ZAKON POSTOJANJA – istina o postojanju materije, zivota i prirode

Kao sto kazes, Ljuba sam pohvalio. Bas nigde nijesam napisao da mu je "sva ostala priča dečji naivna".



To što si ga ti pohvalio, to je zato jer se negdje u nečemu slažete. Nemam ništa protiv :). Ali pravičnost, ako je
neshvaćena, vodi čovjeka u stramputicu. Ljubin cilj je jasan ali njegova realizacija nije u skladu sa dušom koja
je od Boga stvorena. Odatle, pohvaliti nekoga samo zato što vidi cilj ne čini tog nekoga pravičnim. Potreba za
pravdom i pravičnošću nije i garancija niti pravde nit' pravičnosti, stoga niti poznavanja istine.


Kada je nekome pravda cilj - kojim god putem da krene ka cilju - nije pogresio.

Ne moze biti jasnije.

Dao si nam knjigu na čitanje, Platonovu državu, a sad kažeš da kojim god putem krenemo ka pravdi ne griješimo???
Pravda se uzima olako a iza te riječi stoje nebrojene zablude. Jedino čovjek sa čistim srcem, dakle s Ljubavlju u srcu
može govoriti o stvarima kakve jesu, dok onaj koji o pravičnosti misli često čini nepravdu upravo misleći da pravedno
čini.
Te evo, pitanje Ljubomiru, a i tebi kroz to jeste: da li naš dragi Ljubomir, a stoga i ti i svi koji teže pravičnosti u
svojoj slijepoj težnji ka njoj zamišljate da ćete do pravičnosti, stoga do harmonijie i Ljubavi doći nasiljem prinudom,
MORANJEM i autokratskim uspostavljanjem pravila, samo zato što vidite isti cilj? I dok eto, Ljubo, Ljubavi teži, sve
ljude koji ga ne čuju dobro, koji ne vide u njegovim težnjana Ljubav, naziva ovcama koje samo umijeu da bleje... govori
svo vrijeme kako na ovom forumu nema ljudi koji ga mogu razumjeti, a njima, koji su za njeg ovce se upravo s tim
prezrenjem obraća. Kako, ti meni sam lijepo i JASNO reci, obajsni mi, kako bilo ko se prema svojim bližnjima tako
postavlja (a ovdje smo mu svi bližnji) kako i za njih i prema njima može biti pravičan, kako ih može ljubiti i misliti im
najbolje, i kako onda uopšte može dobro i pravično činiti onima s kojima uopšte ne opšti, do kojih kako i sam tvrdi,
svojim glasom ne može da dopre? KAKO? Kada i oni postanu njegovi bližnji, kao mi ovdje, zar će mu biti išta drugo
do ovce koje samo umiju da bleje?

Slijepa želja za zadovoljenjem ega čini da se suprotstavlja svakome ko dirne u njegovu teoriju. Gdje ti tu vidiš
pravičnost? Ali eto, i ja tu pravdu vidim, ne kao ti ali je vidim u neskladu koji odiše iz suprotstavljajućih struja; svako
stoga pravično dobija upravo suprotno od onoga što misli da drugima daje. Sila se jedino može izmjeriti otporom
koji joj se pruža. Misliti da nešto daješ nije isto što i DAVATI to. Odatle, i pravičnost, i onaj koji njoj teži najčešće dobija
po sebi nepravedno... a to što 'nepravedno dobija, to mu je baš po mjeri kojom je sam zagrabio.

Hakime, kakvom mjerom grabimo (dajemo) takvom mjerom nam se i vraća.
 
Poslednja izmena:
Ljubo nikoga ne tera.
On ide, sam, a nada se da ce neko krenuti za njim. Naivno? Mnogima tako izgleda, ne svima.
Nada se zato sto je uveren da je na dobrom putu. Taj put mozda jeste dobar za Ljubu, a svako od nas mora utabati svoj.

I Platona sam ponudio kao primer coveka koji je prilicno siroku stazu utabao. Stvorio je sebi put. Ko krene tim putem mozda ce negde stici, ne znam. Nema svako hrabrosti i snage da asfaltira sopstveni put, pa trazi utabani.

Da bi neko sišao sa utabanog i napravio svoj put potrebna je ideja vodilja. Pravda je, verujem, veoma dobra ideja.
Potrebna je i hrabrost. I upornost. Izdrzljivost. I tek mrva pameti da ne izgubi cilj, ideju iz vida.

Pravicnost nije pravda. Istina je pojam koji gubi na znacaju svaki put kada se ponovi. Nekome je istina pridev kojim nesto opisuje, drugome samosvojna imenica.
Nije dobro baratati pojmovima koje cak ni povrsno ne poznajemo.
 
CELEDON:

Težnja ka pravdi jeste pozitivna zamisao, no Ljubo nigdje ne nudi rješenje kako stići do pravde.

Ponudio sam, ali nisi razumeo. Evo da ponovim.

ZNANJE i NEZNANJE su dve suprotnosti.

ZNANJE podrazumeva življenje po principu: jedinstva, mira, reda, rada, ljubavi, pravednosti, harmonije i dobra. Ovaj prioncip ima značenje ZNANJA zato jer ako se po njemu živi ostvaruje se DOBRO koje je cilj i svrha života.

NEZNANJE podrazumeva življenje po principu: podele, konkurencije i borbe svakoga sa svakim, nerad i pohlepu. mržnju, nepravednost, haos i zlo. Ovaj princip ima značenje NEZNANJA zato jer ako se po njemu živi ostvaruje se ZLO koje nije svrha ni cilj života.

E pazi sada ovo. Na svetu imamo dve vrete institucija koje žele da upravljau svetom: verske i političke. Sve svetske verske institucije u svojim učenjima imaju ugrađen princip ZNANJA, a političke, NEZNANJA

U čemu je nevolja?

