- Poruka
- 53
Istina nije jedna, daleko bilo da je. Postoji muska i zenska istina. One se ne iskljucuju, slazu se, i beskonacno potvrdjuju.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Istina nije jedna, daleko bilo da je. Postoji muska i zenska istina. One se ne iskljucuju, slazu se, i beskonacno potvrdjuju.
Hm, da, tako je, jelte, isto kao što postoji i muški i ženski apsolut. Intetesantno.
Ukoliko si i sam shvatio i dostigao duhovno i materijalno blagostanje,to bi bila odlična i doista korisna knjiga...Moja filozofija može da bude od veće pšraktične koristi za čovečanstvo, u smislu konačne realizacije večite težnje dostizanja materijalnog i duhovnog blagostanja, nego sve prirodne i društvene nauke zajedno. Drugi deo “Zakona postojanja” pod naslovom “Prirodni sistem vrednosti”, posvećen je u celosti pitanju - kako dostići duhovno i materijalno blagostanje?
Reč je o volji (želji) kao uzroku promene stanja, a ne o razumu koji opaža promenu stanja. Primer: osećanje gladi kao volja (želja) za punjenje želuca hranom, koja se u subjektu manifestuje u vidu psihičkog procesa, tera (uzrokuje) subjekta da puni želudac hranom. Ovo punjenje želuca hranom je fizički proces. Dakle ovo je primer gde je volja kao psihički proces uzrok fizičkog procesa.OZIMAN:
Воља није ништа узроковала. Однос воље и представе није каузалан. Узрок и последица јесу форма опажања разума и односе се једино на промену стања предмета опажајног света и само на промену стања.
Dobar primer. Prazan želudac kao sadašnje fizičko stanje, menja se po načinu punjenja želuca hranom. Ovom stanju je prethodio psihički proces osećanja gladi koji je bio uzrokom promene sadašnjeg stanja.На пример: Неко стање опаженог света у садашњем тренутку је променило свој облик и својства Значи да је томе претходило неко његово стање у прошлости.
Prošlo stanje je osećanje gladi. To je volja (želja) za hranom i ona je uzrok. A sadašnje stanje punjenje želuca hranom kao fizički proces, je posledica.То прошло стање опажајног света из прошлости зваћемо узрок а садашње његово стање последица.
Volja (želja) u vidu osećanja gladi i punjenje želuca hranom nisu spoljašnji svet, već smo to mi sami. To je naš unutrašnji psihički i fizički svet i opis načina na koji taj svet biva sam svojim uzrokom i posledicom. To je opis na koji mi postojimo sami po sebi.При томе имамо посла једино за опажајним предметима спољaшњег света који мењају своја стања.
Сада. На том ланцу као карике нема онога што налазимо у самосвести и зовемо воља.
Јер воља није објекат који би мењао своја стања самим тим воља не може бити на каузалном ланцу узрока и последице где се облици предмета мењају.
Тако да није појавни свет у каузалном односу са вољом при чему је воља узрок а појавни свет последица.
Kako i na koji način ćeš dokazati da odnos izmežu osećanje gladi kao volje i punjenja želuca hranom kao pojave, nije kauzalan?Између воље и појаве ради се о својеврсном односу који није каузалан.
Tvoja tvrdnja da odnos između osećanja gladi kao volje i punjenja želuca hranom kao pojave, nije kauzalan, nema nikakvog osnova.Тако да имајући само ово на уму довољно је да покаже да твој ткз. "закон постојања" нема основа
Да не спомињем да ту нема никакве назнаке схватања идеалности опажајног света. Ти си у сировом реализму где узимаш спољашњи свет као објективно постојећи. Узимаш време као објективно постојеће. И као и сви остали који не познају идеалиазм далеко си од праве истине о свету и животу.
DRAGOLJUB69:
Ukoliko si i sam shvatio i dostigao duhovno i materijalno blagostanje, to bi bila odlična i doista korisna knjiga...Međutim ,već samo obraćanje publikumu ovde ne govori tom u prilog - nešto te nerazrešeno mući...
