Nikola Alemani, Italijan grckog porekla je bio upravnik vatikanske biblioteke krajem 16. i pocetkom 17. veka. On je u vatikanskim arhivama pronasao delo Prokopija naslovljeno sa
Tajna Istorija, delo posveceno caru Justinijanu ali sa osetljivim detaljima, tako da ga je Prokopije sakrio sa zeljom da bude objavljeno nakon njegove smrti.
Prokopije je bio clan Justinijanovog dvora i svedok njegovog zivotnog puta. Napisao je nekoliko knjiga u kojima nije mogao slobodno izraziti svoj negativan stav prema caru, pa je zato i napisao ovo
Tajnu Istoriju. Kao i svi Grci uostalom, tako je i Prokopije gajio netrpeljivost prema varvarima, odnosno ljudima koji nisu Grci ili Latini, pa tako i prema caru Justinijanu.
Prokopije se pozabavio varvarskim poreklom careva Justina i Justinijana i clanova njihove porodice, njihovim prijateljskim odnosom prema nekim varvarskim plemenima, neprijateljskom odnosom prema verskim jereticima i njihovim crkvama, gradjanskim ratom izmedju Plavih i Zelenih....Ovaj gradjanski rat koji je izbio za vreme cara Justina je veoma znacajan, jer prema Prokopijevim recima Justinijan podrzao Plave (Venete) koji su po njegovim recima poceli da se oblace i ponasaju u skladu sa varvarskim obicajima. Ovaj deo je posebno zanimljiv jer se uklapa u teoriju prof. Kurte o postepenoj tribalizaciji vizantijskog drustva tokom vizantijskog mracnog doba tj. 6. do 8. veka.
Izdvojio bih citate iz izdanja Nikole Alemanija, koji mogu biti od znacaja za srpsku istoriografiju,
https://books.googleusercontent.com...eZ6l9I5blMafvhQEespgpPK769Uro2KOC8sESMBIWh2Wk
Everything was done the wrong way, and of the old customs none remained; a few instances will illustrate, and the rest must be silence, that this book may have an end. In the first place, Justinian, having no natural aptitude toward the imperial dignity, neither assumed the royal manner nor thought it necessary to his prestige. In his accent, in his dress, and in his ideas he was a barbarian. When he wished to issue a decree, he did not give it out through the Quaestor's office, as is usual, but most frequently preferred to announce it himself, in spite of his barbarous accent;
Све је урађено наопако, а од старих обичаја ниједан није остао; неколико случајева ћu илустровати, o осталом морам ћутати, да би ова књига могла бити довршена. На првом месту, Јустинијан није имао никакву природну склоност ка царском достојанству, није ни имао краљевске манире нити је сматрао да је то потребно његовом престижу. По свом акценту, одећи и идејама, он је био варварин. Када је желео да изда декрет, није га издавао преко канцеларије квестора, као што је то уобичајено, већ је најчешће волео да га сам објави, не марећи за свој варварски акценат;
Nikola Alemani je takodje pronasao knjigu pod nazivom
Vita Justiniani (Justinijanovo zitije), koju je napisao Teofil, Justinijanov licni ucitelj. Alemani je smatrao da treba delove te knjige da objavi zaledno sa Prokopijevom Tajnom Istorijem, zato sto ta dva dela cine logicku celinu. Citati koji su nama od interesa;
Bigleniza soror Iustini, mater Iustiniani Imperatoris , de qua hic Procopius nomine dissimulato , Iornandes lib . de success, Marcellinus ad Cons. Mavortii. Nomen Biglenizae Theophilus in vita Iustiniani prodidi
Sabatius Iustiniani pater , cuius nomen bis legimus, semel hic apud Procopium : iterum apud Theophanem , quem paulo ante citavimus. Istokus etiam appellatus est ab Illyriensibus. Theophilus in vita Iustiniani
Iustinianus Imperator Iustini ex sorore nepos et filius adoptivus; quare in Novellis patrem saepius eum appellat. Uprauda a suis gentilibus dictus est. . Idem Theophilus.
Dakle na
ilirskom jeziku, Justinijanova majka se zvala Viglenica, otac Istok a Justijanovo ime je glasilo Uprauda.