Nevolja je u tome što svet ne živi po verskom principu ZNANJA, PRAVEDNOSTIHARMONIJE I DOBRA, već po političkom, NEZNANJA; PODELE, KONKURENCIJE, BORBE, NEPRAVEDNOSTI, HAOSA I ZLA.

Zašto?

Zato što svetska nauka i filozofija priznaju i podržavaju princip, NEZNANJA I ZLA, tj. princip podele, konkurencije, mržnje, borbe, haosa izla, sa tvrdnjom da je to prirodan princip koji je bolji za brži razvoj ljudskog društva.

I tek kad se razume sve ovo što sam napred rekao, tek sada može da se razume i rešenje koje ja nudim o tome šta čoivečanstvo treba da uradi da bi prešlo iz stanja NEZNANJA, HAOSA i ZLA, u stanje ZNANJA, HARMONIJE I DOBRA.

Nudim da se proveri i prizna JEDINSTVENI PRIRODNI ZAKON po kojem postoje materija, život i priroda, pomoću kojega se sve verske dogme, zajedno sa principom HARMONIJE I DOBRA podižu na novo nauke i priznaju kao ispravene, a time ujedno i da se obore sve svetske ideologije i politike zajedno sa principom HAOSA I ZLA.

I na kraju da se sve verske institucije ujedine po načinu izjednačavanja svojih učenja po osnovu ZAKONA POSTOPJANJA i principa HARMONIJE I DOBRA i dozvoli im se da one po tom principu stvore novu PRAVEDNU I HAMONIČNU organizaciju života i rada u celom svetu, sa značenjem ZNANJA I DOBRA, a politička podela sveta i političke svetske institucije, zajedno sa svojim principm PODELE, KONKURENCIJE, NEPRAVDE, HASOSA I ZLA da odumru i nestanu sa lica zemlje.

I to je sve.

Sve budeće nosioce pravde proglasio je ovcama.
Zato se sva Ljubova priča svodi na utopiju.

Ne, ja ne nazivam ovcama buduće nosioce ZNANJA; PRAVDE, HARMONIJE i DOBRA, već sadašnje nosioce NEZNANJA, NEPRAVDE I HAOSA koji ne mogu da razummeju ZAKON POPSTOJANJA po kojem postoje materija život i priroda i koji uporno i grčevito i dalje brane princip NEZNANJA, NEPRAVDE, HAOSA I ZLA.

A imajući na umu da su sve materijalne forme u Univerzumu, kao organizacije kretanja i rada sagrađene po principu HARMONIJE I DOBRA, sem ljudsko društvo, je dokaz da se ne radi o tome da je princip PRAVDE;, HARMONIJE i DOBRA, UTOPIJA, već najstvarnija stvarnost.

Sve ovo što sam napred rekao je prosto da se razume kao pasulj i kad odrastao, školovan, pismen i zreo čovek to ne može da razume, šta drugo za njega reći do da je ovca.
 
Poslednja izmena:
CELADON:

Da li bi iko pristao na Ljubov predlog da mu "jedinstveni svetski ekonomski planski, statistički i računski centar" određuje šta će raditi, koliko će raditi i kada će dokoličariti?

Svi ljudi u svetu koji danas traže neki posao da bi mogli nešto da zarade i prežive i koji su zaposleni u bezbrojnim svetskim radnim zajednicama koje rade i proizvode sva ona materijalna dobra koja su potrebna za preživljavanje celog sveta, ionako već pristaju na uslove rada u kojima im neko određuje šta će da rade, koliko će da rade i kada će da dokoličare. I u tom smislu se u pravednom poretku ne bi ništa bitno promenilo, sem što bi radno vreme bilo upola kraće, kad bi se u svetsku podelu rada uključila i ona polovina čovečanstva, svetskih muljatora i mafijaša koji ne pristaju da do sredstava za život dođu tako što će neko da im određuje šta će da rade, koliko će da rade i kada će da dokoličare. To su, naravno, svi oni koji danas ne žive od svog rada, već tuđeg, kojima nepravedan svetski poredak odgovara i koji ni po koju cenu ne bi pristali na pravedan.

Ljubova zamisao je u suprotnosti sa prirodnim zakonima. Zato je neupotrebljiva. Čitav univerzum teži ka neredu.

Ljubova zamisao nije u suprotnosti sa ZAKONOM POSTOJANJA koji ti ne poznaješ, po kojemu živa i svesna materija postoji tako što se večito pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja:

1. mirovanje i odmaranje (jaje);
2. naprezanje, kretanje i umaranje, sa težnjom ka harmoniji, redu i razvoju (sintropija - pile)
3. opuštanje radi odmaranja, sa posledicom starenja, propadanja i težnjom ka haosu i smrti (entropija- koka), sve radi ponovnog vraćanja u stanje mirovanja i odmaranja.
 
JA+7 KOJI JESAM:

Ljubin cilj je jasan ali njegova realizacija nije u skladu sa dušom koja
je od Boga stvorena.

Neko je vredan, pravedan, dobar i teži ka ka pravdi i harmoniji, a neko je lenj, pohlepan, siledžija, zlikovac i teži ka nepravdi i haosu. Imajući na umu da ja predlažem pravedan poredak i harmoniju kao cilj koji treba da se realizuje i da ti kažeš da realizacija tog cilja harmonije i pravde koji ja predlažem nije u skladu sa dušom koja je od Boga stvorena, ispada da tvoju dušu i duše još nekih ovde, nije stvorio Bog, već Đavo kojeg samo ti smatraš i nazivaš Bogom. Dobro je da znam s kim razgovaram.
 
