kako sa nezrelim muskarcem?

Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?[/QUOT


Moras da napravis izbor. ili zivot sa muskarcem kome je sve neizvesno, pa i sama ti verovatno, ili potraga za nekim drugim ko ce imati isti pogled na svet kao i ti. Ne verujem u neku trecu varijantu.
Razidji se od njega.
 
Jos uvek si mlada,pokusaj jos jednom otvoreno razgovaraj sa njim,ako ostane pri istom stavu,razidjite se jer ces na kraju opet ti patiti.Znam primer decka i devojke koji su 12god.bili u vezi,on nije hteo da zive zajedno,nije hteo da je ozeni,decu,zavisio je od nje finansijski,e sada ju je ostavio,ona vise nema nikoga,usla u 35god.srusio joj se svet,on se odselio u veci grad,otvorio kafic i zivi,a ona ne moze da se povrati...
 
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?

Razmisli dobro o tome koliko on voli tebe. Kada je prava ljubav u pitanju, zelja za porodicom je prirodna stvar. To o cemu pricas nema veze sa njegovim karakterom, vec sa tim da on nije siguran da li zeli tebe pored sebe zauvek ili dok ne nadje onu koju ce pozeleti da zauvek zadrzi. Budi obazriva u ispitivanju njegove ljubavi. Nemoj ga pitati, samo posmatraj i pronalazi ono cime on dokazuje da te voli. Znaci iskljuci iz toga sitne paznje i fizicke kontakte. To moze i svaki svalerasti tip na ulici da ti pruzi. Ljubav ima teznju da se krunise brakom i decom, ali je pitanje da li postoji ili ste zajedno po inerciji.
 
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?

Danas muskarci tek posle 35 god eventualno razmisljaju o braku,a poneki tek sa 39 se odluce na to.A takav sam i ja ,pa te savetujem iz muskog ugla.Problem je tvoj samo sto zena treba da rodo decu do 35 god po mogustvu,a on moze da pravi i sa 40god.Mislim da tvoj decko trenutno uziva u zivotu sa tobom i to je to,a sta ce se desiti za 5 god,da li ce naleteti na neku drugu ili ne to je veliki rizik po tebe,jer tebi vreme brze curi i koga ces uopste ti nahvatati sa 4 banke ako te on zavuce dotle a posle ostavi.Ili sredi da te napumpa pa ga stavi pred svrsen cin,ako ga bas toliko volis,ili lepo nadji tipa od 35-36 god i taj ce te sigurno ozeniti za godinu-dve dana ako mu se svidjas jer je i njemu vreme donekle tada.
 
Sve moje muke i problemi sa mojim starijim, ali nezrelijim detetom, iliti mužem, prestale su onog trenutka kad sam shvatila da se on nikada neće promeniti i da neće sazreti...
Onda sam sebi pošteno odgovorila na pitanje hoću li ja to da trpim ili ne, hoću li da ostanem sa njim takvim kakav jeste i da prihvatim odgovornost odrasle osobe za sve naše: dete, finansije i sl. Mislila, mislila, pričala sa samom sobom i došla do zaključka da, uprkos svim njegovim glupostima, ja njega volim i želim da ostanemo zajedno.
Naši prijatelji nas smatraju retko srećnim parom.
Zajedno smo već 26 godina, od toga 18 braka.
 
Najlakše se praviti da si nezreo...Svi oni to rade da bii ti prebacili što više obaveza na vrat....To kod mene ne prolazi...To je karakteristično za ove poslednje generacije...Ne sposobni su za život, naravno čast izuzecima
 
I ne znam šta to znači danas i nekada? Moj otac je imao nas dvoje već u 23 godini...Radio dva posla,plaćali stan i bili postanari i ako je bilo takozvano Titovo vreme i kažu lepo se živelo...Pa nas je odškolovao,završili smo fakultete,postali ljudi i imamo svoje porodice.
 
