Blogovi

Ne zameri
Još uvek se u mislima vraćam tamo još uvek me vuču ta polja lavande paperjasti oblaci mekana trava pod stopalima miris poljskog cveća tvoji prsti mi u kosi ležim ti u krilu dok me blago gledaš od makovih cvetova još svijam ti venčić pričaš mi šaputavo slatke male stvari ja sanjam,ti pričaš ljubim te po dlanu Ne dam...ne dam nikom da mi uzme saćanja na ono čega nije bilo to je samo moje i ostaće tako tu ja još te čekam znam da nećeš doći ali ipak čekam ne nadam se čudu ne govorim nikom ali ipak tu sam i ostaću tako jer to je moj izbor
U ljubavi
Ne dozvoli da te lažu da je ljubav reč pa da ti veze i plete, istežu i protežu, Ne dozvoli da te lažu da je ljubav bol pa da trpiš udarce, i tepih da budeš... Ne laži sebe da je ljubav strah, crno ispod očiju, pa da postaneš nečija sjena.. Ne veruj da je plava boja ljubavi a so na usnama njen ukus.. Ne veruj stisnutim usnama koje šerbet sikće, i otrov daju... Onaj ko te voli, nežnošću će te hrani i poji, Čuvaće te ko žedan posljenja kap vode, S tobom će se pričesti i pričestiće te iz tela svoga, Jer u ljubavi su duše jedna, U ljubavi se plače samo od sreće...
У сенци душе...
Ако веч газиш моја осечања, учини то голим стопалима, осети и ти, када се проток крви заустави, колико боли. Ако се веч смејеш иза мојих леџа, уради то достојанствено, огледај се с осмехом у огледалу, и настави као да се ништа није догодило. Ако ме веч лажеш, уради то искрено, лажи и себе, обечај си....и не испуни. M.
Neće da radi
Moram nešto da vam reknem danas ima mnogo onih šta nemaju a radili bi, ali ima i onih kojima niti jedan posao ne prija neće da rade jer se mnogo sedi na poslu neće da rade jer je previše fizički neće jer je dosadno neće jer je stresno neće jer im drugi oće da šefuju i neće da bidnu šefovi neće ništa a pare oće i moj Zoki je danas rekao da ona Lizača neće više da bidne premijerka jer joj nije sve po ćefu a šta bi ona. Razumem da je ona lepotica i bilo bi mnogo lepo da njen suprug radi a ona da uživa ali neće ni muški one što oće da budu femiskinje pa bi da naređžuju muževima i tuku ih a ima takvih još više i onda se još one žale da nemogu da nađžu muško a nijedno im muško nije dobro pa si nađžu žene i iđžu u lezbejke zato o je ova Lizača...
Logoreja*
Ovde ćemo naći nove reči srpskog jezika sa definicijama, reči koje možda ranije nismo znali... Tema će nekom biti korisna, jer će moći da "kupi" nove reči i proširi lični vokabular... * - mentalna dijareja Oproštaljka Najgori neprijatelj Misaona ekskurzija - To je kada ti misli odlutaju u tri lepe... Dan mrmota - Politička situacija u Srbiji - Period između "Kasni mi" i "Dobila sam"! :heart2: :heart2: :heart2:
Danas sam se vraćala iz prodavnice i videla jednog lepog momka sa kučetom a ja veoma volem životinje i prišla sam mu da pogladim kera a taj momak kaže da je taj ker njegovo dete i on njemu tata. Meni lično to nije baš jasno razumem da ljudi volu životinje volem ih i ja ali da kažem da mi je ker moje sopstveno dete mi to nije normalno. Lep momak, mnogo lepu frizuru ima vidi se da se pazi i mnogo se lepo obukao sav je moderan naparfemisan i čist onako svaka devojka bi verujem mnogo volela da bude sa njim obrve su mu kao nacrtane izgleda kao princ iz bajke a on umesto da traži devojke i osniva porodicu on ima tog kera ćak mu je i frizuru napravio i ima mašnu na vrhu glave sve je to lepo ali ipak previše šta je to u glavama današnjih dečaka...
Ustaj Lazare!