Često uzimaš živi organizam, kao primer pretakanja.
Ti, na primer, ništa ne znaš o ćeliji.
Nikada nisi video ni jednu ćeliju, kao osnovnu gradivnu jedinicu nekog živog organizma, čak ni pod mikroskopom. Da jesi, ne bi ovde lupetao ovo što si izlupetao.
U živoj ćeliji ne postoji mirovanje i odmaranje. Svi procesi u ćeliji su neprekidni, sve dok je ćelija živa. Čim bilo šta zakaže, ćelija umire i od tog trenutka nema ničeg reverzibilnog.

Svaka tvoja ideja o idealnom svetskom poretku je samo puko maštanje. Nikada se od haotičnog ne može napraviti uređeno društvo.
 
CELADON:

U živoj ćeliji ne postoji mirovanje i odmaranje. Svi procesi u ćeliji su neprekidni, sve dok je ćelija živa.

Hoćeš da kažeš da je ćelija živa (život je kretanje i rad) za svo vreme od kad se rodi, pa dok ne umre. Hoćeš da kažeš da je koka živa svo vreme od trenutka početka razvoja pileta u jajetu, pa dok ne umre. Hoćeš da kažeš da je čovek živ od začeća u majčinoj utrobi, pa sve dok ne umre. Hoćeš da kažeš da je Univerzum živ od trnutka BIG-BENGA, pa sve dok se ne raspadne i ne umre. U svim ovim primerima sve uvek iznova iz mirovanja počinje, razvija se i na kraju stari, propada, umire i ponovo se vraća u stanje mirovanja.

Pa i ja sve to tvrdim. To je prirodni preces večitog pretanja žive i svesne materije kroz njena TRI prirodna oblika i stanja. U čemu je problem? Šta ti ovde meni zameraš?

Svaka tvoja ideja o idealnom svetskom poretku je samo puko maštanje.

To nije maštanje već realnost koja se uvek iznova u svim mogućim primerima ponavlja. Sve materijalne forme koje sam pomenuo - ćelija, koka, čovek, Univerzum , kao si sve one bezbrojne koje nisam pomenuo, nastaju iz haosa i dok žive, sve su one pravedni i harnonični sistemi kretanja i rada žive i svesne materije. Šta ti tu nije jasno?
 
Poslednja izmena:
CELADON:

Hoćeš da kažeš da je ćelija živa (život je kretanje i rad) za svo vreme od kad se rodi, pa dok ne umre. Hoćeš da kažeš da je koka živa svo vreme od trenutka početka razvoja pileta u jajetu, pa dok ne umre. Hoćeš da kažeš da je čovek živ od začeća u majčinoj utrobi, pa sve dok ne umre. Hoćeš da kažeš da je Univerzum živ od trnutka BIG-BENGA, pa sve dok se ne raspadne i ne umre. U svim ovim primerima sve uvek iznova iz mirovanja počinje, razvija se i na kraju stari, propada, umire i ponovo se vraća u stanje mirovanja.

Ти само констатујеш, не објашњаваш. Имамо једну материју, и из ње изничу облици. То је констатација. То је однос супстанције и акциденција, нешто о чему је још Аристотел говорио. Али то нису објашњења. То није никакав "закон".

Ето,ћелија живи и умире. И сада је по теби на реду њено поновно појављивање из материје. Ти кажеш да знаш како то бива. Па ако знаш хајде оживи једну ћелију након што је умрла. Хајде извучи је из неживе материје.

Разбиј рецимо јаје у кајгану и из те кајгане поново састави јаје. Сви састојци јајета су ту. Материја је комплетна. Још само да саставиш јаје. У чему је проблем ако знаш "како". Знати "како" значи знати урадити.
Или ти знаш само да блебећеш, а рада и резултата из тога нема?
 
Разбиј рецимо јаје у кајгану и из те кајгане поново састави јаје. Сви састојци јајета су ту. Материја је комплетна. Још само да саставиш јаје. У чему је проблем ако знаш "како". Знати "како" значи знати урадити.
Или ти знаш само да блебећеш, а рада и резултата из тога нема?

Nisi nikada zapazio kako te kajgana zlurado gleda iz tiganja? :)

Ljubo nema nikakvu predstavu kako bi se to moglo dogoditi. Ne zna ni način, ni mehanizam. Uzda se u kontinuitet ciklusa, u neprekidno i identično kretanje, odmaranje od kretanja, pa sve Jovo-nanovo. Računa da će se ponavljati jedni isti događaji. Ignoriše mogućnost bilo kakvih promena.
Čak i da je tako, (pojede te mrak pa se opet pojaviš), trebao bi se pojaviti u istom nekadašnjem obliku.
Ni ono Ljubino pile koje se izleglo iz jajeta nije ista ona koka koja ga je snela. Kada jaje završi u kajgani, onda ni pile ne može iz njega nastati.
I što bi, drugi put, (ako imaš šansu da te bude neki drugi put), bio bolji i mudriji nego onda, nekada?
 
Poslednja izmena:
Hakime,

Potvrdio si samo što sam ja rekao.
Poređenje Ljupčeta sa genijem Tesle ti deplasirano s ciljem da naivni nasednu na tvoju prepredenost. Sam znaš da Ljubova priča nema nikakvih dodirnih tačaka sa naukom. Al bi ga iskoristio da podupre tvoje viđenje pravde, pravednosti i puteva, koji za tebe nijesu bitni, da bi pravda pobijedila nepravdu.

A putevi su jako bitni. Evo pfimjer:

Koliko vidim na tebi preferiranim temama Filizofije ti se pridružuješ organizatorima protesta za rušenje nepravedne vlasti. To je put koji ti se ukazo i za tebe je potpuno legitiman. Međutim, kako ja vidim stvari, taj put vodi narod da sam otkine granu na kojoj sedi.

