Jugonostalgija ili promašeni naziv

Zvonimir Božić:
Opet lažeš.

Broj od 700 000 žrtava Jasenovca počiva na nacističkim dokumentima, izjavama ustaša, preživjelih logoraša i hrvatske komisije koja je nakon rata istraživala logor.

Sad je brojka imenom i prezimenom blizu 90 000, međutim, na to treba dodati i sve druge logore i stratišta, pa se uzima da je broj stradalih u genocidu nad Srbima u NDH najmanje 300 000. 90 000 imena nikako nisu i sve žrtve, recimo, komisija Hrvatskog sabora ima 13 000 imena pobijenih ustaša, domobrana i nešto malo civila od strane partizana, pa nitko ne smatra da je brojka 10 puta manja, nego je po svojoj prilici bar 3 puta veća.



Opet lažeš.

Srbi su dobivali zatvor za pjesme o vojvodi Sinđeliću, srpskom heroju iz 1. svjetskog rata.

Srbi su činili najmanje 15 % stanovništva (ako računamo da je bar pola Jugoslavena bilo srpskog porijekla, a bilo je i više), a nigdje u Hrvatskoj nisu bili na rukovodećim položajima. Ni jedan gradonačelnik 3 najveća hrvatska grada nikad nije bilo Srbin, a trebalo ih je biti procentualno gledano bar 5.

Hrvatski Srbi dobili su miliciju i eventualno željeznicu, ali tokovima novca se nisu smjeli ni približiti.

U JNA na nižim pozicijama srpski oficiri su dominirali, ali na rukovodećim mjestima Srba je bilo daleko manje od postotka u populaciji Jugoslavije, a Hrvata daleko više.



Opet lažeš.

Čitav vrh hrvatskih Srba završio je na Golom otoku. Oni što su ostali bili su lojalni Hrvatskoj. Pa i tvoji su preci bili Srbi, a vidi kolika si ti "Hrvatina", tolika, da si čak prevelik za hrvatske forume.

Srbi nisu lakše dobivali posao, osim ako nisu bili u partiji, onda bi lakše dobili posao od Hrvata koji nije bio u partiji. Tvoj utisak je irelevantan, jer si radi sindroma konvertita opsjednut Srbima, pa su ti iskakali i iz paštete.
Kliknite za proširenje...
Zamisli ironije i paradoksa. Ti koji sada glumiš većeg Srbina od Ratka Mladića a nekada si bio član Armade navijačke grupe iz Rijeke koja je poznata po toma da slavi, hvali, veliča Maslenicu, Bljesak, Oluju pričaš nekom o konvertitstvu. Ti koji trenutno sebe smatraš Srbinom a meni si u privatnim porukama u inboxu priko društvenih mreža priznao da ti se ni otac, ni did, ni bilo tko iz familije ne izjašnjava kao Srbin. Ti da nekog optužuješ za konvertitstvo. Pa to što ti radiš je najveće moguće konvertitstvo. Maltene izdao si oca i dida i odrekao ih se. Ajde da si se barem priključio nekoj iole normalnoj opciji u Srbiji pa da te i probamo nekako razumiti. Ali ti si sinko postao sluga Vučića i Vučićevića odnosno ćaci koji radi na Informeru. Sada ne samo da te Hrvati smatraju izrodom nego i većina Srba to misle o tebi. Protiv si srpskih studenata i podržavaš one krezube nepismene SNS botove. Kako se misliš ikada oprati od toga? Ne znam šta ćeš i di ćeš kada ti gazde padnu sa vlasti? Nemoj samo nas doći moliti da te primimo nazad u Hrvatsku.
 
Zvonimir Božić:
Koliko je terorističkih akcija izvršila srpska emigracija, a koliko hrvatska? Kad se uzme u obzir šta su sve ustaške terorističke organizacije radile po Jugoslaviji i inozemstvu, onda je jasno zašto je DB morao reagirati. Na one svinjarije koje su radili, reagirala bi svaka služba svijeta. Srpska emigracija bile je međusobno sukobljena i po Jugoslaviju, Tita i partiju bezopasna.
Kliknite za proširenje...
Što bi srpska emigracija vršila takve akcije kad su imali Jugoslaviju u kojoj je živjelo više Srba nego Hrvata i glavni grad bio Beograd a ne Zagreb. Srbi su smatrali Jugoslaviju drugim imenom za Veliku Srbiju. Za njih je Jugoslavija bila samo kamuflaža za Veliku Srbiju. Šta bi je onda rušili?
 
Harvat:
Po kojoj bi logici išta našao. Tomić je rekao u intervjuu na TV srpskoj televiziji; Jergović je napisao u tekstovima u JL koji nisu dostupni nego predplatnicima; Ugrešićka u knjizi političkih eseja.

