Očito nisi upoznat s medijskom i kulturnom politikom RH u doba zadnjih 2-3 vlada (a i zašto bi).
Radi se o protuhrvatskim likovima koje sam naveo u inicijalnom postu. Ovdje su razglobljeni.
Kasapović razotkrila koliko ministarstvo daje za prijevode postjugoslavenskih književnika
Politologinja Mirjana Kasapović u svom osvrtu “Boris Postnikov, graditelj ‘Književne Republike Jugoslavije’” na portalu
Heretica objavila je podatke koje bacaju novo svjetlo na temu
kulturnjaka – književnika koji u svojim djelima promoviraju anacionalnu politiku i Kasapović te autore, po Postnikovoj terminologiji, naziva postjugoslavenskim književnicima iz Hrvatske. Na temelju
podataka Ministarstva kulture, Kasapović izdvaja autore čije izdavanje knjiga i prijevode na druge jezike sufinancira Ministarstvo. Listu predvodi
Miljenko Jergović.
.......................
Tko su postjugoslavenski književnici iz Hrvatske?
Kasapović na primjeru Hrvatske objašnjava tko su postjugoslavenski književnici:
“
Postjugoslavenski književnici nisu Hrvati, odnosno ne osjećaju se Hrvatima unatoč podrijetlu (anacionalni); odbacuju hrvatsku naciju i sve oblike manifestacije hrvatstva, od jezika do države (antinacionalni); protive se hrvatskom nacionalizmu s internacionalističkih pozicija (antinacionalistički); nadilaze granice hrvatske književnosti, kulture i društva (transnacionalni); svuda u svijetu osjećaju se kao da su doma (kozmopolitski)”.
Koga država financira?
Kasapović dalje u osvrtu donosi zanimljive informacije prikaze kroz tablicu. Naime, Ministarstvo kulture i medija sufinancira izdavanje knjiga na hrvatskom i prijevode s hrvatskoga na strane jezike, novčano potiče književno stvaralaštvo i stimulira autore najboljih ostvarenja u književnom i književno-prevodilačkom stvaralaštvu te otkupljuje knjige za javne knjižnice. Upravo na toj listi dominiraju tzv. postjugoslavenski pisci.
Prvi među njima je Miljenko Jergović koji je od 2016. do 2025. od države primio 106.507 eura za prijevode knjiga. Slijedi ga Slavenka Drakulić 67.608 eura, pa Jurica Pavičić s 48.702 eura, Dubravka Ugrešić s 40.910 eura…
“Nacionalni i “državotvorni” književnici dobivali su neusporedivo manju potporu. Ilustracije radi, Ivanu Aralici, “Tuđmanovu piscu”, Ministarstvo je u desetak godina dodijelilo ukupno 2.000 eura za prijevode dviju knjiga, jedna od njih je
Duše robova, na makedonski jezik. No prijevod knjige “književnika” Rajka Grlića na češki i makedonski financiran je s gotovo 5.000 eura. Hrvatskom pjesniku Danijelu Dragojeviću država je sufinancirala prijevod jedne knjige, dok je Marku Pogačaru, pjesniku koji “izravno deklarira svoju (post)jugoslavensku pripadnost” (18), sufinancirala prijevode deset knjiga na sedam jezika”
Kasapović navodi i da na popisu dobitnika potpora nema djela Krleže, Marinkovića, Kranjčevića…
“Na popisima dobitnika državnih potpora za prijevode na strane jezike nema djela Krleže, Marinkovića, Kamova, Kranjčevića, Đalskoga, Ujevića, Brlić Mažuranić, Šoljana, Šimića, Novaka, Fabrija, Slamniga, Kušana, Dragojevića, Gudelja i drugih klasika hrvatske književnosti ili su zastupljena gotovo simbolično. U veljači i travnju 2025. Ministarstvo je dodijelilo po tisuću eura za prijevode djela Ujevića, Nazora, Vojnovića na engleski i Đalskoga na albanski jezik. Tisuću eura dodijeljeno je i za prijevod dječjega klasika
Čudnovate zgode šegrta Hlapića na albanski. To je ukupno 5.000 eura za pet pisaca i pet knjiga – točno onoliko koliko je dodijeljeno prijevodima dviju Jergovićevih knjiga na makedonski i ukrajinski, te manje od 8.612 eura namijenjenih prijevodima dviju knjiga Jurice Pavičića na makedonski i engleski.”
----------------------------------------------------------------
Ovombih dodao dvije stvari.
1. radi se o antihrvatskoj makulaturi. Svi navedeni bezvrijedni su, ali i izrzito protuhrvatski u svim nastpima i tekstovima.
2. ministarstvo kulture nije dalo ništa za prijevode na svjetske jezike i važnijih djjela od beletristike, npr. iz historiografije, jezikoslovlja, politike i kulture općenito, bilo kanonskih bilo popularnih djela.
Tu se, u inače uspješnoj hrvatskoj vladi, radi o neshvatljivoj medijskoj i kulturnoj politici koja promiče antihrvatski jugonacionalizam i tih nekoliko figura koje plaća i gura. Bez nje, on bi propali i nestali iz medijskoga i kulturoga prostora. Zašto ta patologja, drugo je i dublje pitanje.