To je već toliko puta viđen deja vu na ovom prostorima da je prosto nevjerovatno da će se ovom narodu opet primiti. I uvijek ga forsirao dio populacije što sebe smatra inteligencijom. I naravno zarad pobede pravde nad nepravdom. Na kraju se uvijek pokazalo da su bili u pitanju samo lični, egoistički interesi. Peavda je odmah dobijala drugo značenje.
 
CALADON:

Ako ti misliš da je svet u kome živiš pravedan i harmoničan, onda si u zabludi.

Problem je što ovde niko ne razume da se pravednost i harmonija uvek svodi na težnju i cilj da se organizacija kretanja i rada nekog mnoštva pojedinačnih i međusobno odvojenih i suprostavljenih subjekata i bića dovede do njihovog jedinstva, sa značenjem savršenstva, u kojem će sve suprotnosti da nestanu, da bi na taj način to mnoštvo postalo jedna jedinstvena živuća materijalna organizovana celina, biće i subjekt. Nebitno da li je reč o atomu kao mnoštvu elementarnih čestica, nebeskom telu kao mnoštvu atoma, galaksiji kao mnoštvu nebeskih tela. Ili ćeliji kao mnoštvu atoma ili telu neke biljke, životinje ili čoveka kao mnoštvu, ćelija i organa. Što će na kraju morati da važi i za celo čovečanstvo kao materijalnu formu, biće i sistem koji će na kraju da se sastoji od harmnočno organizovanog kretanja i rada mnoštva ljudi. Razlog sjedinjavanja nekog mnoštva do stupnja potpunoig jedinstva je uvek i samo jedan - da se što lakše preživi, tj. izbegne svako zlo, a ostvari svako moguće dobro. Ovo nije ni utopija, ni zabluda, već jedinstveni prirodni zakon koji važi na svim nivoima sveukupne materijalne, žive i svesne stvarnosti.

Tvoje jaje se može izlegnuti u pevca i tu se završava tvoj zamišljeni ciklus.

I pevac je mnoštvo pojedinačnih živih i svesnih subjekata - ćelija, koje su sva svoja kretanja i rad putem samoorganizovanja dovela do takvog savršenstva i jedinstva dok sve nisu postale samo jedan živi i svesni organizam, biće i subjekt zvani "pevac". Uz napomenu da se sa pevcem ništa ne završava. Koka uvek snese mnoštvo jaja koje pevac oplodi i iz kojig se uvek izleže mnoštvo novih kokica i petliča i ciklus se tako uvek dalje nastavlja.

Možda i evolucija učini jaje potpuno nepotrebnim u ciklusu produženja vrste.

Ne treba sa tim "možda" davati mašti na volju i istinu o postojanju života i sveta tražiti u apstrakcijama, jer znati istinu o stvarnosti je dovoljno samo videti stvarnost onakvom kakva ona jeste i ništa drugo..
 
OZIMAN:

Ти само констатујеш, не објашњаваш. Имамо једну материју, и из ње изничу облици. То је констатација. То је однос супстанције и акциденција, нешто о чему је још Аристотел говорио. Али то нису објашњења. То није никакав "закон".

Naravno da objašnjavam, ali ti moja objašnjenja još uvek nisi uspeo da povežeš u celinu. Svako objašnjenje, da bi moglo da se smatra objašnjenjem, u sebi uvek mora da sadrži dgovore na pitanja ŠTA, KAKO i ZAŠTO.

Na sva pitanja ŠTA odgovaraju prirodne nauke i eksperimentalna psihologija. One daju odgovore na pitanja ŠTA STVARNOST JESTE. I onaj krajnji odgovor koji su one dale glasi: SVEST, ENERGIJA, INFORMACIJA.

Ove nauke su dale i objašnjenje na pitanje KAKO, koji uvek glasi: uz pomoć 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja). kojima Svest raspolaže, koja se u sebi, psihički, uvek manifestuje kao informacija (predstava sveta), a izvan sebe, objektivno i fizički u svom najprostijem obliku uvek kao Energija, Svetlost ili Elektricitet, a u složenijem obliku kao organizacija kretanja i rada, tj. kao materijalna forma, odnosno biće.

A objašnjenje u vidu odgovora na pitanje ZAŠTO, može iz vlastitog iskustva sebe samoga da dadne svaki subjekt u Univerzumu, koji će uvek da glasi, ZATO jer je to jedini mogući način samoodržavanja, tj. postojanja, koji se uvek svodi na stvaranje organizovanih, harmoničnih i pravednih oblika kretanja i rada, pomoću kojih se najjednostavnije izbegava svako zlo, a ostvaruje svako moguće dobro.

I to je sve. Nikakvog drugog objašnjenja postojanja ovoga sveta nema. Po ovom objašnjenju svet, dakle, postoji sam po sebi, kao svoj i uzrok i posledica, tako što se večito na isti način pretače kroz svoja tri priroidna oblika i stanja, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

I sva tri ova odgovora za značenjem objašnjenja na pitanja ŠTA ovaj svet jeste, KAKO i ZAŠTO on postoji, mogu da se izraze jednostavnom formulom "JA+7", koja može da se nazove ZAKONOM SVEUKUPNOG POSTOJANJA. Takođe i zakonom TROJSTVA ili ZAKONOM TROJKE I SEDMICE.

Ето,ћелија живи и умире. И сада је по теби на реду њено поновно појављивање из материје. Ти кажеш да знаш како то бива. Па ако знаш хајде оживи једну ћелију након што је умрла. Хајде извучи је из неживе материје.