Otkud uopće ideja da bi njihove bljuvotine trebale biti dostupne običnom pretragom interneta?

No niz drugih "mudrosti" se da naći.

Jergović:

“Moram priznati da ja ne bih znao ni umio da pišem prozu o Tuđmanu ili Miloševiću. Nije da me njih dvojica ne zanimaju, jako me zanimaju, bavim se obojicom, evo već pola života, ali ja do njihovih razloga, pameti i koncepcije ne dopirem, iako puno o tome mislim, i volio bih jednom shvatiti kako tu stvari stoje. Ali, do koncepcije takozvanih običnih ljudi koji se nađu u centrifugi istorije i velikog i masovnog zločina mogu misliti i tu nalazim razloge i motivaciju. Od takozvanih velikih istorijskih ličnosti, u mojim knjigama se pojavljuje samo jedna, i to kao epizoda. To je Draža Mihailović u Dvorima od oraha. Moram priznati da, kada sam to pisao, bilo me je malo strah šta će ljudi u Hrvatskoj reći i ko će me i kako zbog tog Draže Mihailovića napasti. Jer, on nije prikazan kao sotona, što bi iz hrvatske perspektive bio red i obaveza, nego je prikazan kao jedna prilično tragična ličnost. No, dogodilo se da to niko živ nije primijetio. Iz toga zaključujem da su tu knjigu čitali ili ljudi koji su mi naklonjeni pa su razumjeli o čemu pišem, ili su mislili da je to neka moja ekscentričnost, ili nisu shvaćali o čemu je i o kome tu zapravo riječ. O Draži sam mogao pisati jer sam razumio njegove motive. Naravno, to ne znači da o njemu mislim ni pozitivno ni negativno. Jednostavno, on je trodimenzionalna ličnost, koja je imala i svoju tragiku i motive i biografiju, sve ono što Milošević i Tuđman nisu imali.“

Draža Mihailović kao trodimenzionalni tragičar? U usporedbi s Tuđmanom, pa i Miloševićem?

Nazdravlje.

Čak je u nizu stvari jugo-sumišljenik Velimir Visković bio zgađen:

Zagrebačke književne krugove prošlog je tjedna prodrmao konflikt između dva pisca – Velimira Viskovića, predsjednika Društva hrvatskih pisaca, te bosanskohercegovačkog književnika Ivana Lovrenovića, koji su se sukobili zbog kontroverznog autora “Sarajevskog Marlbora” Miljenka Jergovića. Naime, Lovrenović je podnio ostavku na članstvo u Društvu zbog “opake tvrdnje” Velimira Viskovića, koji je optužio Jergovića u časopisu Vijenac za ”reafirmaciju četništva”. Tu tvrdnju Visković je izrekao na temelju Jergovićeva intervjua u beogradskom Vremenu 2009. godine gdje je on vođu četničkog pokreta Dražu Mihailovića nazvao ”trodimenzionalnom ličnošću koja je imala i svoju tragiku i motive i biografiju”.


Visković je zatim u trećem Dnevniku HTV-a izjavio da se Jergović time prilagođava ”govoru beogradske čaršije”, jer želi otvoriti put za plasman svojih knjiga na srpskom tržištu. Zatim je Jergović u mostarskom Dnevnom listu rekao da “HRT, Velimir Visković i Hrvatsko društvo pisaca protiv njega vode hajku s jednim osnovnimn ciljem, a to je da ga se protjera iz Hrvatske ili da ode sam”. Uslijedio je zahtjev pisaca Borisa Dežulovića, Zlatka Galla, Nenada Rizvanovića i Ante Tomića, te Vlahe Bogišića, Jergovićeva šogora, a Viskovićeva šefa u Leksikografskom zavodu, koji su od Viskovića zatražili javnu ispriku. Visković je to rezolutno odbio.
Ante Tomić

Jugoslaven Tomić je potpuno zamijenio teze i neuspješno pokušao izjednačiti krivnju između agresorskih Srba i napadnutih Hrvata​


Iako sam za slobodu mišljenja bez cenzure ipak povijesnim neistinama i notornim lažima ne bi trebalo davati medijski prostor. To je manipulacija i obmanjivanje u javnom medijskom prostoru. Stoga ću nasuprot neistinama Ante Tomića suprotstaviti povijesnu istinu.
...........................
Citiram pitanje i odgovor Ante Tomića da bi se shvatio kontekst: „Paralelno sa novim padom u “ponore nacionalizma”, u obe zemlje dominira tzv. kultura autoviktimizirajuće memorijalizacije. Suočavanje sa prošlošću, odnosno suočavanje sa istorijskim faktima prebačeno je na duboku marginu. Kuda sve to vodi? Da li je u pitanju tempirana bomba koja samo čeka da eksplodira? To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi.“