Opet si pao slomio sebi kosti izcupao srce raskopao sebi kožu razvrnuo dušu naopačke opet si se spotakao o sopstvene snove Zavarala te je tvoja nada ona pokvarena nerealna lažljivica koja ti šapuće da je moguće ono nemoguće zaneo si se zaboravio prepreke prevario si sam sebe pokušao da ih ignorišeš i uspeo si bravo tebi ali opet bile su tu spotakle te i pao si Sad ustaj Lazare! ustaj opet diži se iz mrtvih nisi mrtav ma hajde ne drami to je samo malo neuspešne ljubavi da bilo je slatko ali nerealno nije bilo moguće ne krivi je ne krivi ni sebe samo ustani ne brukaj se više Ma hajde već jednom ustaj Lazare
Ćutim
U mojoj kosi roje se snovi svaki od njih prazan ne dosanjan do kraja poništen oduzet to su sidra što me vuku u ponore mrtvorođene nade koje me vežu Ja ih puštam neka idu nek nestanu a vraćaju se kao ptice da pevaju o nečemu što nikad nije bilo što nikad neće biti Ćutim sada ćutim ne izgovaram ništa jer reči su teške zatrovane željom da nasesem bol da bockam u ranu da je solim dosoljavam kao i sam sebi ne nisam to čudovište iako me čudovištem prave ne želim da budem ne mogu i neću ostajem to što sam samo dečak izgubljen i zbunjen ali samo dečak koji voli a o tome više ne govori
Biti, biti, biti, biti - fin...
Dobar dan. Izvolite. Hvala. Molim. Nema na čemu. Do viđenja, vrlo ste ljubazni. Stvarno, bre, nije teško biti fin. Samo ima jedna caka: nije teško biti fin znači još nešto. U Srbiji. Ne znam za druge, a nešto me ovih dana drugi ni ne zanimaju. U Srbiji pridev fin/a ima mnogo značenja: On je fin nekad znači - on ćuti i sve sluša. Ona je fina znači - ne zamera se. On je fin, ne pita ništa i radi šta mu se kaže, neće mnogo da se „petlja“. Ona je fina, samo se smeška, razvlači dok priča i sa svima je u dobrim odnosima. Pa, realno gledajući, nije teško biti fin. E, pa ja neću lako, hoću teško. Neću tako da budem fina. Ne ćutim i ne slušam sve. O, da i te kako se „petljam“ kada treba nešto da uradim. Fina lica te...
Ljubavnica
Juče je moja komšinica Nevenka doživela strašnu izdaju naime njen muž ima ljubavnicu ona je oćajna i oče da se ubije bila mi je jutros na kafi ne mogu da verujem da nakon 43 godine braka i velike ljubavi on njoj tako iza leđža radi a i ta njegova kurvetina da prostite ma oći bi joj iskopala koliko sam samo ljuta i kaže se dok kuja nemane repom neče ni ker da se pomami tako i da nije samo on kriv nego i ta njegova neću da budem prosta ipak ovo i deca moguće da čitaju zato bolje da ćutim ali rekla sam Nevenki neka mi mnogo soli hranu i da je mu masno tako da neće onda on još dugo bolje da je udovica i od njegove penzije da živi nego da ga ta kurvača mami ko luda kućka šta kerove vabi.
Zdravo Moram reci koliko sam srećna da sam nasledila nešto nikad nisam mislila da će vredeti a vidite sad kad nam se sprema neimaština seoska je kuća raj i sopstveni zamak možeš zemlju da obrađžujes i sadiš povrće imaš voćke da brineš o kokošima i blagu imaš sve nije više bogatstvo da živiš u centru grada u stanu oni šta su po stanovima moraju da brinu oče li da imaju za plin oče li biti vode oče biti para da kupe štogod za jelo a kad imaš seosko domaćinstvo imaš sve zato ne prodajte ono šta je vaše neka vaša zemlja bude i ostane vaša
Čudesni putevi Božiji
Ako kojim slučajem budete ikad u svom unutarnjem monologu sklapali pakt sa Bogom tako da kažete sebi.. OK.. hajde da ti poverujem (iako imam manjak vere ovih dana) da ako odustanem od traženja svih rešenja rešenje će doći samo samo ako budem dovoljno verovao a ne budete sigurni da li ćete to moći da izgurate do kraja kako ste to i obećali.. jer u tom odnosu mu dođete nekako kao "The weakest link"... Zamolite Boga da vam pomogne da održite to obećanje I ne razmišljajte previše o tome koliko je to zapravo patetično Jer je u isto vreme i čudesno i jako i oslobađajuće. A takvi su putevi Božiji. KNBP
Nagrada duše
Evo šta sam danas pročitao: "Bog je u srcu postavio um kao nagradu duše..." Takođe je rečeno: "Duša je u telu, Um u Duši, Razum je u Umu, Um u Bogu, a Bog je Otac svega postojećeg." "Razum je slika Uma, a Um je slika Boga, kao što je telo odraz oblika, oblik je odraz Duše."