Poslednja izmena:
pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i

na vreme razmišljaj,jer kada ti budeš imala 40 god. i on će imati isto, ali s tom razlikom što će on tada juriti i tražiti ove mladje koje će moći da mu rode, a gde si ti u celoj situaciji tek tada ćeš se pitati .Zato glavu o zid jer kada njemu dodje iz dupeta u glavu za tebe će biti kasno.Razumem da ga voliš ali da li on voli tebe /kada razmišlja samo o sebi/ je'l si se nekada upitala :dash: :dash: :dash: :whistling: :whistling:
 
Muci me vec neko vreme ovaj moj problem koji cu probati da objasnim. U vezi sam skoro 2 godine, oboje imamo po 30 godina. Super se slazemo u svemu, osim u vidjenju buducnosti, sto je veoma bitna stvar... Naime, ja svoj buduci zivot sa svojim partnerom zamisljam kao porodicni zivot, sa detetom, ili decom, gde ce mo oboje planirati i raditi na izgradnji nase porodice.. Ali on je potpuno drugaciji, o buducnosti uopste da i ne razmislja, a o deca se i ne spominju. Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome. A inace zivimo zajedno. Jednom kada sam nabacila neku temu o deci izbedacio se i rekao je da ne voli o tome da razmislja, i da ne moze da se zamisli kao otac. A inace sve vreme izgleda kao da sam ja starija od njega, iako imamo iste godine, kao da ja hocu neke cudne stvari za koje je jos rano, kako on kaze. Plasi ga pomisao da mozda kupimo zajedno neki stan na kredit (sada zivimo kao podstanari). Sve u svemu ponasa se kao neko kome je 20 godina, i jos se ponosi time, ok, super je to, ali neke stvari bas ne mogu ni previse da cekaju. Ne znam sta da radim. Kad god smo pricali o ovome zavrsilo se na tome da se sve nastavlja po starom, jer je to njegov karakter kog ne moze da promeni, jer kako kaze kad bi dobio decu i osnovao porodicu osecao bi se kao zatvorenik i ne bi bio srecan. A ovako mu je kako kaze super. i na kraju se svodi na to da ja prihvatam sve to kako je, mada mi se cesto mota po glavi pitanje: i dobro, sta ako ovako potraje jos 10 godina, i ja se zateknem sa svojih 40 bez dece i sama, i razidjemo se jer ce mo se kad tad smoriti od takvog zivota. Nemam pojma, ne mislim da su deca smisao svega, ali valjda sto sam zensko pa imam majcinske nagone i razmisljam cesto o tome. A opet tesko mi je da ga ostavim zbog toga, jer ga volim, i stalno mislim da ce se malo po malo promeniti. sta vi mislite o ovom? da li treba uopste da razmisljam o ovome, ili da pustim da stvari idu kako idu, pa ce se videti?

Ne znam kako da pocnem...Jednostavno,posednes ga za sto,i kazes ,slusaj,sta i kuda mi idemo,dragi moj? :) Najjozbiljnije,ja mislim da imate veliki problem,jer Vi imate sasvim razlicito vidjenje zivota u buducnosti,ili barem onoga sta zelite od zivota...Ovde vise tebe ne razumem,nego njega..On je lepo stavio do znanja,barem iz price,da nije za neki porodican zivot(u skorijij buducnosti) i da bi se osecao kao zatvorenik da osnujete dom i porodicu....Dozvoli molim te....A,opet siliti nesto sto ne ide i naturati svoje zelje,ako druga strana ne zeli,nema smisla... shvatam da ga volis,ali zar je ljubav ,zaista ljubav,ako zbog njegovih zelja da zivi i dalje momackim zivotom i zivotom koji je nadasve drugaciji,lagodniji i "bez obaveza" zivot ,odrices svojih snova o porodicnom zivotu,o tome da osnujete dom i svijete gnezdo? A,da lupas neke ultimatume,ni to ne vredi niti ti je potrebno...Znaci,ako taj neko ne zeli isto sto i ti,mozda je i doslo vreme da mu pozelis sve najlepse...A,opet mozda je samo plasljiv...Znam mnoge moje prijatelje,koji tek kada su se ozenili i dobili decu su govorili,:"Da sam znao da je tako lepo biti porodican covek,imati klince,ozenio bi se jos ranije... "
Ono sto znam,iz sopstvenog iskustva,kada ne delis bitne zivotne stavove koji su od velike vaznosti za oboje u buducnosti,ako se ne napravi neki kompromis ili dogovor, "puca" pre ili kasnije...I sto bi ti nekoga cekala da se smilsi,odluci,razmisli,skupi petlju,hrabrost,sta vec....ma,daj....Meni to vise lici na dobar izgovor.A,ako opet zaista ostaje pri svome,znaci da odlucno to ne zeli i da je vreme da potrazis nekoga ko ima slicne ideje,zelje i snove.:):)
 