Karikirano, povijesno netočno, moralno i etički nepodnošljivo. Prije svega koji su to Kninski Hrvati? Prema popisu iz 1981. u Kninu je bilo 34.486 Srba i 4150 Hrvata. U Drugom svjetskom ratu Knin je bio najjače uporište četnika na teritoriju Hrvatske. Istina, Hrvata je 1945. bilo koliko tada i Srba, ali su ih Srbi od 1945. protjerali i sveli na manjinu. Tko je tu ološ? O kojim to kršćanskim vrijednostima jedan ateist i bezbožnik govori? I tko se to naslađuje sa čijom nesrećom? Tomić spominje noviju povijest 90-ih godina prošlog stoljeća, pa da krenem kronološki kako bi došli do istine. Raspad SFR Jugoslavije počeo je 1986. godine s objavom Memoranduma SANU-a u kojem srpski akademici tvrde da je u Jugoslaviji srpski narod bio obespravljen:


  • granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, odnosno Srbija se treba širiti na štetu drugih naroda, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku;
  • ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda na području SFRJ: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi;
  • jačanje protusrpskih snagaunutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci);
  • potreba za brzom vojnom akcijomda se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda;

Izravan poziv na rat za granice Velike Srbije na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag. Događaji koji su slijedili samo su to potvrdili. Na 8. sjednici CK SK Srbije, u rujnu 1987., Slobodan Milošević došao je na čelo Partije, a 28. lipnja 1989. održao je onaj svoj poznati govor na Gazimestanu kada je rekao “nitko ne će da vas bije” i navijestio da će Srbija i ratom ako trebala da bude “cela”. Zatim slijede mitinzi po cijeloj Jugoslaviji i „događanje naroda“, „mitinzi istine“ ili „antibirokratska revolucija“ kojom su ukinute autonomne pokrajine i Ustav iz 1974. godine koji je još držao cjelovitu Jugoslaviju. I što je najvažnije zbog Kninskih Hrvata, koje Tomić izričito naglašava.


Miting u Kninu u tvornici TVIK je počeo ujutro 28. veljače 1989. kada je u jednom od OOUR-a organiziran zbor radnih ljudi na kojem se zahtijevalo da se osudi stajališta društveno-političkih struktura Hrvatske te da potpora stajalištima Predsjedništva SFRJ i Predsjedništvu CK SKJ o poduzetim mjerama za smirivanje stanja na Kosovu (a Kosovu je Milošević oduzeo status autonomne pokrajine) Oko 10 sati izašli su na ulice Knina i krenuli prema gradu i zgradi društveno-političkih organizacija. Bio je to početak mitinga koji je trajao do 20 sati i na kojem se po procjenama okupilo više od 5 tisuća radnika TVIK-a, Agroprerade, Dinare. Od 35 govornika iskočilo je ime Jovo Opačić, koji je govorio da su Srbi u miru porobljeni u svojoj državi, a da Predsjedništvo SKJ raspravlja o „nekakvom velikosrpskom hegemonizmu i unitarizmu sa ciljem da pomoću ove kominternovske, vatikanske izmišljotine prikrije i relativizira genocid nad srpskim narodom“.


Genocid kojega nikada nije bilo, genocid koji je proizvod velikosrpske politike iskazane i jasno napisane u „Homogenoj Srbiji“ Stevana Moljevića odnosno „Velike Srbije“ koja je „homogena“, etnički čista. To se još vidi u dokumentu pod naslovom „Organizacija Srpskog narodnog oslobodilačkog pokreta (SNOP)“, u instrukciji Draže Mihailovića „Elaboratu dinarske divizije“ i Valerijanovom memorandumu, dokumentu koji je Srpska Pravoslavna Crkva, episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha predala 9. srpnja 1941. godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu von Schröderu sa 100.000 ubijenih Srba od strane NDH, te ponovno generalu Heinrichu Dankelmannu, u kolovozu 1941. godine sa 180.000 pobijenih Srba od strane NDH, da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih Srba!
Kliknite za proširenje...
Pa kad već ima materijala u izobilju čemu tek onda izmišljanje rečenica kad lipo možeš citirat bez da ispada kako im imputiraš nešto šta nisu rekli. To ostavi za ovih par iz komšiluka ;)
 
