- Poruka
- 7.211
Ovo svako treba da zna. Ne samo da nam svima (bez obzira na rasu, narodnost i veroispovest), koji sada živimo, ovo nije prvi i jedini život na Zemlji. Posle telesne smrti svaki čovek umire samo telesno, jer ono što čini neki život to je životno (etersko) telo, koga poseduje samo ono što se: rađa, raste i rasplođava. Najniži oblik života jeste biljka, pa životinja i na kraju čovek (visa životinja). Sve dok je nešto živo, zahvaljuje svome eterskom telu koje je nevidljivo, ali se manifestuje životom. Kada biljka počne da vene, to je znak da životni sokovi prestaju. Tako je i sa životinjom. Dok čovek stoji na najvišoj lestvici savršenstva, koji upravlja svim ovim nižim carstvima prirode, on poseduje u sebi pored eterskog tela (život koji umire) još i dušu i duh, koji ne umiru. Oni nastavljaju da egzistiraju i posle smrti fizičkog tela, jer oni su besmrtni; ili bolje reći večni.
To što preostaje od čoveka posle njegove telesne smrti, što je bilo materijalno - to pripada zakonima mineralnog sveta - razlaže se i raspada odlazeći u zemlju. A ono što je u njemu bilo duševno-duhovno, vraća se kroz “dveri smrti” u svemir i predaje kosmičkim zakonima. U takozvanoj “kamaloki” (čistilištu), odvija se pred tek umrlom osobom “retrospektivni pogled natrag” - doživljavajući u mislima sve ono što je za života na Zemlji učinio - kakva je dela i nedela počinio. To pred njim stoji kao prekor i mora to kao na stalno gledati dok se ne nauči lekcija iz tek proteklog života na Zemlji. To je veoma veličanstven intenzivan rad na sebi (nema lenčarenja), pripremajući se za narednu reinkarnaciju. Uz pomoć svoga anđela vodiča, koji je uvek prisutan kada umiremo, i kada se ponovo rađamo, zajednički odabiramo prvo roditeljski par, u koji će se naša duša reinkarnirati, a samim tim i rasu i narodnost.
Ako sam iole nekome doprineo u razjašnjenju ove teme, smatraću da sam odradio makar mali deo svog “poklonjenog mi života - posle moje kliničke smrti”. Pozdrav svima, naročito onima koji se sa ovim mojim izlaganjem ne slažu... Ima vremena kada će se u ovo sami uveriti. Namaste.
To što preostaje od čoveka posle njegove telesne smrti, što je bilo materijalno - to pripada zakonima mineralnog sveta - razlaže se i raspada odlazeći u zemlju. A ono što je u njemu bilo duševno-duhovno, vraća se kroz “dveri smrti” u svemir i predaje kosmičkim zakonima. U takozvanoj “kamaloki” (čistilištu), odvija se pred tek umrlom osobom “retrospektivni pogled natrag” - doživljavajući u mislima sve ono što je za života na Zemlji učinio - kakva je dela i nedela počinio. To pred njim stoji kao prekor i mora to kao na stalno gledati dok se ne nauči lekcija iz tek proteklog života na Zemlji. To je veoma veličanstven intenzivan rad na sebi (nema lenčarenja), pripremajući se za narednu reinkarnaciju. Uz pomoć svoga anđela vodiča, koji je uvek prisutan kada umiremo, i kada se ponovo rađamo, zajednički odabiramo prvo roditeljski par, u koji će se naša duša reinkarnirati, a samim tim i rasu i narodnost.
Ako sam iole nekome doprineo u razjašnjenju ove teme, smatraću da sam odradio makar mali deo svog “poklonjenog mi života - posle moje kliničke smrti”. Pozdrav svima, naročito onima koji se sa ovim mojim izlaganjem ne slažu... Ima vremena kada će se u ovo sami uveriti. Namaste.