kako sa nezrelim muskarcem?

jesi li ti musko ili zensko?
d010.gif
 
Da, ali jedno je biti " bleskast" i sacuvati dete u sebi...a nesto sasvim drugo biti emotivno nezreo.
Imas veoma "ozbiljnih" ljudi, koji su pri tom veoma nezreli...Dakle mi mozemo biti detinjasti...ali kada se pojavi situacija u zivotu u kojoj moras pokazati da si ipak odrastao covek...onda ces se u skladu sa tim i ponasati.
 
moze li mi neko dati savet kako dalje sa nezrelim muskarcem...uhvatim sebe kako razmisljam da ne mogu vise dalje ovako...moj je muz toiko bezi od problema koje imamo ja i on kao par da vise neznam kako da se borim sa njim....ima on i pozitivnih strana a naravno da i ja imam negativnih (niko nije idealan)...ali jednostavno posle toliko borbe(tako receno) sa njim sve nam se vri u krug i on nikakao da shvati da brak nije crno beli televizor...necu se naljutiti ako mi date i negativne komentare mislim da bi mi dobro dosle posto mi je takva zbrka u glavi da neznam kako dalje...mozda i ja preterujem sto trazim malo vise ozbiljnosti ...ali ja nikad ne zelim da ako ima problem da napravim jos veci problem a u principu on je takav...misli da je tako jednostavan i sa svojoj jednostavnoscu uvek zakomplicira stvari...
pomagajte....:confused:
 
ma znam ali on jednostavno ne zeli da shvati neke bitne stvari u zivotu...i zato kazem ponekad se pitam dali ja previse trazim,dali sam ja u pravu ili moram se pomiriti sa tim kako ke tako je

Мораш се помирити са са тиме да је он такав и да се неће променити. Будеш ли очекивала да се промени - бићеш стално незадовољна.
Нађи у његовим особинама оно што ти одговара, а остало искулирај...ако можеш...:wink:
 
Мораш се помирити са са тиме да је он такав и да се неће променити. Будеш ли очекивала да се промени - бићеш стално незадовољна.
Нађи у његовим особинама оно што ти одговара, а остало искулирај...ако можеш...:wink:

pokusavam nije da ne pokusavam....prihvatila sam ja mnogo njegovig osobina i dobrih i losih ali kad god se desi neki problem koji se moze resiti on meni sa njegovim bezanjem od problema otezava da ga i ja resim i tako nam se gomilaju problemi koji po mom misljenju se mogu resiti(bar ja tako mislim)sa pricanjem...ja napravim uvek prvi korak i sednem da porazgovaramo...a on sve vreme cuti i na kraju samo kaze...ma sreco bice sve ok...dodje ti da se ubijes....:evil:
 
@leontina
pa mozda stvarno tako misli... mozda on ne vidi problem tamo gde ga ti vidis...:D

i moj decko isto tako... ja nasto zapenim i pricam sva u afektu, a on - ili se smeje, ili kaze bice sve u redu, ili ignorise... mislim, da se ne lazemo, ja previse talasam emotivno, a on je stabilniji... na kraju tih "razgovora" obicno oboje umiremo od smeha... :D

pazi, skroz je druga prica ako on izbegava resavanje prakticnih problema (koji se ne resavaju razgovorom, nego i nekom akcijom)... to je muka, narocito ako ti ni ne pomaze ni ne pusta te da sama odradis sta treba...
 
pazi, skroz je druga prica ako on izbegava resavanje prakticnih problema (koji se ne resavaju razgovorom, nego i nekom akcijom)... to je muka, narocito ako ti ni ne pomaze ni ne pusta te da sama odradis sta treba...

ma u tome i jeste problem so on ostavlja sve da ja resavam i to sto nemogu da ja resim i to sto nereba da resavam...na pocetku naseg braka sam potajno znala da je takav ali prihvatis to iz nadu da nije sve idealno i da smo ljudi koji ucimo cjeli zivot....bar po meni brak je borba u kojoj nema pobednika....ali on ostavlja da se ja borim i sa samom sobom i sa njim i ponekad mi se cini da misli da je njegovo prisustvo samo dovoljno....od sve ove situacje zadnjih nekoloko dana koji su vrhunac svega ne osecam se udobno u svojoj kozi ...postavljam se bi milion pitanja...zeleci da popravljamo nas odnos mi ga sve vise i vise kvarimo,i dali ima svrhe da se ide dalje posto za ove dve godine me je iscedio ko spuzva i emotivno i fizicki...a njegov odgovor na sve to je ....ja znam da si ti u pravu ali ja jednostavno ne mogu da se snadjem u neke situacije i zato se povlacim ali IPAK SE TRUDIM DA BUDE SVE OK....
 
uh, leontina... zao mi je. ne znam sta da ti kazem, ja nisam mogla sa slicnim muskarcem (koji je ponesto i resavao, ali kad bi njemu to odgovralao, i cinilo mi se da je sa njim sve 100x teze i isto da sam iscedjena krpa) vezu da imam.

takodje znam zenu (ona sada ima 60-tak godina) koja ima muza slicnog tipa. znaci, divan za intelektualne razgovore i emotivnu bliskost, ali za bilo kakvo uplitanje zamorne realnosti u njegov mir on "nije sposoban". ona je sve prakticne probleme u braku (od zavrtanja sijalice, do ganjanja sa majstorima i resavanja raznih drugih problema) resavala manje-vise sama... on konstatuje da problem postoji, a zatim ze zatvori u biblioteku i bavi svojim radom ili cita knjige... ovako je divan covek, uzasno zanimljiv... ali ga je ona vukla kroz zivot i pomirila se sa tim.
 
ma ja..ili se pomiriti sa nekim stvarima i polako ostavis da te zivot zivi i u medjuvremenu naci neku novu inspiraciju za taj nacin zivota ili...ides da zivis svoj zivot ....neznam sta mi je pametnije...ali znam da mi je muka vise da mi porodica kaze ...pa budi ti pametnija,budi uporna...jednostavno....budi ti gazda kuce a on potstanar...:lol:
 
E zbog toga ja uvek biram starije.