Svaki nivo nema svoje posebne zakone, već posebna znanja (informacije) po kojima se deluje da bi određeni nivo mogao da se održi. Tako, na primer, u atomu, kao ekonomskoj zajednici elementarnih čestica, postoje drugačija znanja o tome kako čestice koje tvore atom moraju da deluje da bi atom mogao da se održi kao ekonomska zajednica - nego što su znanja u ljudskom telu, u ćelijama (DNK) po kojima postoji ljudsko telo ili znanja u ljudskim mozgovima po kojima ljudi grade svoju društvenu i ekonomsku zajedniocu. Ta znanja mogu biti beskonačno različita, isto toliko koliko su i materijalni skupovi (sistemi) u prirodi različiti. Ta znanja mogu da se donose, menjaju, usavršavaju ili ukidaju i ona utiču na promene rada ili oblika sistema u kojima se ona primenjuju i to je ono što se podrazumeva pod pojmom “evolucija” znanja i materijalnih sistema u prirodi.Sad, koje su to zakonitosti postojanja...Ti misliš da su univerzalne i za sve nivoe...Ja sam na stanovištu da svaki nivo dimenzija ima svoje zakone.
Ne zanimaju me ni idealizam ni materijalizam, ni Šopenhauer, već pravo stanje stvarnosti. A ono je takvo da uvek i samo postoji SUBJEKT (JASTVO, SVEST, UM) i njegovoh sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. A objektivni svet kao pojava je samo njegova psihička i fizička manifestacija, radnja, proces koja se odvija uz pomoć tih njegovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Kad radnje prestanu, pojavni, objektivni svet nestaje.
Reč je o volji (želji) kao uzroku promene stanja, a ne o razumu koji opaža promenu stanja. Primer: osećanje gladi kao volja (želja) za punjenje želuca hranom, koja se u subjektu manifestuje u vidu psihičkog procesa, tera (uzrokuje) subjekta da puni želudac hranom. Ovo punjenje želuca hranom je fizički proces. Dakle ovo je primer gde je volja kao psihički proces uzrok fizičkog procesa.
Kako i na koji način ćeš dokazati da odnos izmežu osećanje gladi kao volje i punjenja želuca hranom kao pojave, nije kauzalan?
Tvoja tvrdnja da odnos između osećanja gladi kao volje i punjenja želuca hranom kao pojave, nije kauzalan, nema nikakvog osnova.
ZNATIŽELJNI MISLILA:
Nije (volja) uzrok nego uslov, telo je potpuno determinisano a na citavom tom lancu nema nigde volje. Ona je izvan lanca uzroka i posledice pridodata sinhronisticki a ne kauzalno kako si napisao. Volja ne pomera materijalni oblik niti pomera bilo sta.
Ovde niko ništa ne shvata. Nema veze, idemo ispočetka.
Tako je sa celim svemirom kao fizičkim procesom kretanja i rada. Svemir kao fizički proces i radnja nema značenje postojanja: Kad fizička kretanja i radnje u svemiru prestanu svemir se raspada, ruši i nestaje. Ostaje samo kvantno polje, koje je postojali i pre svemira. A šta na kraju ostaje? Ostaje samo SUBJEKT sa svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima da vrši fizičke i psihičke radnje, a to je uvek i samo kvantno polje. Ili pak polje svesti, jer ono koje ima sposobnost da vrši fizičke i psihičke radnje je SVEST ili pak UM. To znamo iz iskustva vlastitog JASTVA u nama, tj. iz iskustva vlastite svesti.
Da bi razumeli ZAKON POSTOJANJA, glavno što treba razumeti jeste to da NEŠTO, da bi POSTOJALO, mora postojati SAMO PO SEBI, uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih radnji koje mora da vrši i ciklično i naizmenično i pomoću njih biva svojim i uzrokom i posledicom. U primeru čoveka, jedino čovekovo JASTVO je to koje postoji. A sve njegove psihičke i fizičke radnje su samo način pomoću kojih naše JASTVO i KAO SUBJEKT i kao materijalni fizički objekt, tj. kao TELO postoji. Kad naše JASATVO prestane da vrši svoje fizičke i psihičke radnje, čovek isto kao i svemir, raspada se i nestaje.