Лако је бити уметник у јесен. Кад се околина зашарени, а сваки лист нуди другу нијансу лепе. Кад небо испресецају јата ужурбаних птица. Кад ситна киша свира сонате на олуку. Лако је... Опет, лако је бити уметник и зими. Кад се непрегледна бела поља обуку у чисто, бело рухо. Кад усамљени траг преко поља пише причу, разумљиву само оном ко га је ту оставио. Дим из оџака плеше на ветру, а ветар хуче и завија читав ораторијум. Лако је... Још је лакше бити уметник у пролеће. Кад сунце топлим зраком огреје озебло срце. Кад све цвета и мирише. Кад бистри потоци у недоглед рецитују исту песму, научену наизуст. Кад исте птице поново ишарају небо. Лако је... Лако је бити уметник и лети. Кад се по пољима простру шарени ћилими. Кад се најплавље...
"Čovek je kao brodski kompas: vrti se u krug oko svoje ose, i vidi sve četiri strane sveta u tom okretanju, ali ne vidi ništa iznad i ispod sebe. A upravo to su dve stvari do kojih mu je stalo i o kojima hoće da zna: ljubav ispod njega, i smrt nad njime." - Čovek može da se vrti u krug, ali vidi da se kreće pravolinijskom putanjom. Iza ostaje rodjenje, a ispred je smrt. Medjutim, unutrašnjom dubinom duše i visinom duha uvidja da je rodjenje i smrt samo pojava kompleksnije misterije života. --------- "Kada bacimo pogled na svoje srce vidimo ga kakvo je u tom trenutku. Kada se zagledamo u svoju dušu, vidimo je kakva je bila pre mnogo hiljada godina, a ne kakva je sad, jer toliko treba da nam pogled stigne do duše i da je osmotri, to...
In fathe i trust
I trust not in you or me or any deity that may be in this world i trust in faith whatever will be shall be and if it takes forever forever i shall waiti
Crveni Organdin
Crveni organdin boli kao neizrečena želja kao cvet maka uveo u pupoljku kao dodir koji skoro pa može pa da se oseti kao miris badema i vanile izgubljen negde u daljini kao grozničavi san ne odsanjan kao želja koja ostaje da izludi kao bes kao bol kao ludilo da me tera da se borim sa vetrenjačam da budem lud i opet iznova i iznova pokušavam kao sluluda želja da dođem ti pred vrata i sedim tu dok mi ih ne otvoriš da me ili uzmeš da budem tvoj ili od tog ogandina mi sašiješ pokrov jer bez tebe sam mrtav ubila si me dušu mi izčupala i bacila negde da je neko drugi ugazi sad čekam da mi je vratiš da me vratiš u život svojim dahom kao slomljenu lutku da me sastaviš opet da li čekam uzalud?
Kada
Kada pokušate da uradite ono što je ispravno, a to vam bace u lice kao nešto sramno, Kada okolo pričaju iza ledja, Kada je prijateljstvo okaljano, a istna je tanka trska savijena podlim napadima, Kada ljudi kojima možete verovati može se prebrojati na jednu ruku, Kada sve što je dobro bude vandalizovano, Kada svetlo na kraju tunela je zaista samo voz.
Ovo nije pesma
Ovo nije pesma ovo je krik ovo je vrisak ovo je urlik želja da sebi kidam zubiuma meso sa prstiju da osetim svoju krv na usnama kao zamenu za poljubac da mi bol popuni prazninu koju si ti nekad ovo je želja da prolijem svoju krv po tvom imenu po tvom sećanju da te od svoje krvi naslikam ne mogu da ubijem želju u sebi ne mogu da prestanem ne mogu da nađem izlaz iz ovog ludila ne želim izlaz zerlim nazad tamo gde nisam više pozvan tamo gde mi nema mesta želim da vrštim da me ceo svet čuje da urlam kao zver za tobom da budem sebičan da zahtevam da te nateram da te prožderem od želje i besa da bar tako budeš moja budi moja!
