Šopenhauer - Svet kao volja i predstava

Nista, ovde mi se sve izmesalo.

Duh je OGLEDALO. Ogledalo reflektuje ono što se u njemu ogleda. Ogledalo NE STVARA, NE POSMATRA. Ono nije kreator. Biće je u svemu, u suštini (u Sebi) ili pak u projekcijama. Biće se uvijek ogleda u tom ogledalu. Biće je ono što je konstantno, 'pozicija' u koju se centrira naspram ogledala određuje i refleksiju i njen karakter.
 
Ti ne možeš da umreš. Ono što umire jeste tijelo, dakle projekcija. Ona se završava, ali kraj jedne projekcije uistinu predstavlja i početak druge. Jedna Svejsnost prestaje da postoji, pada u ZABORAV, dok se druga instantno rađa, postaje... i tako u beskraj.

Jedini način da se doživi smrt jeste posmatranjem prestanka projekcije drugih Subjekata (objekata tvoje subjektivne predstave). Smrt je za Biće kao Subjekat, nevidliva granica između dva trena. U zavisnosti na to gdje se naša pažnja pokrene izvan jednog trena zavisi i realnost koja će da slijedi. Ukoliko se između dva trena naša pažnja pokrene na apsolut, umrijet ćemo, kao i uvijek, kao što svakog trena uistinu umiremo, ovaj put umrijet ćemo iz Duha-Svjesnosti i oživjeti u Duhu-Svijesti (u apsolutu) a onda povratkom u sledeći tren (u vremenu), rodit' ćemo se ponovo...u Svjesnost s prosvijetjenim apsolutom u Sebi.

Ne to. Kazem da kao lik u snu ne mogu da dozivim scenu gde mene neko ubija, uvek se izvucem a likovi oko mene umiru ili prezive zavisno od sna. Govorim o samim dogadjajima u snu a ne o smrti.
 
Ti ne možeš da umreš. Ono što umire jeste tijelo, dakle projekcija. Ona se završava, ali kraj jedne projekcije uistinu predstavlja i početak druge. Jedna Svejsnost prestaje da postoji, pada u ZABORAV, dok se druga instantno rađa, postaje... i tako u beskraj.

U beskraj? Oces da kazes da cu ja vecno da imam projekcije? Pa kod negacije volje kraj predstave ne znaci nastanak nove nego dolazi do prosvetljenja gde predstave vise nemas. Po tebi negacija volje ne postoji?
 
U beskraj? Oces da kazes da cu ja vecno da imam projekcije? Pa kod negacije volje kraj predstave ne znaci nastanak nove nego dolazi do prosvetljenja gde predstave vise nemas.

Као што ти одговрих на теми о негацији воље. Не можемо судити шта има а шта нема после негације воље. Јер нам је егзистенција не хтети непојмљива. Да ли ће таква егзистенција задржати "хтети сазнати" и самим тим представу, или ће имати нешто сасвим друго ..питање је без одгвора.

О томе је писао Шопенхауер у Парерга и паралипомена.

Ево ти тај текст који је мало тежи за разумевање управао због те теме које се дотакао:

"Potvrđivanje i poricanje volje za život jeste čisto hteti i ne hteti. Subjekt jednog i drugog čina jeste jedan te isti, pa se, prema tome, ne poništava ni prvim ni drugim činom. Njegovo velle ispoljava se u ovom čulno opažljivom svetu, koji zbog toga jeste pojava stvari po sebi. Međutim, no velle nam ne ukazuje ni na jednu drugu pojavu osim na svoje pokazivanje, i to samo u individuumu koji prvobitno pripada pojavljivanju onog velle. Stoga, sve dok individuum postoji, vidimo no velle koje se bori sa velle. Ako individuum doživi kraj, to jest - ako no velle odnese pobedu nad njim, onda je to čisto obnarodovanje tog no velle.
A o tome možemo reći samo to da njegova pojava ne može biti velle, ali ne znamo da li se ono uopšte pojavljuje, tj. da li zadržava drugostepeno biće za intelekt koga je prvo moralo da stvori; a pošto intelekt poznajemo samo kao organ volje u njenom potvrđivanju, ne vidimo zašto, posle ukidanja tog potvrđivanja, ona mora da stvara intelekt. Mi o subjektu tog čina nismo u stanju ništa da kažemo, jer ga pozitivno saznajemo samo u suprotnom činu, u velle, kao stvar po sebi njegovog pojavnog sveta."