eto a ja kad pricam da je stara sveta Srpska tradicija i cvrsta ruka zakon i da cure prosto came za zestokim momcima kiji ce da ih mlate i koje ce da slusaju i da im peru noge, napadaju me feministkinje i brishu postove i prijavljuju ....

...a posle se ovde te iste koprcaju ko guje i govore laziraj trudnocu ,zagrebi kondom... :P

decko uziva u momkovanju pusti ga da uziva, sto da baca teshko zaradjene pare na neke nevazne stvari i zarobi se do kraja zivota ,kakav je to nacin sram te bilo da ugrozavas njegova osnovna ljudska prava i tretiras ga ko priplodnog bika...

jednostavno zreo je taj ,zna on vrlo dobro, i prihvatio je taj savremen:D nacin zivota i super mu.

i uopste me te nije zao ,same ste skuvale corbu ,zenske uzivajte u vecitoj mladosti (kakva laz) ,
a ustvari najveca je istina -deca se prave na vreme! a to je mnogo pre 30te....
nazalost ljudi uvek kasno shvate i kad sve zakaze pocnu da se okrecu tradiciji i starim vrednostima , bojim se da ce takvih situacija biti sve vise i vise.
 
kad nekog volis...zelis da imas decu sa njim...porodicu, da delite dobro i lose...osim sto to citaju na vencanjima...meni se sve vise cini da ipak ima smisla cela ta prica...

a posto je ceo svet poludeo...sto ga vise istrazujem, a istrazujem ga na razlicitim kontinetima, bude mi jasnije....da je ljudima vrlo tesko da odluce sta zele...iz razloga sto su prebukirani informacijama i nametnutim potrebama, pobegli od svoje sustine....heh...malo smo se udaljili od teme...ali...
 
Njemu sve to predstavlja veliki teret u zivotu, plasi ga i sama pomisao da bi nesto moglo da se promeni. Ako ga pitam kako se zamislja za 5 godina kaze da nema pojma, i da ne zeli da razmislja o tome.

Ovaj je kao ja.:lol: Nema ti spasa .......ili ne zeli obaveze vezane za tebe ili mu je stalo do tebe, ali ne i do dece, braka i svega onoga sto ljudi smatraju uobicajenim. Malo je cudno ovo drugo, ali stavrno ne znam da objasnim tu pojavu da je nekome stalo i da voli partnera, ali ne zeli propratne pojave. :lol:
Mozda se oseca jos mlado za takve obaveze.

da delite dobro i lose.

Pa bas to, ali se deca ne uklapaju :lol: Romanticna dusa, hoce vecno da bude na sedmom nebu :lol:
 
А ако волимо више пута у животу - морамо ли сваки пут правити децу? ;)

coooooooooooooool :)

dva puta za redom :)

Joooooooooj, bas je dobro kad ima ko da te parkira, preparkira, objasnjava sta i kako treba, kad i kome :)

Ako neki muski i uspe da "sazre", el to znaci da vise ne moze da se dresira!?!?
Onda je bolje da ostanu takvi kakvi su, dobri i glupi, i laki, i jednostavni za ...... upotrebu :zcepanje:

Eeeeee. a od kad je pricam da je problem u zenskoj agendi i check listi????

.... ili ko zna od koga pretpostavljenom scenariu .....

Ustvari, sta pa ja znam :)
Ja sam ionako najveca neznalica na Forumu :)
Pozdrav svima :)
 

Back
Top