Tako na kraju ispada da VOLJA nije uzrok ničega, pa ni punjenja želuca hranom, niti je punjenje želuca posledica delovanja osećanja gladi, nego su i osećanje glad kao psihčki proces i punjenje želuca hranom samo fizičke i psihičke radnje pomoču kojih naše JASTVO uzrokuje samo sebe. Pomoću ovih fizičkih i psihičkih radnji JASTVO je samo svoj i uzrok i posledica.
Ovde si jedino ti koji je ishitreno zaključio da čovekove psihićke osobine poseduje i svemir! Mi ostali,
manje više,dobro slutimo da svemir postoji po nama još nedokučenim zakonima.
A ja još dodajem,da na svakom nivou dimenzija postoje zakoni imanentni tim dimenzijama.
Osim toga,guraš tu kauzalnu logiku i u objektivan svet koji je akauzalan,Hajzenbergov i algoritamski
s vektorima i tenzorima u sledovima nama manje-više zapažljivim...
Uz to ,nezapažanje preostalih bar 8 dimenzija nas čini tukama tukastim koje pojma o pojmu nemaju...
Da ti ne kritikujem baš sve,evo i moje pohvale tvoje veoma značajne konkluzije da kretanje "održava"
postojanje!!
Naime u sintropiji i entropiji valja tražiti "Ključ nebeski" i to bez sarkazma dragog mi prepametnog filozofa Kolakovskog...
Javno optužujem Simu da nas muti tim pojmovima!JAKOJI JESAM:
Simo, ponovo izvini, rekao sam ti da tvoje termine ne razumem. Treba da pokušač da mi svoje termine objasniš na primerima iz iskustva, kako ja to inače činim kada objašnjavam Zakon postojanja. Ja ne mogu da shvatim kad ti kažeš: "Subjekat, Jastvo. Svijest i Um NISU jedno te isto", jer ja to četvoro u sebi putem iskustva ne mogu da raspoznam kao nešto četvoro, već kao JEDNO. Ne vredi rečima da to objašnjavaš, ako ne umeš to da pokažeš na primerima iz iskustva.
naravno da nisu isto, ali sarađuju jedno sa drugim.JAKOJI JESAM:
Simo, ponovo izvini, rekao sam ti da tvoje termine ne razumem. Treba da pokušač da mi svoje termine objasniš na primerima iz iskustva, kako ja to inače činim kada objašnjavam Zakon postojanja. Ja ne mogu da shvatim kad ti kažeš: "Subjekat, Jastvo. Svijest i Um NISU jedno te isto", jer ja to četvoro u sebi putem iskustva ne mogu da raspoznam kao nešto četvoro, već kao JEDNO. Ne vredi rečima da to objašnjavaš, ako ne umeš to da pokažeš na primerima iz iskustva.
Ovo ti je ipak čisti dualizam:subjekat i um su klempa,a jastvo i svest -duh...naravno da nisu isto, ali sarađuju jedno sa drugim.
obično subjekt sarađuje sa umom i ta saradnja je čulna. to je najčešća pojava i ona je uglavnom mehanička, a pošto je u izravnoj vezi sa spoljnim svetom ona je ograničena vremenski i kreće se linearno - od zabluda iz prošlosti ka iluzijama budućnosti. iz tog vanjskog sveta subjekat svojim čulima prima utiske iz spoljnog sveta i naš um tim utiscima daje važnost, odnosno određuje da li ćemo se vezati za taj utisak. ta radnja je konstantna i najčešće je mehanička. utisak se potom lepo složi u polje memorije gde se memoriše kao holografska slika i kao asocijaciju ga kasnije vadimo za upotrebu.
ako nas je utisak, naprimer, uplašio, ta slika ostaje memorisana i um je kasnije vadi prilikom sličnog utiska s kojim se susretne.
na taj način mi postajemo uplašeni pre nego što se išta desi. to je mehanički proces pomoću kojeg živimo.