Шопенхауер
 
U beskraj? Oces da kazes da cu ja vecno da imam projekcije? Pa kod negacije volje kraj predstave ne znaci nastanak nove nego dolazi do prosvetljenja gde predstave vise nemas. Po tebi negacija volje ne postoji?

Naravno da negacija volje postoji, ali nije konačna. :) Jednom negiraš volju, pa je onda opet negiraš, i tako u beskraj. Negiraš negaciju.
I naravno da ćeš vječno da imaš projekcije. Kakvo bi ti Biće-apsolut bio kada bi prestao da se projektuješ? Ti uvijek jesi i apsolut i apsolutno prisutno. Proces projekcije je VJEČAN, nema ni početak niti kraj. Projekcije u njemu traju.

Ovo takođe govori da ako se Volja može negirati, a može, da ona nije isto što i samo Biće-koje-jesmo. Volja ne može da načini Biće nepostojećim, dok Biće može da negira Volju i da takođe negora negaciju iste. Volja je dakle u službi Bića.
 
Poslednja izmena:
Niti je Duh naš kreator niti posmatrač. Duh je odraz apsoluta (Svijest) ili pak odraz stanja projekcije u jednom trenu, Svjesnost. Duh je dakle Znanje-o-Sebi u JEDNOM, bilo da je to Znanje Znanje-o-Sebi-apsolutu ili pak Znanje-o-Sebi-čovjeku recimo.
Biće je i kreator i posmatrač i ono koje ZNA. Suština Bića, dakle ono-što-ono-jeste, jeste apsolut. Ono samo je apsolutno prisutno... u SVEMU. Jedino je Biće dakle, prisutno u SVEMU, bilo da je to suština, Duh (Znanje-o-Sebi) ili pak projekcija (iskustvo Znanja-o-Sebi).

MI sami, kao što kažeš, jesmo to Biće.

Aha. Lepo. Ti si naš idol. A sad idi malo pajki.
 
Naravno da negacija volje postoji, ali nije konačna. :) Jednom negiraš volju, pa je onda opet negiraš, i tako u beskraj. Negiraš negaciju.
I naravno da ćeš vječno da imaš projekcije. Kakvo bi ti Biće-apsolut bio kada bi prestao da se projektuješ? Ti uvijek jesi i apsolut i apsolutno prisutno. Proces projekcije je VJEČAN, nema ni početak niti kraj. Projekcije u njemu traju.

Ovo takođe govori da ako se Volja može negirati, a može, da ona nije isto što i samo Biće-koje-jesmo. Volja ne može da načini Biće nepostojećim, dok Biće može da negira Volju i da takođe negora negaciju iste. Volja je dakle u službi Bića.

Još samo da dodaš - zaista, zaista...
 
Naravno da negacija volje postoji, ali nije konačna. :) Jednom negiraš volju, pa je onda opet negiraš, i tako u beskraj. Negiraš negaciju.
I naravno da ćeš vječno da imaš projekcije. Kakvo bi ti Biće-apsolut bio kada bi prestao da se projektuješ? Ti uvijek jesi i apsolut i apsolutno prisutno. Proces projekcije je VJEČAN, nema ni početak niti kraj. Projekcije u njemu traju.

Ovo takođe govori da ako se Volja može negirati, a može, da ona nije isto što i samo Biće-koje-jesmo. Volja ne može da načini Biće nepostojećim, dok Biće može da negira Volju i da takođe negora negaciju iste. Volja je dakle u službi Bića.

Kako i s cim se negira volja?
Jel moze neki praktican odgovor?
Ima li to upotrebnu vrednost ili je prica radi price?
 
Kako i s cim se negira volja?

