- Poruka
- 50.332
Pa ono, vi ste trebali da čuvate tu jugoslaviju više nego srbi, pa je jasno zašto je nema, jer nema ljudi....
Mi, srbi uvek ćemo imati državu, vaša je uvek klimava i postoji samo dok je nekome potrebna.
-
- Popularno:
- Da li je Mata Hari bila nemačka ili čak...
- Knez Mihailo – vešt jahač na dobrom...
- 🐷 svinjska mast , da li je koristite ?
- Suptilni znaci
- Držite se za ruke
- Veliko obraćanje Vučića: Nakon 5...
- Netjanahu je dosao kraj?
- Anksioznost - Ergofobija- Socijalna...
- Zbog cega peti oktobar nije drzavni...
- Težak udarac: SAD uvode carine Italiji...
Jugonostalgija ili promašeni naziv
- Začetnik teme Harvat
- Datum pokretanja
Mi, srbi uvek ćemo imati državu, vaša je uvek klimava i postoji samo dok je nekome potrebna.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.229
Nisu i ne bi dali Britanci, Titovi gazde. Oni su oročeno projektovali Jugoslaviju i zgodnije im je bilo širiti bauk velikosrpske hegemonije kao uzrok centrifugalnih težnji ako je Beograd bio centar.
Lionman
Zainteresovan član
- Poruka
- 204
Zašto misliš da je naša klimava a vaša ne? Koliko ja vidim vaša se raspada a ne naša. Nije nama otišla Lika nego vama Kosovo a mogao bi Sandžak također pošto su tamo većina Bošnjaci u Novom Pazaru i okolnim mistima.
A koji drugi termin?
Uzdižu Jugoslaviju, mrze Hrvatsku, zazivaju sve iz doba Jugoslavije...
Pijuckale smo rashlađeni martini pored bazena i čavrljale o koječemu. U jednom
trenutku moja me znanica pogledala pogledom sjajnim od martinija, ili trenutne
ozarenosti, i rekla:
Hajde, ispričaj im kakav je bio Miroslav!
Ostala sam zatečena. Nikako se nisam mogla sjetiti koji Miroslav…
Bože, kad se samo sjetim kako je bio visok. Punih metar i devedeset!
U tom trenutku posve jasno prisjetila sam se tog Miroslava, koji jedva da je
imao metar i sedamdeset.
Bože, a te nebeskoplave oči!...
Slika Mireka kojeg se u životu nikad ne bih sjetila bljesnula je najednom u svoj
svojoj oštrini. Mirek je imao sitne smeđe oči i rošavo lice… U verbalnom albumu
složenom za prijateljice Mirekova slika, prevalivši put od Zagreba do američke pro-
vincije, doživjela je značajan retuš. Mirek je s nepunih metar i sedamdeset narastao
u Miroslava visokog metar i devedeset, boja očiju promijenila se iz smeđih u plave,
a od običnog zagrebačkog frajera postao je nezaboravan ljubavnik… Poput zvi-
jezde repatice davno ugasli Mirek ovdje je, na drugom kraju neba, još uvijek sjao
punim sjajem (Ugrešić, 2002: 34-35).
Richard mi je poklonio turističku mapu Jugoslavije koju je pronašao na nekom od
berlinskih buvljaka. Često se zadubljujem u tu mapu, prstom slijedim linije planina
i rijeka, brojim mjesta u kojima sam bila. Unutrašnje utonuće dovodim do iscrplje-
nja, mapa kao dobra bugačica upija snažan osjećaj gubitka…
Jagodicama prstiju prelazim preko brda i dolina, slijedim plave vijuge rijeka. Sve
je maleno, zemlja podsjeća na dječju slikovnicu. Gle, Bohinjsko jezero i minijatur-
na sličica skijaša koji se spušta niz Kranjsku goru. Gle, Postojnska jama i znameni-
ta čovječja ribica! Pored Sežane maleni lipicaner. Eno i Zagrebačke katedrale. Uz
mjesto Josipdol sličica medvjeda. Znam Jajce i grb Jugoslavije. Sarajevo i džamija.