Lionman:
Zamisli ironije i paradoksa. Ti koji sada glumiš većeg Srbina od Ratka Mladića a nekada si bio član Armade navijačke grupe iz Rijeke koja je poznata po toma da slavi, hvali, veliča Maslenicu, Bljesak, Oluju pričaš nekom o konvertitstvu. Ti koji trenutno sebe smatraš Srbinom a meni si u privatnim porukama u inboxu priko društvenih mreža priznao da ti se ni otac, ni did, ni bilo tko iz familije ne izjašnjava kao Srbin. Ti da nekog optužuješ za konvertitstvo. Pa to što ti radiš je najveće moguće konvertitstvo. Maltene izdao si oca i dida i odrekao ih se. Ajde da si se barem priključio nekoj iole normalnoj opciji u Srbiji pa da te i probamo nekako razumiti. Ali ti si sinko postao sluga Vučića i Vučićevića odnosno ćaci koji radi na Informeru. Sada ne samo da te Hrvati smatraju izrodom nego i većina Srba to misle o tebi. Protiv si srpskih studenata i podržavaš one krezube nepismene SNS botove. Kako se misliš ikada oprati od toga? Ne znam šta ćeš i di ćeš kada ti gazde padnu sa vlasti? Nemoj samo nas doći moliti da te primimo nazad u Hrvatsku.
Kliknite za proširenje...

Sad bar znaN zašto sam mu na piku :kafa:
 
I još koja o tim šljamovima


Ante Tomić, novinar i književnik, kojeg je Hrvatsko novinarsko društvo dva puta nagradilo – za najbolju reportažu 1996. i kolumnu 2004. godine – teško se nosi sa činjenicom da su partizanski zločini, masovna ubojstva stotina tisuća Hrvata nakon završetka Drugog svjetskog rata, konačno, nakon 25 godina demokracije, počeli izlaziti na vidjelo te da je jednom dijelu žrtava, onima iz Hude jame i Barbarinog rova, konačno odana počast – na žalost, za sada tek na njihovom stratištu – u Sloveniji.


U maniri velikosrpskih propagandista – Tomić tumači čitateljima svoje kolumne kako je „Hrvatima jednom u prošlosti ubijanje srpskih ratnih zarobljenika, u Domovinskom ratu, bilo pravo“… da, dobro ste pročitali. Svim Hrvatima, kaže nam Tomić… otvarajući novi priču o odgovornosti cijelog jednog naroda za pojedine zločine počinjene tijekom obrane Hrvatske i oslobađanja hrvatskog teritorija. U nastavku te teze, Tomić stotine tisuća ljudi koji su ubijeni ili, mnogi, živi bačeni u jame gdje su ostavljeni da umru – naziva „gnjilim kostima“.


“Cvetnić, u čije književne i moralne sudove viđeni hrvatski domoljubi bez ostatka vjeruju, a koji se od zakašnjelog prvijenca neviđeno razmahao, došao, ******, kao neki poremećeni skriboman što je u devetnaest godina objavio cijela dva nova naslova, bio bi krasan gost kod Hude jame. Zamislite koja bi to smijurija bila da je o gnjilim truplima iz Hude jame Ratko Cvetnić napisao štogod šaljivo kako samo on umije, da se obijesno šegačio kako su partizani “preštepavali” domobrane, ili kako su uhvaćene ustaše borci Prve proleterske razrezivali “što bi narodna pjesma rekla, od učkura pa do grla bijela”.”, napisao je Tomić u svom komentaru u Jutarnjem listu.
-----------------------
Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva jučer su pažnju sa Hude jame – masovne grobnice u koju su partizani, nakon završetka rata, bacali tisuće ubijenih i živih civila i ratnih zarobljenike – preusmjerili na otpadanje šarafa sa Lekovićevog kotača. Pri čemu su brojni uzori novinarstva Lekovićevo viđenje situacije – odmah – bez ikakvih logičnih pitanja ili policijske istrage – proglasili točnim. Svi oni znaju da je automehaničar dobro procijenio da se radi o atentatu – i to je to. Takvi su oni, lakovjerni. Kad im se sviđa što netko tvrdi. A ovo im se sviđa. I nije to bilo samo otpadanja kotača Lekovićevog auta, bio je to, kažu oni, pokušaj da se skinu šarafi sa kotača svih njih, hrabrih, koji su proteklih godina, ne pokleknuvši, držali štangu Zoranu Milanoviću i njegovoj vlasti, korumpiranim ministrima kulture, poljoprivrede i šire. I pojurili su, ti visokoobrazovani, politički neovisni novinari, koji sami sebe u krug nagrađuju unutar HND-a – tu strašnu istinu o Hrvatskoj – odmah, bez provjera – javiti i međunarodnim novinarskim institucijama – tumačeći im kako svi oni imaju problema u Hrvatskoj, jer dobro obavljaju svoj posao.