Ćeliju ne možeš oživeti, zato jer se ne može oživeti ono što ne postoji. Ćelija je samo ORGANIZACIJA kretanja i rada žive i svesne energije koja je jedina koja postoji, koja nikada niti nastaje, niti nestaje. Ona je ta koja iz pomoć 7 sposobnosti i stvara znanje/informaciju o ćeliji, čuva ga i po njemu se uvek iznova pretače iz ćelije u ćeliju. To isto važi i za čoveka. Ne postoji čovek, već živa i svesna energija/materija koja čoveka kao svoj sistem kretanja i rada uvek iznova i gradi i ruši. što podrazumeva, da istinski čovek nije ovaj ljudski fizički materijalni oblik koji opažamo, već je istinski čovek ono živo i svesno u čoveku koje sebe zove imenom "JA", koje nikada niti nastaje, niti nestaje, već samo uvek iznova menja svoje fizičke oblike i stanja. To ne važi samo za čovekovo "JA", već i za "JA", svake ćelije u ljudskom organizmu, koi i za svako "JA" svakog atoma u svakoj ćeliji ili za svako "JA" unutar svake elementarne ćestice unutar svakog atoma itd. Ceo Univerzum je takođe jedna visoka i veoma složena organizacija kretanja i rada bezbrojnog mnoštva velikih i malih "JASTAVA" koja egzistiraju jedna unutar drugih. Da bi na kraju sva ta bezbrojna jastva bila sastvni deo onog NAJVIŠEG JASTVA - JASTVA UNIVERZUMA - iz kojeg uvek sve iznova i počinje i završava.

Разбиј рецимо јаје у кајгану и из те кајгане поново састави јаје. Сви састојци јајета су ту. Материја је комплетна. Још само да саставиш јаје. У чему је проблем ако знаш "како". Знати "како" значи знати урадити.

Ja ne mogu da napravim ni jaje, ni koku, niti to i sama koka može, ali živa i svesna materija i zna i može da napravi i koku i jaje i ona to uvek iznova na isti način i radi. A ja samo znam i odgovaram na pitanje KAKO je to moguće - moguće je uz pomoć 7 fizičkih impsihičkih sposobnosti i radnji kojima jedino postojeća živa i svesna, svemoćna i božanska energija/materija raspolaže i pomoću kojih sva čuda ovoga sveta čini.

Или ти знаш само да блебећеш, а рада и резултата из тога нема?

Ja ne "blebećem", već samo vidim i opisujem stanje stvarnosti kakvo jeste: Koje je kao takvo već poodavno poznato u okviru fundamentalne fizike koja se bavi problemom postojanja energije/materije, zatim u biologiji i genetici koje se bave problemom postojanja života i eksperimentalnoj psihologiji koja se bavi problemom postojanja svesti. Sve bi ovo i tebi bilo poznato da se zanimaš za najviša dostignuća iz oblasti ovih nauka, umesto što čitaš Šopenhauera i druge stare svetske filozofe koji do danas nisu uspeli da objasne apsolutno ništa.
 
Hakime,

Potvrdio si samo što sam ja rekao.
Poređenje Ljupčeta sa genijem Tesle ti deplasirano s ciljem da naivni nasednu na tvoju prepredenost.
Nisi naseo? To je samo zato što nisi razumeo.
Nisam poredio dva čoveka, opisao sam ljudsku potrebu da odbaci i izvrne ruglu sve što je novo. Moraš pažljivije.

Sam znaš da Ljubova priča nema nikakvih dodirnih tačaka sa naukom.
Nauka nije ponavljanje napamet naučenih lekcija. Nauka znači traženje i naučavanje nečeg novog, nečega što još ni ne slutimo niti znamo.
Al bi ga iskoristio da podupre tvoje viđenje pravde, pravednosti i puteva, koji za tebe nijesu bitni, da bi pravda pobijedila nepravdu.
Jasno je da pravdu treba podržati da pobedi nepravdu, uvek i svuda. Borba za pravdu stvara čoveka.

A putevi su jako bitni. Evo pfimjer:

Koliko vidim na tebi preferiranim temama Filizofije ti se pridružuješ organizatorima protesta za rušenje nepravedne vlasti. To je put koji ti se ukazo i za tebe je potpuno legitiman. Međutim, kako ja vidim stvari, taj put vodi narod da sam otkine granu na kojoj sedi.
Ko sedi na pogrešnoj grani ima izbor: da sam ustane i slomi tu granu, ili da nastavi da na njoj sedi dok ova ne pukne.
Greške treba ispravljati, ne treba ih opravdavati.
To je već toliko puta viđen deja vu na ovom prostorima da je prosto nevjerovatno da će se ovom narodu opet primiti. I uvijek ga forsirao dio populacije što sebe smatra inteligencijom. I naravno zarad pobede pravde nad nepravdom. Na kraju se uvijek pokazalo da su bili u pitanju samo lični, egoistički interesi. Peavda je odmah dobijala drugo značenje.
Umesto da ispraviš grešku, dakle priznaš pa je ispraviš, i zatreš tako da se više nikada ne ponovi,
prihvatiš mirno rešenje, primirje, mirmir nikonijekriv, nećemo biti grubi, mi smo protiv nasilja, svi su dobri,
i tada ostavljaš zlo u životu. Svesno, namerno, glupo.
Pitanje je vremena kada će zlo ojačati i vratiti se iskusnije i snažnije.
Dakle: nije hakim ni za rušenje ni za smenu, ni za primirje ni za dogovore, nego za trajno zatiranje, od semenke do korena.
Ne može se biti tolerantan prema protivnicima tolerancije. ;)
 
Poslednja izmena:
Neko je vredan, pravedan, dobar i teži ka ka pravdi i harmoniji, a neko je lenj, pohlepan, siledžija, zlikovac i teži ka nepravdi i haosu. Imajući na umu da ja predlažem pravedan poredak i harmoniju kao cilj koji treba da se realizuje i da ti kažeš da realizacija tog cilja harmonije i pravde koji ja predlažem nije u skladu sa dušom koja je od Boga stvorena, ispada da tvoju dušu i duše još nekih ovde, nije stvorio Bog, već Đavo kojeg samo ti smatraš i nazivaš Bogom. Dobro je da znam s kim razgovaram.

