Пс. 78, 2 - 3 ). > Но не предај нас до краја ради Твога светога имана< И > нека нас брзо предусретну Твоје...
наставак2 милости дароваоца предоброга Бога који му испуњује све молбе на спасење, и тако у том манастиру поче живети са братијом тога манастира по Божјој вољи, сматран као један од њих, неослабио подвизавајући се, свагда пребивајући у светим молитвама, и са великим смирењем работајући са братијом манастирске работе, ноћу не кушаше ни мало покоја, но се умом нелицемерно љубави настањиваше на висинама код престола Владике, као пред очима гладајући грозно испитивање коначне наплате, и говорећи самом себи: > О јадниче, оплакуј своја лукава дела, и помисли како ћеш одговарати бесмртноме цару, који ће испитивати на суду дела твоја <. И тако гледајући, угнезди се једна мисао у његово срце, да чини све што је угодно Богу и да спасе душу своју...
Данило други 7 наставака МЕСЕЦА ДЕКЕМВРИЈА У ДЕВЕТНАЕСТИ ДАН. ЖИТИЈЕ ПРЕОСВЕЋЕНОГА АРХИЕПИСКОПА СРПСКОГА ДАНИЛА (II ) ( ОД 14 СЕПТ. 1324 - † 19 ДЕК. 1337 ). УВОД Вечна благодат човекољупца Бога, која свуда све завршава, и која је све створила из небића у биће, која је устројила нелепоту ( ругобу ) рода човечјега у лепоту и Духом пресветим дарујући све добро, достојно је, о вазљубљени, да и ја, обилно обдарен Његовим смотреним разумом и мудрошћу, насликам истините судбе Господње, које пророк и Богоотац назва више жељенима од злата и многога драгог камења ( Приче Сол. 3, 14-15 ). Јер никада се не одмеће од свога доброга дела Отац милосрђа и Бог сваке утехе, чинећи нам корисно по обећању. Јер шта да речем или шта да проговорим, ја који...
Uvek sam se pitao, odakle nam one silne glupe izreke, koje nemaju veze sa logikom i smislim!? Dakle, ko je smislio izreku : pijan ko Majka! Kakve veze ima majka sa pijanstvom, pitam ja vas sve ? Kaže se pijan Ko Klen ! Koliko znam, Klenovi uošte ne piju, štaviše i kad piju to je obična voda u kojoj se brčkaju. Kaže se Glup si ko Kur.c, otkud to sad, zar taj isti organ nije napravio i NJUTNA i Ajnštajna i Teslu i Milankovića i mene recimo. Kaže se: glup si i tvrdoglav ko Magarac! Otkud to, zar odbijanje Magarca da sluša čoveka nije pametna stvar, a ne glupa. Kaže se: ružan je ko djavo ! Znam mnoge djavole i djavolice koje sasma izgledaju pristojno štaviše odlično. Kaže Se: Ko rano Rano-dve sreće grabi !Hm, Kod nas ko rano rani...
:super:Moj omiljeni pisac kada sam bio dete je bio Ljubivoje Ršumović jer mi je jednom prilikom uručio svoju knjigu sa posvetom na nekom takmičenju. Prošle su godine, dobio sam svoje dete i iz te knjige sam mu pročitao svaku pesmu bar po 50 puta. Tada mi je Ršum posto još omiljeniji pisac jer neke njegove pesme mogu da budu pravi putokaz za one koji traže neke odgovore. Prva pesma oslikava svačiju potrebu da bude jedinstven i da nešto znači onima pored sebe, a druga na slikovit način govori o predrasudama. NA POLJU GDE SE ČAVKE ČAVČE Na polju gde se čavke čavče U onom gustom spletu trava Rodi se jedno plavo mravče Među milion žutih mrava Mravi imaju poslove preče Plav se rodio pa šta s time ali mravuljak odlučno reče...
To je izlog izvor prelepih stvari ali nema osmeh taj mali maleni osmeh celi tvaj prostor kvari Ali ima zelju zraci sunca topline prelama svetlost u dahu taj izlog prepun miline Ima i vreme beskonacnost ga krasi sto samo osmeha nema topla ga suza kvasi Svet stoji dok ceka detalj jedan tugom odsjaj praznine osmeh je srca vredan
Zlatna cipelica
Milica se u ormanu krila cipele je sa štiklom probala Zna, dolaze njena vremena zato biće spremna i moderna Nije šteta malo se pomučiti na visoke štikle treba se naučiti Baš mi mnogo dobro stoje volela bih da su moje Mama ju je videla pa se dobro naljutila Uh, kakva je namiguša kad poraste biće Karleuša Baka kaže, to je njena volja nisi ćero ni ti bila bolja A za našu malu ljubimicu princ doneće zlatnu cipelicu
:rtfm:Jednog lepog letnjeg jutra na poljani pored dvorca u Notingemu okupilo se puno razdraganih i veselih Engleza koji su sakupili da zdušno bodre vitezove u svom junačkom pokušaju da osvoje srce prelepe dvorske dame i budu najbolji na turniru koji je organizovao kralj Ričard Lavlje Srce povodom njegovog sllavnog povratka u rodnu grudu. Svi najveći junaci slavnih krstaških pohoda behu tu i jedva su čekali da u prijateljskoj atmosferi odmere snagu sa drugim poštenim, smernim i bogobojažljivim vitezovima ... ITD ITD ITD :whistling:Ovako bi mogla da počne svaka idilična priča iz prošlosti Engleza koje sam uzeo u razmatranje i analizu zato što su oni najviše i srali po tom pitanju. Zašto kažem srali, pa zato što je to istina koliko i...