Vremeplov
JUČE... Pamtim da smo nekad slušali ploče Tom Džonsa, Pol Enke, Pet Buna, Pletersa... Bili smo u izviđačima, pisali spomenare, dnevnike, skupljali salvete... Presovali cvece i svetlucavi staniol novogodišnjih, neukusnih bombona za ukrašavanje jelki u knjizi Pola Elijara... Komšija je ostavljao poljsko cveće svojoj devojci na prozoru... I ona ga je čekala, "kao što niko nikoga čekati nije znao"… Pamtim te godine kada mnogih od nas još nije bilo... Ni u sjaju oka... Ipak, mnogi su se i rađali i preživljavali, iako majke nisu išle na 3d ultra zvuk... Majke su tada rađale i sa 20 godina i nisu bile depresivne... Iako tada nisu postojale Pampers pelene, niti ulošci sa krilcima... Bebe su bile zbrinute u tetra pelene i benkice koje su se...
Praznina vol.2
Praznina ostaje da zjapi ambis kao crna rupa kao pukotina u samoj realnosti kroz koju migolji se crnilo koje guši svetlost a ja na rubu balansiram i dalje posmatram je kako vuče Želim da uskočim da me odnese da im dam ono što žele nek se slade tim mislima u pravu su slab sam krhk sam uspeli su da me slome I onda moj inat taj divljački nagon ta želja da ne dam nikom ono što od mene želi vuče me nazad hvata za rogove i gura glavom kroz zid na oluje na zmajeve na eldrič stvorenja isukanog mača Znam običan čelik tu ništa ne vredi al ja ipak stojim ne dam se bez borbe Nakaza Čudovište Nemoralan Nenormalan ma sve sam od toga nek pričaju nek šapuću za mnom Iskovaću štit od toga sačiniću sebi oklop bolji jači odporniji ovog puta Dete sam...
Prođe mi život u zayebu
Gledala sam "Matrix", probudila se u njemu, čitala "Buđenje" Entoni de Mela, probudila se i u njemu, upražnjavala razne tehnike da se što pre probudim, ali nijedna metoda nije uspela ekspresnije da deluje kao što je to današnji naslov u žutarama: "LOVA DO KROVA ZA NOVU GODINU" Lepo piše: "Pevači zakazali i ugovorili novogodišnje nastupe i cene za "najluđu noć"" Nedavno su nas žutare obavestile da su cene "običnih" tezgi skočile za nekoliko puta, pa su samim tim "razumne" cene za novogodišnju noć... Volim "izvore bliske estradi", bez kojih bi živeli, bogme i umrli u neznanju... Elem, "izvori bliski estradi" su otkrili da je potražnja estradnih pevača i pevačica izuzetno velika i da ne treba da budemo šokirani njihovim honorarima...
Ti i ja bez predaha, do izdaha...
Zaboli me do smrti kad oboje smo ljuti, kad završimo dvoboj i koplja bacimo... Ti i ja, ko i uvek, gluvi na izvinjenja, kad nema poverenja sve bitke gubimo... Zaboli me do smrti kad slušalica ćuti i tišina svoje pesme odsvira... Svako u svom bolu za rane se drži, a da "izvini" ne kaže, pa ko duže izdrži... Samo ti i ja... do izdaha... dva veterana i beskrajna ćutanja... Samo ti i ja, bez predaha... i ponos kad izme sve u svoje ruke... I UBIJE LJUBAV IZ PONOSA...
I am old-school woman
Ja sam staromodna cura... Volim kuće prizemljuše krastavih zidova sa dvorištima krcatim starudijama, umesto oblakodera i apartmana u kojima se budim i spavam... Muškatle u prozorima i u loncima na tufne vise volim od imitacija, od veštaka... Ja sam staromodna cura što vise voli vespe umesto automobila, tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjače vise od zvižduka mlaznjaka... Puteljke umesto avenija i bulevara, kojima moje potpetice odzvanjaju... Ja sam staromodna cura što voli miris opranog veša kog vetar naduvava do mog lica, preko mog nosa... I sve ono što veje iz predhodnog života. Ja sam staromodna cura... Jos slušam longplejke i kuckam na Oliveti, Govorim hvala, izvinite, molim.... Volim da mi dasa pripali cigaretu, otvori vrata...
