Hvala nekima za reci hvale, ali moram da kazem da je veoma ruzno to sto ne cenite moj doprinos svetskoj knjizevnosti. Ja sam ovde dosla da kazem svoje misljenje kao bilo ko od vas. Meni je zao, ali moram da kazem da ja knjige citam. Citam, jer volim da citam, ali istovremeno malo razmisljam o tim piscima. Na taj nacin sam i dosla do za mog cuvenog i hrabrog zakljucka o Dostojevskom, koji ce prihvatiti svaki citalac cistog srca, poput mene. Ja nemam nameru da se vodim za opstim misljenjem, jer je to opste, ja se vodim svojim utiskom. Znate dobro da ja zastupam Bibliju, o kojoj cu pricati u drugom delu i Remarka, pored toga, mnoge druge stvari sam i ja otkrila svima vama i uputila vas u tajne knjizevnosti. Nikog ne vredjam, cak ni tog Dostojevskog, koji je precenjen. Nikada nisam rekla da je on, kao covek los, nego kao pisac, cak i one, koji ga brane, kao coveka i traze razumevanje, jer je bio u finansijskoj krizi ne vredjam, nego kazem da to ne treba da bude vazno. Ako neko zna da pise, on ce pisati pod bilo kojim uslovima. Izvolite pogledajte Carlsa Dikensa, Balzaka i Igoa. Svi su oni, da budem preciznija suvremenici i nisu imali tako sizofrene zaplete, a pisali su o veoma slicnim temama.