ZAKON POSTOJANJA – istina o postojanju materije, zivota i prirode

Ja se trudim da svaki moj stav potkrepim primerom iz iskustva i logički obrazložim i zato sam bio ubeđen da je sve što kažem razumljivo. Po ovoj tvoj primedbi izgleda, bio sam u zabludi. No, dobro, u tom slučaju zamolio bih svakoga ko bilo šta u mojim postovima ne razume, neka me upozori. Ja svaki moj stav mogu na više različitih načina da obrazložim. Tome ove diskusije i služe.
super.
smiley_emoticons_nils_nicht-lachen03.gif
već sam dva poduža posta napisao i bacio, jer mi je bilo preglupo toliko pisati oko ničega. pa skraćeno u trećem zamahu:
sile se ne naprežu niti im nešto pada teško ili lako.
psihičke sile, šta bi to trebalo biti, kako se to manifestira?
ne vidim rad (možda djelovanje), niti nikakve fizičke, energetsko-materijalne sile (kaj pak to, gdje?), koje kako i zašto stječu ikakvo iskustvo u toku kretanja.
čemu, šta s tim iskustvom? šta je kretanje sile?
ne postoji nikakvo kaotično kretanje, koje bi moglo biti zlo, niti neko organizirano, koje bi moglo biti dobro. po čemu je jedno zlo a drugo dobro? to mi kao biblijska priča.
imao bi toga još, ali ne vidim smisao na to trošiti vrijeme. mene zanima praksa, a ne svijetovi monty pythona, ali bez trunke humora.
eto toliko za početak.
 
DRAGOLJUB69:
A da li bi moglo bez uzroka i kreiranja?

Nauka uz pomoć čula i instrumenata utvrđuje činjenično stanje stvarnosti. A filozofija u tom činjeničnom stanju pokušava otkriti logiku po kojopj to činjenično stanje JESTE i tako pokušava objasniti to činjenično stanje da može da se razume.

A pošto se ja bavim upravo traženjem logike po kojoj činjenično stanje JESTE, a ti me pitaš: “A da li bi moglo bez uzroka i kreiranja”, odmah da ti odgovorim da po logici, a i po iskustvu, bez UZROKA postojanje nije moguće. Isto kao što i bez POSTOJANJA neke energije/materije, od koje se nešto kreira, kreiranje nije moguće.

Drugim rečima, da bi postojala neka energija/materija od koje nešto kreiramo, mora postojati UZROK koji postojanje te energije/materije čini mogućim.

Hajde sada da se malo pozabavimo pitanjem logike UZROKA koji postojanje energije/materije čini mogućim!

I odmah krenimo od aksioma (istine koja se podrazumeva sama po sebi) da UZROKOVANJE POSTOJANJA energije/materije nije moguće iz NIŠTA.

Ova LOGIČKA ISTINA podrazumeva da nikakvog postojanja i nema, zato jer ga nije moguće uzrokovati iz NIŠTA.

Međutim, iskustvo stvarnosti ovu logiku dementuje, jer iz izkustva znamo da NEŠTO POSTOJI i da, automatski, mora postojati neka druga logika koja objašnjava kako i na koji način je POSTOJANJE energije/materije ipak moguće.

Jedina logika koja POSTOJANJE energije/materije objašnjava kao moguće je ta da energija/materija, postoji od uvek, jer nije moglo nastati iz NIŠTA i da će postojati zauvek, jer se nikada neće moći pretvoriti u NIŠTA.

Pozivajući se na iskustvo i nauku, mi znamo da to koje postoji od uvek i zauvek je upravo ENERGIJA/Materija, koja se nikada ne stvara i ne uništava, već se samo pretače iz jednog stanja u drugo.

Da, to je tačno, ali ovaj stav nauke o neuništivosti i nestvorivosti energije ipak NE OBJAŠNJAVA postojanje energije/materije. Pitanje je po kojoj logici je energija nestvoriva i neuništiva?

Da bi znali po kojoj logici je energija/materija nestvoriva i neuništiva moramo otkriti UZROK.

Religije kažu da je uzrok BOG koji je energiju/materiju, a time i svemir, stvorio iz NIŠTA.Međutim ovo religijsko objašnjenje treba odmah odbaciti, jer ono nema svoju ptvrdu, ni u iskustvu, ni logici. Čak i kad bi se dokazalo da je uzrok energije/materije bog, opet ništa ne bi bilo jasno jer bi se sada postavilo pitanje, šta ili ko uzrokuje boga?

Teolozi imaju odgovor na ovo pitanje. Oni kažu, boga ne uzrokuje niko, on postoji od uvijek i zauvijek.

Ovaj teološki stav bi mogao proći kad bi se postojanje boga moglo naučno ili iskustveno dokazati i logički opbjasniti. Međutim, nije moguće ni jedno ni drugo.

Prema tome, da bi objasnili uzrok postojanja energije, jedino ostaje kao logična pretpostavka da je energija ta, a ne bog, koja postoji od uvek i da nju nije stvorio niko. Odnosno, ostaje nam pretpostavka da je energija sama RAZLOG svog postojanja, UZROK, SVRHA i POSLEDICA i da je to logika po kojoj energija postoji.

Dalje neću da objašnjavam jer sam to u mojoj knjizi i u mojim postovima u ovoj diskusiji već objasnio. Reći ću samo toliko da mi iz iskustva znamo da takva sila i pojava, koja je sama RAZLOG; UZROK; SVRHA I POSLEDICA svoga postojanja – POSTOJI i da je njeno ime NAGON SAMOODRŽANJA. Sve to radi uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji – naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Uz pomoć svojih pet psihičkih radnji uzrokuje svoje fizičke radnje naprezanje i kretanje, pomoću kojih dobija svojstvo sile i mase i tako se objektivno manifestuje kao fizička, energetsko/materijalna sila i pojava. A uz pomoć svojih fizičkih radnji naprezanja i kretanja uzrokuje (stiče) iskustvo o sebi i na taj način uzrokuje sebe kao psihičku silu i pojavu.

Sve ovo čini naizmenično i ciklično, tako što se večito pretače kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja. Ovo je logika koja objašnjava da su NAGON SAMOODRŠANJA i ENERGIJA/MATERIJA jedna i ista sila i pojava koja postoji sama po sebi od uvek i zauvek, kao SVJ RARLOG, UZROK, SVRHA i POSLEDICA. A materijalni Svemir, kao KREACIJA, kreirana od energije/materije je samo JEDAN od CIKLUSA njenog večitog pretakanja kroz njena tri prirodna stanja. A stalne promene koje se u svemiru dešavaju su takođe samo njena pretakanja kroz tri prirodna stanja.

Onako,slučajno...Haotićno,a mi primetimo samo šta se od toga uklapa u obrazac...

Logičko objašnjenje temeljeno na iskustvu postojanja energije/materije, nagona samoodržanja i svemira koje ja zastupam i prezentiram JESTE OBRAZAC po kojem sve postoji i sve se dešava. Ova logika i iskustvo ne dozvoljavaju mogućnost da izvan ovog OBRASCA može bilo šta da postoji ili se dešava, jer ovaj OBRAZAC je ZAKON svakog postojanja. Prema tome, pitati se da li nešto postoji ili može da postoji ili se dešava izvan tog OBRASCA, nema svoje ni logičko, ni iskustveno uporište. Niti će ikada da ima i takva ideja će uvek da ostane samo nelogična i nemoguća pretpostavka.
 
JA KOJI JESAN:
S tim što si napisao pokazuješ koliko si površan.

Ja ne mogu da pričam o nekoj stvari ili pojavi koja mi iz iskustva nije poznata..A ako hoću da objasnim i razumem neku stvar ili pojavu koja mi je iz iskustva poznata, onda uvijek pokušavam da odgovorim na pitanje ŠTA je ta stvar ili pojava i otkrijem logiku o tome KAKO ona postoji i ZAŠTO. Ako je to za tebe "površnost" - neka ti bude.
 