Pa koliko ti dece imas..:shock:
Setih se dve devojke..koje su zelele moje dete..18 i 19god..sta reci
Moj bi savet bio da se takav muskarac vidi u blizini male bebe..kako reaguje i da li ga dete 'oseca'..Licno volim decu i osecam da su sigurna,vesela u mojim rukama..Imao sam priliku spavati pored malog deteta i lep je osecaj koji se moze okarakterisati,kao bojazan da se dete ne povredi..Opet sa moje 'proracunate' strane gledista..teska su vremena i nije bas svejedno..
 
:) he he..kao da opisujes mog muza..voli on nasu bebu,...kad joj nista ne fali..Kad je gladna, on ne zna da je nahrani ("vrti se kao majmun", "nece da sedi mirno", "a mozda nije ni gladna"), kad joj je zapusen nos, ne moze on da upotrebi pumpicu, jer se to bebi ne dopada (a inace joj se dopada da ne moze da dise), kad treba da dobije vakcinu, on izadje iz sobe da ga ne zamrzi sto je nije spasao od zlog cika doktora, kad place tutne mi je i kaze "hoce mamu" bez prethodnog pokusaja da je zabavi...ali, sta ces...ja sam znala da je takav i prihvatila ga takvog. Zato ima drugih lepih osobina :)
 
mislim da treba da ga ostavis definitivno jer on ocigledno ne deli tvoje planove a i musko je ima vremena za decu i u cetrdesetoj
od nedavno se zabavljam sa momkom koji je moje godiste imamo po 28 godina i ja stvarno nisam ni planierala decu pre tridesete ali kad je on izjavio da nema nameru da bude otac pre trideset i pete morala sam da mu kazem da ja jednostavno ne mogu toliko da cekam,sada je malo spustio tu granicu i mislim da je malo ukapirao da ja kao zena ipak imam drugaciji bioloski sat od njega
 
Zrelost muskarca se meri zeljom za detetom?
Niko ne voli da mu se uteruju zivotni koncepti i da bude forsiran. Tako i ovaj muskarac, cini mi se. I rekla bih da je iskren.
A i nesto sam naucila kroz iskustvo - ako on kaze da nije spreman to obicno znaci "Nisam spreman sa TOBOM". Surovo ali istinito.
 
Zrelost muskarca se meri zeljom za detetom?
Niko ne voli da mu se uteruju zivotni koncepti i da bude forsiran. Tako i ovaj muskarac, cini mi se. I rekla bih da je iskren.
A i nesto sam naucila kroz iskustvo - ako on kaze da nije spreman to obicno znaci "Nisam spreman sa TOBOM". Surovo ali istinito.

Zalja za detetom mislim da ukazuje na odredjen nivo zrelosti, naravno ne ako muskarac smatra da je dovoljno samo da ucestvuje u pravljenju bebe.. a kako se nosi sa odgovornostima u ostalim sferama zivota je dobar pokazatelj.. apsurdno je ako izjavi da zeli dete a sve ostalo je u haosu, recimo po difoltu neobazriv na tudje potrebe, nezaposlen.. itd. To je onda sala sama po sebi ali ima milion primera i da takvi muskarci osnuju porodicu pa i to nije pravilo vec samo kako ja gledam na to.

"Nisam spreman sa tobom", moze da znaci ali i ne mora, i oni isto kao mi imaju pravo da postave prioritete za svako doba zivota, a ako to misli ali pakuje samo u "Nisam spreman..." uzasno je sebicno i manipulativno. Kako gledati u oci nekoga sa kim delis godine zivota i lagati ga po tako ozbiljnom pitanju? Strasno.
 
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?
Ne mora de se desi da budeš sama sa 40, pa da shvatiš da nije vredelo - dovoljno je da se (ne daj bože!) razboliš i bude ti potrebna pomoć i podrška, nestaće istog momenta iz tvog života! I još će biti u stanju da se vrati kad ozdraviš, bez griže savesti što te ostavio na cedilu (nije mogao da te gleda kako patiš). On jeste nezreo, i takvi tipovi su često prosto neodoljivi, slatki, zabavni, šta da ti kažem: kao dečica! Ali među vama postoji i bitna razlika u shvatanju života uopšte. Posebno što za žene postoje ograničenja u vezi trudnoće i godina. Ako ti "pukne kondom", možeš se naći sama sa detetom, ili u najboljem slučaju sa detetom i "detetom" koje će još biti i ljubomorno na bebu! Osim toga, poštenije je raskinuti vezu, nego od nekoga tražiti da promeni svoju suštinu. Kako žene koje ne mogu da rode bivaju razvedene "dok si rekao keks", jer "on želi porodicu", i to još uz odobravanje okoline! Ovo ni malo nije lako, ali sa godinama će postati samo još teže. Ljudi se ne menjaju. Razmisli kako bi ti reagovala kada bi tebe neko pokušao da promeni. Vidi šta je za tebe "manje zlo", jer ova odluka ne može biti laka.
 

Back
Top