Baba nije moja svekrva, već žena pokojnog deda-strica. Živi ispod nas, tj. mi živimo u njenom potkrovlju. Nije se ona našla tu, već je zvala ćeru da joj da nešto što joj je kupila. Dete kao dete, zatrčalo se kod babe, požurilo niz stepenice, i desilo se sve opisano...

Ma, sreća što je stajala tu, razbila bi se malecka kao bundeva.
A ja... samo otkrivam sve nova i nova mesta uboja. U prvom trenu nisam ni osetila gde sam se sve udarila, od olakšanja što mi je dete ok, i što smo dobro obe, a sad tek shvatam da sam se dobro izudarala. A i da sam imala više sreće nego pameti!