Projektujes svoje zapazanje iz sebe a uopste to tako ne funkcionise kod mene...

Ovo je najsmesnija izjava koju sam cuo na filozofiji. A el ti projektujes svoje zapazanje iz Ranjenog Zoroa? :mrgreen:

Moja izlaganja mozda deluju po nekad nerazumno jer se setam sa nivoa na nivo svesnosti o sebi da bi nesto objasnio drugima.
Zasto bi se roknuo lol pa ja volim sebe i ovaj svet cak i ako je on samo zabluda za Bice koje jesam.Ja uzivam da spoznajem sebe-ovaj svet Duhom...Misli i reci mi postaju suvisne u toj spoznaji odnosno one predstavljaju samo smetnju...Ja uzivam da projektujem svojim Um-om kroz svoj Duh... I ti to cinis samo nisi svestan sta je to u stvari kao jedna od projekcija nas samih-time ne zelim da te omalovazim ni na koji nacin...Ali cu pokusati da ti objasnim kako to funkcionise:Imamo misli i reci jedne su u sprezi sa drugima i njima komuniciramo izmedju nas projekcija-one nisu savrsene cak naprotiv vrlo su subjektivne i prema tome predstavljaju posebne istine za svaku od nas projekcija.Kada mislimo mi koristimo reci kojima obrazlazemo slike i dogadjaje u sebi kako ih i na koji nacin mi vidimo odnosno tumacimo...Medjutim iskljuci misli i reci iz svoje spoznaje recimo kada odes u prirodu (stavljam ovaj primer zbog videa koji sam postavio bumbar i pcelice u postu 101 mislim da je ) gde je lako uociti to stanje nas samih kada se prepustimo, inace to je proces koji se odvija stalno u nama i nije nista cudno samo ga treba uvideti...Dakle kada posmatras navodni objektivni svet i iskljucis misli-reci iz svoje spoznaje istog ostaju ti samo osecanja kojima upijas sve ono sto se desava u tom svetu oko nas a u nama,da ponovim to je dakle stanje bez misli-reci...Ti tada reagujes pa da kazemo instinktivno na stvari koje se desavaju oko tebe-menjas pogled i usmeravas svoj Um ka nekoj promeni koja se desava u njemu-Um-u-Svetu oko nas...Tada pocinjes da osecas postojanje Duha u nama i van nas ,jer je to ustvari ono sto on predstavlja bar ovde u ovom navodno materijalnom svetu...Cineci to odnosno ne cineci nista(kada kazem nista mislim na ne misliti vec samo posmatrati) ti pocinjes da spoznajes svet na jedan drugaciji nacin-da uvidjas ono sta on-ti ustvari jeste-uvidjas istinu onakvu kakva ona uistinu jeste-bez laznih primesa -opterecivanja sebe da dokazes sebi kako je to sto se odvija u tebi a izvan tebe nesto potrebno obrazlaganja na nacin shvatanja mislima-recima.To je pocetak uvidjanja Duha u nama i kako se on ostvaruje kroz nas kao projekcije istog a kroz nas Um u nasem Bicu koje jesmo.Iskustva tu igraju veliku ulogu i ona su kljuc nase spoznaje nas samih.Nadam se da sam ti malo priblizio ovu temu da je shvatis i pocnes da uvidjas kako mi ustvari funkcionisemo i od cega se sastojimo...

Ti si jos uvek fasciniran samim sobom i zadrzavas se na toj misli da osecas to sto osecas?

To je pocetak uvidjanja Duha u nama i kako se on ostvaruje kroz nas kao projekcije istog a kroz nas Um u nasem Bicu koje jesmo.

Au jbt sta si ovde nakrljao, Kant biti pozavideo, da je kojim slucajem njegovo sto jeste jos medju zivim fizickim jedinopostojecim svetom... medjutim, zaglavio se u transcendentalnoj masti sopstva. Zaboravio da zadnji bus odatle krece u pola cetr. :mrgreen:

I odmah krenimo od aksioma (istine koja se podrazumeva sama po sebi) da UZROKOVANJE POSTOJANJA energije/materije nije moguće iz NIŠTA.

Ova LOGIČKA ISTINA podrazumeva da nikakvog postojanja i nema, zato jer ga nije moguće uzrokovati iz NIŠTA.

Međutim, iskustvo stvarnosti ovu logiku dementuje, jer iz izkustva znamo da NEŠTO POSTOJI i da, automatski, mora postojati neka druga logika koja objašnjava kako i na koji način je POSTOJANJE energije/materije ipak moguće.

Zar ti to ne govori o tome, da si rekao 'aksiom' a onda ga demantovao, da to nije aksiom, vec pretpostavka? Otkud ti znas da iz niceg ne moze nastati nesto, jel mozes ti to da demonstriras? Jel ti znas ono, kako svemir funkcionise i pre nego sto su fizicari saznali 1% o svemiru?

Reci ti meni, gde je bio foton pre nego sto si upalio svetlo?
 
Poslednja izmena:
MINUTUS:

Ja ovde pokušavam objasniti ŠTA je i KAKO POSTOJI i djeluje sila i pojava zvana NAGON SAMOODRŽANJA. O toj sili i pojavi sve znamo iz iskustva sebe samih jer i svaki čovek postoji u vidu sile i pojave zvane nagon samoodržanja. Osnovni faktori te sile su njene fizičke i psihičke sposobnosti - naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje.To možeš proveriti na sebi. U vreme dok se naprežeš, krećeš, opažaš, osećaš, pamtiš misliš i razumevaš, tebe ima. Kad jednog dana prestaneš sve to da radiš, nestaćeš i više te kao čoveka u ljudskom telesnom obliku neće biti.
sile se ne naprežu niti im nešto pada teško ili lako.

Proveri to na sebi. Ti kao čovek si sila i pojava. Da bi se kao takav održao, svakog jutra odmoran moraš uvek iznova da ustaješ iz kreveta, naprežeš, se krećeš i radiš da bi se u životu održao i tako se kretanjem i radom umaraš, i svako veče uvek iznova moraš da ležeš u krevet da se odmaraš.

psihičke sile, šta bi to trebalo biti, kako se to manifestira?

Psihička sila u vidu osećanja zla koja te uveče prisiljava da legneš u krevet, zaspiš i odmoriš se, u tebi se na kraju dana subjektivno manifestuje kao osećanje zamora. A ujutro, psihička sila koja te primorava da se napregneš, ustaneš i počneš da se krećeš i radiš, u tebi se manifestuje kao osećanje odmornosti, snage i želje za kretanjem i trošenjem te i snage..

ne vidim rad (možda djelovanje), niti nikakve fizičke, energetsko-materijalne sile (kaj pak to, gdje?), koje kako i zašto stječu ikakvo iskustvo u toku kretanja. čemu, šta s tim iskustvom? šta je kretanje sile?
Tvoje psihičke sile u tebi u vidu osećanja premorenosti ili odmornosti koje te teraju na kretanje i umaranje ili na mirovanje i odmaranje, nisu beživotne, nesvesne sile, već životne i svesne. Kad te na nešto teraju, one nose informaciju u sebi (znanje) o tome na šta te teraju i ti nedvosmisleno tačno znaš i šta te sile u tebi znače, šta od tebe žele da radiš i ti bespogrešno to i radiš. Na primer, kad u tebi deluje psihička sila osećanja gladi, ti tačno znaš (svestan si) šta šta to osećanje u tebi znači i šta treba da radiš da bi se oslobodio tog neprijatnog osećanja gladi. Sva tvoja ta znanja o tome šta tvoje psihičke sile u vidu raznih želja i osećanja u tebi znače i znanja o tome kako da im udovoljavaš da bi se u životu održao, stičeš putem iskustva uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti – napezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Dakle, ti postojiš uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji koje moraš stalno da ponavljaš i dok god to radiš, tebe ima. Kad prestaneš, tada kao fizička, relesna sila i pojava umireš i raspadaš se,

ne postoji nikakvo kaotično kretanje, koje bi moglo biti zlo, niti neko organizirano, koje bi moglo biti dobro. po čemu je jedno zlo a drugo dobro? to mi kao biblijska priča.

