Šta određuje čovekovu sudbinu?

Да је гледао кад је прелазио улицу, не би могао да "налети". И не чудим се, само мислим да имамо много више контроле над сопственом судбином него што ти мислиш. А случајности увек има... :)
Баш супротно, ја мислим да човек има више контроле над својом судбином него што мисли, али сам се побунила против неких догматичних горњих изјава из којих произилази да човек има апсолутну контролу над својом судбином, да је само и једино он сам ковач своје среће. То није тачно како год окренеш. Увек има онај фактор "икс" који нам долази однекуд одозго и који нам наметне ситуацију, па се ми онда боримо с њом како знамо и умемо.
 
STA SVE odredjuje covekovu sudbinu?!
Ne zaboravite da sve u univerzumu ima direktan kontakt sa svim ostalim istovremeno, ne zaboravite sled dogadjaja, uzroke i posledice itd itd.
Covek nije sam krojac svoje sudbine, niti je sudbina njegov karakter, to je sve mnogo komplikovanije nego sto je bilo ko od nas u stanju da zamisli. Gledajte na univerzum, svet i sebe u njemu kao delic celine a ne kao nesto odvojeno na sta nista drugo nema uticaj. Razmislite sta sve ima uticaj na vas, vase sudbine i zivote i kako vasu sudbinu menja. Ne razumem kako je moguce da vecina ljudi toga nije svesna uopste.
Mada sam ubedjena da postoji apsolutni determiizam ali posto smo mi uj samom srcu tog determinizma imamo moc da sami kontrolisemo svoje postojanjne odnosno samu determinisanost svega. Sve je energija ili nesto trece ali uglavnom "amorfna" masa koja moze da se umom i snagom volje oblikuje po nasim zeljama. Mi smo samo pali magovi i smisao naseg postojanja je kako da razum vratimo u kontakt sa iskonskim u nama i srcem postojanja da bi mogli da ga kontrolisemo jer i sad to sami radimo ali nesvesno. Zivot nas baca vamo tamo, a mi ustvari imamo moc da to kontrolisemo bukvalno samo ne znamo kako.
 
Чекам да ми неко одговори. Сасвим озбиљно чекам, не покушавам да идем некоме уз нос, него сам сувише често виђала људе који НИСУ одредили своју судбину. Шта је с њима? Јесу ли они божји пасторчићи?

На основу ког критеријума то сувише често закључујеш?

Човекову судбину одрећују његове вредности. Нпр, шта значи издати пријатеља да би се спасио? Спас у овом случају значи лећи у гроб двадесетак година касније! Вреди ли то? Па, пошто ће сви, пре или касније, умрети, да ли смрт назвати судбином или судбином назвати пут који бирамо?

Не суди о сивим људима који промичу крај тебе! Ја не судим, али не зато што
ме је учитељица научила да је то лепо, него што сам се сувише често преварио!
 
На основу ког критеријума то сувише често закључујеш?

Човекову судбину одрећују његове вредности. Нпр, шта значи издати пријатеља да би се спасио? Спас у овом случају значи лећи у гроб двадесетак година касније! Вреди ли то? Па, пошто ће сви, пре или касније, умрети, да ли смрт назвати судбином или судбином назвати пут који бирамо?

Не суди о сивим људима који промичу крај тебе! Ја не судим, али не зато што
ме је учитељица научила да је то лепо, него што сам се сувише често преварио!
Poenta je u tome što ne mora ni jedan ići ranije u grob, nego se obojica mogu spasiti!
 
На основу ког критеријума то сувише често закључујеш?

Човекову судбину одрећују његове вредности. Нпр, шта значи издати пријатеља да би се спасио? Спас у овом случају значи лећи у гроб двадесетак година касније! Вреди ли то? Па, пошто ће сви, пре или касније, умрети, да ли смрт назвати судбином или судбином назвати пут који бирамо?

Не суди о сивим људима који промичу крај тебе! Ја не судим, али не зато што
ме је учитељица научила да је то лепо, него што сам се сувише често преварио!

Tako je. Mislim, nije tako, ne treba suditi dok nisi siguran u sud. Ja sam jednom pogodio sta je osoba do reci od reci propricala sa nekim i ako nisam bio tu, poznajuci je, i bio sam apsolutno siguran u to, nisam je ni pitao.

Kasnije mi je sama priznala da je bilo tako, mnogo kasnije.
Takve situacije se cesto dese, i mi takve "zakljucke" sputamo zbog nekih predrasuda o sebi kao "skromnima" i kao "glupima". Ako sam skroman ne moram mislit da sam glup.

E sad, dal nam je smrt sudbina... previse se prica o rodjenju, pa ste sad odlucili da malo poemenete smrt, jel te gospodjice Modruna?
 
На основу ког критеријума то сувише често закључујеш?
"Сувише често" виђам око себе људе који нису сами одлучили да у детињству оболе од дечје парализе, или да остану без родитеља па се злопате у Звечанској, или нешто слично што доноси човеку дубоку патњу коју ни највећи мазохиоста не би сам себи пожелео. Знаш ли колико свуд око тебе има силоване деце, чак и у породици (инцест)? То ми је рекла једна жена психијатар. Није хтела да ми каже тачан број, само је рекла -- више него што можеш да замислиш. Шлогирала сам се. Ко је тој несрећној деци одредио такву судбину. Они сами? Ма, хајде!
 