Reakcija na post http://forum.krstarica.com/blog.php?b=13961 jer ne mogu da ostavim komentar. " ...odrasla sam uz pepeljugu i uz sliku nje i princa pored smaragdnog jezera,ali sta se desilo sa pepeljugom posle toga sta se desilo sa njenom bajkom....." Ja znam šta se dalje desilio sa princom. Počeo je da izbegava bračne obaveza, pa se Pepeljuga naljutila, što je on jedva dočekao pa je počeo da se švalera sa jednom zlom vešticom, pomajkom Snežane, (one koja je otišla da živi sa patuljcima.) Kada je otkrio da je ona hladnokrvni ubica potražio je Snežanu. Na belom konju je jahao kroz šumu i video Snešku u staklenom kovčegu. Popustile su moralne stege. Iako je znao da će ga optužiti za nekrofilijuodlučio je da otvori kovčeg. Podigao je...
Uskoro će OSMI MART Njihov a svetski dan Što se mene tiče njihov je dan svaki a pogotovo noći Od nedelje do nedelje O,Bože, šta li si sanjao dok si je stvarao Da li si i ti patio dok suštinu ljubavi nisi shvatio Pa si pred nas male stavio toliko slatkogorkih iskušenja Ipak hvala ti jer kakav bi to svet bio da nje nema To bi bilo kao da nema Meseca i zvezda kao da nema Sunca Naše bi duše bile prazne a naše želje kao i naše srce mrtvo a kuca
Zivot je, na svetu ovome, kako neko rece " masovna pojava ". Ljudi se srecu, mimoilaze, nalaze...Kako kad i kome uspeva i zgodi se. Desava se nekad, udje neko u nase zivote... ostavi trag u nama... Dubok trag. Kao kad cipelom zagazimo u sneg celac... .Pomislimo nacas, ukorenio se...trajno, nepovratno, Onda, odjednom, samo nema ga, ode, nestane. Za njim trag ...ostaje. Otisak dubok... Zarasta sporo, boli ( ako ikada i zaraste ). Za njim ostane praznina ... i tuga. Tuga kao odbrana. Odbrana od sveta, od drugih ljudi, od sebe samoga... Tuga se ne moze podeliti. Covek je mora podnositi sam. Kada bi u ljudima cesce videli nekog ko ima svoje skrivene tuge... mozda ih ne bi smatrali hladnim. Samo tuznim, Nabokov je napisao : " ... zar...
~Vetar~
Pokosena naletom tuge Zatekoh sebe gde lezim u tami Svoje duse Zar je dusa tako tamna Dal to cujem plac svoj Il je vetar tuge Uliva mi nespokoj Ova nemoc Tu sam Ali nisam Gde sam... Reci mi stoje u grlu Usne su mi neme Oci su mi suve Ali ipak placem Placem kao dete Trazim zracak svetla Ali nema nade I vristim Vristim bez glasa Dok mi se pogled odbija o tamu Uvukao se strah u kosti... A onda.... Osetih neki lagan topao mir... Kao da me miluju reci neke setne To su tvoje ruke Tvoji stihovi meki Miluju me dahom svojim Tudjim i dalekim....:heart:
Kud li se djenuše sve ljubavi prošle što s proljećima pisah im stihove sretne i sjetne Kud li odlepršaše svi oni leptiri i svi oni nemiri što proljeće ih dotakne i uznemiri Šta osta iza njih da l prah sto ga vjetrovi raznesoše po poljima nade gdje nikad ne iznikoše svirale što o ljubavi gude da uspavano srce probude...
Nekako mi se cini, od kada znam za sebe, voleo sam knjige Do danas. I kada sam naucio da citam prvo sam poseo da citam pesme. Najpre one iz bukvara, posle narodne Vukove, a onda sve. Pesme sam nastavio da citam. I sada. Pesnike postujem. Oni su poseban svet. Srecom, danas mogu da objavljuju na razlicite nacine. Nije daleka proslost kada su pesnici obilazili, preduzeca, direktore i vlasnike firmi, trudeci se da nadju sponzore, izdavace, stampare...A sve kako bi izdali zbirku , dve do tri stotine primeraka knjige. Knjige koju bi svi oni, osim pesnika, dozivljavali kao promasaj i cist gubitak u svojoj jevtinoj racunici . Knjige bi zavrsavale uglavnom, kao poklon - sa posvetom, pesnika, ljubiteljima poezije i pesnikovim prijateljima. A on...
Back
Top