Da bi se u životu održao, moraš redovito, organizovano, uvek iznova jedne i iste radnje da ponavljaš. Ako to ne bi radio, onda bi tvoj život bio patnja i to bi bilo za tebe zlo. A ako to radiš organizovano, redovito, onda ti je život veselje i to je dobro. Sve što ljudi rade da bi se održali u životu, zajedno rade i organizovano rade. Zamnisli današnji saobraćaj u velikim gradovima kakav bi to haos bio i zlo, kad ne bi postojala nikakva saobraćajna pravila kretanja i zakoni. Zamisli kakvo je to zlo kad dvije države zarate, pa naprave haos, stradanje, bijedu i zlo. Zamisli kakvo bi to bilo zlo kad bi se nebeska tele kretala bez ikakvog pravila i reda. Da ne nabrajam, primera je bezbroj. Činjenica je to da se ništa u svemiru, u ljudskom društvu, u ljudskom telu ili bilo gde, ne može odvijati haotično, a da se to ne oseti kao zlo. A da bi sve išlo po nekom redu, organizovano i da bi imalo značenje dobra, svi subjekti u cijelom svemiru, u ljudskom društvu, u ljudskom telu ili bilo gde, nužno moraju znati pravila reda kojih moraju da se pridržavaju da bi svima bilo dobro, a ne zlo. To znanje stiču uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti putem iskustva dobra i zla. Sva znanja po kojima se u svemiru sve dešava isključivo su znanja dobra i zla. Čak i znanje o tome kako treba vezivati i odvezivati pertle na cipelama ili umesiti i ispeći hleb, je znanje o dobru i zlo. Ako ne znamo da zavežemo cipele kao treba, pertle se odvežu, sapletemo se o njih, padnemo i razbijemo glavu i to je zlo. Ako stavimo više ili manje solu u brašno dok mesimo hleb ili vode, ili pečemo duže hleb pa nam izgori, ili manje pa ne bude dobro pečen, sve to znači zlo. I sve to mora da se uči ŠTA, KAKO i ZAŠTO uz pomoć sedam snovnih sposobnosti i faktora nagona samoodržanja. Koji nisu sposobnosti samo čeveka, već materije/energije od koje su i čovek i ceo svemir građeni. Na svim nivoima postojanja u prirodi pravila nagona samoodržanja važe i moraju da se poštuju da bi bi se izbeglo zlo, a ostvarilo dobro. To su pravila po kojima postoji energija/materija jer nagon samoodržanja i energija/materija su jedna i ista sila i pojava. Sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti ne raspolaže samo organska, već i neorganska priroda. Naučni dokazi o tome već postoje.

Opširnije u knjizi ZAKON POSTOJANJA.
http://ul.to/eamyw54y (sr)
http://ul.to/ebhuaye7 (eng)
 
Ovo je najsmesnija izjava koju sam cuo na filozofiji. A el ti projektujes svoje zapazanje iz Ranjenog Zoroa? :mrgreen:

Ocigledno nerazumes :)Vidi ti citas moj post i tumacis na svoj nacin da ja tako shvatam ali ustvari ti ga tako shvatas kapito...
Ti si jos uvek fasciniran samim sobom i zadrzavas se na toj misli da osecas to sto osecas?
Sta je ovo tvoja konstatacija pa znak pitanja,hmmm...


Au jbt sta si ovde nakrljao, Kant biti pozavideo, da je kojim slucajem njegovo sto jeste jos medju zivim fizickim jedinopostojecim svetom... medjutim, zaglavio se u transcendentalnoj masti sopstva. Zaboravio da zadnji bus odatle krece u pola cetr. :mrgreen:
Ja se potrudio da ti objasnim a ti se nisi ni malo potrudio da shvatis-razumes ono sto sam napisao...Probaj procitaj nekoliko puta mozda ukapiras :)
Verujem da bi se ukakio od straha kada bi kroz druge kao sto ja cinim po nekad video sebe i osecao da ti jesi oni :)

Zar ti to ne govori o tome, da si rekao 'aksiom' a onda ga demantovao, da to nije aksiom, vec pretpostavka? Otkud ti znas da iz niceg ne moze nastati nesto, jel mozes ti to da demonstriras? Jel ti znas ono, kako svemir funkcionise i pre nego sto su fizicari saznali 1% o svemiru?

Reci ti meni, gde je bio foton pre nego sto si upalio svetlo?
Nista je samo pojam izazvan nasim apstraktnim shvatanjima koja se prozimaju kroz veliku vecinu nasih reci koje koristimo-ne samo kroz nju.Evo i to da pokusam da ti objasnim: Ti drzis ruke iza ledja a ja te pitam sta to imas u rukama-ti odgovoris- nista.Koristeci taj apstraktni pojam kao meru kvantiteta.Kako Nista moze imati meru ?Nista mi shvatamo u nasem Razumu kao odsustvo necega odnosno njegove predjasnje pozicije a istina je da postoji samo promena te pozicije u vremenu i prostoru koji smo stvorili u nasem razumu...
Svemir je samo deo nas on je mi i on se isto nalazi kao i sve ostalo( jer to i jeste) u nama i van nas i za to ti mogu dati dokaz ako zelis da ga shvatis: Zamisli da stojis na poljani i u svojim mislima kreni da putujes tom poljanom pa preko brda-planina-dolina-mora i okeana u nebo -do meseca -kroz nasu galaksiju ,pa van nje-kroz druge galaksije i izadjes van univerzuma dok on ne postane samo tacka svetlosti u daljini u tebi.E sada vrati se nazad kroz sve to i sta ces ugledati na pocetku od kuda si krenuo ? Pa ugledaces sebe-kako se sve ustvari desava u tebi i taj privid da je van tebe nesto i u tebi...Sve pocinje i zavrsava se upravo u tvom pogledu...
A z foton gde je bio- aj da odgovorim naucno bio je i postojao kao foton samo kao mogucnost kruzeci u kolu struje kao elektron sa atoma na atom u provodniku sa dalekovoda koji stoji pored tvog doma koji je dosa sa mreze 380/220v/ pre toga na trafou koji je spustio taj napon sa 10kv koji je dosao sa drugog tafoa koji je bio na 35kv u trafo stanici koji je dalekovodom dosao sa TNT Obrenovac preko rastavljaca-prekidaca do trafoa 110kv/380kv koji je prekidacem od isto toliko KV povezan sa generatorom napona koji ga proizvodi kao razliku potencijala izmedju dve tacke...Za koji su ljudi iskopali ugalj u kolubari pa ga lozili u pecima da zagreju vodu dok ona ne postane para pod pritiskom koja ce pokretati turbine i time sam generator...Pa da se vrqatimo do sijalice -kliknuo si prekidac i pustio struju da protece kroz njega i stvorio razliku potencijala-napon u provodniku do volframske zice koja ce izbiti tu struju-elektron iz sebe sa nivoa atoma zbog njenog specificnog otpora koji ima i zbog cega se uzaruje-svetli odasiljuci elektrone koji postaju fotoni-eto.
 
Poslednja izmena:
Simo, ne razumem te. Ne znam o čemu pričaš. Mislim da nam se termini ne podudaraju. Ne koristimo iste termine za iste pojmove. Da bih te razumeo trebalo bi za svaki termin koji ti koristiš (“svest”, “svesnost”, “biće”, “um”, “duh”, “znanje”, “apsolut” itd) da mi daš definiciju pojma na koji se termin odnosi i navedeš primer tog pojma iz iskustva da mogu tačno da znam koji termin kojem pojmu pripada.