Namjerom, koja je takođe stvorena voljom. Dakle, volju negiraš voljom. [/U] Volju kao mehanizam niti kao Znanje-o-Sebi ne možeš načiniti nepostojećim, kao uostalom što se niti jedno Znanje-o-Sebi (niti jedno Ja iz Jastva) ne može načiniti nepostojećim, povlačenjem pažnje (voljom) iz Subjektivne predstave. Prosvjetljenje apsoluta je primjer negacije volje za predstavom, recimo. Povratak iz apsoluta u predstavu (prosvijetljen) je negacija prethodne negacije. To je vrhunac upotrebe volje u praktične svrhe gdje se ono 'praktično', onima koji to nikada nisu uspjeli doseći na tom nivou prakse, čini totalno apstraktnim. Negacija volje, dakle, nije negacija njenog postojanja već njene upotrebe. U apsolutu volja postaje JEDNO sa svim-što-jeste, te je još uvijek prisutna upravo takva, podjednako prisutna u Jednom Ja kao i u Jednini Jastva. U projekciji, dakle u ovom iskustvenom Sebi, volju za činjenjem možemo negirati voljom za ne-činjenjem. Volja u projekciji je uvijek usmjerena ka akciji, dakle manifestaciji stvorene mogućnosti u našem Pod-Svjesnom razumu, te jednostavnim odbijanjem te mogućnosti, upošljavamo volju u ne-činjenje akcije a s tim i volja za činjenjem postaje anulirana. Iako volja za 'činjenjem' postaje anulirana sama volja kao mehanizam ne prestaje da postoji, ona još uvijek postoji u ne-činjenju.



Jel moze neki praktican odgovor?

Ako namjeravamo da prijeđemo ulicu, volja za akcijom, činjenjem, mora da pokrene naše tijelo , tj. našu pažnju i projekciju ka tom motivu. Kad se Biće poistovijeti sa namjerom da manifestuje mogućnost koju Sebi kreira Pod-Svjenim razumom ono i svoju volju usmjerava na manifestaciju (činjenje) te namjere. Ukoliko nismo svjesni cjelovitosti situacije (namjere), naša volja će da pokrene naše tijelo ka drugoj starni ulice jer to joj je jedini cilj. Ali ako s naše desne strane u tu scenu ulazi kamion, punom brzinom (dakle postanemo svjesni potencijala u stvorenoj namjeri, postanemo svjesni skrivenog motiva namjere), onda će Biće da negira prethodno upošljenu volju i njenom negacijom zaustaviti manifestaciju te mogućnosti (mogućnosti udesa), jednostavnim upošljavanjem volje u manifestaciju drugačije mogućnosti, drugačijeg činjenja. U ovom slučaju , za nas u projekciji 'praktičnog korištenja volje' Biće je negiralo volju s ciljem prevencije, postajući svjesno posledica prethodnog IZBORA.



Ima li to upotrebnu vrednost ili je prica radi price?
Iz prethodnog, gore ispisanog odgovora, može se vidjeti upotrebna vrijednost Znanja-o-Volji. Volja dakle djeluje kroz motive koji su integralni dijelovi NAMJERA. Biće-koje-jesmo je u kontroli nad svim, pa i nad voljom.
Tako isto, da bi se došlo do prosvjetljenja, mora da postoji namjera. Namjera mora da bude jasna, kristalno jasna: njen motiv mora biti - pokretanje pažnje (voljom) na suštinu. Dakle, da bi se došlo do prosvjetljenja nije dovoljno samo negirati volju za projekcijom. Negacijom volje za projekcijom ili predstavom, dobiješ doživljaj LIMBO-a: postojanje u praznini koja u Sebi nema ništa drugo do 'NE-Svijest' o postojanju objektivnog svijeta, dakle stvara se Svjesnost o 'praznini' ili 'ne-postojanju' predstave ali takođe o ne-postojanju apsoluta. Da bi se doseglo prosvjetljenje apsoluta motiv dake, mora da bude jasan, da to nije bijeg iz projekcije već bitisanje u suštinskom aspektu Sebe.
 
Tvoje izlaganje nema veze sa ozimanovim izlaganjem o negaciji volje. Pogledaj temu.

Tebi bi bilo bolje da to sam pogledaš i da malo izmijenjiš parametre po kojima se orjentišeš. Ja i nisam odgovarao na ozimanovu temu 'o 'negaciji volje' (pogledaj i to pa ćeš vidjeti), niti me ozimanovo izlaganje u ovom slučaju ineteresuje, nego sam dao svoj odgovor na pitanje a onako kako znam da se dešava sa voljom i kako ona djeluje i šta volja jeste.
 
