Blogovi

Prepiska o arbanaskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899. (5)
Srpski dobrovoljci brane svoj narod od zulumćara Trifko komita Trifun Trajković zvani Trifko komita sa svojim nerazdvojnim saborcem komitom Spasom Stojanovićem – livadskim, bio je jedan od najistaknutijih boraca za odbranu srpstva u Prinskom sandžaku. Oni su imali svoju komitsku četu koja je štitila Srbe od napada Arbanasa i kačaka ili im se žestoko svetila za učinjena zverstva nad srpskim stanovništvom. Ta grupa komita predvođena Trifkom imala je zadatak i da Srbe snabdeva oružjem kako bi se mogli braniti od napada arbaskih bandi. Pošto je granica između oslobođenog dela Srbije i Stare Srbije koja još bila pod Turcima bila na Prepolcu nedaleko od Podujeva (oko 50 km od Prištine) trebalo je tamo ići i iz Srbije prebacivati oružje u...
Ubistva, pljačke, otmice... „Smatramo da je neodložno preduzeti mere da se zaštiti hrišćansko stanovništvo od napada zakonima nepokornih Arbanasa , i primereno kazne vinovnici zločina ”- upozorava poslanik Novaković ministra Turske U zvaničnom obraćanju Stojan Novaković, poslanik Srbije u Carigradu ministru inostranih poslova Turske Tefik-paši navodi podatke, argumente kojima potkrepljuje diplomatsku notu o velikoj zabrinutosti za položaj i sudbinu ugroženog srpskog stanovništva u Kosovskom vilajetu. Novaković, između ostalog, predočava da je srpska vlada detaljno upoznata sa ozbiljnim problemom u Staroj Srbiji. „Po podacima koje ima Kraljevska Vlada, za vrlo kratko vreme, od samo nekoliko meseci, prošloga leta i zime, izvršeno...
Prepiska o arbanaskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899. (3)
Opravdan strah predsednika Kraljevske vlade Dr Vladan Đorđević 15 aprila 1898. iz Beograda piše Stojanu Novakoviću u Carigradu. „O nasiljima koje vrše Arbanasi muslimani nad stanovništvom naše vere i narodnosti u Kosovskom vilajetu ima u arhivi poverenog Vam Poslanstva isuviše izveštaja, kako iz ranijeg, tako i iz skorašnjeg vremena. Za ovih poslednjih nekoliko meseci novi izveštaji prosto me zasipaju množinom podataka o nasiljima arbanaskim, čije posledice prete da dovedu do raseljenja i uništenja našeg plemena u tim pokrajinama Turske. U prilogu Vam šaljem četiri takva izveštaja iz kojih možete najlakše steći uverenje o istinitosti. Srpski konzulat u Prištini: Pod srpskom zastavom, među Turcima i Arnautima, bio je jedina...
Prepiska o arbanaskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899. (2)
Sultan Abdul Hamid II 21. septembar 1842.-10. februar 1918. Vladao: 31. avgust 1876.-27. april 1909. Otac: Sultan Abdul Medžid i Mati: Tir-i Mujgan Sultana On je bio zadnji samostalni autokrat Otomanskog Carstva. Njegove strasne represalije i njegov krvavi stil vladavine su doprinijeli tome, da je zbog toga dobio naziv "Crveni sultan". Abdul Hamid II je došao na vlast kada se Carstvo nalazilo u vrlo teškoj situaciji, pobune i loša ekonomska situacija su još više slabile ionako raspadajuće Carstvo. U toku samo pola stoleća, Abdul Hamid II od "bolesnika" postade jedan od "umirući vladar na Bosforu". 1877. godine Rusi su videli svoju šansu da se probiju do Sredozemlja i objaviše Turskoj rat. Istovremeno borbe bejahu i na Dunavu...