Druga stvar, koju primećujem je to da predmet tvoje i moje filozofije nije isti. Predmet moje filozofije je POSTOJANJE, a tvoje je KREACIJA. POSTOJANJE i KREACIJA nisu isto.

Glupo mi je da ti kažem 'kako nisi u pravu' pri svojim zaključcima. Glupo mi je zato što već godinama pišem na ovom forumu pa ako te interesuje naći ćeš i ono što sam pisao pa ćeš vidjeti 'o čemu ja to'.

Za razlliku od tebe, ja vidim 'o čemu ti govoriš' i razumijem šta želiš da kažeš ali se ne slažem u svemu što kažeš, a razlog zbog kojeg se ne slažem je očit:
Ti Um vidiš kao postojanje a ja Um vidim kao dio mehanizma kojim se Biće-koje-jesmo SLUŽI kada stvara iskustva. Iz toga slijedi naše ne-razumijevanje, jer očigledno mi je da ti ideju apsoluta ne možeš zamisliti, a nezamisliva ti je zato što su tvoja iskustva stečena posredstvom, posredstvom 'Svjetlosnih bića' (tako si mi rekao kad sam te posjetio u Melbournu). Pri tom si mi rekao da sva tvoja Znanja skupljaš kroz astralne projekcije, u što ne sumnjam. Ja ne poričem da ti u Sebi posjeduješ određeno Znanje, naprotiv, mogu da vidim istine o kojima govoriš i da svojim Znanjem potvrdim njihovu istinitost. Ono što nas čini da se razilazimo u objašnjenju postojanja jeste nivo s kojeg postojanje 'gledamo'. Kao što sam ti rekao tada, tako ti kažem i sada, za razliku od tebe koji si kroz 'astralnu učionicu' (koristim tvoje riječi) dobio Znanja o postojanju od Svjetlosnih bića, ja sam Znanja doživio apsolutnim, bivajući apsolut. Dakle, moj put do Znanja je direktan, bez kratica, bez posrednika. To znači da iz tog aspekta Sebe ZNAM POSTOJANJE u Sebi, kao SEBE. To takođe znači da i ta 'Svjetlosna bića' od kojih si ti dobio Znanja o postojanju, talođe imaju Znanje o postojanju (u Sebi) na isti način kao i ja; povratkom svoje pažnje na Sebe-apsolut. To je jedini način Znanja postojanja, apsoluta.
.
Kada si apsolut, Ti u tom aspektu Sebe jesi sve (što apsolut, suština jeste) odjednom, i kao rezultat bivstvovanja kao apsolut, TI-koji-jesi, JESI I ZNAŠ DA JESI , kao i šta i kako JESI. To Znanje o Sebi-koji-jesi, jeste Svijest. U drugim riječima: Svijest je Duh apsoluta. Šta je svrha postojanja Duha apsoluta kad apsolut već JESTE? Duhom, apsolut (Biće-koje-jesmo) potvrđuje svoje postojanje. u Svijesti nastaje prvo Znanje-o-Sebi, prva potvrda postojanja jednog JA, kao apsoluta. U Svijesti, tačnije: Sviješću kao Znanjem-o-Sebi-apsolutu (Duhom), apsolut potvrđuje postojanje Sebe kao jednog JA, u kojemu je sadržano Jastvo ali simultano potvrđuje postojanje Sebe-apsoluta kao JASTVA, u kojemu su sadržana sva postojeća JA. ... Sve ovo prethodi UMU.

.

UM... je prva manifestacija Znanja-o-Sebi, dakle prva projekcija tog Znanja iz Svijesti. A gdje se to Znanje projektuje kad se projektuje IZ Svijesti? U Sebi-apsolutu. 'Drugdje' ne postoji. Postojanje nije prostorno, doživljaj projekcije kroz Um jeste. Šta se stvara tom projekcijom? Stvara se iskustvo, kroz beskonačnost jednačina različitih mogućnosti, stvara se Svjesnost-o-postajućem-Sebi. Ako dobro razmisliš, to je ono o čemu ti uistinu i pišeš. Po čemu to znam?

Prvo: to je domen UMA (Ti pišeš o Umu).
Drugo: to je domen energije. Energija postoji jedino u domenu UMA. Zašto je to tako? Zato što je energija posledica kretanja jednog Znanja prema drugom. Jedino kretanjem Znanja, jednog prema drugom, stvara se vibracija koja je osnova energije (zahvaljujući kretanju, dakle energiji, sve one karakteristike, osobine kreacija Uma mogu da se ispolje. U samom apsolutu NEMA kretanja, nema energije, apsolut je postojanje-koje-jeste, ali to ne znači da pošto nema kretanja, pošto nema Uma, da nema niti Znanja-o-Sebi. To samo znači da je pažnja Bića-koje-jesmo usmjerena na Sebe, dakle na suštinu. Zbog te koncentracije pažnje na Sebe-suštinu, Biće više NEMA Svjesnost-o-postajućem-Sebi ali zato ima Svijest-o-Sebi-koje-jeste. Duh je uvijek odraz onoga u čemu se Biće ogleda.). Daljom trasmutacijom te vibracije nastaju različiti energetski oblici, jedan od tih oblika jeste materija.

Dakle, ove dvije činjenice koje sam gore naveo, trebale bi da budu dovoljno dobar argument onome što tvrdim. Da ponovim šta to tvrdim: Tvrdim da su tvoja Znanja uistinu Znanja o Umu i energiji a u nedostatku doživljaja apsoluta, koji je totalno drugi aspekt samog Sebe, postojanja, Ti Um smatraš i suštinom i Duhom i Bićem-koje-jesmo. To je odlika nivoa Svjesnosti. Nivo Svjesnosti, koji u Sebi ne sadrži iskustvo povratka apsolutu, nema ništa u Sebi (nema Znanje u Sebi) s čim bi Biće-koje-jesmo iz tog nivoa moglo svjedočiti istinu o samom postojanju, o Sebi. Da bi istina, kao Znanje-o-Sebi, mogla da se unese u taj nivo Svjesnosti, ona mora da se unese Sobom, Sobom-Bićem-koje-jesi a koji si iskusio povratak svoje pažnje na ono (apsolut) što je IZVAN domena te specifične Svjesnosti, izvan njenog nivoa. Jedini način ZNANJA istine-o-Sebi-koji-jesi jeste kada si Svijest. Tvoj Duh je dakle postao odraz onoga na čemu je tvoja pažnja i tvoja volja usmjerena.

Stoga, ja govorim o postojanju ali i o mehanizmu postajanja, koji je za svaki izraz ovog Bića-koje-jesmo moranje za ZNATI ukoliko želimo da se upravljamo PRINCIPIMA po kojima se postojanje manifestuje u projekciju Sebe.
 
Poslednja izmena:
CVRLE77
Zar ti to ne govori o tome, da si rekao 'aksiom' a onda ga demantovao, da to nije aksiom, vec pretpostavka?
Nije tačno!

“Iz NIŠTA ne može nastati NEŠTO” – nije pretpostavka, već aksiom i on kao istina važi uvek

Ja ovaj aksiom nisam demantovao. Demantovao sam ZAKLJUČAK koji iz ovog aksioma može da se izvede. Taj zaključak sam ovako izrekao, citiram:

“Ova LOGIČKA ISTINA podrazumeva da nikakvog postojanja i nema, zato jer ga nije moguće uzrokovati iz NIŠTA”

Pa sam onda ovaj logički zaključak demantovao (a ne aksiom) rekavši, citiram:

“Međutim, iskustvo stvarnosti ovu logiku dementuje, jer iz izkustva znamo da NEŠTO POSTOJI i da, automatski, mora postojati neka druga logika koja objašnjava kako i na koji način je POSTOJANJE energije/materije ipak moguće”.