Mostar i znameniti most. Sinj i sinjski alkar. Nikšić i maleni crtež brkatog gusla-
ra. Studenica i Mileševo, znameniti Beli Anđeo. Pored Strumice raste mak, pored
Prilepa tri lista duhana, pored Vranja tri ženice u dimijama, uz rumunjsku granicu
Cigani s violinama. Krećem na jug, u Dubrovnik, skačem na Mljet, pa na Hvar, pa
morem na sjever. Pored otoka Suska tri ženice u susačkoj narodnoj nošnji. Skre-
ćem u unutrašnjost, gladim prstom kupolu džamije u Počitelju. Onda na sjever, k
malenim Slovencima koji se, eno, penju na Triglav. Onda na istok, k Vojvođanima
koji marljivo žanju žito. Sve je tako maleno i nestvarno, kao da nikad nije postojala.
Moje suze kaplju u Jadransko more (Ugrešić, 2002: 128-129
Ulomci romana Muzej bezuvjetne predaje Dubravke Ugrešić dobro oslikavaju dra-
matičan sraz dviju iluzija. Prva je iluzija posve osobna, lišena političkih konotacija.
Satkala ju je spisateljičina zagrebačka znanica koja je zaglavila u američkoj provin-
ciji, pa što vrijeme više odmiče, prošlost joj se čini sve ljepšom. U imaginarnome
prošlom životu doživjela je veliku ljubav s prekrasnim Miroslavom, kojega se spi-
sateljica jedva prisjetila kao omanjega, rošavoga, neuglednoga, prosječnoga zagre-
bačkog dečka Mireka. Spisateljičina znanica pati od samoobmana, isplela je priču
koja nema veze sa stvarnošću, zaronila je u svijet samozavaravanja ne bi li svoj život
učinila ljepšim i smislenijim nego što je doista bio. Spisateljica zna da je riječ o iluziji
i čitatelji joj, pretpostavljam, vjeruju.
Druga je iluzija i osobna i politička. Izgradila ju je sama spisateljica koja se u
Berlinu zatekla nakon raspada države koju je voljela. U ruke joj je dospjela stara
turistička mapa Jugoslavije nad kojom se emocionalno slama. Uplakana, prstima miluje turističke toponime kao ljubljena bića, nježno njima klizi po mapi od sjevera do juga, od zapada do istoka. To je Jugoslavija lipicanaca, guslara, alkara, polja maka, duhana i žita, plavoga mora i zvuka ciganskih violina – otrcanih turističko-kulturoloških klišeja koji ne govore ništa o državi za kojom žaluje. Ništa od onoga za čime spisateljica naoko žaluje nije izgubljeno: još je mogla planinariti Kranjskom gorom, šetati oko Bohinjskoga jezera, posjetiti Sarajevo, Mileševo i Prilep, ljetovati na Mljetu i u Dubrovniku. No spisateljica ni ne tuguje zato što su joj ta mjesta postala nedostupnima, nego zato što nisu više u Jugoslaviji – ona plače za izgubljenom državom. A ta je izgubljena država spisateljičin Mirek – uobrazilja koju je pohranila
u svoj emocionalni arhiv i koja ima malo veze sa stvarnošću.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.947
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.229
Koliko ironije ima u ovoj rečenici.Koliko ironije ima u ovoj rečenici.
Veći dio o "Jugoslovenima", uz neke dodatke, razjašnjen je u interviewu novinara Malića od 1:18:15 do 1:35:00
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.947
@Harvat nisam proveravao sve ljude koji du na temi pominjani, ali ko je tu sve rođen nakon raspada SFRJ?
Od istaknutijih malo, no što to znači? Ako je netko rođen 1980., što to znači?
Nisu jugonacionalisti per se osobe zbog odgoja ili sentimentalizma, nego iz svjetonazora koji je jasno ocrtan.
Tako je bilo jugonacionalista i prije postojanja Jugoslavije u likovima Vatroslava Jagića, Grge Anđelinovića, Đure Vilovića, .... a sad među pomodarskim glupanima koji nemaju identitet i lijepe se za fiktivni jugoslavenski koji su im u destiliranom obliku vjerojatno servirali roditelji. Imaju sad možda 20-30 godina, oduševljeno hodočaste na Brozovo rodno mjesto i nasilu se guraju u Srbiju ili bolje, u Beograd. Tako je i stradala ona neka budala koja se utopila u Dunavu u Beogradu.
