Olgin citat:
Τριβαλλοι, Σερβλοι, ο δε ευνος παλαιοτατον και μεγιοτον των ευνων
Olgin prevod:
Rod Tribala, Srba, na celoj zemlji je najstariji i najveći, pouzdano znam.
Ovo piše Laonik Halokondil:
Μετὰ δὲ ταῦτα ἤλαυνεν ἐπὶ Μυσοὺς καὶ ἐπὶ Τριβαλλούς. τὸ δὲ γένος τοῦτο παλαιότατόν τε καὶ μέγιστον τῶν κατὰ τὴν οἰκουμένην ἐθνῶν, εἴτε ἀπὸ Ἰλλυριῶν μοίρας ἀπεσχισμένον ταύτην ᾤκησε τὴν χώραν, εἴτε, ὡς ἔνιοι, ἀπὸ τῆς πέραν τοῦ Ἴστρου ἐπ' ἐσχάτων τῆς Εὐρώπης, ἀπό τε Κροατίας καὶ Προυσίων τῶν ἐς τὸν ἀρκτῷον ὠκεανὸν καὶ Σαρματίας τῆς νῦν οὕτω Ρωσίας καλουμένης ἔστε ἐπὶ χώραν τὴν διὰ τὸ ψῦχος ἀοίκητον, κἀκεῖθεν ὡρμημένοι καὶ τόν τε Ἴστρον διαβάντες ἐπὶ τὴν ἐς τὸν Ἰόνιον χώραν ἀφίκοντο καὶ ταύτῃ ἐπὶ πολὺ ἐπὶ Ἑνετοὺς διήκουσαν καταστρεψάμενοι ᾤκησαν, εἴτε δὴ τοὐναντίον μᾶλλον εἰπεῖν ἄμεινον, ὡς ἐντεῦθεν ἀπὸ τῆς ἐς τὸν Ἰόνιον χώρας ὡρμημένοι καὶ Ἴστρον διαβάντες ἐπέκεινα ἐγένοντο τῆς οἰκουμένης, οὐκ ἂν δὴ λεγόμενον ἀσφαλῶς λέγοιτο ὑφ' ἡμῶν. τοσόνδε μέντοι ἐπίσταμαι, ὡς τοῖς ὀνόμασι ταῦτα δὴ τὰ γένη διεστηκότα ἀλλήλων ἤθεσι μὲν οὐκέτι, γλώττῃ δὲ καὶ φωνῇ τῇ αὐτῇ χρώμενοι κατάδηλοί εἰσιν ἔτι καὶ νῦν. ὡς μέντοι διέσπαρται ἀνὰ τὴν Εὐρώπην, πολλαχῇ ᾤκησαν, ἄλλῃ τε δὴ καὶ ἔν τινι τῆς Πελοποννήσου χώρας τε τῆς Λακωνικῆς ἐς τὸ Ταΰγετον ὄρος καὶ ἐς τὸ Ταίναρον ᾠκημένον. ᾧ δὴ καὶ ἀπὸ Δακίας ἐπὶ Πίνδον τὸ ἐς Θετταλίαν καθῆκον ἐνοικῆσαν ἔθνος. Βλάχοι δὲ ἀμφότεροι ὀνομάζονται· καὶ οὐκ ἂν δὴ ἔχω διεξιέναι, ὁποτέρους ἂν τούτων λέγοιμι ἐπὶ τοὺς ἑτέρους ἀφικέσθαι. οὕτω δὴ κἀνταῦθα τούς τε Τριβαλλοὺς καὶ Μυσοὺς καὶ Ἰλλυριοὺς καὶ Κροατίους καὶ Πολάνους καὶ Σαρμάτας τὴν αὐτὴν ἐπίσταμαι ἱέντας φωνήν· εἰ δέοι ταύτῃ τεκμαιρόμενον λέγειν, εἴη ἂν τοῦτο τὸ γένος ταὐτὸ τε καὶ ἓν καὶ ὁμόφυλον ἑαυτῷ. ὑπὸ δὲ τοῦ καιροῦ ἐς ἤθη τε διενηνεγμένα ἀλλήλων καὶ ἐπὶ χώραν ἄλλην ἀφικόμενοι ᾤκησαν. οὐκοῦν δὴ λέγεται πρὸς οὐδένων, ὥστε σαφές τι περὶ αὐτῶν ἔχειν ἡμᾶς ἐς ἱστορίαν ἀποδείκνυσθαι.