A zatim dalje, naveo sam drugi aksiom koji objašnjava i opravdava postojanja energije/materije, koji glasi – citiram:

“Jedina logika koja POSTOJANJE energije/materije objašnjava kao moguće je ta da energija/materija, postoji od uvek, jer nije moglo nastati iz NIŠTA i da će postojati zauvek, jer se nikada neće moći pretvoriti u NIŠTA.”

Oba napred aksioma važe kao neprikosnovene istine koje su u filozofiji još iz vremena starih Grka poznate. Prvi aksiom glasi: Iz NIŠTA ne može nastati NEŠTO” A drugi glasi: “NEŠTO uvek nastaje iz NEŠTO”

Otkud ti znas da iz niceg ne moze nastati nesto, jel mozes ti to da demonstriras?

Znam na isti način kao što znam da 2+2=4. Aksiomi se ne “demonstriraju”.i ne dokazuju. Njih ili znaš (ako imaš sposobnostt logički da misliš), ili ne znaš (ako ne znaš logički da misliš)

Jel ti znas ono, kako svemir funkcionise i pre nego sto su fizicari saznali 1% o svemiru?

Ako znaš istinu o tome ŠTA je sila i pojava zvana NAGON SAMOODRŽANJA, KAKO ona postoji i ZAŠTO, tada nije nužno znati istinu o svemiru na način na koji fundamentalna fizika istinu o materiji i svemiru saznaje. Jer fundamentalna fizika nikada neće saznati istinu o materiji i svemiru dok god ne sazna istinu o NAGONU SAMOODRŽANJA, jer materija i svemir su samo fizička manifestacija NAGONA SAMOODRAŽANJA. A to u domeni fundamentalne fizike nije, jer nagon samoodržanja koji se u sebi manifestuje kao psihička sila i pojava nije u domeni naučnih, čulnih i eksperimentalnih metoda. Drugim rečima, istinu o postojanju materije i svemira moguće je znati i bez fundamentalne fizike, ako znamo istinu o NAGONU SAMOODRŽANJA. Odnosno, ako znamo istinu o sebi samima jer čovek kao fizička i psihička sila i pojava je nagon samoodržanja koji kao takav sve u sebi sadrži što i ceo svemir. Čovek je kao takav postojao i pre nego je svojim umom stvrio išta što bi se moglo nazvati imenom “nauka”.

Reci ti meni, gde je bio foton pre nego sto si upalio svetlo?

Tu je bio na istom mestu gde je i zasvetlio.

Pitanje, gde je foton kad ne svetli, ravno je pitanju: gde je trkač kad ne trči. Radnja od vršioca radnje je nedeljiva.Kad trkač počne da trči u tom momentu se nalazi upravo na mestu sa kojeg je počeo da trči. Tako i foton, kada je zasvetlio, nalazio se upravo na tom mestu gde je i zasvetlio. Nije se mogao nalaziti na jednom mestu, a zasvetliti na drugom.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:
Dakle, ove dvije činjenice koje sam gore naveo, trebale bi da budu dovoljno dobar argument onome što tvrdim. Da ponovim šta to tvrdim: Tvrdim da su tvoja Znanja uistinu Znanja o Umu i energiji a u nedostatku doživljaja apsoluta, koji je totalno drugi aspekt samog Sebe, postojanja, Ti Um smatraš i suštinom i Duhom i Bićem-koje-jesmo. To je odlika nivoa Svjesnosti. Nivo Svjesnosti, koji u Sebi ne sadrži iskustvo povratka apsolutu, nema ništa u Sebi (nema Znanje u Sebi) s čim bi Biće-koje-jesmo iz tog nivoa moglo svjedočiti istinu o samom postojanju, o Sebi. Da bi istina, kao Znanje-o-Sebi, mogla da se unese u taj nivo Svjesnosti, ona mora da se unese Sobom, Sobom-Bićem-koje-jesi a koji si iskusio povratak svoje pažnje na ono (apsolut) što je IZVAN domena te specifične Svjesnosti, izvan njenog nivoa. Jedini način ZNANJA istine-o-Sebi-koji-jesi jeste kada si Svijest. Tvoj Duh je dakle postao odraz onoga na čemu je tvoja pažnja i tvoja volja usmjerena.

Simo, i dalje te ne razumem. Nije važno kako sam ja došao do znanja o postojanju materije i prirode, niti je važno kako si ti. Važno je da ni tvoje, ni moje znanje za druge ljude ne može imati vrednost ako im to znanje ne možemo demonstrirati primerima iz iskustva koje ljudi imaju i objasniti logikom koju ljudi razumeju. Ja se u tome trudim i ne znam koliko u uspevam. A primećujem da se ti u tome baš puno i ne trudiš. Možda i ne možeš da se trudiš zato što ti ljudima pokušavaš da opišeš sam doživljaj Apsoluta koji si ti imao, a drugi ljudi nemaju, a preneti jedan subjektivni doživljaj drugim ljudima pomoću reći je nemoguće. To mora svako da doživi. Mada, po meni, sam doživljaj Apsoluta ili bili čega drugog, za čoveka ne može imati veliku veliku vrednost u smislu spoznje neke velike istine, ako nismo u stanju da taj doživljaj logički objasnimo da on može da se razume. Istina za čoveka nikada nije u VIĐENJU ili DOŽIVLJAVANJU nečega, već u OBJAŠNJAVANJU toga što vidimo ili doživljavamo. Upravo zbog toga današnje religije, istio kao i današnja nauka, za ljude neamju snagu istine, zato jer ništa ne objašnjavaju. Svetski proroci, utemeljivači svetskih religija koji su imali iskustvo Apsoluta, tj boga, samo kažu da bog postoji i bez ikakvog objašnjenja o tome ko ili šta je bog, kako postoji i zašto, zašto je stvorio svet itd, od ljudi zahtevaju samo verovanje. Nauka to isto radi. Samo registruje i opisuje stvari, pojave i događaje, ali ih ne objašnjava, jer to i nije u njenoj moći. Nije zato što bez objašnjenja postojanja psihičkih procesa u prirodi koji uzrokuju sve fizičke procese, nije moguće objasniti ništa. A nauka to ne može, jer čulno i eksperimentalno se psihički procesi ne mogu čak ni registrovati, a kamo li objasniti. Psihički procesi se mogu objasniti samo pomoću fizičkih procesa i obrnuto. To možemo samo po načinu opažanja i razumevanja uzajamnog kaozalnog odnosa između fizičkih i psihičkih procesa po načinu ako ih iskustveno posmatramo i analiziramo svako u sebi. I kad ih na taj način objasnimo, kao jedinstvenu silu i pojavu sa značenjem nagona samoodržanja, tada to objašnjenje mora da važi za sve, i za božije postojanje, i za postojanje materije i za postojanje svemira. Jer nema tog APSOLUTA, niti takve materije ili svemira, koji može postojati, oko ne raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i ako se u sebi i izvan sebe ne manifetuje kao nagon samoodržanja. Po meni, ako znamo istinu o tome kako postoji nagon samoodržanja, tada znamo istinu o svemu kako i zašto postoji, pa i o Apsolutu, bez obzira da li ga ima ili nema. Bez sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ne može postojati ništta. Prema tome, sve što postoji je APSOLUT - možemo to i tako reći. Isto kao što možemo reći da je sve energije/materija. Sve različitoste stvari i pojave iz kojih se svemir sastoji samo su različite manifestacije apsoluta, odnosno, energije/materije. Koje se ostvaruju uz pomoć različitih informacija (znanja) o različitim stvarima i pojavama. Koja (znanja) se uvek stiču uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.
 
Nije tačno!

