Blogovi

Od trenutka kada se rodite, vi uvek osećate nešto, kao i svaka druga osoba. Vi možete zaustaviti vaše svesne misli onda kada spavate, ali nikada ne možete zaustaviti osećanja, jer biti živ znači osećati život. U vašoj duši vi ste osećajno Biće, pa tako nije ni slučajno da je svaki deo ljudskog tela stvoren kako bi osetili život! Vi imate čulo vida, sluha, ukusa, mirisa i dodira, čime bi osetili sve u životu. To su “osećajna” čula, jer vam omogućuju da osetite ono što vidite, čujete, okusite, omirišete i dodirnete. Čitavo vaše telo je prekriveno finim slojem kože, koja je osećajni organ, tako da možete osetiti sve. Kako se osećate u bilo kom momentu jeste važnije nego bilo šta drugo, jer kako se sada osećate, to stvara vaš život.
Makni se oblače sivi sa neba nije ti nebo tazbina nit si ga u miraz dobio makni se prokletinjo što sunce si zarobio.... O gdje su vjetrovi da ti razbaruse tvoje sure pletenice i osuše tvoje mokre trepavice da suze iz njih više ne liju da sunce vise ne kriju......
Тако желим да ја будем тај који ће ти даривати осмех цео живот Да будем тај који ће увек моћи да те насмеје, чак и када те туга ломи и кад си секунд пре тога плакала Толико желим да те чувам од свега лошег, а кад не успем надам се да ћу успети бар да те насмејем јер осмех лечи Осмех све лечи
OBLAKASTO PLETIVO
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) OBLAKASTO PLETIVO Vidi…… Zabaci glavu unazad I pogledaj u nebo Jel vidiš ove oblake nežne Kako mirno leže Lenjo se vukući večnošću Plavoga svoda Sve grleči jedan drugog Nežno se dodiruju Prepliću u istosti Šapuću tiho da ne probude nebo Čuješ li šta govore? Priču odvajkada zbore Slagalicu večnosti kroje Okrugli, sneni, beli il’ modri Lete nebom kao ptice Što nikada ne slete Ali uvek lete...
Novi trend lajkovačke genereracije, je uticaj količine lajkova na dobro ili loše raspoloženje. Ako lajkoljubac izbaci post i očekuje veću količinu lajkova a to ne dobije, doživeće cunami u raspoloženju. Manjak lajkova utiče na vaskrsnuće one stare interne saboterke: ne valjaš, ne valjaš, ne valjaš... Šta učiniti za popravak raspoloženja? Objavljivanje novih postova i to u sve većim količinama rezultira bombardovanjem po frendovima koji potpuno prestaju da prate tolike aktivnosti ili vas ćak hajduju. Novi cunami udar na raspoloženje. Kako izaći iz začaranog kruga? Kako privući pažnju na sebe? Pa za početak postovati nešto što od vas niko ne očekuje, nešto buntovničke ili bezobrazne prirode. Ako se povrati vaša FB popularnost, onda...
Težak dan. Teških nogu stižem kući. Presvlačim se u nešto komotnije. Džezva vode, dve kašike šećera, malo kapućina. Gotovo za minut. Umoran sedam za kompjuter. Dvoklik na Operu. http//forum.krstarica.com.LjiS.‘’Slike forumašica i forumaša’’.Listam par stranica unazad. Stajem.Ostajem bez daha.Ona.Njene oči. Plave. Prelepo. Nikad ništa slično nisam video. Jednostavno božanstveno.Tu se zaustavljam, ne idem dalje. Ne interesuje me niko više na temi. Ni lepša, ni sladja. Samo ona. Osmeh. Beli zubi. Prelepa kosa. Slika u učionici. Klinka je. Šaljem privatnu poruku. Uzvraća. Krenulo je dopisivanje. Krenula je još jedna moja opsesija. Šta voli, šta ne voli, ima li momka, koliko je razočarana u muškarce i ostalo. Upoznao sam je veoma brzo, već...
Lutam dugo ovim svijetom i što sam bliže to bivam dalje i što više tražim mene ima sve manje.... Lutam i samu sebe pitam hoće li biti dovoljno vremena da saznam šta sam tražila u potrošenim godinama u kojim sam se izgubila u mlinu rutine samljela....