Molim te saslušaj ono što nisam izrekao
Ne daj da te prevarim. nemoj da te prevari lice koje nosim. Jer nosim masku, hiljadu maski, maske koje se bojim da skinem, a ni jedna od njih nisam ja. Pretvaranje je moja druga priroda, ali nemoj da te prevarim. Molim te, Boga radi, ne daj da te prevarim. Ostavljam utisak da sam siguran, da je poverenje moje ime i smirenost moja igra, da su moje vode mirne,da ja svime upravljam, i da mi niko nije potreban. Ipak, ne veruj mi. Moja površina izgleda mirna,ali to je samo maska,uvek drukčija i koja me krije. Ispod nje nema smirenosti. Ispod nje je zbrka,strah i usamljenost, Ali to krijem.Ne želim da to neko sazna. Plašim se pomisli da neko vidi moju slabost i strah, ,zato stalno stvaram maske da se sakrijem, lagodnu prefinjenu fasadu...
Још не могу да причам о њој без да, при прецизирању, кажем ,,моја". Навикла сам. Од 2009. смо као BFF. Добро, ово друго F је сад дефинитивно отишло у першун (и B за њим), али чињеница је и да смо биле блиске и да има ствари о мени које само она зна. Писала сам о њој некад прије, нећу више да се враћам на то. Врата сам затворила, свјетло је остало упаљено. Да види, ако пожели да се врати кад буде у проблемима. Надам се само да ћу бити довољно велик човјек да јој отворим врата. Небитно. Научила сам да живим без ње. Некако, кад сам осјетила да ми се пријатељство са њом клима, почела сам интензивно да обнављам стара пријатељства и стварам нова. Причала бих о једном новом. Обојеном љубичастом бојом. Не знам зашто, али ето. Углавном, овој...
Kao što ljudi čeznu za slobodom, a kad je dobiju ne znaju šta bi s njom, pa je se dobrovoljno odriču, shvatajuci da im je tako lakše nego da budu odgovorni za nju, tako, i kad nadjemo dobre ljude, ne preostaje nam ništa drugo nego da ih javno optužimo za neko naše zlo, svhatajuci da je lakše da svoj problem damo njima nego da se sami nosimo s njim, a sve u nadi da ce nam ga oni rešiti. Kad se sledeći put zapitamo zašto ne živimo u boljem svetu i medju boljim ljudima, treba samo da se pogledamo u ogledalo, i budemo iskreni prema sebi samima, u pokušaju da razumemo zlo koje svesno, a posebno nesvesno činimo drugima. Mi znamo da je svako zlo za neko dobro, jedino što najčesce na to gledamo samo iz sopstvenog ugla, čineci zlo, a...
Gde da idem?
Gde da pobegnem od bola u tvoje krilo pod tvoju kosu da se ušuškam ne smem do tebe most je srušan u tvoje misli ne mogu jer tu za mene nema mesta Prokleto polje lavande uvelo je da li ga je bilo? Da li sam ja to sanjao? i zašto sam sada budan zašto me trovanje onim slatkim rečima malo previše zašečernim da se sakrije gorčina divljeg badema kao u Agatinim romanima cijanid u njemu zašto me nije odnole tamo da ostanem Gde da odem kad tamo ne mogu?
Snovi i JA u svetlu metafizike
Свет снова док га сањамо за нас је потпуно реалан свет. Не можемо имати искуство тог света сада док смо "будни", али у тим тренуцима док га сањамо тај свет за нас је реалан. Једном сам некако дошао до сновиђења и усред сна запитао сам себе да ли је овај свет око мене реалан? Да ли је обојен? И обратио сам пажњу на боје. И да, снови јесу обојени. Наше сећање на снове је црно бело и нејасно, баш као што су црно бела и нејасна сећања о прошлом минуту на овом свету а кога се сећамо. Морам споменути узгред и случај од недавно, када сам усред сна дошао до целокупног знања које имам сада. Наиме, неком лику из сна сам објашњавао један филозофски проблем са свом јасноћом и логиком овог будног стања. Али, да се вратимо оном "пре и после". Као...
Back
Top