“Iz NIŠTA ne može nastati NEŠTO” – nije pretpostavka, već aksiom i on kao istina važi uvek

Ja ovaj aksiom nisam demantovao. Demantovao sam ZAKLJUČAK koji iz ovog aksioma može da se izvede. Taj zaključak sam ovako izrekao, citiram:

“Ova LOGIČKA ISTINA podrazumeva da nikakvog postojanja i nema, zato jer ga nije moguće uzrokovati iz NIŠTA”

Pa sam onda ovaj logički zaključak demantovao (a ne aksiom) rekavši, citiram:

“Međutim, iskustvo stvarnosti ovu logiku dementuje, jer iz izkustva znamo da NEŠTO POSTOJI i da, automatski, mora postojati neka druga logika koja objašnjava kako i na koji način je POSTOJANJE energije/materije ipak moguće”.

A zatim dalje, naveo sam drugi aksiom koji objašnjava i opravdava postojanja energije/materije, koji glasi – citiram:

“Jedina logika koja POSTOJANJE energije/materije objašnjava kao moguće je ta da energija/materija, postoji od uvek, jer nije moglo nastati iz NIŠTA i da će postojati zauvek, jer se nikada neće moći pretvoriti u NIŠTA.”

Oba napred aksioma važe kao neprikosnovene istine koje su u filozofiji još iz vremena starih Grka poznate. Prvi aksiom glasi: Iz NIŠTA ne može nastati NEŠTO” A drugi glasi: “NEŠTO uvek nastaje iz NEŠTO”

transcendentno "nesto" nije istovetno sa pojavno "nesto" da tako kazemo, ne postoji neko nepostojanje u celini a kada se rec "nista" uzme i dijalekticki kombinuje sa "nesto"(kod ovakvih razmatranja) uglavnom imamo prazne reci koje nista ne znace. Transcendentna egzistencija jeste "nista" ali za saznanje a ne po sebi, ta egzistencija je i dalje nesto ali sad potpuno drugacija od svega sto mi kao svesna bica dozivljavamo. Ako kazemo "iz nista" vec smo napravili gresku jer "nista" nema znacenje, svako ko koristi tu rec misleci da ona nesto oznacava jeste u zabludi, sa druge strane supstancija koja je za nas nista a sama po sebi sve je nesto nesaznajno ali ne moze dobiti atribut "nista".
 
Nije tačno!

“Iz NIŠTA ne može nastati NEŠTO” – nije pretpostavka, već aksiom i on kao istina važi uvek

Ja ovaj aksiom nisam demantovao. Demantovao sam ZAKLJUČAK koji iz ovog aksioma može da se izvede. Taj zaključak sam ovako izrekao, citiram:

“Ova LOGIČKA ISTINA podrazumeva da nikakvog postojanja i nema, zato jer ga nije moguće uzrokovati iz NIŠTA”

Pa sam onda ovaj logički zaključak demantovao (a ne aksiom) rekavši, citiram:

“Međutim, iskustvo stvarnosti ovu logiku dementuje, jer iz izkustva znamo da NEŠTO POSTOJI i da, automatski, mora postojati neka druga logika koja objašnjava kako i na koji način je POSTOJANJE energije/materije ipak moguće”.

A zatim dalje, naveo sam drugi aksiom koji objašnjava i opravdava postojanja energije/materije, koji glasi – citiram:

“Jedina logika koja POSTOJANJE energije/materije objašnjava kao moguće je ta da energija/materija, postoji od uvek, jer nije moglo nastati iz NIŠTA i da će postojati zauvek, jer se nikada neće moći pretvoriti u NIŠTA.”

Oba napred aksioma važe kao neprikosnovene istine koje su u filozofiji još iz vremena starih Grka poznate. Prvi aksiom glasi: Iz NIŠTA ne može nastati NEŠTO” A drugi glasi: “NEŠTO uvek nastaje iz NEŠTO”



Znam na isti način kao što znam da 2+2=4. Aksiomi se ne “demonstriraju”.i ne dokazuju. Njih ili znaš (ako imaš sposobnostt logički da misliš), ili ne znaš (ako ne znaš logički da misliš)



Ako znaš istinu o tome ŠTA je sila i pojava zvana NAGON SAMOODRŽANJA, KAKO ona postoji i ZAŠTO, tada nije nužno znati istinu o svemiru na način na koji fundamentalna fizika istinu o materiji i svemiru saznaje. Jer fundamentalna fizika nikada neće saznati istinu o materiji i svemiru dok god ne sazna istinu o NAGONU SAMOODRŽANJA, jer materija i svemir su samo fizička manifestacija NAGONA SAMOODRAŽANJA. A to u domeni fundamentalne fizike nije, jer nagon samoodržanja koji se u sebi manifestuje kao psihička sila i pojava nije u domeni naučnih, čulnih i eksperimentalnih metoda. Drugim rečima, istinu o postojanju materije i svemira moguće je znati i bez fundamentalne fizike, ako znamo istinu o NAGONU SAMOODRŽANJA. Odnosno, ako znamo istinu o sebi samima jer čovek kao fizička i psihička sila i pojava je nagon samoodržanja koji kao takav sve u sebi sadrži što i ceo svemir. Čovek je kao takav postojao i pre nego je svojim umom stvrio išta što bi se moglo nazvati imenom “nauka”.



Tu je bio na istom mestu gde je i zasvetlio.

Pitanje, gde je foton kad ne svetli, ravno je pitanju: gde je trkač kad ne trči. Radnja od vršioca radnje je nedeljiva.Kad trkač počne da trči u tom momentu se nalazi upravo na mestu sa kojeg je počeo da trči. Tako i foton, kada je zasvetlio, nalazio se upravo na tom mestu gde je i zasvetlio. Nije se mogao nalaziti na jednom mestu, a zasvetliti na drugom.

A nisi se zapitao da možda logika tih svih reči nije nešto u redu?
Reči nisu brojke pa da sabiraš 2+2=4 (inače -samo u jednom specijalnom slučaju tačan rezultat!:cool:)
Koristiš dijalektiku,dedukcije i sl...
Da li priroda oko tebe to koristi??? (koristi da ne kažem šta...:lol::rumenko:)
Ta logika je ljudski subjektivizam izbora želja ,stremljenja,htenja,akcije!
Tako homosapiens funkcioniše-tako mu rade klipovi-gore -dole,zašto-zato i 2+2...
A ima samo +1 i-1 ! ! ! Radi binarno na kvantni spin!
I šta ti onda s logikom? Pa i ovom kojom ja pišem ovo? ? ?
 
A nisi se zapitao da možda logika tih svih reči nije nešto u redu?
Reči nisu brojke pa da sabiraš 2+2=4 (inače -samo u jednom specijalnom slučaju tačan rezultat!:cool:)
Koristiš dijalektiku,dedukcije i sl...
Da li priroda oko tebe to koristi??? (koristi da ne kažem šta...:lol::rumenko:)
Ta logika je ljudski subjektivizam izbora želja ,stremljenja,htenja,akcije!
Tako homosapiens funkcioniše-tako mu rade klipovi-gore -dole,zašto-zato i 2+2...
A ima samo +1 i-1 ! ! ! Radi binarno na kvantni spin!
I šta ti onda s logikom? Pa i ovom kojom ja pišem ovo? ? ?

Ma ja sam ti na to odgovorio sebi pre zilion dana i kako funkcionise jer mi nesto nije tu stimalo a tada nisam znao ni za Lajbnica a ni odakle je on ukrao -sa istoka to znanje...2+2,3+3 -1+1 -dekadni sistem a on je istakao binarni....Sve i funkcionise (mada je to samo nasa zabluda :) ) po ovim principima u nasoj realnosti mada je binarni sistem osnovan i on je jedan od dokaza postojanja Bica kao Jednog...I nasi racunari tako funkcionisu :)
Ja sam to pokusao objasniti jos davno dok sam se vodio naukom i pre spoznaje apsoluta na temi - Nista ( na samom pocetku 2-3 strana)...
A evo tog davnog posta :)
Nesto slicno gore navedenom.Uzmimo za primer "0"
Uceni smo da pod pojmom "0" shvatamo nista, ali posto se nista ne moze zamisliti znaci da negde postoji greska u matematici, zar ne ?

