ruski ekspert-Makedonija postoji zato sto Bugarska tako hoce

Bugarska crkve u Makeodniji mozes videti samo u Ohridu preko 100
onda Samuilova tvrgava
da ne nabrojavam


300,000 makedonci su potpislai da su Bugari i imaju BG pasose
nemoze da se uporedi srpski triumf sa Bugarski u srednovekovje
jel mi smo imali daleko vecu i mocniju drzavu

Kude se siris be pojesce vas cugani ima oko 2 000 000 cigana i 800 000 turci begaj da te ne gledam i na lazi mnogo Makedonija je bila i bice srpska !!!!!!!!!!!!!!!
 
za vreme zivota i vlasti Todora Zivkova, bio je jedan pokusaj da se stvori jednonacionalna bugarska drzava ciji su svi stanovnici bili bugari-mislim da je to bilo negde tokom 80-tih godina. dosta turaka je iseljeno a oni sto su ostali morali su da promene prezimena. toliko o brojnoj bugarskoj naciji.

Sta lupetas?Ima bugara dovoljno.;)
A ima ih mnogo i van matice a todor zivkov je bio ruska marioneta.;)
 
ono je cinjenica da su pokusavali da asimiluju pripadnike drugih nacija. i prilagodjavali im prezimena bugarskim.
a tacno je da ih ima dovoljno - ne treba vise ;-) ima mozda previse tuta bugarina

Bulgar_subsequent_migrations_in_Europe..jpg




Car Dusan-poreklo

Deda (po majci):
Smilec, car Bugarske

Baba (po ocu):
Ana Terter Pradeda: Đorđe I Terter, car Bugarske

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Стефан_Душан

Neposredno po priključenju oblasti vardarske Makedonije Kraljevini Srbiji, Makedonski Sloveni su bili suočeni sa politikom prisilne srbizacije.[6][7] Prema Izveštaju međunarodne komisije, u Makedoniji su Srbe u početku dočekali kao oslobodioce, ali se odnos ubrzo promenio[8]. Srpske vlasti su odmah pristupile zatvaranju škola i njihovom pretvaranju u kasarne. Učiteljima je rečeno da ostaju bez posla ukoliko odbiju da uče na srpskom. Oni koji su se izjašnjavali kao Bugari bili su maltretirani, deportovani u Bugarsku ili zatvarani.[9] Vršen je pritisak i na bugarske sveštenike, pa i na episkope, da promene jezik bogosluženja i da prihvate srpske crkvene vlasti. Od bugarskih sveštenika je traženo da potpišu izjavu kojom priznaju da su "ranije bili Srbi", sve dok bugarski komiti nisu njih i njihove očeve prisilili da se od Patrijaršije okrenu Egzarhatu, načinivši ih Bugarima. Zato sada kada su došli Srbi i oslobodili ih oni traže da se vrate u okrilje "Svete Crkve".[10] Sveštenici koji su pokazivali i najmanju neposlušnost bili su optuženi za izdaju i političku propagandu. Mnogi bugarski crkvenodostojnici su bili proterani: Kozma Debarski (episkop), Aksentije Bitoljski (arhiepiskop), Neofit Skopski, Meletije Veleski, Boris Ohridski i drugi.[11] Vođe makedonskog revolucionarnog pokreta su uklonjene, a od stanovništva je traženo da se izjasne kao Srbi. Oni koji su to odbijali su premlaćivani i mučeni.[12] Viđeniji ljudi i učitelji iz Skoplja koji su odbili da se izjasne kao Srbi su deportovani u Bugarsku.[13] Komisija za ispitivanje balkanskih ratova zaključuje da je srpska država u Makedoniji započela pozamašan sociološki eksperiment "asimilacije kroz teror".[14]

19. septembra 1919. godine Carigradska patrijaršija je za 800.000 franaka ustupila jurisdikciju nad pravoslavnim vernicima vardarske Makedonije Srpskoj pravoslavnoj crkvi.[15] Pravoslavni Makedonci, kasnije priznati kao zasebna nacija, su na popisima stanovništva Kraljevine SHS tretirani kao Srbi. Politika srbizacija je uključivala i promenu prezimena (npr. Petrov i Popov u Petrović i Popović).[16] Oblast Makedonije je u Kraljevini Jugoslaviji nazivana „Južnom Srbijom“ (neslužbeno) ili „Vardarskom banovinom“ (službeno). Paralelno sa kolonizacijom Kosova, sprovođena je i opsežna akcija srpske kolonizacije Povardarja, često na štetu seoskog stanovništva, koje je „iz dna duše mrzelo srpskog kolonistu”.[17] Srpski autor Đorđo Krstić je Vranjance i Piroćance smatrao najpodesnijim „za asimilaciju Makedonaca”.[18] Makedonsko delo, ilegalni časopis Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije, je neprestano pisao protiv "sistematske politike denacionalizacije i srbizacije" makedonskog stanovništva u makedonskim školama.[19] List „Balkanska federacija“, koji je izdavala Balkanska komunistička federacija u Beču, takođe piše protiv progona bugarskog stanovništa i lingvističke politike srbizacije koju je beogradska vlada nametala u Makedoniji.[20]. Govorni jezik makedonskih Slovena službeno je smatran dijalektom srpskohrvatskog jezika.[21] Pritom, ovaj južni dijalekat je potiskivan obrazovanjem, vojskom i drugim sredstvima, a njegova upotreba je bila kažnjiva.[22]

