Nora Barnacle
Domaćin
- Poruka
- 4.132
Pa ako se složimo da nauka o književnosti postoji, svaka nauka ima ili bi trebalo da ima tačno utvrđene metode po kojima funkcioniše.
Ako je nešto naučno, postoji onda i nešto nenaučno, alternativno....kao što su npr. bili alhemičari.
Tako će neke uvek privlačiti naučnici i njihova misao, a druge alhemičari i njihova egzotičnost, autsajderski i underground sistem funkcionisanja.
Ne sporim ja postojanje raznih i vrlo ozbiljnih naučnih disciplina koje služe za vrednovanje/tumačenje/kategorizaciju/šta god književnosti, samo, zna se gde im je mesto i šta im je svrha.
Podržavam sve oblike razmene znanja i informacija, uključujući i blogove, uz ogradu da to ne treba svakome, te u tom kontekstu i ne treba prilagođavati širokim narodnim masama i na taj način degradirati sopstveni autoritet.
Alhemičar zna da nije naučnik, zato će bez predrasuda preuzimati neke tehnologije iz naučnih oblasti i to nije opasno. Opasno je kad neko ko je u nauku upućen poludi ili napravi previd, pa svoje znanje uloži u nešto destruktivno. Nije sjajan primer, ali može da posluži: možda bi bolje bilo da je Ajnštajn (ili ko već) ćaskao o tome u užm krugu raščupanih genijalaca, eventualno da su digli omanju laboratoriju u vazduh.
Ako sam gimnazijalac koji raspolaže Guglom, dovoljno obavešten da je Wikipedia sumnjiv izvor, na Filoblogiju ću naići kao na prvu opciju u traganju za informacijom o tome šta je nauka o književnosti. Odem u školu i kažem "to je jedna vrsta znanja, odnosno učenosti". Kec ko vrata kod savesnog profesora, zar ne?





Ovo je jedino dobro kao primer devojkama šta nikako ne treba da rade, a to je da priznaju ljubav i za nju mole. Uvod mi je malo pojasnio stvar, a to je da su tada siromasi sa mnogo dece davali svoje kćerke u manastir kako bi izbegli usitnjavanje imanja zbog miraza. Tako shvatih ovo kao vapaj očajnice da se pošto poto iščupa iz njega. Ne, ne preporučujem nikako!
