Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Još malo da davim o Hamsunu pošto mi je pao na pamet jedan njegov ispad... Jednom prilikom je prijavo policiji neku ženu da ga uznemirava i šalje mu preteća pisma koja je pokazao policiji na uvid.
Nakon toga je pokrenuta istraga tokom koje su ženu pratili nekoliko nedelja i koja za sve to vreme nije pokazala nikakve znake sumnje ili umešanosti u taj događaj, krajnja presuda je bila da je Hamsun verovatno sam napisao ta pisma i poslao ih sebi, a zatim lažno optužio tu gospođu iz njemu znanih razloga:lol:
 
Poslednja izmena:
Idemo da krademo konje je o liku koji posle smrti žene pod stare dane bez pozdrava pobegne iz grada, od ćerke, prijatelja, da živi sam u jednoj kući negde u divljini i priseća se jednog leta pre 40,50g. kad je sve otišlo u *****, tragični coming of age koji mu je pomračio dušu za ceo život, kako je izgubio prijatelja i porodicu nakon idile koju su uživali u prirodi jašući ukradene konje neustrašivo... tragedija, preljuba, nemci tokom ww2.. svega pomalo... ima dosta opisa, delovalo mi je da Petešun tu dobro barata i ostavlja utisak ozbiljnijeg pisca od ostalih norvežana poput Lua i Gordera koje Geopoetika izdaje, koji su više namenje mlađoj publici dok je Petešun za stariju gospodu. Nije mu namera da šalje neke poruke, da propoveda, daje rasplete, više da predstavi određene ljude u određenom mestu i vremenu, kada su ih određeni tragični događaji obeležili za ceo život... to je verovatno zbog toga što je sam Petešun izgubio svoju porodicu, roditelje, brata, bratanca, pre 20 godina u nesreći sa trajektima.

Sviđa mi se (iako nisam ni starija gospoda), hvala ti za dopunu sajamskog spiska. Sad bi bilo mnogo da te pitam koja mu je najbolja od ove tri koje vidim kod Geopoetike?

Još malo da davim o Hamsunu pošto mi je pao na pamet jedan njegov ispad... Jednom prilikom je prijavo policiji neku ženu da ga uznemirava i šalje mu preteća pisma koja je pokazao policiji na uvid.
Nakon toga je pokrenuta istraga tokom koje su ženu pratili nekoliko nedelja i koja za sve to vreme nije pokazala nikakve znake sumnje ili umešanosti u taj događaj, krajnja presuda je bila da je Hamsun verovatno sam napisao ta pisma i poslao ih sebi, a zatim lažno optužio tu gospođu iz njemu znanih razloga:lol:

Ako, ako, tih epizoda nikad dosta. Možda je tad pisao Glad, pa mu trebala reakcija ženskog lika, a možda je, prosto, imao kreativan pogled na muvanje riba :D
Gledam sad: nije bio loš tip, mada nisam sigurna da bih volela da ga sretnem u mračnoj ulici.

foto_knut_hamsun.jpg
 
Slazem se. Ima gomile naslova koje cekam vec neko vreme, sve se nadajuci da ce eto dve najjace izdvacke kuce, laguna i plato, da izbace opet nesto od kultnih rus, francuza...al mrka kapa! Samo se stancuju neki novi savremeni kvazi pisci AKA "estradne licnosti zemlje Srbije" :dash: :sad2:

Mada dobro, nada i dalje postoji jer evo izbacila je laguna vreme smrti i Andrica :)
 
Laguna je smetlište svega što ima veze sa kulturom, a Plato u samrtnom ropcu poslednjih 5 godina. Čak ni knjižara ispod Filozofskog više ne radi.
Ne znam šta smatraš kultnim Rusima i Francuzima, ali, ako je ičega ostalo iz SFRJ to su raznobojna za regal - izdanja Dostojevskog, Čehova i Turgenjeva.

Isto tako ne znam šta stoji iza objavljivanja Andrića, ali sam gotovo sigurna da manjak knjiga nije razlog tog izdavačkog poduhvata.
 
Pa kad kazem ruse i francuze mislim Dostojevski, Puskin, Tolstoj, Aleksandar Dima, Zan Pol Satr, Kami...takodje nema ni Hemingveja, Hesea, Remarka, Markesa... (tj. mozda se i nahvata nesto na sajmu kod nekog levog izdavaca, naravno ocajnog kvaliteta!) od domacih Selimovica, Pavica...
Sve te knjige svakako da postoje ali je do njih veoma tesko doci, barem meni koji ne zelim polovne odrpane knjige sa limunda, stare 30+ godina!