Slavenka Drakulić

Poznati filozof Neven Sesardić o Slavenki Drakulić: Pa znate li što je ona pisala o studentima koje je progonila komunistička tajna službe​

Kako Drakulić vidi komunističku Jugoslaviju, zemlju u kojoj je rođena i u kojoj je provela više od četiri desetljeća? Na jednom mjestu kaže da je prilično rano, nakon sukoba s ocem, “postala antikomunist“, što je teško povjerovati jer to izravno proturječi mnogo čemu što je govorila drugdje.

Vrlo je znakovit njezin odnos prema Josipu Brozu. Ona mu zamjera to što, prema njegovoj vlastitoj želji, na njegovu grobu u Beogradu nema uklesane zvijezde petokrake te nastavlja:

Vlastitom odlukom on je izbrisao svoju i komunističku i antifašističku prošlost, i to čitavih deset godina prije nego što se to počelo događati u ovom dijelu svijeta. Kad bi se mene pitalo, već to bi bio dovoljan razlog da se njegovo ime ne dodijeli ni jednom zagrebačkom trgu. (Café Europa — kurziv: N. S.)
Kliknite za proširenje...
Kako Drakulić može sebe nazvati antikomunistom ako smatra da je dovoljan razlog protiv naziva “Trg maršala Tita“ i to što se Broz prema njezinom mišljenju odrekao komunizma? Ne bi li antikomunist trebao bilo čije odricanje od komunizma vidjeti kao nešto pozitivno, a ne negativno?

Drakulić na istom mjestu dodaje: “Ali oduzimajući mu [Titu] trg, oduzimamo sebi dio života koji ne možemo izbrisati ni zaboraviti…“ Zašto bi stav mnogih građana Zagreba da treba promijeniti ime dotičnog trga značio da oni sebi oduzimaju dio života? Ta rečenica nema nikakvog smisla. Ne, oni Brozovu dugogodišnju vladavinu ne žele izbrisati iz sjećanja, nego samo žele promjenom imena prestati slaviti jednog komunističkog diktatora i zločinca.

I Brozov sprovod Drakulić ne vidi prvenstveno kao manifestaciju kulta ličnosti nego, naprotiv, kao dokaz autentične narodne žalosti i sveopćeg intenzivnog osjećaja velikog gubitka:

Kad je Tito umro, ljudi su bili iznenađeni i pogođeni njegovom smrću. Sjećam se muškaraca i žena koji su još danima nakon njegove smrti plakali na ulicama, hodajući okolo poput izgubljene djece. Njegova je smrt na ljude djelovala poput prirodne katastrofe — potresa ili poplave. U zemlji je zavladao osjećaj golema gubitka, straha od budućnosti, očajanja… Ljudima je trebao netko tko će se o njima brinuti. Naciji siročadi trebao je novi otac. Propast komunizma učinila je ljude još izgubljenijima, nesigurnijima i preplašenijima, kao da su odjednom bili premladi da počnu živjeti samostalno. Osim autoritarnog Titova, nije bilo drugih modela političkog vodstva. (Oni ne bi ni mrava zgazili)
Kliknite za proširenje...
To masovno, javno, a uvelike i režirano izražavanje žalosti neposredno nakon Brozove smrti tadašnja je vlast tumačila slično kao i Drakulić više od 20 godina kasnije. U stvari, u veličanju “druga Tita“ ona je otišla čak i dalje, prikazujući narod u Hrvatskoj (i Jugoslaviji) kao izgubljenu i preplašenu siročad koja je ostala bez voljenog oca i koja je nakon te tragedije osjećala da jednostavno nije u stanju živjeti bez njega. Gotovo ispada da je najveći Brozov grijeh bio u tome što je umro i time ostavio svoj narod u stanju potpune bespomoćnosti i dezorijentiranosti. Eli, Eli, lama azavtani!

Pokojni Igor Mandić

Uzor hrvatskih Jugoslavena Igor Mandić: Dobrica Ćosić bio je gromadetina dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća​


Dva prijatelja – Igor Mandić i Dobrica Ćosić​


Simpatija Putin i idiotski fašizam Amerike​


„Hladni rat se ponovo otvara globalno na tragu repozicioniranja Rusije zahvaljujući Putinu. Putin je moja simpatija. Otvara se, dakle, nešto dobro. Novi hladni rat je dobra stvar, po meni. To je jedini način na koji normalan svijet može parirati idiotskom fašizmu Amerike. Prema tome, potrebna nam je Rusija da se izvučemo iz tih planetarnih govana".