'Svjesna materija'

Zašto, Ljubomire, ti uopšte imaš ideju da stvaraš nekakav pravedan poredak? Zar i sam ne govoriš da
svjesna materija sama po sebi, u sebi ima znanje o tome ŠTA i KAKO će postati? Zar ne govoriš o jajetu,
piletu i koki i zamišljaš da si otkrio toplu vodu? Pa ako je tako, kome onda treba tvoja teorije? Kome uopšte
treba bila čija teorija? Svi i sve imamo znanje-o-sebi u sebi. Te ako hoćeš idealna poredak onda se moraš
vratiti tom znanju. Ono će ti osvijetliti put. To znanje je u svakome, kao što je i u svakom jajetu, u svakom
piletui u svakoj koki. Ti si neka koka koja misli da zna šta je najbolje za sve druge koke, za sve druge piliće,
za sva druga jaja. Shvataš li da sam svoju teorijiu s tim pobijaš? Ubjeđuješ nas kako svjesna materija zna
kako je najbolje za jaje, kako je najbolje za pile, jer u njoj postoji božija šifra po kojoj se iznova, opet i opet
i jaje i pile i koka rađaju i pretaču iz jednog oblika u drugi.


'Božanska šifra'

No, hajde da prihvatimo tu činjenicu da bi po toj tvrdnji onda bilo normalno da svaka jedinka ima znanje-o-sebi
i da je ono utkano u njoj samoj. Odatle, organizacija rada unutar same materije je zavještana Bogu, kreatoru
njenog smisla, i pri tom zavještanje smisla Bogu oslobađa materiju od konstantnog sjećanja na organizaciju
strukture, na šifru koju nosi u sebi o sebi. Pri tom ostaje samo svjesnost o njenom prisustvu u bilo kojoj formi,
JA JESAM, u koju se 'materija' pretače i pri tom aktivira taj dio šifre, znanje kojim od jajeta recimo sad postaje
pile. Sve to je stvoreno kako bi 'materija' eto sad iz jedne forme mogla iskusiti 'življenje' kroz odnose sa drugim
'materijalnim' formama. Tu sad dolazi ljudsko društvo recimo, kojeg ti, na osnovu šifre o jajetu, o piletu, o koki,
želiš da preneseš i na društvo. Međutim, tu se javljaju problemi, nepremostivi problemi koji ti ne dozvoljavaju
da te organizacione šifre usađuješ u čovječanstvo. Zašto? Zato što, ako je čovječanstvo (kako tvrdiš) ništa
drugo do jedan organizam, kao što je to i jaje, pile ili koka, onda i čovječanstvo kao organizam ima sopstveno
znajne-o-sebi po kojim uvijek iznova i iznova nastaje i prestaje da postaje. Odatle bi (po tvojoj teoriji) trebalo
biti da bez obzira na ponašanje ljudi u tom organizmu organizam (čovječanstvo) može biti samo
onakakv kakav je Bogom (svjesnom materijom) određen, kakvom šifrom je zavještan.
Zašto se onda ti
sad eto postavljaš kao Bog organizmu koji je postavljen da izmijeni Božiju zabludu, da usavrši njegovo
nesavršenstvo?

Prijeđimo i preko tog konflikta u samoj teoriji, pa se vratimo na čovjeka, na samo jednog čovjeka.


Šta je po tvojoj teoriji čovjek?

To je dakle 'svjesna materija' koja sebe doživljava kroz pretakanje iz jajeta u pile u koku. Svaki oblik njegovog
razvoja jeste apsolutan. Dakle, ne možeš mu niti dodati niti od njega oduzeti išta. Ako to učiniš, onda se javlja
devijacija, deformacija, iskrivljenje božanske šifre kojom se 'svjesna materija' upravlja u svakom datom
obliku i stanju. Zaključak iz toga bi bio: Čovjek je aposlutno perfektna manifestacija 'svjesne materije' i kao takav
ne trpi intervenciju spolja. On biva, postaje onakav kakav jeste upravo po šifri koju svako njegovo stanje nosi u
sebi.

Recimo da si ti-čovjek, Ljubomir Jergović, jedna ćelija organizma koja je postala svjesna sopstvene šifre po kojoj
kao čovjek nastaješ. Recimo još da si 'shvatio' koliko je veći organizam od tebe-ćelije u haosu i sad želiš da ga
vratiššifri koja je utisnuta u svaki njegov dio. Kako nam ti sad predlažeš da se vratimo toj šifri i da svi unisono, u
harmonijipostajemo? Ti postavljš uslove. Po tebi ti uslovi, (društveno koristan rad) se moraju ispuniti inače će
ćelije biti izopštene iz organizma i ostavljene da izumru dok će organizam sav srećan i zadovoljan nastaviti svoja
dalja iskustva'pravilne raspodjele rada i učinka rada'. To nije harmonija, to nije svjesnost o najuzvišenijem, već je
to svjesnost o odvojenosti, u kojoj oni koji jednu ćeliju silom, ucjenom, odvajaju i izopštavaju od cjeline uistinu jesu
oni koji su odvojeni. Odvoijeni su od Jednote, od cjelovitosti postojanja. Cjelina ne odbacuje i ne izopštava niti
jedan svoj dio.