Ne znam zasto su izbacili objedinjene Andriceve romane, niti me zanima razlog sve dok izbacuju :). Vreme smrti je zbog skorasnje smrti Dobrice. Nadam se da ce izbaciti u skorijoj buducnosti makar 100 godina samoce i Ljubav u doba kolere, od Markesa... Samo da ne gledam vise kako je na top 20 po prodaji serviraj za pobedu (smajli koji povraca) i umesto ljubavi u doba kolere aktuelna ljubav u doba kokaina :dash:....i ostale velikane domace knjizevnosti
 
Poslednja izmena:
Pa i to sto kazes...bolje idu "remek dela" propalih manekenki i tv voditeljki :D ...ili mesavina knjige u kojoj saznamo kad nam nole kaki, jede kukuruzne pahuljice i kad leze da spava :D

hvala za ovog sezama, nisam cuo za doticnog do sada :D
mada vidim da samo online se moze kupiti za nas van Bg, pa da pitam da li su pouzdani, s obzirom da ima i raznih carobnih knjiga kojima kad uplatis nikad ti ne stigne knjiga?
 
Ako, ako, tih epizoda nikad dosta. Možda je tad pisao Glad, pa mu trebala reakcija ženskog lika, a možda je, prosto, imao kreativan pogled na muvanje riba :D
Gledam sad: nije bio loš tip, mada nisam sigurna da bih volela da ga sretnem u mračnoj ulici.
foto_knut_hamsun.jpg
Meni je draža ova starija varijanta kad je izgled u pitanju, zato jer podseća na mog dedu...
Man880.jpg

A ta mlađa varijanta je kako kažeš zastrašujuća, ima komentar jednog žensko lika u Panu na izgled Glana kada kaže da se oseća kao da je životinja proždire pogledom... tako nešto.
Od "domaćih pisaca" često ga je hvalio Mirko Kovač, a sa njim ga je upoznao Kiš "Meni je Danilo Kiš prvi skrenuo pažnju na Knuta Hamsuna i njegov roman Glad , ta je knjiga kružila među nama, ne znam koliko je na nas utjecala, ali mi smo svakako bili njegovi veliki štovatelji."
 
Poslednja izmena:
Konji verovatno, ovu drugu Kleta reko vremena nisam čitao, ali nailazio sam na komentare da je slabije delo, treća Odbijam baš depresivna, zlostavljana deca porasla i razmišljaju o samoubistvu.

Ja nisam opet citala Odbijam pa ne mogu da kažem ali i ja navijam za Konje. Kleta reko vremena, za dosta nijansi lošija.

Ali kad smo kod Severnjaka,
nešto sam se bavila Islanđanima pa ne znam dal sam ovde preporučila
Svemirski anđeli, Ejnar Mar Gudmunson. Odlična
 
Već više od tri decenije nema izdanja romana "I konje ubijaju, zar ne?" Horasa Mek Koja, jednog od najznačajnijih (egzistencijalističkih) romana dvadesetog veka. Ovaj američki roman, slavljen u Evropi uoči Drugog svetskog rata (uz ogromnu podršku Žan Pol Sartra i Simon de Bovoar) u senci je istoimenog filma, te malo ko, danas, ovde, zna i da postoji. Film je dobar po estetskim kriterijumima za holivudski film, ali je roman vanserijsko umetničko delo.
 
Floberovo Sentimentalno vaspitanje je knjiga koja počinje u ranoj mladosti, a završava se u ranoj starosti jednog pametnog, ali previše osećajnog Francuza sa umetničkim senzibilitetom, Frederika Moroa, na čijem primeru se pokazuje i kako ne tako surove životne okolnosti (izuzimajući Revoluciju koja je na nivou epizodnog lika u očima Frederika) vrlo lako mogu da ubuđave mladalačke snove i ambicije.

Istina, Frederik nije baš nevina žrtva: nije da se ne angažuje u cilju te propasti, sve i da je taj angažman nekakava samopovodljivost ni za čim, gotovo strastvena ambivalentnost (da, sve paradoksi), on lebdi iznad i izvan života, menjajući stvarnost za iluzije a iluzije za život. Na kraju nema lekcije, a mi nemamo osećaj kruženja po istoj putanji.

Frederik je od onih likova koji, naizgled, sve rade pogrešno, ali za čije postupke ne nalazite alternativu (u tom smislu, roman je hermetički zatvoren). Svakako među najzanimljivijim književnim likovima za koje znam.


