Alisa u zemlji čuda
Buduća legenda
- Poruka
- 26.396
ja mislim da muskarac sazreva upravo u dobrom ljubavnom odnosu sa zenom (a takvi odnosi su retki i nisu med i mleko)...
Sa ovim se 100% slazem samo bih dodala da isto vazi i za zene.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ja mislim da muskarac sazreva upravo u dobrom ljubavnom odnosu sa zenom (a takvi odnosi su retki i nisu med i mleko)...
A i nesto sam naucila kroz iskustvo - ako on kaze da nije spreman to obicno znaci "Nisam spreman sa TOBOM". Surovo ali istinito.
Jes´ vala!Не знам.
А имаш ли информације, постоје ли игде зрели мушкарци?![]()
ali da mu kazes da umesto 12 dana u Egiptu provedete 7 u Crnoj Gori,
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?[/QUOT
Moras da napravis izbor. ili zivot sa muskarcem kome je sve neizvesno, pa i sama ti verovatno, ili potraga za nekim drugim ko ce imati isti pogled na svet kao i ti. Ne verujem u neku trecu varijantu.
Razidji se od njega.
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?
pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i
na vreme razmišljaj,jer kada ti budeš imala 40 god. i on će imati isto, ali s tom razlikom što će on tada juriti i tražiti ove mladje koje će moći da mu rode, a gde si ti u celoj situaciji tek tada ćeš se pitati .Zato glavu o zid jer kada njemu dodje iz dupeta u glavu za tebe će biti kasno.Razumem da ga voliš ali da li on voli tebe /kada razmišlja samo o sebi/ je'l si se nekada upitala![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?
kad nekog volis...zelis da imas decu sa njim...porodicu
Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome.
da delite dobro i lose.
Не знам.
А имаш ли информације, постоје ли игде зрели мушкарци?![]()
Sa 30 godina nije zreo, a kad ce biti ? Sa 50 mozda?
Ne bih se ja s tim zanosila, ja bih ga zamenila zrelijim...
А ако волимо више пута у животу - морамо ли сваки пут правити децу?![]()
ni tad....veruj mi.....oni su uglavnom ne zreli celoga života...čast izuzetcima
koji su jako, retki, ali ih srećom ipak ima.....ovo da se ogradim odmah od
napada...naših dragih forumaša.....![]()