Moja doktorica je kokoš. Znam je dok sam još radio u bolnici, često je vodila dijete na moj odjel na čak-čak. Uvijek napirlitana, ukrašuje se kao da radi na sajmu a ne u bonici. Posebno su neozbiljni ti neki detalji kao npr. kričavi lak na noktima. Jednom joj je usred pregleda zazvonio mobitel. Javila se djetetu pa mu 15 minuta objašnjavala kako će poslije posla doći doma i ispeći jaja i hrenovke. Pitao sam doktoricu kome da se obratim za drugo mišljenje, rekla mi je:
- Pih, pa što će ti to ? Svi će ti reći isto što i ja.
Dakle, ona zna svo znanje o mojoj bolesti. Ne trebam tražiti dalje. A upravo je grozno razvidno da je žena diletantica. Najblaže rečeno neozbiljna. Jednostavno je takva osoba. Pitao sam je za ulje konoplje, rekla mi je da to nije za mene:
- Ne ?
- Neee, Gorane, pa to nije za tebe. To je za ljude na samrti, tebi to ne treba.....još.
Razmišljao sam da joj preokrenem stol u jednom trenutku pa odustao. Doktorica mi već dvije godine obećaje lijek koji ne želim. Bila je čak uzela moj broj, obećavši da će mi se javiti čim prije, samo da riješi birokraciju. Jer to je lijek koji košta soma evra mjesečno, to je u stvari kemoterapija u nekom obliku. Lijek od kojeg čovjek ima grozne nuspojave poput opadanja kose i noktiju plus simptome gripe, dakle temperatura 40, mučnine, povraćanja... Doktorica me htjela na to staviti, međutim, nije uspjela. Vjerovatno zato što, nakon što sam zatvorio vrata ordinacije, nikad više nije ni pomislila na to. Taj lijek ionako nebih bio uzimao. Htio sam samo vidjeti dali ću ga dobiti. Naravno, doktorica o tome nije nikad ništa govorila pa sam je godinu dana kasnije upitao. Rekla je da će mi davati neki novi lijek, bolji od tog starog. Stavila me na listu za komisiju, lijek košta 10 000 kuna mjesečno. Došavši doma, proguglao sam malo o tom lijeku i ustanovio da je smeće. Ista firma koja je proizvodila stari lijek za soma evra, sada je izmislila novi lijek koji, naravno, mora koštati više od starog. Opsežnijom pretragom, pronašao sam detaljne informacije kako napraviti dotični lijek u kućnoj radinosti. Supstance za godišnju dozu koštale bi me 500 dolara. Poneke je supstance malo teže nabaviti, ali preko svoje firme bih to mogao bez problema. Dakle, velika farmaceutska kompanija prodaje lijek za 10 000 kn mjesečno, a troškovi izrade koštaju možda 1000 kn godišnje. Klasična kapitalistička priča – profit iznad svega. Doktorica me svim silama nagovara na taj lijek. Btw – radi se o lijeku generičkog imena tecfidera, aktivna tvar je dimetil fumarat:
- Gorane, moraš uzimati taj lijek i gotovo. Moraš se zaštititi, taj ti lijek sprečava napade.
- Da ? Tko je to rekao ?
- Moraš to uzimati. To ti zaustavlja napade za 50-60 %.
- Mda, to tvrdi kompanija koja je lijek proizvela. Naravno da hvale svog konja. Pitanje je dali je itko ikada napravio kvalitetno, nepristrano istraživanje i dokazao njihovu tvrdnju.
- Naravno da je napravljeno znanstveno istraživanje, pa što ti je ?
- Da, napravljeno je istraživanje koje su platili oni, firma koja proizvodi lijek. Osim toga, rekli ste da je lijek nov. Kako onda već znaju da djeluje ? Jeli napravljeno bilo kakvo longitudinalno istraživanje koje bi to dokazalo ?
