Besmisao.
Ne govorim o Srbima i Muslimanima jer je sav njihov diskurs poremećen i neprihvaćen u Hrvata biilo gdje.
Kod Hrvata nema praktički nikog među znanstvenom, stručnom i kreativnom javnošću koji bi bio za to smeće od Jugoslavije.
Osobe koje nastupaju sentimentalno prema toj tvorevini su sterilni kreativno, uglavnom pumpani iz nehrvatskih proračuna države Hrvatske (neobična pojava za Plenkovićevu politiku i teško objašnjiva- za sada, razotkrit će se)- ukratko, neostvareni, psihotični i vulgarni ljudi.
Od Hrvata (i pridruženih srpskih manjinaca) kao takvih, a to uključuje i one izvan RH, nekim proyu bi se mogli nazvati - uključio sam živuće i umrle u posljednjih 10-15 godina, a nisam političare kao Mesić i Sanader
Protuhrvatski jugonacionalisti
Dežulović, oba Šerbedžije, Ivančić, Jergović, Frljić, Matula (kao glumac), Igor Mandić, Tomić (novinar), Snježana Kordić (lingvistica), Ivan Lovrenović (pisac i novinar), Borivoj Dovniković, Šnajder (pisac), Pavičić Jurica (novinar i filmski kritičar), Štulić (muzičar), Jakovina, Goldstein, Klasić (povjesničari), Grlić (režiser) ----
Osobe koje su iskazale neprijateljstvo prema Jugoslaviji ili ju tretiraju u cijelom spektru od nužnoga privremenoga zla do monstruozne srpske tiranije su
Ranko Marinković, Ivan Aralica, Kožarić (kipar), Ujević (kiparica), Kesovija (muzičarka), Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Gibonni, Grašo, Thompson (muzičari),...Katičić, Brozović, Babić, Mihaljević, Hercigonja, Malić, Matasović, Tafra, Mićanović, Damjanović, Pranjković, Ham..(lingvisti), Cvetnić (pisac), Prosperov Novak, Ančić, Radelić, Nazor, Davor Marijan, Bačić, Obad, Geiger, Rajčić, Raukar, Barić, Ćoralić, Sobolevski, (povjesnici), Bauer, Marušić, Papić, Vrdoljak, ... (filmaši), Štahan (književnik i medjska osoba), Slaven Letica, Miroslav Tuđman, Branko Tuđen (novinar), Žarko Dadić (povjesničar znanosti), Nenad Trinajstić (isto, a i operativni kemičar), Dujmović, Ljubić, Hrstić, Ivkošić, Nenad Ivanković(novinari)...
Dakle, izostavimo li političare za koje je jasno gdje su, može se reći da su za u većem ili manjem stupnju u hrvatskom kulturnom prostoru sterilno kreativni ljudi ili Srbi koji su ostali, te aktivisti na plaći nevladinih udruga. To su kreativno beznačajne osobe, iako su neki kao Šerbedžija ostvarili nešto kreativno u doba SFRJ, a kasnije su samo paraziti.
Tu nema nikoga iz znanstvene i istinski ostvarene umjetničke zajednice, a dominiraju novinari.
Stava odbojnosti prema bilo kojoj Jugoslaviji su među Hrvatima praktički svi, jedino se stupanj odbojnosti kreće od realizma do intenzivne mržnje. To su svi akademici, sveučilišni profesori i osobe s izgrađenim znanstvenim i stručnim karijerama, a na zabavnoj razini prakrički svi glazbenici i režiseri.
Dobar prikaz gađenja prema jugonacionalistima dan je i iskazu poznatog filmaša Joška Marušića prema režiseru Rajku Grliću, i to nedavno:
https://www.vecernji.hr/kultura/marusic-sve-sto-je-o-meni-taj-grlic-napisao-laz-je-1885705
Naime, Joško Marušić u svom je tekstu, koji je objavljen 10. kolovoza u Večernjem listu, kritizirao stanje u hrvatskoj kinematografiji te se u tom kontekstu dotaknuo i Rajka Grlića. Kazao je kako se Grlić prije 35 godina odselio u Ameriku gdje nije snimio nijedan film, a
"stalno snima ovdje, u zemlji koja mu je odbojna i koju nikada nije priznao".
Rajko Grlić ubrzo je odgovorio na prozivke otvorenim pismom koje je objavljeno u Večernjem listu, a u kojemu je napisao
kako će Marušić ostati zapamćen kao direktor Zagreb filma "koji je Dušanu Vukotiću, najslavnijoj osobi koju je Zagrebačka škola crtanog filma ikada imala, zabranio ulazak u zgradu jer mu krvna zrnca nisu bila u skladu sa tvojim naglo rođenim nacionalizmom".
Oglasio se zatim Marušić koji je opovrgnuo optužbe, a na ovaj komentar ponovno se oglasio Rajko Grlić
"Na ljubazan poziv "Večernjaka" napisao sam tekst o stanju u našoj kinematografiji. Naravno da je tekst bio pomalo "šarf". Pa to se od mene i očekuje. I gle vraga... Već dugo sam se pitao tko su članovi grupe "Labrador" koji nakon tri desetljeća opet, ovaj put preko ni krivog ni dužnog, dobrog našeg Vukotića, postavljaju minu pod hrvatsku državu. I eto! Glavni se sam razotkrio: Nalazi se čak u SAD -u. Sve što je o meni Taj Grlić napisao laž je!
Piše da je "...Vukotić stajao sam i tužan u mraku kina "Zagreb" na Animafestu...
" Ako se radi o festivalu iz 1992. godine, to je teoretski nemoguće, jer se te godine čitav festival održavao u "Lisinskom"! Spominje moj utjecaj u "Zagreb filmu". "Zagreb film" s Animafestom nije imao nikakve veze. Festival je organizirala Koncertna direkcija Zagreb. Ako se radi o festivalu iz 1994. godine, onda... Ta godina je veličanstvena za Vukotića! Na moj prijedlog i iz mojih ruku primio je Nagradu za životno djelo. Mnogi se sjećaju kako je zaplakao od ganuća, poljubio je statuu Vaska Lipovca koju je dobio, i rekao da mu je ta nagrada važnija od Oskara jer mu je dodjeljuje njegova zemlja! Tom prigodom, u Francuskom institutu organizirali smo najveću izložbu njegovih radova kakvu nikada nije imao "u Jugoslaviji". Tadašnja ministrica je rekla da tom prigodom Vukotić može napraviti film kakav god hoće, s otvorenim proračunom. I tako je nastao njegov posljednji film "Dobro došli na planetu Zemlja".
----------------------------
Neki su me upozorili, da je u 35 godina boravka u Americi, Grlić tamo ipak snimio nekakav edukativni film. Zove se "Kako napraviti film". Čujem, taj film traje tek nekoliko sekundi. Upravo onoliko dugo, koliko je potrebno da se odgovori na pitanje iz naslova ilma, a odgovor glasi: "
Jednostavno ćete napraviti film! Otiđite u Hrvatsku i HAVC će vam dati lovu".
Za života, svi se mijenjamo i sazrijevamo. I mi i društvo. Pa mijenjamo i svoja mišljenja. Samo se Grlić nikada nije mijenjao. Ostao je jadnik kakav je i bio. Bez domovine i bez pristojnog filma".