Npr. među mladima su vidljivi na Reddit hrvatska.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.947
Nema baš nikakvog smisla porediti predjugoslovensku epohu sa jugoslovenskom.
Svaka epoha se mora promatrati u kontekstu vremena kojem je pripadala. Sad, Vatroslava Jagića, itd. strpavati u koš sa ovima što pominješ, da izvineš, nebulozno je.
Neko ko je tada bio srbohrvatski zanesenjak, danas bi bio možda stavova sličnih Jurčeviću. Vremena čine čoveka, pre svega.
Poslednja izmena:
Zašto? Ne poklapaju se 100%, no u bitnome da. Zovemo ljude marksistima iako se više razlikuju Adorno od Mao Ce Tunga. To susve marksisti.
U slučaju jugonacionalista, radi se, bar što se Hrvata tiče, o dvije razlikovnice:
* ovako ili onako, umanjuju hrvatski identitet i rade na njegovom slabljenju ili o ovisnosti o Srbiji (ni o Sloveniji, ni Makedoniji ni Bugarskoj)
* stalno gledaju prema Beogradu (i Srbiji) kao orijentiru
U tu kategoriju spadaju rani Andrija Torkvat Brlić, zreli i kasni Vatroslav Jagić, Viktor Novak, Ivo Andrić, Branko Pleša, Đuro Vilović, Lujo Vojnović, Grga Anđelinović, Miljenko Jergović, Stipe Šuvar, Johnny Štulić, Dragan Markovina, Dubravka Ugrešić, Goran Babić, Vladimir Dvorniković, Tvrtko Jakovina, ...
U kategoriju jugonacionalisti ne spadaju jugoslavenski Hrvati ni hrvatski Jugoslaveni, u raznim fazama života
Jugoslavenski Hrvati u nekim fazama: Franjo Rački, J.J. Strossmayer, Ivan Broz, Đuro Šurmin, Miroslav Krleža, Tin Ujević, Ivan Meštrović, Ferdo Šišić, Dušan Džamonja, Antun Augustinčić, Vladimir Bakarić, Neven Budak, Nada Klaić, Mišo Kovač, ..
Hrvatski Jugoslaveni, u nekim fazama i nešto treće: Tomislav Maretić, Milan Rešetar, Petar Skok, Marko Vego, Herta Kuna, ..
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.947
Pa radi se o jednostavnim stvarima. Ne mogu se izdvajati van konteksta ljudi iz svog vremena, iz razdoblja formiranja modernih nacionalih identiteta. Ako hoćeš i Mihovil Pavlinović je u svojoj mladosti bio srboman, pa se pretvorio u nacionalistu starčevićevskog tipa. Mogao si i njega, eto, dodati u taj tvoj spisak gore. A mogao bi i Antu Starčevića u poslednjim danima života, lol (bukv.).
U periodu nastajanja nacionalnih identiteta i nacionalizama, imao si svakavka rešenja i ideje. Srpske, hrvatsko-slavonske, hrvatske, dalmatinske, mađaronske, ilirske, bošnjačke (bosanske) hrvatsko-srpske, jugoslovenske i boga pitaj više koje sam sve još izostavio.
Brkati babe i žabe i tražiti nekakvu korelaciju između ljudi te epohe sa današnjim izgrađenim i omasovljenim nacionalnim identitetima u jugoslovenskoj epohi i posle krvavog raspada i dva svetska rata, totalno je besmisleno.
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.595
Kao srednjoškolac bio je 1940. pritvoren zbog sudjelovanja u ljevičarskoj manifestaciji. U proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u antifašistički pokret; od 1942. bio je član KPJ i pripadnik partizanskih postrojbi na području sjeverozapadne Hrvatske, potom rukovoditelj ilegalne partizanske tiskare (Glas Hrvatskog zagorja), od 1943. zamjenik komesara 2. zagorskoga partizanskog odreda, a od 1944. zamjenik komesara Brigade »Braća Radić«, komesar 32. divizije te načelnik Personalnog odsjeka štaba X. korpusa.