Uzecemo za primer osnovni broj 1,predstavicemo ga objektom -jabuka.( mozda ste vec citali moje izlaganje o ovome pod temom prirodne nauke)

dakle 1-1=0 -ova pretpostavka je "tacna samo iz jednog ugla shvatanja , ali ajmo sada da sagledamo realno iz drugog ugla (dualno).

Ja imam jednu jabuku i ti mi uzmes tu jabuku - Ocigledno je da u ovoj prici imamo 2 subjekta i jedan objekat. Objekat je presao od mene do tebe. a to smo predstavili kao 1 i -1. Realno gledano jabuka je samo promenila mesto i sada ti posedujes jabuku.Medjutim ja posedujem iz navedenog -1 jabuku . Iz ove matematicke kontradiktornosti proizilazi da je -1 ustvari jednako "0" - odnosno da je iracionalno jednako nista.Jabuka i dalje postoji kod drugog subjekta i to nikog ne interesuje ,zasto ? ODNOSNO 1-1 je meni -1 a tebi+1.Pri cemu je -1 samo proslo stanje,pozicija,mogucnost broja +1 koji je njegovo sadasnje stanje, pozicija , mogucnost.

Nista ustvari "postoji" zbog i kao posledica iracionalnog.
Mi smo tako bliski a tako daleki Dragoljube :) (ali to je samo nasa zabluda :) ) Sa svakim ja osecam to i vidim ga kao sebe u razlicitim stupnjevima...
 
Poslednja izmena:
S tim što si napisao pokazuješ koliko si površan.

Znas li ti sa kim ustvari raspravljas kada mi pisemo sve ovo bilo gde i bilo kada :) ?
Znas li Rodjeni :) ?
Idem i ja malo da stvaram :) Dok ti slikas i tako spoznajes sebe ja farbam :) kucice za pcele i pravim ih od mrtvog drveta-letvicu po letvicu da bi napravio ram spajam ekesrcicima pa dodajem vosak-satne osnove utapajuci ih u zicu da bi ih pricvrstio za ramove...I bas kao sto ti nikako ne mozes postici savrsenstvo tako ni ja ne mogu i ako ih pravim stotine svaki je poseban na svoj nacin i malo drugaciji od drugog ili prvog :) ma bla,bla,bla :)
 
Poslednja izmena:
ja radije ostajem tijelo i životinja koja jesam i gdje jesam.
šta tebi, ljubo, prave kojekakve sile i energije, meni pravi tijelo.
moj dan je ispunjen jednostavnim prizemnim poslovima oko sebe i kuće:
tržnica, pranje, čišćenje, kuhanje, popravljanje i servisiranje kućice i inventara - i prošao je.
i ni jedna vaših sila mi još nije pobrisala pod, oprala veš, ni skuhala obrok, ni sašila gumb.
ove vježbe preporučujem svakom izgubljenom u svijetu magičnih formula i riječi.
nisam umoran od zla, nego od rada, a umorim se i bez toga, spavam s užitkom i nikom ništa.
zlo o kojem je ovdje riječ su preostala govnanca (fliegenschiss) svetog pisma,
a psiha je samo smrad freudova auspuha, zagađenje i zamagljenje zdravog razuma.
smileygarden.de_banana82.gif

pored brda pubertarnih zabuna i pripadajućih syntagma, ništa nije pronašao što se nije znalo, od kada se uopće nešto zna.
za to, za syntagme, je nagrađen; za riječnik zaglupljivanja, desorijentacije i obmane.
a vaše maštanje (prazni hod) me podsjeća na njegovo. ali to više nikome ne treba.
s freudom su razbojnici već obuhvatno posluženi. jedna grana više argumentacije i dimnih zavjesa
za brbljavce, varalice i parazite, koji žive na grbačama od viška, stvorenog od navodno glupih i neobrazovanih.
moji svijet funkcionira sasvim dobro bez ovakvih izmišljotina, koje nisu još nikog nahranile.
 
Znas li ti sa kim ustvari raspravljas kada mi pisemo sve ovo bilo gde i bilo kada :) ?
Znas li Rodjeni :) ?

Kako misliš 'znaš li'???

Rasprave se vode sa samim Sobom, s tim da Onaj-koji-jesam ukazuje na istinu ili pak na logički zaključak svog razmišljanja iz jednog svog izraza (Svjesnosti) svojoj drugoj Svjesnosti. S tim JA KOJI JESAM-apsolut, Sebi-koji-jesam-čovjek dajem smisao postojanja, smisao 'poznavaoca' istine. Smisao daljeg postojanja onoga koji otkrije sopstvenu suštinu, istinu, Istinskog Sebe, jeste da to Znanje i objavljuje. Ta uloga "učitelja' se ne bira iz ove projekcije, nikakvim umišljanjem, to je uloga koja je određena u Svijesti i u Svijesti je već utkana u dušu onoga koji se iz apsoluta vrati nazad u iskustvo 'čovjeka'. Dakle, dragi moj prijatelju, (drugi moj izrazu iste vrste) svi smo mi ISTI JEDAN KOJI DOŽIVLJAVA SEBE različitostima, te kao različitosti, beskonačnost mogućnosti jednog subjekta, taj Jedan (apsolut) tom subjektu u svim njegovim mogućnostima daje Svjesnost, tačnije: Taj isti Jedan sam Sebi stvara Svjesnost u svim tim mogućnostima i u mogućnostima svih drugih subjekata.Stoga, MI koji pričamo i oni sa kojima pričamo, svi smo iskustva tog Jednog. JA STOGA, kao apsolut, jesam isti Jedan koji doživljavam SVE. JA stoga, sam Sebi pričam i kroz priču iz jednog izraza ukazujem na ono što sam spoznao ili pak prosvijetlio u Sebi kao drugi autentičan izraz, te ZNAM. Ta priča koju vodim sa Sobom je moguća upravo zahvaljujući Umu. Umom spajam i Umom razdvajam ono što iz cjeline Znanja-o-Sebi-koji-jesam projektujem u kretanje. I ne reci 'zašto pričati sam sa Sobom', jer smisao je već utkan u duši. Tvoj sud ili pak moj, ne dolazi odatle. Sud je od razauma.
 
Poslednja izmena:
DRAGOLJUB69
A nisi se zapitao da možda logika tih svih reči nije nešto u redu?

Kad je čovek gladan, jede. Kad se najede, glad prestane.,.Kad je žedan, pije. Kad se napije, žeđ prestane Kad je umoran, spava Kad se naspava, umor nestane, itd.itd. Psihički i fizički procesi su uvek naizmenično uslovljeni. To je logika NAGONA SAMOODRŽANJA. i njegovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Ja ovde promovišem logiku NAGONA SAMOODRŽANJA, kao primarnu logiku i zakon po kojem se sve u prirodi dešava, sve postoji i sve objašnjava. Ko ovu logiku zna, taj zna i Istinu o postojanju materije, života i prirode. Ko ne zna, nije ni bitno - on po toj logici i dalje živi, postoji i sve radi. Kad PRESTANE, on NESTANE. Samo "crna jama" na kraju od njega OSTANE. Ovo pravilo važi sa sve stvari i pojave u prirodi, a ne samo za čoveka.
 