Tebi bi bilo bolje da to sam pogledaš i da malo izmijenjiš parametre po kojima se orjentišeš. Ja i nisam odgovarao na ozimanovu temu 'o 'negaciji volje' (pogledaj i to pa ćeš vidjeti), niti me ozimanovo izlaganje u ovom slučaju ineteresuje, nego sam dao svoj odgovor na pitanje a onako kako znam da se dešava sa voljom i kako ona djeluje i šta volja jeste.

Ne orjentisem se nego konstatujem, temu sam celu pregledao ionako.
 
Ne orjentisem se nego konstatujem, temu sam celu pregledao ionako.

I... jesi li našao da sam se ja koncentrisao na ozimanova objašenjenja??? Nisam. Oziman nije važan u ovoj priči. Njegova znanja uostalom i nemogu da se uzmu za ozbiljno, jer nisu neposredno njegova. Trebao si mi onda reći da je Sopenhaauer vidio negaciju volje onako kako to oziman smatra plafonom saznanja. Ali niti Shopenhauer nije važan u ovoj priči, on je svoje ispričao. Ja se bavim Živom riječju, onom koja dolazi direktno iz Duha, iz Znanja-o-Sebi, koju ti ja prenosim u sada, dok me pitaš. To je nešto sasvim drugo. To i tebi želim, ukoliko i sam (iz ove projekcije) težiš dokučiti ISTINU, neposredno. Ako u tome uspiješ, srest' ćemo se u ISTOJ ISTOTI, u JEDNOM, i više neće biti dileme oko toga ko o čemu priča.
 
Као што ти одговрих на теми о негацији воље. Не можемо судити шта има а шта нема после негације воље. Јер нам је егзистенција не хтети непојмљива. Да ли ће таква егзистенција задржати "хтети сазнати" и самим тим представу, или ће имати нешто сасвим друго ..питање је без одгвора.

О томе је писао Шопенхауер у Парерга и паралипомена.

Ево ти тај текст који је мало тежи за разумевање управао због те теме које се дотакао:

"Potvrđivanje i poricanje volje za život jeste čisto hteti i ne hteti. Subjekt jednog i drugog čina jeste jedan te isti, pa se, prema tome, ne poništava ni prvim ni drugim činom. Njegovo velle ispoljava se u ovom čulno opažljivom svetu, koji zbog toga jeste pojava stvari po sebi. Međutim, no velle nam ne ukazuje ni na jednu drugu pojavu osim na svoje pokazivanje, i to samo u individuumu koji prvobitno pripada pojavljivanju onog velle. Stoga, sve dok individuum postoji, vidimo no velle koje se bori sa velle. Ako individuum doživi kraj, to jest - ako no velle odnese pobedu nad njim, onda je to čisto obnarodovanje tog no velle.
A o tome možemo reći samo to da njegova pojava ne može biti velle, ali ne znamo da li se ono uopšte pojavljuje, tj. da li zadržava drugostepeno biće za intelekt koga je prvo moralo da stvori; a pošto intelekt poznajemo samo kao organ volje u njenom potvrđivanju, ne vidimo zašto, posle ukidanja tog potvrđivanja, ona mora da stvara intelekt. Mi o subjektu tog čina nismo u stanju ništa da kažemo, jer ga pozitivno saznajemo samo u suprotnom činu, u velle, kao stvar po sebi njegovog pojavnog sveta."

