Šta određuje čovekovu sudbinu?

Na ovo pitanje postoji nekoliko odgovora:
1. Isus je u stvari na ovaj način spasen. Njegovo stradanje i smrt bio je jedini način da se, nakon uspešno završene misije, ponovo sjedini sa Ocem. On je samog sebe pokorio misiji i to tako što je postao čovek - odrekao se toga što je jednak Bogu (Čitaj poslanicu Filipljanima) i postao čovekom. Preuzevši dakle obe prirode na sebe kroz ptanju i smrt na krstu on se "spasao" i vratio se u zjednicu sa Ocem.
2. Ljudi su grešni pred Bogo zbog Adamovog i Evinog greha. Zbog toga su isterani iz raja. U skaldu sa Božijom pravednošću povrtak u raj moguć je uz odgovarajuću žrtvu i to krvnu. Jedina prihvatljiva žrtva je sam čovek, ali ne ovako grešan nego bezgrešan. Dakle, nemoguća misija !??!! Međutim pojavio se čovek - Bog koji je svesno preuzeo na sebe da bude ta žrtva. Isus je umro da bi naš povratak u Božije prisustvo (čitaj Raj) bio moguć. Tako se desilo da je posredstvom jednog (Adama) greh ušao u svet na sve ljude i posredstvom jednog koji je svaršen (Isus) taj greh je uklonjen sa svakog čoveka koji u Njega veruje.
"Jer je Bog tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao da svako ko u njega veruje ne propadne nego da ima život večni." Jovan 3:16.

Zato ti se čini da se Isus nije spasio.
 
A šta je odredilo sudbinu ovog deteta? Njegov karakter? :( Da li je njegova nepostojeća budućnost posledica njegovih dela?

blurb200.jpg
 
Pitanje sudbine je jako zapadnjačko pitanje, mada većina ljudi to ovde ne shvata jer uzimaju zdravo za gotovo to kako mi shvatamo neke pojmove. Ideja da je sudbina nešto nepromenljivo što povlači naše poteze je duboko utemeljena kod nas kao nešto što svakom padne na pamet kad se pomene ta reč. Za razliku od toga, na istoku se sudbina posmatra kao tok reke u kojoj osoba pliva, tj kao skup sila koje diktiraju uslove u kojima se nalazimo i određene stvari koje nam se mogu dogoditi ali u okviru kojih mi imamo slobodu kako ćemo odgovoriti na te izazove. Takođe se jasno govori da je promenljivost sudbine direktno proporcionalna samosvesti neke osobe. Sa obzirom da je to tako, oni nisu morali da revidiraju niti da započinju razne rasprave "ima sudbine nema sudbine" jer je vrlo jasno da su za njih obe stvari tačne - Ima sudbine u smislu da postoje uticaji koji nam diktiraju život, nema nikakve sudbine u smislu da mi ipak možemo imati veliki stepen uticaja na to kako će nam biti.
Pošto mi ovde razmišljamo više u crno belom fazonu, onda dobijamo tu dilemu ima nema sudbine koja ima u nekoj meri religioznu zaleđinu, jer je hrišćanstvo ekstremno ili - ili religija.

A šta određuje našu sudbinu? Pa svašta, ali ljudi imaju tako različita shvatanja da bi bilo kakav pokušaj da se ozbiljno tome priča završio u najobičnijoj svađi. Ali mislim da je bilo zanimljivo da pomenem ovo gore, da mi ovde često fatalistički doživljavamo sudbinu kao neki "apsolutistički diktat" koji nam stiže "od gore", a da o tome i ne razmišljamo.

2. Ljudi su grešni pred Bogo zbog Adamovog i Evinog greha. Zbog toga su isterani iz raja. U skaldu sa Božijom pravednošću povrtak u raj moguć je uz odgovarajuću žrtvu i to krvnu. Jedina prihvatljiva žrtva je sam čovek, ali ne ovako grešan nego bezgrešan. Dakle, nemoguća misija !??!! Međutim pojavio se čovek - Bog koji je svesno preuzeo na sebe da bude ta žrtva. Isus je umro da bi naš povratak u Božije prisustvo (čitaj Raj) bio moguć. Tako se desilo da je posredstvom jednog (Adama) greh ušao u svet na sve ljude i posredstvom jednog koji je svaršen (Isus) taj greh je uklonjen sa svakog čoveka koji u Njega veruje.
"Jer je Bog tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao da svako ko u njega veruje ne propadne nego da ima život večni." Jovan 3:16.
Mit o Adamu i Evi je mitološki ispričana priča o razvoju svesti koja je postojala u raznim oblicima i pre nego što se našla u bibliji. Životnje nemaju moral, tj ne znaju za sramotu i zato su iznad dobra i zla. Probavanje jabuke sa drveta znanja je u stvari simboličko sticanje svesnosti, samosvesti. Raj je prvobitno stanje jedinstva sa svepostojanjem koje je "narušeno" čovekovim sticanjem samosvesti i on se zato našao van raja, jer ga je u stvari sama svesnost isterala odatle. Nakon što može da razmišlja, pati duševno, itd itd, on je postao razdvojen od boga i dobio identitet, što je istovremeno i nagrada ali i patnja. Zmija je iskorišćena ne kao demonski simbol, već kao simbol za znanje, i kao takva je na podnebljima gde se priča prepričavala bila korišćena mnogo pre nego što joj je hrišćanstvo dodelilo negativan simbolizam (čak je i danas preživela u redovnoj upotrebi na primer u znaku na apoteci, zmija obavijena oko grala - čaše, znanje o napicima, lekovima)
Mislim neke mitološke priče su u Bibliji upotrebljene pomalo onako, u propagandne svrhe koje su bile zgodne za narod pre mnogo stotina godina, ali danas ih ne moramo shvatati na taj način. ne da ti oponiram, nego biti hrišćanin ne znači istovremeno da moramo da sve shvatamo bukvalistički ili onako kako je neko tumačio sa jasnom namerom da mitološku priču (zlo)upotrebi.

