Šta zamerate sami sebi?

Sto umem da odlazem obaveze i svoje planove, ponekad zaboravim da zivim u trenutku, nekad umem da budem trapav, sto nisam pored poslova tj posla kojeg sam dugo radio naucio nesto drugo da radim tj neki zanat vestinu umesto sto sam se zajebavao i igrao igrice i ostalo e sad pakao...
 
Zaglibio si jer toliko nepoverenja u ljude, pa i u psihologe, je vec ozbiljna stvar.
To nije omalovazavanje vec obicna konstatacija stanja, koja ima za cilj da ti kaze da ti to nije dobro za tebe.

Kada vidim ovakvu tvoju reakciju, jedini zakljucak je da tvoje nepoverenje u ljude potice od toga sto ne umes da primis kritiku, i shvatas je kao omalovazavanje.

I da, to deluje jako nezrelo.

Al kako god hoces.
Tema je o sebi, ne o drugima.
--------------------------------------------
U vezi teme; Ne izbegavam bol, (ako (u)mislim da je cilj viši od toga), pre svega svoju bol, pa i bol ljudi koje (inače) uvažavam - lako povredim ljude koje ne poznajem dovoljno. Provociram, ali ne povređujem (bar mislim,.. )
Strog sam kod "testiranja" ličnosti, najviše kod osoba koje me zanimaju. Visoki su mi standardi ljudskih kvaliteta,.. ali i lako praštam.
 
Mozda je to trenutno, pokazatelj da ti treba jedan dugacak odmor... 🤔

Recimo, kada se meni to desi, znam sta mi je ciniti: sednem na motor i sedam dana me nema. Posle se vratim osvezen, strpljiviji, mirniji...
Браво кад можеш. Није то тренутно стање, генерално сам нестрпљив. Мада, мислим да би ми заиста пријало да се окренем, и на неко време одем. Шатор, опрема, река... Рестарт...
 
Шта замерам ови дана сам себи?

Што сам увек стављао себе на последње место
Што сам најмлађу сестру пуштао да увек ради по свом чак и на моју штету.
Што нисам раније почео да јасно и гласно свима говорим шта мислим.
Што сам увек мислио да сам ЈА за све крив, на свим пољима, кад се нешто лоше деси.


Мало ли је...
:fdlan::fdlan::fdlan:
 
Zameram sebi što nisam asketa, disciplinovan, sasvim posvećen nekim svojim ciljevima. Toliko su mi burne emocije i impulsivan i degenerisan duh da je to jadno i bedno, ne mogu strpljivo da se posvetim bilo čemu ozbiljnom, prosto mi misli lete kao lude, nervi samo luduju i kidaju... iskreno ne kapiram kako Novak Djoković i takvi tipovi podnose tu ekstremnu disciplinu koju imaju, ja bih pukao da moram tako da živim... milion udaraca loptice, uvek san u isto vreme, uvek rutina, jedino u domenu ishrane sam okej jer sam vegan svojim izborom i afinitetima, ali to nije disciplina nego prirodno mi došlo... ovo sve ostalo - užas. Ali voleo bih da je drugačije, jbg baš čitam o onim Šaolin monasima što decenijama uvežbavaju sebe na mentalnom i fizičkom polju. To su najjači ljudi...
 

Back
Top