leontina75mk
Početnik
- Poruka
- 50
nisam ja rekla da nema....ali sta sa ovim....jesi li ti musko ili zensko?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
i za žene isto važiDa. Neki su zreli i sa 18, a neki nikada.
jesi li ti musko ili zensko?
Hej, nemoj tako! Ima mnogo sjajnih muskaraca! Ne volim kad ih neko nipodistava (bas kao ni zene), pa makar i u sali![]()
ma znam ali on jednostavno ne zeli da shvati neke bitne stvari u zivotu...i zato kazem ponekad se pitam dali ja previse trazim,dali sam ja u pravu ili moram se pomiriti sa tim kako ke tako je
Мораш се помирити са са тиме да је он такав и да се неће променити. Будеш ли очекивала да се промени - бићеш стално незадовољна.
Нађи у његовим особинама оно што ти одговара, а остало искулирај...ако можеш...:wink:
Знам, ја сам се од таквог развела....:wink:
(Нисам успела ово што теби саветујем.)
E zbog toga ja uvek biram starije.
Zrelost muskarca se meri zeljom za detetom?
Niko ne voli da mu se uteruju zivotni koncepti i da bude forsiran. Tako i ovaj muskarac, cini mi se. I rekla bih da je iskren.
A i nesto sam naucila kroz iskustvo - ako on kaze da nije spreman to obicno znaci "Nisam spreman sa TOBOM". Surovo ali istinito.
Ne mora de se desi da budeš sama sa 40, pa da shvatiš da nije vredelo - dovoljno je da se (ne daj bože!) razboliš i bude ti potrebna pomoć i podrška, nestaće istog momenta iz tvog života! I još će biti u stanju da se vrati kad ozdraviš, bez griže savesti što te ostavio na cedilu (nije mogao da te gleda kako patiš). On jeste nezreo, i takvi tipovi su često prosto neodoljivi, slatki, zabavni, šta da ti kažem: kao dečica! Ali među vama postoji i bitna razlika u shvatanju života uopšte. Posebno što za žene postoje ograničenja u vezi trudnoće i godina. Ako ti "pukne kondom", možeš se naći sama sa detetom, ili u najboljem slučaju sa detetom i "detetom" koje će još biti i ljubomorno na bebu! Osim toga, poštenije je raskinuti vezu, nego od nekoga tražiti da promeni svoju suštinu. Kako žene koje ne mogu da rode bivaju razvedene "dok si rekao keks", jer "on želi porodicu", i to još uz odobravanje okoline! Ovo ni malo nije lako, ali sa godinama će postati samo još teže. Ljudi se ne menjaju. Razmisli kako bi ti reagovala kada bi tebe neko pokušao da promeni. Vidi šta je za tebe "manje zlo", jer ova odluka ne može biti laka.Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?