"Сувише често" виђам око себе људе који нису сами одлучили да у детињству оболе од дечје парализе, или да остану без родитеља па се злопате у Звечанској, или нешто слично што доноси човеку дубоку патњу коју ни највећи мазохиоста не би сам себи пожелео. Знаш ли колико свуд око тебе има силоване деце, чак и у породици (инцест)? То ми је рекла једна жена психијатар. Није хтела да ми каже тачан број, само је рекла -- више него што можеш да замислиш. Шлогирала сам се. Ко је тој несрећној деци одредио такву судбину. Они сами? Ма, хајде!
Pa silovatelji su svojom ličnom voljom i odlukom pogoršali i sudbinu te dece i svoju ličnu sudbinu. Sudbina i jednima i drugima još ne mora biti posve upropašćena. Još uvek mogu doći na pravi put.
 
Sudbina i jednima i drugima još ne mora biti posve upropašćena. Još uvek mogu doći na pravi put.
Жртве још могу бити спасене (за злочинце ме баш брига), али само они и њихови психијатри знају КОЛИКО је то тешко. Али чини ми се да смо се сложили да нису они сами себи сковали себи ту "срећу".:(
 
Жртве још могу бити спасене (за злочинце ме баш брига), али само они и њихови психијатри знају КОЛИКО је то тешко. Али чини ми се да смо се сложили да нису они сами себи сковали себи ту "срећу".:(

I zločinci su, u velikom broju slučajeva, nekada bili nečije žrtve.
Da li onda govorimo o kauzalnosti?

Ne verujem da za mnoge žrtve i zločince postoji "spas" u pravom smislu te reči /spas kao praštanje i zaborav u prvom slučaju; kajanje i 'kopernikanski obrt' u drugom/. Izlečenje trauma kod žrtve i promena karaktera zločinca su podjednako teški zadaci. .
 
I zločinci su, u velikom broju slučajeva, nekada bili nečije žrtve.
Da li onda govorimo o kauzalnosti?

Ne verujem da za mnoge žrtve i zločince postoji "spas" u pravom smislu te reči /spas kao praštanje i zaborav u prvom slučaju; kajanje i 'kopernikanski obrt' u drugom/. Izlečenje trauma kod žrtve i promena karaktera zločinca su podjednako teški zadaci.
Ali su prava rešenja. I izvodiva.
 
Ali su prava rešenja. I izvodiva.

U prethodnim postovima se opet implicitno podrazumevaju VREDNOSTI.
Vrednosti su ono sto volim a sto me (valjda) ne porobljava.

Pre desetak godina sam gledao film koji me je duboko uzbudio. Rec je bila
o terapiji u kojoj su u istoj prostoriji bili i silovatelji i silovani.
Pri kraju filma, kada su neki od silovatelja zbijali sale na racun zrtava (Acting out),
jedan od silovatelja je ustao i dreknuo:

Dosta!!!

A onda je priznao da ga je deda silovao kada je imao 3 godine i da se radovao
kada je deda umirao. Tada je ustala jedna od zena i rekla: vise te se ne plasim!
Samo mi je krivo sto ti ja nisam bila majka, jer da sam ti ja bila majka ne bih
dozvolila da te iko pipne...

U slicnim scenama, i ranije i kasnije, mene je hvatao bes, jer sam osecao
da scenarista eksploatise najgore ljudske patnje na najgori moguci nacin, cineci
od nje zasecerenu laz, lakrdiju...

Ovaj scenario sam osetio kao ISTINIT. Malo sam se raspitao i saznao da se to
STVARNO radi u psihodrami i da takvi dogadjaji tamo nisu retkost...

Eto zasto me je ozario komentar ristob-a. Jednostavno, nemamo dovoljno veliku
pamet da sudimo kako je nekome sudbina vec na pocetku zapecacena, jer se rodio
slep ili je zrtva incesta ili je detinjstvo proveo u Zvecanskoj...

POGOTOVO NE NA POCETKU!
 
Čovek sam sebi određuje "sudbinu". Čovek je kovač svoje sreće sam... :)

Eh, malo srculence, sta bi ti na to samo rekao elegantni gospodin, preplanulog lica i neodredljivih godina, ako bi ga slucajno srela neke prolecne veceri... u nekom moskovskom, ili mozda i beogradskom, ili rimskom parku... I ako te iz tabakere od teskog zlata ponudi tvojim omiljenim cigarama ne odbij, i ne raspravljaj se s njim... Pogotovo ne o sudbini.. : )
 
Eh, malo srculence, sta bi ti na to samo rekao elegantni gospodin, preplanulog lica i neodredljivih godina, ako bi ga slucajno srela neke prolecne veceri... u nekom moskovskom, ili mozda i beogradskom, ili rimskom parku... I ako te iz tabakere od teskog zlata ponudi tvojim omiljenim cigarama ne odbij, i ne raspravljaj se s njim... Pogotovo ne o sudbini.. : )


...i svakako prihvati karte za ponoćni bal i predstavu vrhunskog mađioničara
 

Back
Top