Шопенхауер
O bitku i nebitku!
I to na način primeren mistici! Samo ne otkriva da je poput Platona (ili Aristotela?,ali sigurno jedan od njih) tom bitku
negiranjem bitka ,oduzeo bitak,te da mi iz bitka ne možemo o nebitku govoriti jer smo mu oduzeli sve forme (ideje)...
Ovo je krš od priče i kad sam potegao efekat Filadelfija u Teškoj temi s čime se danas borimo jer ukida
kauzalnost
efekat kvantnih skokova i spec.TR-niko ni da pokuša da komentariše!
Filozofija nije naukama ni do kolena,jedino što svaka nauka ima svoju posebnu filozofiju vodilju,ali koja je snabdevena
svim znanjima te nauke i na granici saznajnog horizonta pokušava da ga pomera.
Tako da je ovo logičarenje mističnim rečima Šopenhauera bez ikakve konkretne koristi za ljude jer
se i ne odnosi na stvarnost (neka je i pojavna u mislima-i tako se o nečem drugom i po njemu i ne
može ni razgovarati...:zelenko3:) (I posle Platona-Platon!)
Tako da:kratke pantalone te filozofije...
 
Poslednja izmena:
A pro po poređenja Šopijevog citata s Platonovim ...Neko od vas je rekao smešnu stvar (inače
je to veoma prepotentno i uvredljivo za jednog sera)za Russella da nije shvatio idealizam tj.
da su pojave ili njihovi atributi samo u umu,a on je u svojoj Mudrosti zapada za Platona rekao
da je prvi metafizičar u ljudskoj istoriji,a izgleda i poslednji jer posle njega niko ništa novo u
toj metafizici! Gornji moj komentar baš o tom i govori...
A to znači da poglupi seljoši s Balkana pokušavaju blatiti časnog i mudrog Russella...
Nezavredili ni ovaj komentar...
 
Не можемо судити шта има а шта нема после негације воље. Јер нам је егзистенција не хтети непојмљива. Да ли ће таква егзистенција задржати "хтети сазнати" и самим тим представу, или ће имати нешто сасвим друго ..питање је без одгвора.

Ali si svakako rekao da mora doci do stapanja kad-tad, posle sledeceg "hteti saznati" ili posle milijardu nebitno je. To je vezano za ono moje prvo pitanje kad sam dosao na forum.
 
Ali si svakako rekao da mora doci do stapanja kad-tad, posle sledeceg "hteti saznati" ili posle milijardu nebitno je. To je vezano za ono moje prvo pitanje kad sam dosao na forum.

Не. Тада смо говорили о смрти и претпоставили да пошто са смрћу нестаје мозак, који је обективација хтети сазнати и који је производ те воље за сазнањем помоћу којег се она испољава.
Дакле, претпоставили смо да у часу смрти нестаје представа и да нас то стање самим тим враћа ствари по себи коју нам представа заклања.

Међутим, то не мора да значи. Можда "хтети сазнати" оставши без те материје која је чинила мозак, одмах се испољава на неки други начин опет нам заклањајући ствар по себи. То не можемо знати.

А овде је Шопенхауер говорио о стању после негације воље. Када се метафизичка воља промени и уместо онога што у самосвести сазнајемо као вољу.... као хтење, постане нешто што хтење није.

О томе је Шопенхауер у оном цитату спекулисао рекавиши да чак и такво "не хтење" о коме не знамо ништа, можда ће се испољити на начин субјекта и објекта,или начин представе. Јер негација воље није уништење воље него промена исте. Тако да и "хтети сазнати" не може се уништити већ само променити.
 
Namjerom, koja je takođe stvorena voljom. Dakle, volju negiraš voljom. [/U] Volju kao mehanizam niti kao Znanje-o-Sebi ne možeš načiniti nepostojećim, kao uostalom što se niti jedno Znanje-o-Sebi (niti jedno Ja iz Jastva) ne može načiniti nepostojećim, povlačenjem pažnje (voljom) iz Subjektivne predstave. Prosvjetljenje apsoluta je primjer negacije volje za predstavom, recimo. Povratak iz apsoluta u predstavu (prosvijetljen) je negacija prethodne negacije. To je vrhunac upotrebe volje u praktične svrhe gdje se ono 'praktično', onima koji to nikada nisu uspjeli doseći na tom nivou prakse, čini totalno apstraktnim. Negacija volje, dakle, nije negacija njenog postojanja već njene upotrebe. U apsolutu volja postaje JEDNO sa svim-što-jeste, te je još uvijek prisutna upravo takva, podjednako prisutna u Jednom Ja kao i u Jednini Jastva. U projekciji, dakle u ovom iskustvenom Sebi, volju za činjenjem možemo negirati voljom za ne-činjenjem. Volja u projekciji je uvijek usmjerena ka akciji, dakle manifestaciji stvorene mogućnosti u našem Pod-Svjesnom razumu, te jednostavnim odbijanjem te mogućnosti, upošljavamo volju u ne-činjenje akcije a s tim i volja za činjenjem postaje anulirana. Iako volja za 'činjenjem' postaje anulirana sama volja kao mehanizam ne prestaje da postoji, ona još uvijek postoji u ne-činjenju.