Opet si dakle zaboravio, izostavio/previdio ono što proklamiraš kao istinu, da svaki postajući oblik
'svjesne materije',po šifri koja je utkana u njemu samom, postaje izraz te šifre, tog (svog) znanja-o-sebi.
 
Poslednja izmena:
Ja ne mogu da napravim ni jaje, ni koku, niti to i sama koka može, ali živa i svesna materija i zna i može da napravi i koku i jaje i ona to uvek iznova na isti način i radi. A ja samo znam i odgovaram na pitanje KAKO je to moguće - moguće je uz pomoć 7 fizičkih impsihičkih sposobnosti i radnji kojima jedino postojeća živa i svesna, svemoćna i božanska energija/materija raspolaže i pomoću kojih sva čuda ovoga sveta čini.

Ти констатујеш својства материје и констатујеш да на основу тих својстава из ње проистичу облици, то јест разна жива бића.

То није никакав одговор на питање "како", већ констатација да се нешто дешава, док немаш појма "како" се то дешава.

Можда је ово добар пример који ће ти помоћи да разумеш твоје заблуде:

Прошле године објављен је од стране мејнстрим медија снимак нло, који је снимио амерички војни пилот а званично је објаваљен од стране Пентагона, што је друга тема.


Видиш, сви можемо констатовати да се овде ради о неком објекту.
Тај објекат очито има способност кретања, убрзавања, успоравања, детектовања околине итд.

Дакле, сви то можемо констатовати, али нико не зна како ова летелица лети.

Исто тако , ти констатујеш спосбности материје, али не знаш КАКО из материје, на основу тих њених способности произилазе жива бића. Дакле твој "закон постојања" је констатација, а никакво објашњење суштине света и живота.

Јеси ли сад утувио?
 
Slobodna volja

Šta se to dešava sa slobodom volje?
Sloboda volje se stoga ne odnosi na organizaciju te šifre po kojoj 'svjesna materija'postaje jaje, pile koka, već se odnosi
na izbor odnosa sa drugim već manifestovanim oblicima te iste šifre. Sloboda volje utiče na izbor te stoga utiče i na
manifestaciju same šifre. Odatle se javljaju deformiteti. Deformiteti su dakle utisnute instrukcije unutar 'božanske šifre'.
Odatle jaje sa dva žumanceta recimo. Odatle pile bez nogu, bez perja, sa četiri krila itd. Dakle, ta 'božanska šifra' jeste
genetski code koji određuje kako će se materija oformiti u svom sledećem koraku/izrazu.

Ti si dakle primijetio da se naš organizam/čovječanstvo, deformisalo, tj. njegova šifra je deformisana od one za koju smatraš
da je jedina prava, pravična, i sad toj 'pravičnoj' šifri pokušavaš da ga vratiš. Stoga, to pobija tvoju tvrdnju da će jaje uvijek biti
jaje, pile uvijek biti pile, koka uvijek biti koka, stvoreni po nepromjenjivom znanju-o-sebi, jer ne samo da bi oni trebali biti
ono-što-jesu po toj 'božanskoj šifri' već tad ne bi mogli imati nikakve devijacije u svom izrazu. Svi bi uvijek bili ISTI.

Kako god da krenemo prema razumijevanju devijacije koju želiš da vratiš na inicijalnu šifru, dolazimo do slobodne volje.
Slobodna volja dakle utiče na manifestaciju 'svjesne materije' i na njeno iskustvo, doživljaj. Odatle postaje jasno da šifra po
kojoj postaje čovjek, kao i šifra po kojoj čovječanstvo kao organizam njegovih ćelija-ljudi postaje, zavisi od volje kojom nezaviso
od 'božanske šifre' ta 'svjesna materija' upravlja svojom manifestacijom. Slobodnom voljom može da izabere put koji joj je već
predodređen šifrom što bi joj omogućilo i zagarantovalo harmonični organizam, mir, i jedinstvo, ali takođe, slobodnom voljom
može odlučiti da unutar organizma iskušava druge mogućnosti koje u osnovi imaju tu istu šifru sa određenim izmjenama.

Ono što nam (ćelijama) ti predlažeš jeste da se sjetimo te šifre i da po njoj djelujemo. Ali po tvojoj teoriji da bi se ostavrila 'pravda',
harmonija, Mir i Ljubav, ti svojim planom isključuješ slobodnu volju a umjesto nje u tu formulu unosiš PRINUDU; MORANJE i SILU.
Odatle se čitav tvoj zamišljeni sistem urušava u sebi, ona 'božanska šifra' koja je u svim ćelijama prestaje da bude božanski plan
već postaje tvoj plan, onakvim kakvog ga ti percipiraš. Po tom planu Bog ne zna šta je najbolje svakoj ćeliji već je eto morao
poslati tebe da nas o tome napomeneš. I to bi bilo u redu i u redu je sve dotle dok ne postaviš Zakon po kojemu se svi drugi moraju
ponašati. Ah, da, reći ćeš to je božiji zakon postojanja. NIJE. To je tvoj prevod Principa po kojima sve postoji i postaje. Dakle, ono
'tvoj' je nešto ubačeno u tu 'božansku šifru' a onda učvršćeno u ubjeđenje da je to Zakon po kojemu se svi moraju ponašati.

...
Duša i autentičnost izraza

Iz svega što konstantno navodiš ti previđaš i izbacuješ dušu čovjeka. U toj duši ne samo da je 'božanska šifra' o njegovom
organizmu već i namjera i želja o sopstvenom izrazu. Svaka duša je autentična. Odatle, svaka duša u sebi ima utkan i svoj
plan rada i manifestacije daljih iskustava kroz formirajući organizam. Da je to tako jasno je vidljivo u našem duhu kada radimo
nešto što nije u skladu sa tim planom. Tad u nama nešto negoduje, odupire se, postaje neposlušno i lijeno. Tvoj plan idealnog
društva je stoga iskrivljena forma autentičnosti. Ti ne dozvoljavaš autentičnosti da bude vodilja već prvenstvo daješ radu koji
je prinudan i od kojeg će se svaki oslobođeni duh ograđivati. Pri tom jedinu autentilnost dozvoljavaš sebi, svom shvatanju.


