Trenutno:
Goran Petrović Opsada crkve Svetog Spasa.
Čudesno.
Šarenoliko.
Dvoslojno.
Preplitanje istorije i priče, sna i jave.
Od svih reči, događaja, jezičke raskoši, ostaje pero.
Anđeosko, najvrednije, glavno jezgro romana.
Petrović na čudesan način ispoljava svoj stav da je priča superiornija u odnosu na istoriju.
Istorija se javlja kao skrivena priča, a istina se javlja samo pluralno, jednina istine nije moguća.
Istorijski elementi postoje, ali padaju u zapećak u kombinaciji sa materijalizacijom reči.
Reči se ovde love, melju, pojavljuju niotkuda, ne zna se nekada ni ko ih izgovara, bitno je da se množe, gomilaju.
Važnije su od čoveka, dokaz su da čovek postoji.
Anđeosko pero na vrhu lebdeće crkve Svetog Spasa najlakše a najvrednije iskazuje pisanu reč.
Iskazuje priču.
Motiv perja, pera, lebdećeg, ovu istoriografsku metafikciju objedinjuje u celinu.
Da spoji san i javu, moguće i nemoguće.
Svako pero ima svoju reč.
Ili svaka reč ima svoje pero.
Postoji samo pisanje, postoji samo iskaz koji nipošto ne može biti istina, savršeno tačan tvrdnja.
Nešto se dogodi.
A onda, priče i reči događaj uobiče na svoj način.
Ovladaju prošlim.
Uživam, celim bićem.