Iako je glavni motiv (momenat iz Floberove biografije takođe) celoživotna ljubav prema jednoj ženi, u roman su uklopljene još 3, koje Ingrid Šafanek poredi sa 4 elementa koja bi mogla da čine nekakvu celinu Frederikovih potreba. Pogrešno bi bilo sklapati od njih idealnu jednu, to nije namera.

Ovo nije ljubavni roman, makar ne u mom shvatanju. Pre bih ga svrstala u grupu onih što postavljaju pitanje "šta bismo menjali kad bismo živeli u svetu najboljem od svih?".
Kažu da je Flober hteo da prikaže izgubljenost svoje generacije, ali se namestilo da su i potonje izgubljene u sličnoj meri i na sličan način, pa mu je vanvremenost došla gratis. Doduše, sa zakašnjenjem, budući da ni kritiku ni publiku Sentimentalno vaspitanje nije fasciniralo. Ali jeste Džojsa, Hamsuna, Prusta, Kafku (koji se nije odvajao od francuskog izdanja ove knjige).

Struktura romana, jezik i stil su nešto o čemu ne treba govoriti: sumnjam da išta može biti toliko sivo i gorko u toj količini sjaja i slatkoće.
Velika preporuka!


A sad čitam Čile noću, Roberta Bolanja, otvorenih usta.
 
Poslednja izmena:
Зар су Тони Морисон, Амос Оз, Жозе Сарамаго, Марио Варгас Љоса, Амин Малуф и многи други њима слични, смеће?

Ne znam iz koje moje rečenice si to hvatila.
Od navedenih pisaca, svim solidno sam upoznata sa opusom Saramaga (i smatram ga solidnim piscem sa boljim i lošijim delima), za Ljosu znam da je Nobelovac i još po nešto ali nisam čitala ništa što je napisao, a ostale znam po čuvenju, i to tek koliko da kažem da su pisci a ne diplomate ili vaterpolisti.

Laguna je smetlište kulture, i dalje tvrdim, uprkos činjenici da objavljuju dela mnogih pisaca koje cenim.
Argumente mogu da nabrajam do ujutro.
 
Vladan Desnica: Zimsko ljetovanje

Vrijeme, ponekad i svega nekoliko decenija, učini da izvjesne knjige čitamo na sasvim drugačiji način od onoga na koji su bile čitane u doba kada su napisane. Ovaj kratak roman o sudaru gorštačkih i mediteranskih mentaliteta danas je prije svega priča o dva nestala svijeta: zadarskim Italijanima i Srbima iz sela u zaleđu tog grada, u koja su se ovi prvi sklonili od razornih savezničkih bombardovanja u Drugom svjetskom ratu. I jednih i drugih u tim krajevima ima još samo u tragovima, pa Zimsko ljetovanje gotovo da je više istoriografski ili etnografski zapis, nego roman pisca univerzalnih stvaralačkih stremljenja.
Jer, Desnica je bio pisac, mislilac, sasvim uronjen u idejne i filozofske trendove Evrope svog vremena, prije svega Francuske i Italije. To mu nije moglo donijeti mnogo odobravanja u zvaničnim kulturnim krugovima tadašnjeg sistema, ali umjetnički i intelektualni integritet nisu mu dopuštali kompromise. Duboko zamišljen nad tragičnim položajem čovjeka, pisac kroz dvije grupe likova ovog romana, uz sve razlike u mentalitetu i temperamentu koje među njima postoje, ocrtava univerzalnu nemoć pojedinca pred sudbinom i gorki fatalizam koji osjeća. Desničino pisanje plijeni elokvencijom, nenametljivom otmjenošću i ležernim miješanjem izraza iz srpskog i hrvatskog leksičkog standarda. Još jedna pojava na koju više nećemo naići.
 
Kurt Vonegat - Klanica Pet

Antiratni roman koji sagledava besmisao rata, kao i psihofizičke posledice koje je apokaliptično bombardovanje Drezdena ostavilo na Bilija Pilgrima, američkog vojnika u WW2. Ova knjiga ima kultni status u svijetu, naročito na Zapadu. Iako napisana jednostavnim jezikom, njene rečenice su snažne i ostavljaju dubok utisak na čitaoca. Svakako, knjiga je vrijedna čitanja.
 
Светислав Басара :)

Све од њега.
Фама о бициклистима...Изгубљен у самопослузи...Фундаментализам дебилитета...

- - - - - - - - - -

Светислав Басара :)

Све од њега.
Фама о бициклистима...Изгубљен у самопослузи...Фундаментализам дебилитета...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top