jastvo ili ti suština je već u saradnji sa svešću i oni deluju iznutra, pa samim tim nisu ni vremenski a ni prostorno određeni. oni deluju ovde i sad.
svest je tu da nam omogući objektivnu sliku utiska pre nego ga um pokuša da smesti u svoj memorijski folder. slika utiska koju svest prima je uvek nova i sveža.
ako si svestan da taj utisak nosi elemente koji će izazvati strah u tebi, u startu ćeš mu promeniti kretanje i utisak će proći kao ona kvantna čestica iz onog double slit experimenta, umesto da se zatalasa po našem umu.
dakle, subjekat i um sarađuju u prostoru i vremenu i njihovo delovanje je spolja ka unutra, a jastvo i svest deluju ovde i sad i njihovo delovanje je iznutra prem vani.
A bil ti da objasniš kakvi su to neslepi vernici i zreli materijalisti kad već pominješ slepeLjubo ti uopste ne pravis razliku izmedju intenzivnog i ekstenzivnog a bez toga nemoguca je filosofija. Shvatas li da tvojim nastojanjem da sve uneses u lanac uzrocnoposledicnih veza zastupas isti onaj realizam kao i slepi vernici a i sirovi materijalisti, pretpostavljas objektivan svet a subjekat potpuno gubis u tim kontemplacijama, jedino ga imas u recima ali ga ne dotices ni najmanje.
Cudi me da ozi ne reaguje a blate Sopenhauera.![]()
pa to je logično, on je sve izjednačio sa umom.Ljubo ti uopste ne pravis razliku izmedju intenzivnog i ekstenzivnog a bez toga nemoguca je filosofija. Shvatas li da tvojim nastojanjem da sve uneses u lanac uzrocnoposledicnih veza zastupas isti onaj realizam kao i slepi vernici a i sirovi materijalisti, pretpostavljas objektivan svet a subjekat potpuno gubis u tim kontemplacijama, jedino ga imas u recima ali ga ne dotices ni najmanje.
Cudi me da ozi ne reaguje a blate Sopenhauera.![]()
pa to je logično, on je sve izjednačio sa umom.
a polje umnog delovanja je vezan za vreme i prostor.
u vremenu i prostoru sve je kauzalno, odnosno, kreće se po uzročnoposledničkom lancu.
svest već ne pripada vremenu i zakonu kauzalnosti.
A bil ti da objasniš kakvi su to neslepi vernici i zreli materijalisti kad već pominješ slepe
vernike i sirove materijaliste...
Tako kad bih ja pomenuo retardirane idealiste-introverte,pošteno bi bilo da objasnim kakvi su to
normalni idealisti-introverti...
Ili još gore,kad bih pomenuo solipsiste koji se i ne pojavljuju na forumu jer to i ne mogu ,obzirom
da takva solipsistička komunikacija i ne postoji,valjalo bih da objasnim postojanje imitacije falsifikata
solipsista koji se ipak i pored sve logike koja to sprečava,pojavljuju redovno na forumu...
Pod uslovom da si razumeo šta sam napisao...
E,a Šopenhauera mi je zaista žao...On ne da se prevrče u svom grobu,nego glumi ventilator!![]()
Pa da nisi introvert nego ekstrovert,ne bi mlatio praznu slamu nego bi se hvatao konkretnih stvari!Oni koji osecaju svrsishodnost ali ne mogu to da objasne pa se hvataju za religiju a materijalisti su oni koji poput tebe zamisljaju da su najbolji poznavaoci iste a o istoj nemaju pojma niti mogu imati, ljudi koji nisu sposobni da kontemliraju nad duhovnim.
I postedi me tih tvojih ad hominema.."ako si razumeo", zapitaj se kome se ovde linkuje jedna te ista stvar po 1000 puta ali ti i dalje posle toga nastavljas sa Jungovim psiholoskim tipovima koji nemaju veze sa tim sto sam ti vec negde objasnio.
Pa da nisi introvert nego ekstrovert,ne bi mlatio praznu slamu nego bi se hvatao konkretnih stvari!![]()