Da nam Srbi vrate bar neke riječi?

[Urvan Hroboatos]

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Urvan Hroboatos]

Ovdje, iz rječnika hrv.- crkvenoslavenskoga, vidi se da je dosta fonda ondašnjih pojmova isto i slično; no da je i dosta varavo ili različito.

http://www.matica.hr/knjige/mali-staroslavensko-hrvatski-rjecnik-478/

Boris Kuzmić Mateo Žagar Milica Lukić Stjepan Damjanović Tanja Kuštović
Mali staroslavensko-hrvatski rječnik

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Urvan Hroboatos]

I da ne odlutamo od teme, hrvatskoga i srpskoga jezika. Ovo je posljednja srpska dijalektološka knjiga koja obrađuje srpske dijalekte, a uz put spominje i hrvatske štokavske. Ne ulazi u torlačku problematiku, no napredak je u odnosu na dotadašnju srpsku tipoligvistiku u sustavnijoj i nijansiranijoj obradbi. Ne bavi se književnim ni standardnim jezicima.

 

[Urvan Hroboatos]

Valjalo bi napomenuti samo da Pasarić, u svojoj žestokoj kritici Jagića, u nekim tvrdnjama nije bio korektan ili nije jednostavno poznavao situaciju. Točna je većina onoga što je napisao, a najveći Jagićev "filološki grijeh", da tako kažemo, je zanemarivanje hrvatske ćirilske baštine Dubrovnika i Bosne. Točno je da cijela ta baština, napose Bosne, ne pripada hrvatskoj kulturi, no velik dio pripada, a dio je zajednički hrvatskoj, srpskoj i bosanskoj (šire shvaćenoj), a dio je pak samo srpski. Na, za sve se ne može kriviti Jagića, budući da su taj trend nastavili hrv. filolozi do najnovijega vremena.

Drugo je navodno Jagićevo kolebanje povezano uz Daničićev dolazak u Zagreb, "druga faza". Pasarićev prikaz ne odgovara istini, bar ne u potpunosti. Daničić je prije zastupao velikosrpska stajališta (njegov rad iz 1857.), no vremenom je evoluirao u serbokroatista po kom su srpski i hrvatski jedan jezik. Tomu je sigurno i pripomogla obilna plaća koju je dobio kao glavni tajnik JAZU, a kojom je mogao izdržavati cijelu porodicu (iako sam nije zasnovao obitelj, imao je osim roditelja i braće i sestara financijski ovisnih o njemu). Jagić u periodu druženja s Daničićem ostao kod starih nazora o jednom jeziku hrvatskom ili srpskom, a sve je više mijenjao mišljenje jedino o pravopisu- možda pod utjecajem Daničića, no sudeći po njegovim spisima o pravopisu, više zbog jezikoslovnih i jezičnopovijesnih spoznaja. Tako je predlagao da se piše drugačije, a nekad isto kao u pravopisu zagrebačke škole: izkoristi, težko > teško, razsjeći > rasjeći, podpuno, ...a za jat je htio da ostane -ie- u dugim slogovima (liepo, bielo), i bilo mu je krivo kad su se izdanja SPH počela izdavati s dugim jatom (lijepo, bijelo), negdje oko 1890-1900, na što mu je odgovoreno da je ionako on s Daničićem počeo tu praksu miješanja, pa da ne drvi oko trica.

 

[Mrkalj]

Da ne ostane nedorečeno i jednostrano- Vatroslav Jagić je ... djelovao karijeristički, a protiv hrvatskih interesa, a i protiv istine. ...
Nu, također je djelovao beskarakterno protiv hrvatskih težnji i djela, a promičući pansrbizam u ime tobože južnoslavenskih ciljeva, a kao korisna budala velikosrpskih interesa. Pri tom se često nečasno ponašao.

Jesi sad smislio koji ti je stav o Jagiću? Sudeći po ovom novom stavu, pretpostavljam da otpada optužba da je Jagićev citat u vezi sa Kašićevom gramatikom plod "srpske lažofilske 'nauke'"?

Jagić će 1884. godine za Kašićevu gramatiku reći: „To je gramatika narodnog srpskog jezika, srednjeg između štokavizma i čakavizma... Već 1636. godine u Zagrebu prihvataju taj jezik, koji su nazvali najprije ilirski, a zatim i hrvatski. Ali u suštini to nije ništa drugo nego srpski narodni jezik."