Poslednja izmena:
Kad je čovek gladan, jede. Kad se najede, glad prestane.,.Kad je žedan, pije. Kad se napije, žeđ prestane Kad je umoran, spava Kad se naspava, umor nestane, itd.itd. Psihički i fizički procesi su uvek naizmenično uslovljeni. To je logika NAGONA SAMOODRŽANJA. i njegovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Ja ovde promovišem logiku NAGONA SAMOODRŽANJA, kao primarnu logiku i zakon po kojem se sve u prirodi dešava, sve postoji i sve objašnjava. Ko ovu logiku zna, taj zna i Istinu o postojanju materije, života i prirode. Ko ne zna, nije ni bitno - on po toj logici i dalje živi, postoji i sve radi. Kad PRESTANE, on NESTANE. Samo "crna jama" na kraju od njega OSTANE. Ovo pravilo važi sa sve stvari i pojave u prirodi, a ne samo za čoveka.
Ne interesuje mene šta ti kao čovek misliš o onome šta se zaista dešava-mene interesuje šta se dešava! ! !

To da li je Regica bila nevina ili nije -jeste za raspravu,ali mene interesuje samo pravo stanje stvari!:manikir:
 
Poslednja izmena:
DEAGOLJUB69:
Ne interesuje mene šta ti kao čovek misliš o onome šta se zaista dešava-mene interesuje šta se dešava! ! !.... mene interesuje samo pravo stanje stvari!

Ja “ne mislim” šta se dešava, već vidim šta se dešava, a zatim opisujem rečima to što vidim i to je za mene “pravo stanje stvari”

Da bi ti i ja ili bilo ko drugi, usaglasili svoja mišljenja u vezi stanja stvarnosti i postali istomišljenici, mi u prvom redu moramo da usaglasimo svoja viđenja stanja stvarnosti.

Hajde Dragoljube da ti i ja napravimo jedan test – da uporedimo tvoja i moja viđenja stvarnosti, pa da vidimo gde se ti i ja u viđenjima, a time ujedno i u mišljenima razilazimo. Taj test može sa nama da uradi svako ko bude čitao ovaj post. Test je ovakav – ja ću sada u najkraćim crtama da opišem svoja viđenja stvarnosti određenim redosledom. A svako od vas ko želi da učestvuje u ovom testu neka čita redom moja viđenja stvarniosti i upoređuje sa svojim viđenjima, zatim navede i opiše rečima svako svoje viđenje koje ne bude podudarno s mojim.

Moje viđenje br.1
Kad sam gladan, jedem. Kad se najedem, glad prestane. Kad sam žedan, pijem. Kad se napijem, žeđ prestane. Kad sam umoran, spavam. Kad se naspavam, umor nestane.

Moje viđenje br.2.

Osećanje gladi, žeđi i umora se u meni subjektivno manifestuju kao psihički procesi. Oni uzrokuju fizičke procese punjenja želuca hranom, vodom i odlaženje u krevet radi spavanja.

Moje viđenje br.3.
Fizički procesi punjenja želuca hranom, pijenje vode i spavanje uzrokuju u meni psihičke procese u vidu osećanja sitosti, napijenosti mog tela vodom i odmornosti.

Moje viđenje br.4.
Fizički i psihički procesi u mom telu su naizmenično uslovljeni i stalno se na isti način ponavljaju i to je način na koji se moje telo samoodržava. Ovo pravilo važi za sve moje telesne potrebe.

Moje viđenje br.5.
Ovo pravilo važi i za sve moje duhovne potrebe. Kad imam želju da slikam, ja slikam. Kad slikam želja za slikanjem polako prestane. Kad ima želju da igram, ja igram. Kad igram želja za igrom polako prestane. Kad imam želju da pevam, ja pevam. Kad pevam, želja za pevanjem polako nestane.


Moje viđenje br.6.
Sve moje fizičke i psihičke radnje, kako telesne, tako i duhovne, vrši moje JASTVO – moja SVEST i to je način na koji se moje jastvo samoodržava i postoji ili daje neki smisao svom postojanju. Zbog napred opisanog načina na koji se moje jastvo samoodržava (po načinu stalnog ponavljanja jednih i istih fizičkih i psihičkih radnji), ja svoje jastvo vidim i doživljavam kao silu i pojavu poznatu nam pod imenom NAGON SAMOODRŽANJA

Moje viđenje br.7.
Sve moje fizičke i psihičke radnje mje jastvo vrši uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Moje viđenje br.8.

Moje jastvo mora stalno da ponavlja fizičke i psihičke radnje i tako se samoodržava, odnosno, uzrokuje, zato, jer kad tako ne radi, tada doživlja nezadovoljstvo i zlo, sa značenjem “ne”, a kad radi, doživljava zadovoljstvo i dobro sa značenjem “da”. Na taj način, samoodržavanje i postojanje mojega jastva, po načinu stalnog ponavljanja sedam istih fizičkih i psihičkih radnji, se svodi na stalno bežanje od nezadovoljstva i zla (ne), ka zadovoljstvu i dobru (da).

Moje viđenje br.9.
I cela neorganska priroda (svemir) postji na isti način kao i moje jastvo, koje je delić organske prirode - uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji koje stalno ponavlja. Naučni dokazi za to su sledeći:

Za psihičke sposobnosti opažanja u anorganskoj materiji i prirodi dokazi su fizičke i hemijske reakcije prilikom spajanja ili razdvajanja fizičkih tijela i hemijskih elemenata.

Za psihičke sposobnosti osećanja dobra sa značenjm “da” i zla sa značenjem “ne”, dokazi stoje u naučnom iskustvu da sve u prirodi ima svoje “da” i svoje “ne”.

Za psihičke sposobnosti pamćenja dokazi su elektronski uređaji i tehnologije koje koristimo za skladištenje i čuvanje informacija.

Za psihičke sposobnosti mišljenja dokazi naši informatički sistemi, uređaji i tehnologoje pomoću kojih pozivamo informacije uskladištene unutar elektronskih uređaja i tehnologija i prenosimo ih na daljinu.

Za psihičke sposobnosti razumijevanja (dobra sa značenjem “da” i zla sa značenjem “ne”) dokaz je evolucija napregnutih i pokrenutih čestica kvantnog polja (svemirskog jastva) kao težnja da se iz stanja haotičnog i neorganizovanog kretanja sa značenjem zla (“ne”), pređe u harmonično i organizovano sa značenjm dobra (“da”).

Moje viđenje br.10.
Samo nagon samoodržanja postoji uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji koje večito ponavlja, uvek sa ciljem da izbegne nezadovoljstvo i zlo, a ostvari zadovoljstvo i dobro. To je jedina mogućnos i jedini zakon po kojem sve postoji što postoji.

***********************************

Ovih napred deset tačaka je moje viđenje stvarnosti i za mene po ovoj temi diskusija može da bude završena. Ako i vi vidite stvarnost ovako kao i ja – onda uredu. Onaj ko ne vidi može pojedine od ovih deset tačaka da negira svojim drugačijim viđenjem. Ili da otvori novu temu i u njoj ukratko iznese svoje kompletno viđenje.

Opširnije i argumentovanije, moje viđenje (a ne mišljenje) stvarnosi obrazloženo je u knjizi ZAKON POSTOJANJA.

http://ul.to/eamyw54y (sr)
http://ul.to/ebhuaye7 (eng)
 
'Viđenje stvarnosti' se još zove i percepcija. Percepcija stvarnosti nema nikakve veze sa istinom o stvarnosti. Istina se ne može vidjeti; Istina moraš BITI da bi je ZNAO. Ono, pak, što se može vidjeti jeste u domenu razuma. To je već uveliko subjektivisano razumijevanje opaženog. Ono što se opaža nije Istina već vibracija koja govori o istini, a to nije isto. Stoga, baziratil se na opažanju i viđenju opaženog neće i ne može da nas dovede do apsolutne istine koja je za svakog i sve JEDNA. Apsolutna istina dakako postoji; nju saznajemo kada svoju pažnju iz opažanja premjestimo na SEBE-apsolut. Naša Svijest tad, kao Duh apsoluta, jeste istina. Istina je dakle potvrda postojanja, SEBE. Kao i samo postojanje, istina o postojanju je nepromjenjiva, apsolutna.
 

Back
Top