Krvava kosovska istorija Podstaknuti gromoglasnim tvrdnjama nekih zagovornika, odnosno političara, analitičara, politikologa, da je kosmetski problem nastao tek pojavom Slobodana Miloševića na srpskoj istorijskoj sceni i pogubnom politikom koju je vodio, objavljujemo najzanimljivije delove diplomatske prepiske iz 1898. godine - nemom svedočanstvu o tadašnjem stradanju srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, koji opovrgavaju takve konstatacije. Delo „Prepiska o arbanskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899.” ugledalo je svetlost dana, pre stotinu godina. Beogradsko Izdavačko preduzeće „Nikola Pašić”, potrudilo se pre više od deceniju, reprintom izdanja, da nam ova knjiga ipak bude dostupna. Pogovor je napisao 1998. godine dr Đorđe...
Početak 21. veka je izazvao erupciju voajerizma kaja se stimuliše mnogobrojnim reality emisijama, pojavom FB i ostalih lajkodavačkih sajtova. Šta je tako privlačno u voajerizmu tuđih aktivnosti. Da li su ljudi pogubili modele ponašanja i muda za konfrontaciju? Zašto tuđe aktivnosti izazivaju zadovoljstvo kod voajera? Možda zato što Firči sme da udari Bojanića bez ikakvih posledica? Možda zato što voajer nema petlju da to uradi to isto a želeo bi? Nikada mi nije bilo jasno zašto se ljudi sakupe kada nekome pozli na ulici? To može biti opasno za razvoj društva uopšte, stvaraju se nove generacije voajera koje nemaju nikakve modele ponašanja već ih stiču i kopiraju iz reality emisija, FB i drugih... Prosto ne mogu da zamislim buduće...
“I sto put’ se dig’o iz pepela,I sve do neba leteo,sebi sam bio i kazna i sud ali sam sam birao put” Ljudi kazu “mlad si,nista ti jos nisi prosao”,ali ono o cemu oni pricaju ja to zivim svaki dan.Zivot kao zivot,svako ga gleda svojim ocima,iako se svodi na isto tj pracenje nekog svog zacrtanog cilja.Kao i svi naravno i ja sam ga imao,kazem imao iz razloga sto se on godinam gubio i sto sam vec odavno stvorio utisak da hodam kroz pustinju vodjen samo prividjenem-fatamorganom ili ti onim sto sam sam zamislio odnosno zeleo da ucinim.Nekad su ti ciljevi realni,nekad ne,trudio sam se da moji ciljevi uvek budu realni ali se ispostavljalo da su oni iako na prvi pogled lagani uvek bivali teski i nerealni. Pratio sam ih,pokusavao ili bar mislim...
Ma lepo je
Ma lepo je Prolece toplo vreme kako opisati prolece prolece je prolece osecaj koji se budi u nama osecaj slobode osecaj sirenja krila osecaj neznosti prema malim pupoljcima leptirici razigrani sarenilo Ma lepi su Mirisi proleca Sunce se smesi i miluje nas povetarac nosi mirise poljubaca malih pupoljaka
Sinoc sam provela interesantno vece...moja cula su za trenutak imala zadatak da promene svoje zadatke. Oci su morale da slusaju a ruke da govore...U punoj prostoriji ljudi cula se buka, ali ne od reci...buka od pokreta. Smejali su se i dozivali bez glasa...dogovarali zurku bez muzike...Cudno i ja sam bila deo te skupine sinoc...i nisu mi nedostajale reci, po prvi put sam tako mnogo rekla bez ijedne izgovorene reci...bez glasa. Sa pola sale neko vas je pozdravljao pogledom i osmehom. Prilazili su :heart: Pomalo zbunjena na pocetku...:rumenko:brzopletim pokretima ruku davala sam glasa... U savezu gluvonemih se cuje samo ono pred cim ne zatvaras oci. Bilo je lepo jednom za promenu govoriti njihovim jezikom, ociscenim od suvisnih pokreta....