Gromadetina Ćosić​


„Dobrica (Dobria Ćosić, nap. D. D.) je imao i veliku političku i veliku spisateljsku karijeru. Po tome je jedinstvena pojava. On je gromada, gromadetina dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća u Jugoslaviji. Istovremeno, konkretnošću svog opusa čak je i veći od našeg najvećega genija, Miroslava Krleže. Krleža je vjerovatno veći pisac, ali kao društveno-politička gromada Ćosić ga nadilazi. Ta usporedba s Krležom Dobrici je bila teška boljka, non-stop se uspoređivao...".


Prethodno citirane dvije izjave - kako bi netko mogao na prvu pomisliti – ne dolaze od strane nekoga velikosrpskog nacionalista. Ne. Njihov je autor književni kritičar, polemičar i žestoki borac protiv hrvatskog nacionalizma Igor Mandić, a dane su u intervjuu za novi broj beogradskoga tjednika „Vreme".

Rade Šerbedžija

Rade Šerbedžija se nakon srpske agresije na Hrvatsku svrstao na stranu agresora​

U presudnom trenutku za opstojnost hrvatskog naroda stao je na stranu zla i zločina​





Rade Šerbedžija prijeti tužbom za “povrjedu časti i ugleda” Branki Lozo, jer je rekla istinu da je okupirao Brijune! Evo neka i mene tuži, ja sam to napisala javno još 2017. godine


Počevši od 2017. godine napisala sam niz tekstova o Radi Šerbedžiji i Brijunima. I ne samo ja… Dana 4. lipnja 2017. objavila sam na blogu prvi tekst o Šerbedžiji; ŠERBEDŽIJA KAO MJERILO OPSTANKA HRVATA??? PO BRANIMIRU POFUKU Dana 27. kolovoza 2017. Večernji list je objavio članak Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i miranapisala sam reakciju na tekst ODGOVOR NA ČLANAK U VEČERNJEM LISTU – Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira Dana 21. lipnja 2019. Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor: Dana 29. kolovoza 2020.Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, a Hrvatska mu je sve dala! Čak i Brijune!


Dana 23. srpnja 2021. Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune!


Na Brijunima ljetuju oni koji su 1991. pobjegli k agresoru


Dana 13. listopada 2021.Ministre hrvatskih branitelja Tomo Medved zašto hrvatski branitelji ne mogu ljetovati na Brijunima, a Rade Šerbedžija se tamo već 20 godina bahati.
........................
Slijedeće je još gore. Naime, 2001. Mali Brijun i tvrđava Minor dani su na korištenje kazalištu Ulysses koje su osnovali Boro Vujčić i Rade Šerbedžija. To je posebna priča u apsurdima države Hrvatske. Postavlja se pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio hrvatsku državu da mu ona daje na korištenje taj dio otočja za njegovo kazalište? U samom članku u Večernjem listu navedeno je da su članovi kazališta skromni, kukaju kako nemaju dovoljno sredstava, a ja imam informacije da to baš i nije tako. Iz povjerljivih izvora dobila sam informacije da se putem Javne nabave iz proračuna Ministarstva kulture, za potrebe kazališta Ulysses nabavljaju ručnici, tepisoni, posuđe i hrana. I to ne obična hrana nego delicije iz ribogojilišta iz okolice Dubrovnika (orade, zubatci, kamenice i drugi školjkaši). Ima ribogojilište i u Budavi blizu Pule, ali bi se lako saznalo, pa je izbor Dubrovnika svakako bolji za sakriti!
 
Lionman:
Zamisli ironije i paradoksa. Ti koji sada glumiš većeg Srbina od Ratka Mladića a nekada si bio član Armade navijačke grupe iz Rijeke koja je poznata po toma da slavi, hvali, veliča Maslenicu, Bljesak, Oluju pričaš nekom o konvertitstvu. Ti koji trenutno sebe smatraš Srbinom a meni si u privatnim porukama u inboxu priko društvenih mreža priznao da ti se ni otac, ni did, ni bilo tko iz familije ne izjašnjava kao Srbin. Ti da nekog optužuješ za konvertitstvo. Pa to što ti radiš je najveće moguće konvertitstvo. Maltene izdao si oca i dida i odrekao ih se. Ajde da si se barem priključio nekoj iole normalnoj opciji u Srbiji pa da te i probamo nekako razumiti. Ali ti si sinko postao sluga Vučića i Vučićevića odnosno ćaci koji radi na Informeru. Sada ne samo da te Hrvati smatraju izrodom nego i većina Srba to misle o tebi. Protiv si srpskih studenata i podržavaš one krezube nepismene SNS botove. Kako se misliš ikada oprati od toga? Ne znam šta ćeš i di ćeš kada ti gazde padnu sa vlasti? Nemoj samo nas doći moliti da te primimo nazad u Hrvatsku.
Kliknite za proširenje...
Samo potvrđujem da:

a) slažem se s napisanim
b) smatram nevažnim rasprave o nečijem identitetu i osobnom životu, budući da u diskusiji vrijede jedino argumenti, a ne osobna povijest.