Arčibald Rajs ocenjuje da je asimilacija Makedonaca nije uspela prvenstveno zbog loše i korumpirane srpske uprave, zbog čega je većina Makedonaca prestala da gaji naklonost prema Srbiji.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Srbizacija
 
ubili su ga ljudi iz leve struje
taj period je poznat kao bratoubistveni
imalo je okolo 50 ubistva za jednu nedelju u Sofiju i kroz celu Bugarsku cak i u Becu
mada sta znas ti
Па ако видиш те које су убијене видечеш да су то они који су одувек залагали за Македонију.Чак и тај на твом аватару убили су га као псето.Зато не брукај се и не лупај ствари које немају никакву логику.Нама је добро позната ваша политика а видим и Срби знају па неможеш ти као бугарофил да му продајеш муда за бубреге.Можеш слободно ставити Ивана Михајлова на твом аватару али тај који сад стоји кад би знао ко га све слави превртио би се у гробу.
 
Bulgar_subsequent_migrations_in_Europe..jpg




Car Dusan-poreklo

Deda (po majci):
Smilec, car Bugarske

Baba (po ocu):
Ana Terter Pradeda: Đorđe I Terter, car Bugarske

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Стефан_Душан

Neposredno po priključenju oblasti vardarske Makedonije Kraljevini Srbiji, Makedonski Sloveni su bili suočeni sa politikom prisilne srbizacije.[6][7] Prema Izveštaju međunarodne komisije, u Makedoniji su Srbe u početku dočekali kao oslobodioce, ali se odnos ubrzo promenio[8]. Srpske vlasti su odmah pristupile zatvaranju škola i njihovom pretvaranju u kasarne. Učiteljima je rečeno da ostaju bez posla ukoliko odbiju da uče na srpskom. Oni koji su se izjašnjavali kao Bugari bili su maltretirani, deportovani u Bugarsku ili zatvarani.[9] Vršen je pritisak i na bugarske sveštenike, pa i na episkope, da promene jezik bogosluženja i da prihvate srpske crkvene vlasti. Od bugarskih sveštenika je traženo da potpišu izjavu kojom priznaju da su "ranije bili Srbi", sve dok bugarski komiti nisu njih i njihove očeve prisilili da se od Patrijaršije okrenu Egzarhatu, načinivši ih Bugarima. Zato sada kada su došli Srbi i oslobodili ih oni traže da se vrate u okrilje "Svete Crkve".[10] Sveštenici koji su pokazivali i najmanju neposlušnost bili su optuženi za izdaju i političku propagandu. Mnogi bugarski crkvenodostojnici su bili proterani: Kozma Debarski (episkop), Aksentije Bitoljski (arhiepiskop), Neofit Skopski, Meletije Veleski, Boris Ohridski i drugi.[11] Vođe makedonskog revolucionarnog pokreta su uklonjene, a od stanovništva je traženo da se izjasne kao Srbi. Oni koji su to odbijali su premlaćivani i mučeni.[12] Viđeniji ljudi i učitelji iz Skoplja koji su odbili da se izjasne kao Srbi su deportovani u Bugarsku.[13] Komisija za ispitivanje balkanskih ratova zaključuje da je srpska država u Makedoniji započela pozamašan sociološki eksperiment "asimilacije kroz teror".[14]

19. septembra 1919. godine Carigradska patrijaršija je za 800.000 franaka ustupila jurisdikciju nad pravoslavnim vernicima vardarske Makedonije Srpskoj pravoslavnoj crkvi.[15] Pravoslavni Makedonci, kasnije priznati kao zasebna nacija, su na popisima stanovništva Kraljevine SHS tretirani kao Srbi. Politika srbizacija je uključivala i promenu prezimena (npr. Petrov i Popov u Petrović i Popović).[16] Oblast Makedonije je u Kraljevini Jugoslaviji nazivana „Južnom Srbijom“ (neslužbeno) ili „Vardarskom banovinom“ (službeno). Paralelno sa kolonizacijom Kosova, sprovođena je i opsežna akcija srpske kolonizacije Povardarja, često na štetu seoskog stanovništva, koje je „iz dna duše mrzelo srpskog kolonistu”.[17] Srpski autor Đorđo Krstić je Vranjance i Piroćance smatrao najpodesnijim „za asimilaciju Makedonaca”.[18] Makedonsko delo, ilegalni časopis Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije, je neprestano pisao protiv "sistematske politike denacionalizacije i srbizacije" makedonskog stanovništva u makedonskim školama.[19] List „Balkanska federacija“, koji je izdavala Balkanska komunistička federacija u Beču, takođe piše protiv progona bugarskog stanovništa i lingvističke politike srbizacije koju je beogradska vlada nametala u Makedoniji.[20]. Govorni jezik makedonskih Slovena službeno je smatran dijalektom srpskohrvatskog jezika.[21] Pritom, ovaj južni dijalekat je potiskivan obrazovanjem, vojskom i drugim sredstvima, a njegova upotreba je bila kažnjiva.[22]

Arčibald Rajs ocenjuje da je asimilacija Makedonaca nije uspela prvenstveno zbog loše i korumpirane srpske uprave, zbog čega je većina Makedonaca prestala da gaji naklonost prema Srbiji.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Srbizacija
Ево још једнога чији амблем је коњско опавче и је задојен млеком расне кобиле.:rotf::rotf:
 

Back
Top