U siječnju 1945. upućen je u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Beogradu, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela, a od 1957., kada je završio Višu vojnu akademiju, u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave. Od 1959. bio je i pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklopedije.
Od polovice 1950-ih objavljivao je radove s područja vojne povijesti i doktrine, u kojima, na temelju iskustva antifašističkog rata u Jugoslaviji, zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanoga naroda, stajalište koje je cjelovitije izložio u knjizi Rat protiv rata: partizanski rat u prošlosti i budućnosti (1957). Potkraj 1960. bio je promaknut u čin general majora, ali je na osobni zahtjev 1961. napustio aktivnu vojnu službu i prešao u Zagreb, gdje je postao direktor (1961–67) novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest).
Šta mislite čiji je ovo životopis?
a) Mišo Kovač
b) Tin Ujević
c) Franjo Tuđman
U siječnju 1945. upućen je u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Beogradu, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela, a od 1957., kada je završio Višu vojnu akademiju, u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave. Od 1959. bio je i pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklopedije.
Od polovice 1950-ih objavljivao je radove s područja vojne povijesti i doktrine, u kojima, na temelju iskustva antifašističkog rata u Jugoslaviji, zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanoga naroda, stajalište koje je cjelovitije izložio u knjizi Rat protiv rata: partizanski rat u prošlosti i budućnosti (1957). Potkraj 1960. bio je promaknut u čin general majora, ali je na osobni zahtjev 1961. napustio aktivnu vojnu službu i prešao u Zagreb, gdje je postao direktor (1961–67) novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest).
Šta mislite čiji je ovo životopis?
a) Mišo Kovač
b) Tin Ujević
c) Franjo Tuđman
Tvoj odgovor pokazuje logičku slabost. Jedna je stvar konfuzija oko identiteta koja se u 19. st. javljala u niza pojedinaca, no ono što pojedince svrstava u kamp jugonacionalista - pišem o Hrvatima- je protuhrvatsko djelovanje, i to sustavno, a ne povremena zbunjenost ili bludnja u njihovim periodima života.
Pavlinović nije nikad protuhrvatski djelovao, niti je učinio ijedan potez protiv hrvatskoga identiteta; Ante Starčević je bio i ostao pankroatist kad je to već bilo očito zastarjelo. Uporaba regionalnih imena (dalmatinski, bosanski,..) ne znači ništa.
Zato u jugonacionaliste nisam stavio fra Antu Kneževića, koji je mislim da kraja života ostao Bošnjak, a ne Hrvat- a kamoli Jugoslaven- budući da se radilo o recidivu lokalne franjevačke zaostalosti.
No jesam Jagića- da ne stavljam poveznicu na Pasarićev tekst iz 1899. gdje ga je raskrinkao, no evo ga u svim dijelovima na krstarici: https://forum.krstarica.com/threads/da-nam-srbi-vrate-bar-neke-rijeci.825145/page-3#post-36966803, https://forum.krstarica.com/threads/da-nam-srbi-vrate-bar-neke-rijeci.825145/page-4 - a koji se izjašnjavao još 1870ih, kad je bilo jasno, Srbinom iz Varaždina, u carskoj Rusiji; koji je potiskivao hrvatsko ime i identitet koncem 19. st. objavivši negativnu recenziju Šurmiinove "Povjesti književnosti hrvatske i srpske" jer da ne postoje zasebno te književnosti, nego samo jedna, a to je nakon teksta na njemačkom dao tiskati u srbijanskom protuhrvatskom listu, a nijednom hrvatskom, jer je znao da bi svi skočili na njega; što se protivio ediciji "Hrvatske narodne pjesme" koju je u MH pokrenuo Ivan Broz, tvrdeći da postoje samo srpsko-hrvatske pjesme; što je praktički cijeli korpus na bosančici poklonio, u svojim publikacijama, Srbima, a tim je sam sebi protuslovio uz ranije, korektnije faze; što je korio Antuna Radića kad je ovaj 1900.napisao da je Karadžić išao za Hrvatima u svojoj jezičnoj reformi, i da je hrvatski književni jezik 400 godina stariji od srpskog; što je, na koncu života, memoare napisao na srpskom ekavskom- što je krajnja bizarnost. A i bogatu privatnu arhivu je dao da odkupi Beograd, a ne Zagreb.