On je bio i ostao ništarija i nakaza, no to nema veze s lažljivošću njegovih teza.
 
Lionman:
Samo podsiti konvertita Zvonimira Božića da sada glumi velikog Srbina a nekada je bio član Armade navijačke grupe iz Rijeke koja veliča Oluju i ostale akcije hrvatskih branitelja iz domovinskog rata. Kaži mu da se drži one stare izreke kada lopov viče držte lopova odnosno svoje probleme pokušava na druge prebaciti i optužuje druge za ono što je on još više radio.
Kliknite za proširenje...
Ma briga me za tu bijedu, veći je problem što vlada RH- inače uspješna i dobra, vidi se po rezultatima- vodi neshvatljivu medijsku i kulturnu politiku na štetu i svoje zemlje i svoje vlasti.

Plaćaju debele novce za prijevode na engleski, njemački, francuski.....raznih bezveznih novinara tipa Tomića i Jergovića, a nisu platili da se prevedu već kanonska djela iz povijesti i kulture, daleko važnija od ovih autora roto-romana, djela Josipa i Rudolfa Horvata, Katičića, Raukara, Ančića, Bilandžića, Prosperova Novaka, Davora Marijana, Jamesa Sadkovicha, Auburgera s njemačkog na engleski ..te čitka i popularnija stručna djela Hrvoja Matkovića, Zdravka Tomca, Ljubice Štefan, Marija Grčevića, Slavena Letice, ...
 
Harvat:
Ma briga me za tu bijedu, veći je problem što vlada RH- inače uspješna i dobra, vidi se po rezultatima- vodi neshvatljivu medijsku i kulturnu politiku na štetu i svoje zemlje i svoje vlasti.

Plaćaju debele novce za prijevode na engleski, njemački, francuski.....raznih bezveznih novinara tipa Tomića i Jergovića, a nisu platili da se prevedu već kanonska djela iz povijesti i kulture, daleko važnija od ovih autora roto-romana, djela Josipa i Rudolfa Horvata, Katičića, Raukara, Ančića, Bilandžića, Prosperova Novaka, Davora Marijana, Jamesa Sadkovicha, ..te čitka i popularnija stručna djela Hrvoja Matkovića, Zdravka Tomca, Ljubice Štefan, Marija Grčevića, Slavena Letice,...
Kliknite za proširenje...
Meni je taj "Zvonimir Božić" u privatnim porukama u inboxu na društvenim mrežama priznao da mu se ni otac ni did ne izjašnjavaju kao Srbi. A vidi njega srbuje više nego pop Đujić. Doslovno je prodao svog oca i svog dida zbog Vučićevih para. I onda on nekoga optužuje za konvertitstvo. A on najveći konvertit. To je ono kada lopov viče držte lopova.
 
Lionman:
Meni je taj "Zvonimir Božić" u privatnim porukama u inboxu na društvenim mrežama priznao da mu se ni otac ni did ne izjašnjavaju kao Srbi. A vidi njega srbuje više nego pop Đujić. Doslovno je prodao svog oca i svog dida zbog Vučićevih para. I onda on nekoga optužuje za konvertitstvo. A on najveći konvertit. To je ono kada lopov viče držte lopova.
Kliknite za proširenje...
To je problem njega i kliničke psihijatrije.
 
Harvat:
Itekako ima. Npr. ovi koje sam naveo- pišem po sjećanju jer sam vidio napise tih likova u tisku gdje se citiraju njihova djela:

Tomić- Drago mi je što je Hrvatska prešla na euro i nadam se da će propasti kao država.

Pavičić- Hrvati su jedino kreativni i sposobni u okviru Jugoslavije. Ne mogu shvatiti kako Slobodan Novak, koji je napisao velik roman ("Pristajanje") stoji čvrsto uz hrvatsku državu i protiv ideje Jugoslavije.

Jergović- Hrvatski jezični nacionalizam zloćudna je stvar, a hrvatski lingvisti su antijugoslavenski nacionalisti. Jugoslavija nije bila idealna država, no bolja je bila od svake Hrvatske. Svaka Hrvatska, a posebno ona međunarodno priznata, negacija je Jugoslavije.

