Život sa energetskim vampirom, pomozite

Samo zapamti jednu stvar i insisitraj na njoj uvek, ali uvek. Policija je u zakonskoj obavezi da reaguje svaki put, ali svaki, na svaku pritužbu, žalbu.. podnesak. To što oni ne žele, to je njihova stvar, ali moraju. Ljudi ne znaju, pa odustanu, kad ovi počnu da im objašnjavaju. Ne znam kad si prijavljivala, ali zakon se malo promenio, pa se shvata ozbiljnije. Nadam se da je tako i tamo gde ti živiš.
Nisam znala! Još se deru na mene što ih zovem za gluposti, imaju oni "prave" slučajeve...
Hvala!

P.S. I inače, ko zna koliko ljudi je oštećeno samo zato što smo zatucani , vaspitavani da ništa ne znamo, svoja prava...
 
Sa godinama polude još ako ih doktori leče kortikosteroidima onda bukvalno naprave PAKAO PORODICAMA! Moj otac je od toga poludeo, jurio me oko kuće da se bije čim je izašao iz bolnice. Iste te priče sam slušao kontejner, kazan, most. Kažem prodaj ako ti treba odo ja. Onda se smiri. Kada dođem kod njih odma svađa napadi pa se smiri. Ko životinje jbg. Taman se zalaufao i počeo da pravi sranja, pozvao ga onaj gore.

Danas u sve trpaju kortikosteroide... U kapi za uši, oči.

Ili se izoluj ili ćeš da svirneš
 
@Ortak2, da li si razmišljala da se učlaniš u SNS?
Ozbiljan sam.
Pomoglo bi pri traženju posla, a i policija, kao i socijalna služba, plus liječnici, reagirali bi s daleko više revnosti nego što to čine sada.
Samo požuri i forsiraj da ti ćaću što prije proglase neubrojivim, zbog toga što se stranci ozbiljno počela tresti stolica.
Vidiš da se boji prijave, zsto tuci tamo gdje je najtanje.
Koliko sam shvatio, to je toliki intenzitet psihičkog terora, da hospitalizacija i postupak proglašenja neubrojivim, nije u potpunosti isključen.
Istina da je u praksi to jako teško izvedivo (nekoga proglasiti neubrojivim), ali ako se učlaniš u stranku, možda ima šanse.
Koje jezike govoriš i na kojoj razini?
 
Posle 24h ti je jeftina tarifa struje u srbiji. Do 7 ujutro... Zato te i budi da skuvaš i opeglaš po jeftinoj :mrgreen:
Ah to nije dobro ali ima rješenja i za to. Kako je u Hrvatskoj jeftinija tarifa od 21 ili 22( zavisi o dobu godine) trebali bi s time upoznati Aleksandra Vučića koji ne bi mogao podnijeti da je nešto u Hrvatskoj bolje i odma bi naredio promjenu ure tarife. Zbog toga bi autorica teme mogla jednostavno pričekati jeftinije tarifu i ici spavati.
 
Pitao sam koliko otac ima godina radi nekih mojih zapažanja. Ljudi rođeni malo prije WW2, tokom njega i nekih 2- 3 godina poslije, su strašno teškog karaktera, nepovjerljivi, ljuti na čitav svijet i sl. Nije im baš nešto ni zamjeriti jer su imali zaista teško djetinjstvo ali to ide dalje, zna prijeći na sljedeću generaciju kao u ovom slučaju. Ta sljedeća generacija osim naslijeđene traume roditelja zadobila i vlastite traume, rat 90- ih, nepravedna tranzicija, raslojavanje drustva, maltretiranja na poslu i dr. Pa tako nikada kraja traumi..

Što oću reći? Isto što i prije, život zna biti nrpravedan, šta ćeš tako je to. Imamo dvoje istamutiziranih ljudi, ne treba im još trauma, moglo bi se malo poraditi na razumijevanju, i to pogotovo iovaracica teme.

Znao sam biti vrlo grub prema majci nije to u redu od mene. Rođena je u seocetu u Dalmati svoj Zagori 1950, nisu imali struje ni tekuće vode, katkada ni hrane pa je tako znaka kao predškolsko dijete gladovati. Kao predsjolsko dijete takodjer je počela raditi seoske poslove. S takvom kilazom danas ne bi bila primljena u školu, škola ju je spasila. Dobivala je američke obroke poput mlijeka u prahu i jaja isto u prahu. S 14 godine napusta rodno mjesto, s več 16 godina počinje raditi naporan posao. Udala se i rodila dvoje djece, moram reći za ne baš dobrog muža( nažalost). Ostaje udovica s 40 godina i dvoje osnovnoškolsko dice. Od nikoga nije imala pomoći, zapravo ljudi su bili zaista nepravedni prema njoj, zaista mnogi. Ja sam bježao u sklonište, slušao eksplozije u pozadini, duže razdoblje bio nezaposlen, bio žrtva vrsnjackog nasilja, ali opet moj je život bio lakši nego njen. Zna ona biti teška ali nisam morao ponekad tako grubo reagirati.