https://byzantium.gr/keimena/laonikos.php
Posle ovoga je krenuo protiv Mišana i Tribala. Ovaj rod najdrevniji je i najveći od svih na svetu. Oni su se ili odvojili od ilirskog plemena i nastanili u ovoj zemlji, ili su, kako neki tvrde, došli s druge strane Dunava, iz najdaljih krajeva Evrope; naime, iz Hrvatske i zemlje Prusa, pored Arktičkog okeana i Sarmatije, danas zvane Rusijom, dokle ide zemlja nenastanjiva zbog hladnoće. Idući odatle, prešli su Dunav i došli u zemlje uz Jadransko more, pre nego što su se raširili po većini tih zemalja, prvo ih osvajajući i potom natanjujući sve do Venecije. Ili je možda bolje reći upravo suprotno: da su isprva krenuli iz zemalja uz Jadran, prešli Dunav i onda otišli dalje izvan granica naseljenog sveta. Ali to ne bih mogao kazati baš ni sa kakvom dozom sigurnosti. Međutim, ono što znam jeste da uprkos tome što ovi narodi nose različita imena, oni nemaju različite običaje i jasno je da govore istim jezikom i dan-danas. Kako su proširili po Evropi, nastanili su mnoga mesta, uključujući i delove Lakonije i Peloponeza, planine Tajget i Tajnaron, baš kao što je jedan deo ovog naroda nastanio i Vlašku oko Pinda, protežući se sve do Tesalije. Ali oni što znam jeste da Tribali, Mizi, Iliri, Hrvati, Poljaci i Sarmati govore jednim te istim jezikom. Tako da, ako bismo morali izvlačiti neke zaključke iz ovih dokaza, to bi značilo da su oni svi jedan te isti narod, pripadajući istom rodu. Ali vremenom njihovi običaji su počeli sa odstupaju jedni od drugih i nastanjivali su se u različitim zemljama kako bi u njih došli. No, niko o njima ne zna ništa jasno, da bismo mogli prikazati kao pouzdanu istoriju.
Dakle, osim što Olgin citat sa ove stranice knjige svakako nije autentičan, on modifikuje i suštinu iskaza, zato što se u Olginom prevodu kaže nešto što je potpuno suprotno od onog što sam Halkokondil tvrdi.
Olga iz potpuno neobjašnjivih razloga koristi latinski prevod Konrada Klauzera iz sredine XVI veka, za koji se zna da nije baš najsrećniji i krcat greškama. Njen prevod na srpski nije prevod sa grčkog originala tj. ona izbegava samog Halkokondila i umesto njega koristi latinski prevod ovog švajcarskog humaniste, koji je u potpunosti izokrenuo Halkokondilove reči naopačke, jer je napisao da Halkokondil nešto, tobože,
pouzdano zna, dok je u stvarnosti i sam Halkokondil samo nekoliko redova kasnije napisao da o dubljem poreklu slovenskih naroda ne zna ama baš ništa što bi mogao kazati sa doslovno ikakvom dozom pouzdanosti.
To Olga zna. Ona postavlja i grčki tekst u kojem
pouzdano znam ne postoji nigde, ali onda docnije sama opravdava da treba koristiti Klauzerov prevod. Zbog čega, teško je objasniti, jer njeni potezi ovde nemaju nikakvo razumno objašnjenje. Jedino objašnjenje koje možemo pružiti jeste da joj se lično svidelo šta piše nemački prevodilac, pa je odbacila sam originalni vizantijski izvor zarad onoga što joj lepše zvuči (ma koliko nelogični postupci bili). Olga zna vrlo dobro za citat Halkokondila u kojem tvrdi da ništa sigurno ne može o drevnom poreklu Srba i ostalih slovenskih naroda tvrditi, zato što posle citira i razne druge delove, ali je ovu rečenicu vrlo specifično sakrila iza tri tačkice [..]. Dakle, izostavila je rečenicu koja bukvalno pobija njenu postavku, a umesto nje u originalne Halkokondilove reči umetnula ono što su zapravo reči Klauzera iz Bazela iz sredine 16. veka.