To je protuhrvatsko i prosrpsko sustavno djelovanje od sredine do konca karijere.
Nesuvislost ovoga nije vrijedna osvrta.
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.595
Zašto je skupina "Jugoslavenski Hrvati u nekim fazama" rezervirana samo za određene Hrvate?
Nabrajaš i prozivaš ljude koji su umrli prije ikakve Jugoslavije, a Tuđmana koji je stvara tu istu Jugoslaviju izostaviš iako savršeno odgovara onom tvom opisu. I onda ide klasika kako to nije vridno osvrta
Nabrajaš i prozivaš ljude koji su umrli prije ikakve Jugoslavije, a Tuđmana koji je stvara tu istu Jugoslaviju izostaviš iako savršeno odgovara onom tvom opisu. I onda ide klasika kako to nije vridno osvrta
Tuđman nije stvarao nikakvu Jugoslaviju, nego se borio u okviru partizanskoga hrvatskog pokreta za Hrvatsku, a ne ni za Jugoslaviju jer je postojala šansa da Hrvatska bude u nekim širim kombinacijama od Jugoslavije. Tuđmanu su jedino Hrvatska i Hrvati bii važni, od početka do kraja, a jedino se okvir pragmatički mijenjao.Zašto je skupina "Jugoslavenski Hrvati u nekim fazama" rezervirana samo za određene Hrvate?
Nabrajaš i prozivaš ljude koji su umrli prije ikakve Jugoslavije, a Tuđmana koji je stvara tu istu Jugoslaviju izostaviš iako savršeno odgovara onom tvom opisu. I onda ide klasika kako to nije vridno osvrta
Svo njegovo spisateljstvo i prije prijelaza u disidente 1067. to pokazuje, jer je stalno bio u polemikama sa srpskim i jugounitarističkim krugovima još od kad je počeo političku djelatnost zbog koje je i tražio prijevremeno umirovljenje budući da mu kao oficiru JNA to nije bilo dopuštena. Čak i prva opsežna knjiga, "Rat protiv rata", pisana je na hrvatskom jeziku- iako sa srbizmima- što je znak njegova nacionalnoga opredjeljenja u doba kad je u JNA već bio nametnut srpski jezik kao službeni. Da se ne govori o samom sadržaju, koji paralelno prikazuje gerilske ratove kroz povijest, umanjujući značaj jugopartizanske mitologije. A o ranim djelima Stvaranje socijalističke Jugoslavije i Okupacia revolucija- ruši srpske mitove o Jugoslaviji i 2. svjetskom ratu.
O spisateljstvu i djelovanju nakon 1967. da se i ne govori.
https://www.tudjman.hr/bibliografija
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.595
Aj nemoj molim te jer nije nakon '45. iša nazad u vinograd nego je osta na visokim dužnosničkim pozicijama do kojih se ne dolazi ako u nekoj fazi života nisi bia hrvatski jugoslaven. A prozivat i trpat u taj koš jednog Račkog ili Strossmayera koji su umrli prije prve Jugoslavije ili "tamo neke" pjesnike, pivače i književnike koji sigurno nisu imali toliki utjecaj poput Tuđmana je pokvareno i podlo. Ti sam znaš zašto to radiš, al kod mene to ne prolazi.
S nepismenim budalama nemam posla.
https://repozitorij.ffst.unist.hr/islandora/object/ffst:2815/datastream/PDF/view
3. 2. Vojna enciklopedija
U to doba, Dušan Plenča, koji je bio član Vojno-istorijskog instituta napisao je prilog s
tezama da je Hrvatska kriva za slom Jugoslavije, taj članak je trebao biti objavljen u Vojnoj enciklopediji. Tadašnji Savjet Vojne enciklopedije odbio je taj članak s objašnjenjem da nije u skladu s povijesnom istinom, te su zadatak povjerili Franji Tuđmanu. Kako se pokazalo ovo
20
povijesno pitanje je bilo izuzetno osjetljivo, pa se Tuđmanov tekst Narodnooslobodilački rat
u Hrvatskoj našao na širokoj raspravi u CK Hrvatske, ali tekst je prihvaćen bez primjedbi.
