nenadkgkg
Aktivan član
- Poruka
- 1.725
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pavao Pavličić - Večernji akt (NIN-ova nagrada 1981.)
Roman govori o mladom likovnom umjetniku iz Zagreba koji posjeduje izvanredan talenat da falsifikuje razne stvari. Kako je vrijeme prolazilo, on je privlačio sve više pažnje, kako javnosti, tako i službi bezbjednosti koji u njemu vide potencijalnu prijetnju po jugoslovenski državni sistem. Centralna tema romana je odnos originala i falsifikata i naše poimanje stvari koje nas okružuju.
Ocjena 6/10.
Sećam se te knjige. Tačno se sećam kad je falsifikovao neku krupnu novčanicu pa otišao u prodavnicu, kupio pastu za zube da bi je razmenio.
Jel tu i kad traže od njega da falsfikuje neku sliku, a on ne uspeva jer je slika već falsifikat?
Je l` moze neko da mi preporuci koji je najbolji prevod "Slika Dorijana Greja"?
Penelopijada - Margaret Atvud
Viđenje jednog “muškog “ događaja iz ugla žene.Rečenica “koliko traje dan kada je čovek mrtav …?” dovoljna je da zaintrigira ..da se čita u dahu..
Već si me zaintrigirala.Nego, knjiga je toliko "mini", da ne znam gde sam je stavila...
![]()
Ja sam krenuo sa Ekom, Ime ruze. Nakon uvoda i prvih nekoliko strana deluje mi da necu skoro da je procitamrekao bih da je dosta teska i da zahteva koncentracije, ili se varam?
A font 10, ima ukupno oko 600 strana![]()
Prethodno sam pročitala Pan Knuta Hamsuna.
Korektno, ali daleko slabije od Gladi.
Najupečatljivija mi, i ovde, ostaje atmosfera neizrecive tenzije, odsustva smisla i emotivne praznine koja je postignuta bez stilkih razmetanja i sličnih oblika virtuoznosti.
Valjda to dolazi sa hladnoćom.
Ne bih svrstala tu knjigu među "teške", ali jeste da nije da baš može da se čita sa mozgom na otavi.
Nemoj da odustaješ, izuzetno je zanimljiva knjiga (mešavina istorijskog romana, detektivske priče, trilera, ima i ljubavi...). Kd pregrmiš to malo smaruckanje na početku, uvući će te u radnju.
To izdanje Novosti, pretpostavljam, nije najsrećnije, ali...vredi da se potrudiš
.
Hamsunove Misterije su dobar nastavak kad se pročita Glad... hronološki, duhovno, stilski.
To što si pomenula tenziju me podseti na komentar Isak Singera o Hamsunu... da je ljubav, odnos sa ljudima Hamsun video kao konstantan konflikt, pa ga je kao takvog nastrano opisivao, bez smisla, iracionalni ispadi usled duhovnog previranja... a jedino blagostanje, duhovni mir je nalazio u prirodi... tako i u Panu on odlazi u prirodu da se leči, dok se ne pojavi žena da mu pokvari planove, na prvoj strani on pominje staru ranu u stopalu, da bi kasnije usled ljubavne svađe napravio još jednu pucnjem iz puške... takvi potezi se mogu naći u Hamsunovoj biografiji, kao malog su ga poslali kod strica ili ujaka na prinudan rad, taj ga je fizički zlostavljao i jedinu utehu tokom dana je nalazio kada bi pobegao na sat, dva u prirodu i pričao sa biljkama, životinjama, slično Panu, takođe je voleo da ide na groblje i druži se sa grobarom... kasnije da bi pobegao od strica udario se sekirom po nozi očekivajući da će ga posle toga vratiti kući... što opet radi Glan u Panu puškom u pokušaju da se oslobodi njemu veće boli.
Zanimljivo tumačenje njegovog lika i dela od strane poznatog kritičara, naglasak na romanu Glad i Misterije iz koga citira jednu rečenicu koja najbolje opisuje Hamsuna, u kojoj on nakon savršene muzičke izvedbe namerno napravi ekscentrični ispad tako što odsvira na violini nešto poput životinjskog vriska i ostavi publiku u čudu, na pitanje zašto odgovorio je da pokušava da uhvati đavola za rep... tako je i Hamsun stalno jurio taj rep.
Hladnoća, usamljenost, otuđivanje od sveta bekstvom u prirodu, skandinavski recept.Hvala ti, korisno mi je ovo.
Ima dosta tih "ispada" u ovim dvema Hamsunovim knjigama koje sam čitala (ono sa pljuvanjem u uvo i ono sa bacanjem cipele u vodu, kao i ono davanje para prodavačici kolača...)
Čak bih rekla da žene, pa i ma kakva emocija usmerena ka ljudskim bićima za Hamsuna predstavlja upravo ispad, besmisleni akt, nešto tek - onako.
U tom kontekstu i u vezi sa idejom Pana, zanimljivo je ubistvo psa.
I dalje verujem da hladnoća (u svakom smislu) ima veze sa tim: Ibzenova Nora je, manje - više sličan lik, nikako jedina te vrste.
S druge strane, Foberov Frederik je (kad mi je već upao u čitalački kontekst, da ga pomenem) rasadnik besmislenih poduhvata, pravi što kaže Begbede, promašen lik. Međutim, sve što on radi je umotano u nekakve mladalačke nepromišljenosti i hirove, pa i vremenski kontekst i prostornu toplinu i pufnasost (morala sam!) Pariza 19. veka.
A kad ruski lik treba da se ponaša tako, na scenu mora da se izvede politika, religija ili đavo lično. Takav neki utisak imam.
Svakako ću potražiti Misterije.
U Misterijama(1892) se na početku pominje Srbija na jednoj večeri kao zemlja u kojoj je 80% stanovništva nepismeno... .
Idemo da krademo konje je o liku koji posle smrti žene pod stare dane bez pozdrava pobegne iz grada, od ćerke, prijatelja, da živi sam u jednoj kući negde u divljini i priseća se jednog leta pre 40,50g. kad je sve otišlo u *****, tragični coming of age koji mu je pomračio dušu za ceo život, kako je izgubio prijatelja i porodicu nakon idile koju su uživali u prirodi jašući ukradene konje neustrašivo... tragedija, preljuba, nemci tokom ww2.. svega pomalo... ima dosta opisa, delovalo mi je da Petešun tu dobro barata i ostavlja utisak ozbiljnijeg pisca od ostalih norvežana poput Lua i Gordera koje Geopoetika izdaje, koji su više namenje mlađoj publici dok je Petešun za stariju gospodu. Nije mu namera da šalje neke poruke, da propoveda, daje rasplete, više da predstavi određene ljude u određenom mestu i vremenu, kada su ih određeni tragični događaji obeležili za ceo život... to je verovatno zbog toga što je sam Petešun izgubio svoju porodicu, roditelje, brata, bratanca, pre 20 godina u nesreći sa trajektima.Petešuna i to baš Idemo da krademo konje sam još onomad stavila na neki spisak, pa ga srozala zbog nečijeg lošeg komentara i sad tako stoji. Daj još neku lepu, pa da ga podignem![]()