Savjest

Ne, to ne znači da će autentična duša činiti nešto što ne koristi društvu, naprotiv, davat' će društvu nešto specifično samo sebi
i obogaćivati taj ćilim na čijem tkanju sve duše zajedno rade. Dakle, umjesto da zasnivaš društvo isključivo na šturoj ekomskoj
podjeli rada i njegovog učinka, društveni sistem bi trebalo zasnivati na autentičnosti izraza svake duše. Pri tom, sam pomen
'duša' u sebi već nosi i sjeme Ljubavi, harmonije, Mira i radosti življenja. Samo ona duša koja realizuje sebe u potpunom
potencijalu može živjeti u radosti i stvarati dobra i sebi i s tim i društvu, bez prinude, bez sile nad sopstvenim izborom i stoga nad
njenom voljom. Kad se duša osvijesti u jedinki onda iz tog osvješćenja neminovno izrasta i ovaploćuje se Savjest. Savjestan
čovjek je svaki čovjek koji živi najviši potencijal svoje duše. Duša je od Boga stvorena, dakle iz Ljubavi, u Ljubavi, iz harmonije i
mira, te tim odlikama i kvalitetima teži kroz manifestaciju.

...

Društvo VOĐA

Da bi se to društvo autentičnih izraza svih duša ostvarilo postoji i način. To se može ostvariti kroz društvo VOĐA.
Svaka duša postaje VOĐA ideje koja se iz nje i kroz nju jedino i pojavljuje u svijetu. Društvenu korist te ideje ne određuje samo duša
kroz koju se ta ideja pojavljuje u svijetu, već korisnost te ideje određuju druge jedinke društva koje savjesno odlučuju da li će pristupiti
toj ideji ili će je pak savjesno negirati. Savjest je budna pri manifestaciji svih jedinki u takvom društvu i kao takva bila bi garancija i
manifestacije savjesnog društva. U takvom društvu nema prisile, nema moranja. Sve što se ostvaruje ostvaruje se željom za
samorealizacijom duše, dakle savjesnim korišćenjem volje.
 
Poslednja izmena:
Umesto da ispraviš grešku, dakle priznaš pa je ispraviš, i zatreš tako da se više nikada ne ponovi,
prihvatiš mirno rešenje, primirje, mirmir nikonijekriv, nećemo biti grubi, mi smo protiv nasilja, svi su dobri,
i tada ostavljaš zlo u životu. Svesno, namerno, glupo.
Pitanje je vremena kada će zlo ojačati i vratiti se iskusnije i snažnije.
Dakle: nije hakim ni za rušenje ni za smenu, ni za primirje ni za dogovore, nego za trajno zatiranje, od semenke do korena.
Ne može se biti tolerantan prema protivnicima tolerancije. ;)

Ako si netolerantan prema bilo čemu, netolerantan si prema svemu. TAČKA.
Ne postoji nešto što je izvan svega, a pošto je nešto prema čemu si netolerantan dio cjeline,
to govori da si netolerantan prema cjelini koja svojom voljom tom nečemu odobrava da u njoj postoji.
 
Tolerancija je upravo zato neistinit nemoguć i lažan pojam.
Tolerancija, u prevodu na srpski, je trpljenje, podnošenje zla. Pa niko pametan se neće tamo spustiti.
Zato sam netolerantan prema svemu. TAČKA.
Na toleranciju - trpljenje zla - pozivaju hulje koje zlo čine. Kada neko pomene toleranciju sklonim se od njega.

Umesto trpljenja zla koje nudi tolerancija, moze se silom zatrti zlo. Ali ne zlo kao iracionalan pojam, nego onoga ko zlo čini.
Za intelektualno naprednije, moguće je uložiti napor u razumevanje. Onoga trenutka kada je zlo shvaćeno, zlo dobija objašnjenje, opravdanje i prestaje da postoji kao zlo.

Ovde postoje ljudi koji nisu ni voljni ni sposobni da shvate, pa se zbog slabosti karaktera rado i često pozivaju na toleranciju.
O njima je ovaj pasus. Dobili su ga i na pp, razume se, svako ponaosob, ali nema veze, neka stoji i ovde.
 
Poslednja izmena:
To sam samo onako napomenuo, prijateljski dobronamerno, da i vama predočim šta se dešava iza zatvorenih vrata.
Iza vrata percepcije.

- - - - - - - - - -

Ne vole ljudi vrata zato što se plaše nepoznatog. I čude se što ne napreduju.

- - - - - - - - - -

Hakim,

Posezanjem za pp komunikacijom na javnom forumu odražava nemoć subjekta da se uspješno nosi sa svojim predrasudama.

Nemoć malog čoveka da se nosi sa nepravdom.

- - - - - - - - - -

 
Ako si netolerantan prema bilo čemu, netolerantan si prema svemu. TAČKA.
Ne postoji nešto što je izvan svega, a pošto je nešto prema čemu si netolerantan dio cjeline,
to govori da si netolerantan prema cjelini koja svojom voljom tom nečemu odobrava da u njoj postoji.

Netolerantna sam prema svakom zlu, u bilo kom obliku, naročito ako je zlo u tolikoj meri
ukorenjeno u celinu, da je celina ugrožena, trula i preti da se raspadne. TAČKA:
 

Back
Top