Necu da pisem u proslom vremenu. Znam da sve znas. Spreman si na krupne korake,pametno razmisljas…oh koliko li sam ti puta rekla…U pravu si…I uvek sa osmehom na usnama…dok mi srce titra, upoznao si pravu prirodu svega oko sebe. Ucis i mene svemu. Sve reci koje govoris iskazuju to, one su pesma koju cu zauvek pevati. Tvoji tragovi su zapanjujuce divni i nemaju nikakve veze sa vremenom koje je proslo ili koje ce doci. Svakako je moguce upoznati tu divnu muziku koju kao oreol siris oko sebe. Sve reci koje si u meni stvorio i nisu moje vec hitaju ka tebi, tebi koji si ih stvorio. Ja sam ti ovih dana i ovamo, i tamo, zapravo ni sama vise ne znam gde. Oci mi lutaju ovim cudesnim svetom tražeći odgovore a moje price nikada nisu bile stvarnije...
Био једном један дечак веома ружног карактера. Његов отац му је једног дана дао џачић са ексерима и рекао му је да укуца по један ексер у врата баште сваки пут када се буде ружно понашао или када се посвађа са неким. Првог дана укуцао је 37 ексера . Следећих недеља је научио да се контролише и број укуцаних ексера се смањивао из дана у дан. Открио је да је много лакше да се контролишеш уместо да куцаш ексере. На крају је дошао дан када дечак није укуцао ни један ексер у врата. Тада је отишао код оца да му каже да данас није укуцао ни један ексер. Отац му је тада рекао да извади ексер из врата за сваки дан када не буде изгубио стрпљење . Дани су пролазили и на крају је дечак могао да каже оцу да је извадио све ексере из врата. Отац је...
MAGLA
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) MAGLA Koja magla jutros......jedva se spustismo s brda.....gusta kao pena na kafi.........negde je ima više a negde manje....šareno.....liči na propadanje u tamu i izlaženje iz nje....kao život.....u svakom slučaju ni jedna magla ne traje doveka....ništa ne traje doveka......sve ima rok trajanja i lepo i ružno samo što obično rok nije utisnut na životnim prilikama pa ne znamo.....često i ne...
POSTOJE LJUDI KOJE NIKADA NISMO UPOZNALI ALI TAKOĐE POSTOJE LJUDI KOJE SMO SRELI I UPOZNALI IMA ONIH KOJE CELA VEKA PRIŽELJKUJEMO SRESTI A DA SE TO NIKADA NE DESI KOJE ŽELIMO ZNATI I VOLETI BEZUSPEŠNO - NEMA IH OKO NAS ! NAJTRAGIČNIJE JE TO ŠTO LJUDE I ŽENE KOJE POZNAJEMO I SREĆEMO NE VIDIMO ŠTO JE TO POZNAVANJE SVEDENO NA PUKA TUMARANJA UMA O NEČEM BOLJEM LEPŠEM NEČEM FINIJEM KOJE NE POZNAJEMO.
ISTINA U LJUBAVI
Hodala putem neka djevojka, prelijepa kao vila. Iznenada primijeti, da je neki muškarac prati. Okrenu se i upita ga: - Kaži mi, zašto me pratiš? Muškarac odgovori: - Gospodarice srca moga, tvoja ljepota je toliko neodoljiva, da mi prosto nalaže da te pratim. Kažu da sviram prekrasno, da za mene nema tajni u poeziji i da umijem da probudim u ženskim srcima ljubavne jade. Ali bih ti ipak nešto priznao, ti si ta koja je zarobila moje srce! Ljepotica ga je izvjesno vrijeme gledala ćuteći, pa ga upita: - Kako si se uopšte mogao zaljubiti u mene? Pa moja mlađa sestra je mnogo ljepša i privlačnija. Okreni se i pogledaj je, ona hoda uvijek iza mene. Muškarac se okrenu, no tamo je vidio samo jednu užasno raščupanu i prljavu staricu. On ubrza...
Mislila sam da nikada nece proci, mislila.....,nadala se tebi .NADA I VERA u nasu ljubav. Sada dok satima sedim i cekam da ces mozda osetiti nesto, ako ne bar da si covek.........da ces imati hrabrosti da mi napises zasto mi nikada nisi verovao .E TO MI NECE BITI JASNO........... ZAR SU BAS SVI ODNELI POBEDU I SRECNI STO NIJE USPOLO pitam se zasto nisi hteo da se malo otrgnes i zapitas a zar su bas oni ti koji su vazniji od nje? A i ako je tako , uvek ima nacina da se napise ?????UPITNICI ,da ostace to pitanje ZASTO MI NISI VEROVAO?