Ako namjeravamo da prijeđemo ulicu, volja za akcijom, činjenjem, mora da pokrene naše tijelo , tj. našu pažnju i projekciju ka tom motivu. Kad se Biće poistovijeti sa namjerom da manifestuje mogućnost koju Sebi kreira Pod-Svjenim razumom ono i svoju volju usmjerava na manifestaciju (činjenje) te namjere. Ukoliko nismo svjesni cjelovitosti situacije (namjere), naša volja će da pokrene naše tijelo ka drugoj starni ulice jer to joj je jedini cilj. Ali ako s naše desne strane u tu scenu ulazi kamion, punom brzinom (dakle postanemo svjesni potencijala u stvorenoj namjeri, postanemo svjesni skrivenog motiva namjere), onda će Biće da negira prethodno upošljenu volju i njenom negacijom zaustaviti manifestaciju te mogućnosti (mogućnosti udesa), jednostavnim upošljavanjem volje u manifestaciju drugačije mogućnosti, drugačijeg činjenja. U ovom slučaju , za nas u projekciji 'praktičnog korištenja volje' Biće je negiralo volju s ciljem prevencije, postajući svjesno posledica prethodnog IZBORA.




Iz prethodnog, gore ispisanog odgovora, može se vidjeti upotrebna vrijednost Znanja-o-Volji. Volja dakle djeluje kroz motive koji su integralni dijelovi NAMJERA. Biće-koje-jesmo je u kontroli nad svim, pa i nad voljom.
Tako isto, da bi se došlo do prosvjetljenja, mora da postoji namjera. Namjera mora da bude jasna, kristalno jasna: njen motiv mora biti - pokretanje pažnje (voljom) na suštinu. Dakle, da bi se došlo do prosvjetljenja nije dovoljno samo negirati volju za projekcijom. Negacijom volje za projekcijom ili predstavom, dobiješ doživljaj LIMBO-a: postojanje u praznini koja u Sebi nema ništa drugo do 'NE-Svijest' o postojanju objektivnog svijeta, dakle stvara se Svjesnost o 'praznini' ili 'ne-postojanju' predstave ali takođe o ne-postojanju apsoluta. Da bi se doseglo prosvjetljenje apsoluta motiv dake, mora da bude jasan, da to nije bijeg iz projekcije već bitisanje u suštinskom aspektu Sebe.


Prosvetljenje ne znaci povratak iz apsoluta vec eventualno pripremu za tako nesto.Doci do apsoluta je veliki korak od prosvetljenja.
Negacija upotrebe volje je i negacija same volje.Dakle,nije tacno da volja postoji a nema upotrebu.Na cega je usmerena njena delatnost je skroz drugo pitanje.
 
Da je vitalizam obična prozaična šarada rečima , govori i životni put
baš tog istog Šopenhauera.
Dok je bio nepoznat ,malo popularan i skromnog imovnog stanja,
zagovarao je negaciju volje,a kad je, u poznim godinama,stekao
popularnost,slavu i imetak,sasvim se oraspoložio i delovao sasvim
motivisan i čak optimističan...:zelenko3:
Znači motiv određuje snagu reagovanja-voljnost ka nekom cilju...
Dosad najjača motivisanost se naziva libido,sledeći je profiterstvo,
pa kockarska motivisanost itd...:manikir:
I ,onda znači da negacija volje samo zavisi koliko je neko zapao u čabar...
 
Prosvetljenje ne znaci povratak iz apsoluta vec eventualno pripremu za tako nesto.Doci do apsoluta je veliki korak od prosvetljenja.
Negacija upotrebe volje je i negacija same volje.Dakle,nije tacno da volja postoji a nema upotrebu.Na cega je usmerena njena delatnost je skroz drugo pitanje.