V. Jagić, Predavanja iz 1884/85. godine: Отношение славянских наречий к церковнославянскому язику, deo: Сербский язик sa posebnom paginacijom, str. 17​

Nema nikakve podkrjepe da je Jagić to rekao. Srpska je lažifilološka "nauka" puna krivotvorina, pa ovo ne bi bila ni prva ni zadnja.

Ili nisi još smislio koji ti je konačni stav o Jagiću?

 

[Mrkalj]

u obradbi

Hoćeš mi, molim te, reći da li je obrada i dalje hrvatska reč i, ako jeste, zašto lomiš jezik sa obradbom?

Takođe me zanima zašto u tvom vokabularu nikada nećemo čuti reč obramba namesto obrana?

Takođe, nemoj pomisliti da se izvučeš na rečitost ili raznovrsnost vokabulara jer radi se o istom korenu reči pri čemu se sufiks razlikuje u jednoj dodatnoj fonemi (-a : -ba).

Šta god rekao, time ćeš priznati da imaš jezički kompleks inferiornosti jerbo svoj izričaj stilizuješ "ultradesno" samo da bi pri tvom nastupu, a poglavito na srpskim medijima predstavljao kako je tobožnji hrvatski jezik toliko različit od srpskog jezika.

Dakle, da li je obrada i dalje hrvatska reč?

 

[Urvan Hroboatos]

Hoćeš mi, molim te, reći da li je obrada i dalje hrvatska reč i, ako jeste, zašto lomiš jezik sa obradbom?

Takođe me zanima zašto u tvom vokabularu nikada nećemo čuti reč obramba namesto obrana?

Takođe, nemoj pomisliti da se izvučeš na rečitost ili raznovrsnost vokabulara jer radi se o istom korenu reči pri čemu se sufiks razlikuje u jednoj dodatnoj fonemi (-a : -ba).

Šta god rekao, time ćeš priznati da imaš jezički kompleks inferiornosti jerbo svoj izričaj stilizuješ "ultradesno" samo da bi pri tvom nastupu, a poglavito na srpskim medijima predstavljao kako je tobožnji hrvatski jezik toliko različit od srpskog jezika.

Dakle, da li je obrada i dalje hrvatska reč?

Postoji običan i visoki stil. To hrvatski ima, a srpski nema. Možda ima, no ja ga ne znam.

Koji bi to bili srpski pisci (ne mislim nužno na beletristiku, mogu i filolozi, povjesnici, prevoditelji, ...) reprezentativni za srpski visoki stil, a da je to moderan srpski jezik, a ne neka starudija ni smijurija?

Ja ih ne znam.

 

[Urvan Hroboatos]

Jesi sad smislio koji ti je stav o Jagiću? Sudeći po ovom novom stavu, pretpostavljam da otpada optužba da je Jagićev citat u vezi sa Kašićevom gramatikom plod "srpske lažofilske 'nauke'"?

Jagić će 1884. godine za Kašićevu gramatiku reći: „To je gramatika narodnog srpskog jezika, srednjeg između štokavizma i čakavizma... Već 1636. godine u Zagrebu prihvataju taj jezik, koji su nazvali najprije ilirski, a zatim i hrvatski. Ali u suštini to nije ništa drugo nego srpski narodni jezik."

V. Jagić, Prědavanja iz 1884/85. godine: Отношение славянских наречий к церковнославянскому язику, děo: Сербский язик sa posebnom paginacijom, str. 17​

Ili nisi još smislio koji ti je konačni stav o Jagiću?

Jesi li sposoban za racionalno mišljenje? Ako nakon navedenoga trebam odgovrati, dvojim oko odgovora ...

 

[Mrkalj]

Postoji običan i visoki stil. To hrvatski ima, a srpski nema. Možda ima, no ja ga ne znam.

Koji bi to bili srpski pisci (ne mislim nužno na beletristiku, mogu i filolozi, povjesnici, prevoditelji, ...) reprezentativni za srpski visoki stil, a da je to moderan srpski jezik, a ne neka starudija ni smijurija?

Ja ih ne znam.

Pošto preskačeš pitanja, odgovoriću ja na pitanje "zašto u tvom vokabularu nikada nećemo čuti reč obramba namesto obrana?"

Zato što se obrana dovoljno razlikuje od srpskog odbrana. Toliko o tvom "visokom stilu", majmune puristički, dakle, majmune klerofašistički.