Koliko su jake bile protivničke tendencije i skupine koje su zastupala drugačija stajališta i tumačenja od Tuđmana dokazuje to što je nakon prihvaćanja, tekst poslan na uvid generalu Gošnjaku. Nakon što je primio tekst, Ivan Gošnjak ga odnosi Josipu Brozu Titu, a on svojeručno napiše na tekst: ''Nemam nikakvih primjedaba - Tito''. Nakon odobrenja predsjednika Tita, tekst je dopremljen u Vojnu enciklopediju i tamo je tiskan.82 Epizodu s prilogom za Vojnu enciklopediju, Franjo Tuđman u svom osobnom dnevniku zapisuje kao: ''Moj sukob s unitarističkim snagama tada se definitivno produbio.''83
Franjo Tuđman u rujnu 1958. godine u poznatom časopisu Vojno delo, objavljuje
članak pod nazivom ''O osnovnim specifičnostima i bitnim iskustvima ratne vještine našeg NOR-a''.84 Godine 1960. za Vojnu enciklopediju piše i objavljuje članak o partizanskom pokretu u Hrvatskoj, upravo u to vrijeme Franjo Tuđman je bio član uredništva Enciklopedije, a i ovaj članak je izazvao različite reakcije
Drugo Tuđmanovo djelo objavljeno je 1960. godine pod naslovom Stvaranje
socijalističke Jugoslavije, a djelo je objavila izdavačka kuća ''Naprijed'' iz Zagreba. Isto kao i za prethodnu knjigu stigle su kritike od strane Vojnoistorijskog instituta JNA zbog hrvatskog gledišta i neznanstvenosti. Prozivali su Tuđmana kao nekvalificiranog za pisanje o povijesti partizanskog pokreta, uz to je zaustavljen prijevod na engleski jezik. Za Rat protiv rata glavni kritičar bio je Pero Morača, dok je za Stvaranje socijalističke Jugoslavije glavni kritičar bio Fabijan Trgo.86 Tuđman je bio general-major, a članci koje je pisao objavljivali su se u prestižnim jugoslavenskim časopisima. Njegovi članci bili su vezani za partizanske operacije u Dalmaciji, Istri i području oko Knina. Uz to što ga optužuje za korištenje sekundarnih izvora, pogrešno navođenje izvora i iskrivljeno prikazivanje NOB-a, Trgo ga optužuje zbog toga što je rad naklonjen Hrvatskoj i to u vremenu kada režim svaki oblik nacionalizma
Poslednja izmena:
Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.812
Znaci onaj ko likvidira ustase je ''zlocinac'' ?
Da. Iako većina ubijenih nisu bili nikakve ustaše, nego politički pisci i publicisti.
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.595
1958., 1959., 1960.... Jel ima šta o Tuđmanu od 45.-58. ili je u to vrime bia kopat u vinogradu? 
PS ne pamtim da sam te vriđa, al ako krenem moga bi po prvi put dobit ban, a nije mi sad do toga. Jes ti blort možda da odma znam na čemu san?
PS ne pamtim da sam te vriđa, al ako krenem moga bi po prvi put dobit ban, a nije mi sad do toga. Jes ti blort možda da odma znam na čemu san?
Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.812
Kao sto je Taci bio politicki pisac, e tako je bio i Bruno Busic
Ovo je gadost na n-tu potenciju.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bruno_Bušić
Jerko Dragin, riječki udbaš koji je držao na vezi agenta Vinka Sindičića, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je Josip Broz Tito bio odobrio Bušićevo ubojstvo:
„Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od 'Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka' Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.
Takav stil umovanja možeš njegovati sa srpskim đilkošima i sličnim babarijama. Mene to ne zanima.1958., 1959., 1960.... Jel ima šta o Tuđmanu od 45.-58. ili je u to vrime bia kopat u vinogradu?
PS ne pamtim da sam te vriđa, al ako krenem moga bi po prvi put dobit ban, a nije mi sad do toga. Jes ti blort možda da odma znam na čemu san?
Ovakve blesave upadice nisu dostojne osvrta.