Oprosti majko, ti si mi zapravo sve u životu..
 
Ne znam što bi rekao pametnog na ovoj temi, toliko je rupa u priči, ali nećemo puno kopati. Samo bi primjetija da je otvaracica teme prilično rastreseni, u biti isto kao i otac. Orac je tu neki negativac ali nije baš on sve kriv. Majka je bila nešto, ne znam, recimo slaba s živimo. Čini mi se da je i kćer na mamu? Otac je bio sebičan, najvise je mislio sam na sebe, mada sada s pravom prigovara u vezi novaca. Zaista niste u nekoj situaciji i zaista bi se trebala prati odjeća po jeftinijoj tarifi. Iako je s pravom zabrinut, u biti njegova briga ništa ne rješava, samo pogoršava situaciju.

Autorica teme bi trebala biti svjesna svoje situacije, onq se pita zašto se otac doselilo? Pa valjda zato jer je čovjek došao u svoj stan da ne spava na klupi u parku!!! I šta bi ti sama s svojim primanjima koji su bili prvo neka plaća ispod minimalca, a sada socijalna pomoć. Kako misli dalje u životu? Otac će umrijeti, za pi godine, godinu, dvi, tri, 5, nije važno, kako misli dalje? Misli li da će joj tada biti bolje u životu?
 
Pisa sam o svojoj majci, nekada sam se ljutiš na nju, ponekada žalim zbog svojih reakcija. Zaista je puno napravila za mene, mada je pomalo radila od mene maminog sina nespremnog za život. Kako ću bez majke jednog dana? Neće biti lako, sada živim s zaručnicom, čekamo prvo dijete, ali sam čitav život živio s majkom a imam samo nešto malo godina manje od tebe, tj nadomak sam 50- ete. I bez zaručnice imam sestru i nećakinje koje obožavam, ali majka je majka, falit će sigurno.
 
Nije ni zdravo da kao odrasla osoba, živiš sa roditeljima. Na stranu sad što je otac takav, njega ne možeš promeniti. Međutim, svoj život možeš. Izgleda i da ćeš morati, jer si sama svesna koliko se loše osećaš.
Zdravlje je ipak na prvom mestu, bez obzira na sve. Prihvatiš li ulogu žrtve, to ćeš i biti.
Znam da ti zvuči paradoksalno i kao da izlaza nema, ali kad čvrsto rešiš da problem bude rešen, nekako se i dođe do nekog rešenja.
Podrazumeva se i da potražiš pomoć kad ti je potrebna, ne možeš nekad ni sve sam.
Ipak,...od oca se moraš maknuti sama. I to zbog i radi sebe.
 
Poslednja izmena:
Svi joj savjetuju da ode, točno di? S kojim novcima? Ta samostalnost se danas diže u nebesa, je da se treba jednog dana odvojiti od roditelja ali brate tj sestro nije to tek tako. Ni financijsku, ni ionako ljudski, a nije ni praktic o previše, mada nije sreća ni biti d roditeljima.
Sve razumem,...ali ako imaš više štete nego koristi, treba se maknuti što pre.
Dok još ima neke svrhe i 'fajde.
 
Sve razumem,...ali ako imaš više štete nego koristi, treba se maknuti što pre.
Dok još ima neke svrhe i 'fajde.
Yes sestro ali opet sad se žali da je sama medju 4 zida, bit će tako još i usamljenija medju 4 zida, a naravno tu je i pitanje novca, tj ko će to platit. Naravno da je bolje nekada otići kad se ne može s roditeljima, zapravo dobro je nekada i kad se relativno može s roditeljima, npr mlada osoba ima dovoljna primanja i želi se osamostaliti, ili upoznao/ a jebnekoga i želi s njim/ om živiti.. U ovom slučaju ne vidim ništa od toga, pi meni ona malo pretjeruje u vezi svog oca. Trebalo bi malo poraditi na nervima i pogotovo prihvaćanju života, neprihvaćanjee zaista nešto grozno.
 

Back
Top