Zato ti se čini da se Isus nije spasio.
Tehnički, nije me mogao spasiti jer nisam bio rođen pre dve hiljade godina u judeji pa nisam mogao postati njegov učenik. A i onda je pitanje, ni oni se svi nisu sjajno pokazali.
 
Znači, nečija sudbina (budućnost) je srećna a nečija nije... i zavisi od karaktera, ili postupaka...ili volje Tvorca... ili rasporeda planeta u trenutku kada je rođen... i ko-zna-čega-još.:roll:
Ne, ovde govorimo o Čoveku, bilo kom.
Vidiš, ni naši ovdašnji religiozni ljudi ni ateisti nemaju jasan odgovor na to jer se čovek rađa kao tabula raza po shvatanjima većine ljudi pa se onda sa pravom postavlja pitanje da li kada dete umre ta smrt može na bilo koji način biti zaslužena. Poklonici ideje o renikarnaciji su to sebi objasnili kroz kauzalnost koja se proteže na više života. Hrišćani su se snalazili na varijantu, "Ma nema veze zašto, njega će opet svejedno bog primiti kod sebe, a to je jedino bitno". U suštini mislim da je mnogo bitnije razumeti da to dete nije čovek koji je odredio svoju sudbinu, a postavlja se pitanje i da li je njegova majka mnogo više od automatizove biološke sprave za reprodukciju. Da je svesno biće ne bi ga rodila. Konačno postavlja se pitanje i o tome kako to razvijeni zapad pomaže africi tako što im daje penicilin i lekove i hranu kada je njihova kultura vekovima pre toga bila takva da se podrazumevalo da će neki broj dece ionako umreti. Tj taj dečak je ostavljen da umre, namerno, jer se ne smatra dovoljno bitnim kao jedinka u njihovom društvu, niti je majci dovoljno bilo bitno pa da ne rađa decu koju ne može da nahrani, niti je nama dovoljno bitno pa im šaljemo humanitarnu pomoć koja je dovoljna da umiru sporije kad umiru, a ne rešava suštinski problem, a to je regulacija populacije, i to da sami proizvode dovoljno hrane za sebe.
 
Kad vidim neke, kako, blago rečeno, lupaju, vala kad bih znao odgovor pisao bih ga godinu dana bez ikakve nadoknade samo da bude manje lupanja na forumu. Izgleda i ja prolupah ;)

E ali antimaterija nije lupanje. Uspeli su da naprave kontra ATOM. Zamisli svoj odraz i ono sto je karakterno dobro kod tebe, da postane lose i obrnuto. Zar ovo ne bi bio jedan vid igranjem sudbinom, kao prekidac, sad cu biti dobar, a sad los?
Mislim jeste ovo daleka buducnost, ali sves da nam tehnologija pomaze ili odmaze u gradjenju sudbine? Evo FORUM, neko jos nije upisao faks, cita ove postove, zaintrigira ga sve ovo i upise filozofiju. Zavrsi je !!!! :D Tehnologija a i mi smo uticali na njegovu sudbinu. To je ono sudbonosno DA ili NE.
 
E ali antimaterija nije lupanje. Uspeli su da naprave kontra ATOM. Zamisli svoj odraz i ono sto je karakterno dobro kod tebe, da postane lose i obrnuto. Zar ovo ne bi bio jedan vid igranjem sudbinom, kao prekidac, sad cu biti dobar, a sad los?
Mislim jeste ovo daleka buducnost, ali sves da nam tehnologija pomaze ili odmaze u gradjenju sudbine? Evo FORUM, neko jos nije upisao faks, cita ove postove, zaintrigira ga sve ovo i upise filozofiju. Zavrsi je !!!! :D Tehnologija a i mi smo uticali na njegovu sudbinu. To je ono sudbonosno DA ili NE.

Ma sve je to OK. I ja sam čitavog života volio da razmišljam. O svemu. Volio sam to.
Sad mislim da se treba samo zajbvti. Čuvati drugog jer su mnogi uvredljivi i zajebvt sve redom i tebe i druge.
Prema sebi najžešće.
 
Slažem se. Čovek je krojač svoje sreće sam. :)

Ma što tako pojednostavljujete život jbvs on. Te karakter sudbina, te čovjek kovač sreće, te drugi su krivi, te sudbina, država, sistem. Sve ti je to udrobljeno i jedna grdna mješavina svega toga, plus iluzije, obmane,....plus možda nečega što *ne bi u san snio*
Tako se meni čini. Drugom je to sudbina i tačka, evo tačka.
 

Back
Top