Ugrešić (pokojna)- Jugoslavije je bila plemenita ideja koju su uništili najviše hrvatski nacionalisti. Ona ne postoji više kao država, no na nama je da ju pokušavamo oživjeti u virtualnom svijetu. Preostaje nam samo nada.
Kliknite za proširenje...

Jugonacionalizam nema smisla kao termin za to.
 
Metronomy:
Istorijska je istina da narodima balkana nikad nije bilo bolje nego dok su bili u jugoslaviji i to komunističkoj jugoslaviji.
Sve drugo su laži i propaganda najgoreg svestkog i balkanskog šljama.
Kliknite za proširenje...
Zavisi što smatraš pod bolje. Nekom je bolje kad ima svoju državu, svoju vojsku, svoju svoju policiju, svoj svoj grb, svoju zastavu, svoju nogometnu reprezentaciju. A nekom su bitne samo pare i materijalne stvari, da je zdravstvo i školstvo besplatno, da se dijele besplatno stanovi, da možeš pijan dolaziti na posao i ne dobiti otkaz, da firma plaća izlete.
 
Lionman:
Zavisi što smatraš pod bolje. Nekom je bolje kad ima svoju državu, svoju vojsku, svoju svoju policiju, svoj svoj grb, svoju zastavu, svoju nogometnu reprezentaciju. A nekom su bitne samo pare i materijalne stvari, da je zdravstvo i školstvo besplatno, da se dijele besplatno stanovi, da možeš pijan dolaziti na posao i ne dobiti otkaz, da firma plaća izlete.
Kliknite za proširenje...
Super imate svoju državu pa zagovarajte da samo "sposobni" monopolisti statusa imaju vlast i drugima odredjuju kako da žive.
Recimo da imaju svog Džeka trboseka koji prosto nestane...
Ili da pobijete pola plemena i pokažete ostatku kako žive sposobni...Kapitalizam živi na smrti...
 
Metronomy:
Istorijska je istina da narodima balkana nikad nije bilo bolje nego dok su bili u jugoslaviji i to komunističkoj jugoslaviji.
Sve drugo su laži i propaganda najgoreg svestkog i balkanskog šljama.
Kliknite za proširenje...
Naravno da je Srbima bilo bolje u Jugoslaviji nego Hrvatima, jer je glavni grad bio Beograd a ne Zagreb, jer je Srba bilo više u Jugoslaviji nego Hrvata, jer su hrvatske pare išle u Beograd a ne srpske pare u Hrvatsku, jer su Srbi uživali u hrvatskom moru i turizmu i zahvaljujući Hrvatskoj živjeli u državi koja ima to more prekrasno Jadransko, jer su ulaskom Hrvatske u Jugoslaviji Srbi napokon se približili geografski malo civiliziranom zapadu i maltene postali susjedi Milanu, Veneciji, Beču, Minhenu. Pa i dan danas stariji Srbi mnogi od njih kažu: "Joj bre kada se samo setim Jugoslavije i letovanja po Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru, Makarskoj, Trogiru, Braču, Hvaru itd." Dok ćeš rijetko kojeg Hrvata od 70 ili 80 godina čuti kako priča o Šumadiji.
 
Lionman:
jer je glavni grad bio Beograd a ne Zagreb,
Kliknite za proširenje...

Činjenica da je Beograd bio glavni grad SFRJ bila je greška i ojačala je tendenciju srpskih nacionalista i populista da se zalažu za jugoslovenski centralizam i unitarizam, kao i tendenciju drugih da Beograd vide prvenstveno kao potencijalni izvor preteće srpske dominacije. Ovo se moglo izbeći tako što bi "neutralan" grad - na primer Sarajevo - postao jugoslovenska prestonica posle Drugog svetskog rata.
 
Mrkalj:
Kako shvataš korist Kosova? Mogu da razumem kako razmišljaš za sve sem za Kosovo. Kako je moguće da je Kosovo raspadom Jugoslavije toliko profitiralo; u čemu se profit ogleda?
Kliknite za proširenje...

Kosovo je postalo nezavisna država bez straha da će neki populistički demagog u Beogradu ukinuti njegovu autonomiju. Što se tiče njihovih političara; pa, kako se kaže, „Možda je gad, ali je naš gad."
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

M
Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?
71 72 73
Odgovora
1.802
Pregleda
9.619
Ovi jedan
Ovi jedan
Nina
Da li je Mata Hari bila nemačka ili čak dvostruka špijunka
Odgovora
5
Pregleda
53
Nina
Nina
Casual Observer
Kako je jugoslovenski jezik Trojedne kraljevine preko hrvatskog ili srpskog jezika postao hrvatski
2 3 4
Odgovora
77
Pregleda
1.016
Nebojsa.bg
Nebojsa.bg

Back
Top