O čemu ti???


Prosvjetljenje je upravo i jedino moguće otkrivanjem apsoluta u SEBI. Nikako drugačije. Kakva priprema??? Dok se pripremaš nisi prosvijetljen. Dok se pripremaš možeš reći da se OTKRAVLJUJEŠ. DA, te 'pripreme' su otkravljenja, otkravljenja iz ubjeđenja zamrznutih u razumu. Prosvjetljenje je spoj sa apsolutom, kada postaneš JEDNO sa svim-što-jeste, sa suštinom, a kad svoju pažnju ponovo usmjeriš na Sebe-čovjeka recimo, tad iz apsoluta izađeš nazad u projekciju, te se jedino tad osjećaš prosvijetljenim. Prosvijetljen ti tad apsolut u samom Sebi, u Biću, i to Znanje-o-Sebi-apsoluutu ti je od tad prisutno vidljivo i u tvojoj SVJESNOSTI. U apsolutu ne misliš da si prosvijetljen, jer u apsolutu nema misli, već doživljavaš SEBE ONIM-KOJI-JESI... ili TI tad JESI sve-što-jeste, apsolut i to ZNAŠ u Sebi, SVIJEŠĆU.

Negacija upotrebe volje je i negacija same volje.Dakle,nije tacno da volja postoji a nema upotrebu.Na cega je usmerena njena delatnost je skroz drugo pitanje.


Da, ti ćeš biti prvi koji će negacijom volje i da je načini nepostojećom. Upotreba volje je pri usmjerenju PAŽNJE, ništa drugo. Ili si usmjeren ka ovome ili ka onome, ili ka činjenju ili ka ne-činjenju, ka projekciji ili ka aposlutu. Ne postoji niti jedan aspekt postojanja bez prisustva PAŽNJE, stoga i volje. Voljom držiš svoju PAŽNJU prisutnom u 'nečemu'. Dok je pažnja prisutna u nečemu i to nešto je postojeće kao 'živo' u našem Duhu. Biće voljom usmjerava pažnju. Kada je pažnja Bića usmjerena na Sebe-apsolut, u apsolutu volja je SLOBODNA, jer jedino u apsolutu volja jeste sadržilac svega-što-jeste kao i ono što je sadržano u svemu-što-jeste. U apsolutu i volja kao i moje i tvoje JA takođe jeste jedno JA, dakle apsolut. U projekcijama volja postoji samo kao mehanizam kojim Biće BIRA, čini IZBOR. IZBOR se čini usmjerenjem pažnje prema objektima, a usmjerenje pažnje se čini voljom.
 
Poslednja izmena:
Tebi bi bilo bolje da to sam pogledaš i da malo izmijenjiš parametre po kojima se orjentišeš. Ja i nisam odgovarao na ozimanovu temu 'o 'negaciji volje' (pogledaj i to pa ćeš vidjeti), niti me ozimanovo izlaganje u ovom slučaju ineteresuje, nego sam dao svoj odgovor na pitanje a onako kako znam da se dešava sa voljom i kako ona djeluje i šta volja jeste.
E pitanje je u stvari otkud znaš?
 
Da je vitalizam obična prozaična šarada rečima , govori i životni put
baš tog istog Šopenhauera.
Dok je bio nepoznat ,malo popularan i skromnog imovnog stanja,
zagovarao je negaciju volje,a kad je, u poznim godinama,stekao
popularnost,slavu i imetak,sasvim se oraspoložio i delovao sasvim
motivisan i čak optimističan...:zelenko3:
Znači motiv određuje snagu reagovanja-voljnost ka nekom cilju...
Dosad najjača motivisanost se naziva libido,sledeći je profiterstvo,
pa kockarska motivisanost itd...:manikir:
I ,onda znači da negacija volje samo zavisi koliko je neko zapao u čabar...

Ma to sa voljom je sviranje k****. Da li zbog prevoda ili čega već. Taj pojam "negacija volje" daje pogrešnu asocijaciju. Jer ispada kao da je neko sa namerom negira. A nije tako. Kao da su se neki trudili da objašnjenje bude takvo da ga što manje ljudi razume.
 

Back
Top