Odbio sam lijek. Po ustavu imam pravo na svoje tijelo pa mogu sa njime činiti što me volja. Vrijeme će pokazati dali sam donio dobru odluku. Ako sam pogriješio, barem će netko moći reći: rekao/la sam mu ja. Uvijek ima tih pametnih koji znaju bolje od tebe. U stvari, to je dimenzija bolesti koje čovjek ne može biti svjestan dok je ne iskusi. Radi se o tome da ne može proći dan u mom životu a da me netko nešto ne savjetuje.
- Pih, pa što će ti to ? Svi će ti reći isto što i ja.
Dakle, ona zna svo znanje o mojoj bolesti. Ne trebam tražiti dalje. A upravo je grozno razvidno da je žena diletantica. Najblaže rečeno neozbiljna. Jednostavno je takva osoba. Pitao sam je za ulje konoplje, rekla mi je da to nije za mene:
- Ne ?
- Neee, Gorane, pa to nije za tebe. To je za ljude na samrti, tebi to ne treba.....još.
Razmišljao sam da joj preokrenem stol u jednom trenutku pa odustao. Doktorica mi već dvije godine obećaje lijek koji ne želim. Bila je čak uzela moj broj, obećavši da će mi se javiti čim prije, samo da riješi birokraciju. Jer to je lijek koji košta soma evra mjesečno, to je u stvari kemoterapija u nekom obliku. Lijek od kojeg čovjek ima grozne nuspojave poput opadanja kose i noktiju plus simptome gripe, dakle temperatura 40, mučnine, povraćanja... Doktorica me htjela na to staviti, međutim, nije uspjela. Vjerovatno zato što, nakon što sam zatvorio vrata ordinacije, nikad više nije ni pomislila na to. Taj lijek ionako nebih bio uzimao. Htio sam samo vidjeti dali ću ga dobiti. Naravno, doktorica o tome nije nikad ništa govorila pa sam je godinu dana kasnije upitao. Rekla je da će mi davati neki novi lijek, bolji od tog starog. Stavila me na listu za komisiju, lijek košta 10 000 kuna mjesečno. Došavši doma, proguglao sam malo o tom lijeku i ustanovio da je smeće. Ista firma koja je proizvodila stari lijek za soma evra, sada je izmislila novi lijek koji, naravno, mora koštati više od starog. Opsežnijom pretragom, pronašao sam detaljne informacije kako napraviti dotični lijek u kućnoj radinosti. Supstance za godišnju dozu koštale bi me 500 dolara. Poneke je supstance malo teže nabaviti, ali preko svoje firme bih to mogao bez problema. Dakle, velika farmaceutska kompanija prodaje lijek za 10 000 kn mjesečno, a troškovi izrade koštaju možda 1000 kn godišnje. Klasična kapitalistička priča – profit iznad svega. Doktorica me svim silama nagovara na taj lijek. Btw – radi se o lijeku generičkog imena tecfidera, aktivna tvar je dimetil fumarat:
- Gorane, moraš uzimati taj lijek i gotovo. Moraš se zaštititi, taj ti lijek sprečava napade.
- Da ? Tko je to rekao ?
- Moraš to uzimati. To ti zaustavlja napade za 50-60 %.
- Mda, to tvrdi kompanija koja je lijek proizvela. Naravno da hvale svog konja. Pitanje je dali je itko ikada napravio kvalitetno, nepristrano istraživanje i dokazao njihovu tvrdnju.
- Naravno da je napravljeno znanstveno istraživanje, pa što ti je ?
- Da, napravljeno je istraživanje koje su platili oni, firma koja proizvodi lijek. Osim toga, rekli ste da je lijek nov. Kako onda već znaju da djeluje ? Jeli napravljeno bilo kakvo longitudinalno istraživanje koje bi to dokazalo ?
Odbio sam lijek. Po ustavu imam pravo na svoje tijelo pa mogu sa njime činiti što me volja. Vrijeme će pokazati dali sam donio dobru odluku. Ako sam pogriješio, barem će netko moći reći: rekao/la sam mu ja. Uvijek ima tih pametnih koji znaju bolje od tebe. U stvari, to je dimenzija bolesti koje čovjek ne može biti svjestan dok je ne iskusi. Radi se o tome da ne može proći dan u mom životu a da me netko nešto ne savjetuje.