ZAŠTO ŽENE PLAČU?
Dječak upita svoju majku: “Zašto plačeš?” “Zato što sam žena” – odgovorila mu je. “Ne razumijem” – rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: “Nikada i nećeš". Kasnije je upitao oca: “Zašto mama plače bez ikakvog razloga?” “Sve žene plaču bez ikakvog razloga” – bilo je jedino što mu je otac znao reći.Dječak je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču. Na kraju je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: “Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?” Bog odgovori: “Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati...
Јутро је било тмурно и кишно. Још једно у низу. Ништа ново, помислио је док је гледао кроз прозор на врт свог детињства. Дани су пролазили, а он никако није могао да се одлучи да коначно прегледа очеве ствари и да изабере које ће да чува, а које да баци. Чинило му се да ће тим чином очева смрт постати неповратно стварна. Овако, још увек је имао тај чудни утисак да је он у другој соби и да ће сваког тренутка да уђе и да му се придружи. Да ће да га насмеје. Или расплаче. С њим човек никад није знао на чему је али је увек знао да је ту да буде стуб у тешким и смутним временима. Уздахнуо је. Дубоко. Није било смисла да више одлаже то што се морало учинити. Ушао је у очеву собу тешким кораком и пришао радном столу. Сео је у столицу и...
List, leptir, kisa......
Tako blizu smo a nismo Kisa ljubi lisce ljubis i ti mene topla letnja noc Nevidljiva barijera izmedju nas je srce i misli negde drugde su ulaze u snove drugome neprijatna tisina u srcu ti pricas ja cutim i cekam neprijatno je, meni sve mi odvlaci paznju, dok pricas mucno je, Guse reci bez smisla i kad god mogu odletim kao leptir od tebe, od tvojih reci ne shvatam ih, ne osecam ih kao leptir letim slobodna, laka eto tako u ovoj noci. Sutra cu ti to i reci
Strašno je izgubiti veru u ljubav. Izgubiti veru u njenu doslednost. Baviti se mnogobrižnim izgovorima koji je potiru i bacaju u stranu kao krpu. Ubiti onoga ko je jedva čekao da vidi naše lice. Kada postaneš nevidljiv zbog gubitka ljubavi isto je kao i da ne postojiš. Kada se zajedno sa njom umanji i sila pokajanja. Nervoza i konflikt nikome nisu doneli korist i mir. Strašno je izgubiti osećaj da ti neko može nedostajati. I da je pesimizam jedini osmeh koji možeš sebi darovati. A presija nad bližnjim jedini dijalog. Bunt tada ostaje bez svog stvaralaštva i upada u kolotečinu zastranjenosti. Zaista, strašno je baciti pogled na voljenu osobu a ne osetiti harizmu koja vas je nekada krasila. Gde nema ljubavi nužno ostaje faktor razdora...
Не знам како али није да људи немају вере него као да немају ума или срца да још причасније уђу у срж своје вере и појмова који је објашњавају на светоотачки начин. Био ти философ или сатворитељ Богом даних чудеса, људи и даље остају некако флегматични или незаинтересовани за феномен благодати и Христовог Јеванђеља. Све некако површно посматрају. Чак и оно за шта се ухвате да анализирају, чак и о тим појмовима површно спекулишу. Не кажем да неко нема права на другачије мишљење, но кажем да се чудим како неко може бити хладнокрвно-статичан пред изложењем вере или видљивом пројавом невидљиве благодати у Цркви. Увек је све некако заражено сујеверјем, паганизмом, занимањем секундарних стварности Цркве. Тачно се осећа зид када некоме...
Odlazak Ja moram ti reći ovoga puta da odlazim i više nikad se neću osvrnuti i više nikada neću poželeti da opet vidim ono što sam gledao do sad jer sve je varka i reči i topao dodir što samo liči na dodir zaljubljenih kojima je važno samo da imaju jedno drugo i zato odlazim da ne bih postao kamen koga će grejati neko lažno sunce satkano od iluzija. Ako ima nekoga ko bolje poznaje gramatiku neka interveniše. Mislim da ovoj pesmi (rečenici) nije potraban zarez.
Back
Top