Pokosena naletom tuge
Zatekoh sebe
gde lezim u tami
Svoje duse
Zar je dusa tako tamna
Dal to cujem plac svoj
Il je vetar tuge
Uliva mi nespokoj
Ova nemoc
Tu sam
Ali nisam
Gde sam...
Reci mi stoje u grlu
Usne su mi neme
Oci su mi suve
Ali ipak placem
Placem kao dete
Trazim zracak svetla
Ali nema nade
I vristim
Vristim bez glasa
Dok mi se pogled
odbija o tamu
Uvukao se strah u kosti...
A onda....
Osetih neki lagan
topao mir...
Kao da me miluju
reci neke setne
To su tvoje ruke
Tvoji stihovi meki
Miluju me dahom svojim
Tudjim i dalekim....