Ljubicasti dan
Da li znas da je moj zivot umoran od gladi.Jer ja u stvari ljubim nesto sto nemam.A onda trzaj...Ne mogu nista,ja ne mogu da disem bez tebe,ne zelim da sanjam bez tebe,jer si me ti tome naucio.Osecam tvoj dodir,ti si moj smisao i mirna luka.Reci cu ti iako moja bol, sve suze su te vredne jer si svetlost na mom putu. Ja sam tvoja ljubavnica,i tvoja zena i tvoja princeza.Ti si moja obala snova.Otvoricu ti prozore svoje duse,samo za tebe,jer ti ces uvek biti Moja ljubav iz snova.Jer postao si jedna lokacija u mojoj memoriji...jedna nezna misao. San ili java.Da li mi mozes reci sta znaci san,a sta java?Jesam li ti ikada pokazala oziljke na srcu,ili si sam dodirnuo moje nemire i saznao da svaki moj osmeh ima proslost od hiljadu...
Nedelja je i lep dan na obali puno šetača u prolazu ih srećem i usput i odlomke razgovora čujem Kad neki par naidje redovno se vidi kako slabiji pol neku svoju volju sprovodi i nameće a kad prodju njih dve uvek su medjusobno tolerantne kad se sretne jedna oseća se odmah namera ozbiljna Zanimljiviji nego gospodari su njihovi ljubimci ustvari pogled im je bistar,duh radoznao njuškaju redom sve i lepo vidiš kako zabavljaju se što sa ljudima uglavnom slučaj nije. :D:bye: :think:
Mala Bela Gospodjica
Sedela je uvek ispod cveta visnjinog drva Ustajala i otvarala se ujutru i spavala i zatvarala se uvece Oh, letnje dane sa njom provodila sam ona bi tu uvek sedela i cekala me Predstavljala je novi pocetak pricale smo razume ona mene razumem ja nju nosila je uvek zelenu haljinu Mala Bela Gospodjica Dodje jesen kazem joj cekacu je da na leto izadje i procveta i cekala sam je Pitala me je a zasto sve uzberes a mene ostavis? Tebe mila, rekoh joj tebe ne uzberem jer tebi dodjem, da ti pricam Razumem ja tvoju potrebu da budes uzbrana ali sto da te stavim u vazu da uvenes jer lepsa si ovde u basti Slobodna i svoja da ti se svi dive jedina Mala Bela Gospodjice
Држи срећу као птицу, што њежније и лакше ! Буде ли се осјећала слободном остаће ти радо у руци. Фридрих Хебел
CRVENA JABUKA -STO PIJANIH NOĆI Kad se zima spremi zadnji put, Putnik u njenom vozu bices i ti. Izdace posljednji snijeg I na njemu tvoji tragovi. U mome srcu rijeka, Vrela voda sa tvog izvora. Ne znas ti kad se ceka Da su dani dug poput stoljeca. A kada ostaris i ovu pjesmu potrazis Znaces da su meni tvoje oci Darovale 100 pijanih noci A kada ostaris i ovu pjesmu potrazis Znaces da su meni tvoje oci Darovale 100 pijanih noci. Kad ti nocu san ne dolazi To mislima te zove,s tobom putuje. Otkine i ludak polazi Do one stare nase ulice U mome srcu rijeka, Vrela voda sa tvog izvora. Ne znas ti kad se ceka Da su dani dugi poput stoljeca. A kada ostaris i ovu pjesmu potrazis Znaces da su meni tvoje oci Darovale 100 pijanih noci A kada...
Ponekada zaronim u sebe, otisnem se u te dubine od kojih pokušavam da pobegnem. Tada zaranjam duboko ma koliko bolelo, sve dok ne osetim ukus dna duše, dna na kome je pesak zamenjen muljem, gde lešinari čupaju deo moga bića. I tada ne osećam bol, samo posmatram kako otkidaju deo mene i bacaju u tamu. A u njoj ima mesta za sve, i nikada joj se ne nazire kraj! Posmatram taj prizor, čak i bez osećanja, valjda sam ravnodušan ili shavtam da tako mora biti? Jedino sam svestan da kada se vratim na površinu vazduh će me opiti, osvestiti i zadati teskobu zbog viđenog. U dubini, čovek vidi sebe poput praznog nemog filma, bez radnje samo sa isečcima. Ne želim da napravim celinu, puštam slike da idu same, da emocije plove a ja ih ne hvatam, suze...
