OZIMAN:
Јер дотични не поседује знање о појави и ствари по себи самим тим ни знање о априорности каузалитета.
Da bi vas dvojica, ti i Šopenhauer, uopšte mogli da raspravljate o pojmu
«stvar po sebi» prvo morate o tome dati primer iz iskustva, a zatim i objašnjenje, tj. definiciju. Kao ja, na primer. Za mene,
«stvar po sebi» je svest i njenih sedam fizičkih sposobnosti, uz pomoć kojih svest postoji «sama po sebi» kao svoj razlog, uzrok, svrha i posledica. S obzirom da osim svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti ničeg drugog nema, svako drugačije poimanje i objašnjavanje pojma
«stvari po sebi» je obična
fantazija.
Па мисли да научним методом одговарајући на питање "зашто" "како" тј. позивајући се на каузалитет... тражећи узрок. Да тиме може објашњавати метафизичку суштину или ствар по себи .
«Metafizička suština» su pet psihičkih sposobnosti - opažanje, osećanje (dobra-zla) pamćenje, mišljenje i razumevanje. Ove psihičke sposobnosti su izvan domena nauke, ali su ipak u domenu ljudskog iskustva i o tome i bez nauke znamo sve. Znamo da su ove psihičke radnje UZROKOM čoveka kao materijalne pojave i da čovek kao takav nestaje sa lica zemlje kad u njemu ove psihičke radnje utihnu i prestanu. Reč i pojam
«metafizika» izmislile su neznalice za silu i pojavu zvanu
«svest» i za njene zakone, moći i manifestacije, da bi se, pred još većim neznalicama od sebe, pravile znalcima koji sve znaju.
А да то зна знао би и да у трансцендентном не важи категорија простора, времена линије нити каузалитет.
Uobičajeno je kod ljudi, koji žele pred drugim ljudima da se ističu i prave pametniji od njih, da izmišljaju reči za stvari i pojave koje ne umeju da objasne, kako bi ljudi poverovali da oni sve znanju i sve razumeju. Nauka, filozofija i religije su pune takvih reći. Zato neuki ljudi i poštuju i veruju ljudima koji se time bave, jer misle da oni razumeju sve što pričaju, ne znajući da iza njihovih reči najčešće stoji jedno obično NIŠTA. Jedan od takvih je i naš Oziman.
Тако да приче које се позивају на узрочност ничим не дотичу ствар по себи већ само појаву. Тј. знао би да се научни метод бави искључиво појавним светом а не трансцендентним.
Ovde je samo jedno sigurno, a to je da ti pojma nemaš o čemu ja u poslednjih, ne deset, već trideset godina pričam, a to je da ne postoji kauzalna veza i odnos između stvari i pjoava u vezi njihovg postojanja, već samo u vezi PROMENE njihovog energetskog, tj. objektivnog stanja. A kauzalna veza i odnos u vezi samog njihovog POSTOJANJA je isključivo UNUTAR njih samih i odvija se tako što one kao psihičke sile i pojave naizmenično uzrokuju sebe kao fizičke sile i pojave, a zatim kao fizičke sile i pojave uzrokuju sebe kao psihičke sile i pojave. I to je ono bitno po čemi
«stvari same po sebi» jesu. Ali za Ozimana i njegovog i Šopenhauera ovo su španska sela i samo se džaba trudim..
Али не очекуј да ће дотични икада нешто од тога схватити.
Da je Šopenhauer zaista išta vredno otkrio u vezi istine o postojanja materije, života i prirode, ljudski rod bi odavno znao tu istinu i svi bi ga slavili. Ovako, malo ko ga i pominje. Jedino naš Ozi ga otkriva, uzdiže i prezentira kao filozofsko «čudo», da bi tako pomoću njega samoga sebe prikazao kao filozofsku «čudo». A zapravo, sve ovo i Šopenhauerovo i Ozimanovo je jedna obična
tandara-mandara.
Bitno je znati ovo, da ni svetska nauka, ni filozofija, ni teologija, još uvek nisu uspeli odgovoriti na pitanja ŠTA JE SVEST, KAKO ona postoji i ZAŠTO. I dok god to ne urade, nećemo znati ISTINU o postojanju bilo čega, a pogotovo ISTNU o postojanju nas samih kao svesnih bića. I svo naše pozivanje na naučne, filozofske ili teološke autoritete i veličine, po pitanju te ISTINE, uzaludno će biti.
I bitno je znati još i to, da se sada ta ISTINA o postojanju SVESTI nalazi u Ljubinoj knjizi «Zakon postojanja» i da na svetu ne postoji, niti će da postoji tako jak um, ni autoritet koji će toj ISTINI moći i pero odbiti. A kamo li tamo nekakav umišljeni Oziman. Jer negirati ovako prezentirantiranu Istinu o svesti kako u knjizi stoji, nije moguće a da ne negiramo sebe kao svesna, energetsko-materijalna bića koja postoje sama po sebi kao -
«stvari po sebi».