Danas sam se dragi moji prijatelji našao pod kreativnim udarom mojih muza. Pesma koja je objavljena u postu pre ovog je bila ljubavna inspirisana objavljenom Disovom pesmom danas, a ova koja je sada pred vama je pesma o životu i trenucima koji život znače. Možda će nekoga ova pesma " naterati " da razmisli o svim lepim, ali propuštenim trenucima sreće. Svako od nas u ovo vreme briga nekada nema snage da prpozna lepotu življenja oličenu u sitnicama. Živimo za danas jer je danas sve što imamo. Jućče se još nije vratilo nikome, a sutra nemamo pojma šta će se dogoditi. Volim vas sve i želim svako dobro od Boga. Zrnca peska u ruci Kroz prste mi dani cure kao pesak vruć od sunca pa njegova mala zrnca drugom pesku tiho jure. Uzaludno...
Neću više da te sanjam Neću više da te sanjam, san me laže da si moja pa s dodirom nespokoja u snove uranjam. Narediću srcu svome, da ne boli kad te vidi, da o oštre morske hridi tuge se polome. Ubediću samog sebe da ne postojiš, mada znam da nije lako ponajbolje biće tako jer ti moju ljubav draga prosto ne vidiš. Prekršiću obećanja samom sebi nekad data, zaključaću svoja vrata za svoja sećanja. Još večeras nazdraviću čašom vina našem kraju, bar je on u punom sjaju. Sve zaboraviću. Jer možda sam prošle dane ja odsanjao pa sad snove svoje želim s ružnom javom da podelim, a java k’o svaka java sve vremenom uništava.
Kad malo bolje razmislim dao si mi samo prazne riječi upakovane u skupocjenu ambalažu kad malo bolje razmislim shvatim da vjerovala sam u šarenu lažu.... I nije ni čudo što sve je nestalo u trenu i za sobom ostavilo samo jednu tuznu sjenu...........
Molim te otvori dole navedeni sajt i pogledaj intervju novinara g. Branislava Jankovića sa g.Nikolom Aleksićem, direktorom Ekološkog društva Vojvodine.Stvar je veoma važna i tiče se Kodeksa Alimentarijusa koji žele da nam nametnu i unište naš narod kao i druge narode sveta.Što više ljudi u Srbiji i van zna za plan smanjenja broja stanovnika na Zemlji,biće spremni da se odupru Rokfelerovovoj firmi smrti kao i drugim kompanijama koje na tome rade! Veliki pozdrav i hvala što ćeš učiniti dobro delo slanjem ovoog sajta svim ljudima koje znaščineći omogućivši spas od sigurnog pomora koji nama i našim potomcima priprema naš dragi predsednik kao i naša vlada sa svojim izvršiteljima ! http://vimeo.com/18720200
Осиромашени уранијум – прећутана истина Аутор: БРАНИМИР НЕШИЋ, Објављено: 13.01.2011. Прошло је 11 година од НАТО-бомбардовања Србије. Хиљаде мртвих и рањених, на десетине хиљада порушених зграда, домова, фабрика, мостова… Непопуларна тема за садашњи режим у Србији, који се из петних сила труди да нам западне „савезнике“ прикаже као пријатеље који су нас касапили зато што смо ми заиста били лоши, а они, као вајни цивилизатори и демократе, били су ту да нам укажу на странпутицу којом смо кренули покушавајући да одбранимо своје. Баш као у Балканском шпијуну: „Хајде, лепо признај да си крив, па ће ти Ђура опростити што те је тукао…“ Чак и шиптарска продаја српских бубрега и срца није довољно заступљена на телевизији. Плаше се бедни...
Пре пар недеља гост код Оље Бећковић била је хрватска списатељица Ведрана Рудан, која је на крају емисије, на питање шта је њен најјачи утисак а није на листи (занимљиво, није на листи), одговорила: На питање Бећковићке шта бисмо ми могли да радимо са том истином, Руданова се изненадила: Ето, треба у Србију да дође Ведрана Рудан и да нам, у тако гледаној ТВ-емисији, каже истину о очи и да се сви властодршци и медијски магнати, ако имају бар мало образа, постиде и оборе главе… Осиромашени уранијум – прећутана истина...
Back
Top