U srpskom jeziku ne postoji običan i visoki stil, postoje mnogi stilovi.

• 2 Функционални стилови српског књижевног језика
  • 2.1 Научни стил
  • 2.2 Књижевноуметнички стил
  • 2.3 Публицистички (новинарски) стил
  • 2.4 Административни стил
  • 2.5 Разговорни стил

Kladim se da je to slučaj i sa hrvaćanskom varijantom srpskog jezika, ali si ti posebno oboleo, pa usled Napoleon-kompleksa svoje pisanije podvodiš pod "visoki stil hrvatskoga jezika".

I, kao što rekoh, tvoj stil je "ultradesničarski", eda bi se što više razlikovao od srbijanske varijante srpskog jezika.

- - - - - - - - - -

PS. Stilovi hrvaćanske varijante srpskog jezika:

FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOG JEZIKA

administrativni stil – zakonodavno-pravni, poslovni, diplomatski, politički podstil (zakoni, državna uprava, politika, diplomacija, trgovina- narudžbe, uplatnice, računi; molbe, žalbe, osobna dokumentacija, izjave, punomoći...)
>> sažetost, preciznost izraza, jasnoća, ustaljeni izrazi i bezlične reč. konstrukcije, ustaljeni izrazi, stil. neobilježen red riječi, stručne riječi, praktična namjena ( zapisnici, izvještaji, zakoni, dopisi, priopćenja...)

******************
znanstveni stil >> racionalan, sažet, precizan u iznošenju teza; argumentirano obrazlaganje teze – logična analiza i znanstvena terminologija, zavisnosložene rečenice

*************************
književnoumjetnički stil – prozni, pjesnički, dramski
>> riječi u osnovnom i prenesenom značenju, riječi iz svih jezičnih slojeva (arhaizmi, historizmi, dijalektizmi...), sloboda odstupanja od stand. jezika, slikovitost, individualnost, subjektivnost

**************************************
publicistički stil – mediji – tiskovine, radio, televizija – vijest, intervju, reportažni, feljtonski (podlistak), polemički, esejistički podstil
>> poštuje norme standardnog jezika
>> značajke znanstvenog ( objektivnost, sažetost) i književnoumjetničkog stila ( individualnost)

********************************************
razgovorni stil – sva područja ljudskog života – svakodnevna komunikacija
>> stil usmene riječi – jednostavne rečenice, nezavisno složene rečenice, naglašene vrednote govorenoga jezika; poštapalice
>> žargon (jezik skupine), kolokvijalizmi ( riječi i oblici između standardnog jezika i žargona – donesti, pekara i sl.), vulgarizmi – društveno nepristojni

- - - - - - - - - -

Jesi li sposoban za racionalno mišljenje? Ako nakon navedenoga trebam odgovrati, dvojim oko odgovora ...

Jesi li ti glup ili lud? Ja sam već odgovorio.

 

[Urvan Hroboatos]

No da se vratimo na temu.

* hrvatska je pisana baština, književna, u solidnoj mjeri digitalizirana (srpska nije, osim srpskog crkvenoslavenskoga). No većina hrvatske isto nije digitalizirana, napose pravni, povijesni, trgovački, vjerski...spisi i tekstovi. Stoga nije posve realno tražiti od kada se koja riječ pojavljuje prvi puta. Jest unekoliko, ali ne podpuno.

* Rječnik JAZU/HAZU, koji je izlazio skoro 100 godina, pretežno je rječnik hrvatskoga, no u duhu serbokroatizma dijelom i srpskoga. Taj rječnik ima po realnijim procjemama Dragice Malić oko 400.000 natuknica, uključujući i onomastiku (nazive imena, osoba, mjesta,..). Ima i interesantnih riječi koje se nisu "primile", a što je možda šteta. Na primjer, ni hrv. lingvisti nisu bez grijeha jer su uporno odbijali kovanice koje su složenice, jer to kao da je oponašanje njemačkoga i, u manjoj mjeri, ruskoga. U hrv (srp) točno je da je tvorba riječi većinom izvodom/derivacijom (izvor, vrelo, vrutak, vriti, uvir; umor, mrtvac, mrijeti, umirati, umarati, odmor,..), a manje slaganjem (predpotopni, predrasuda, samovlast, daljinomjer, dalekozor, slaboumnik,..)- no to je oštetilo tvorbenost jer se i nekomu nezgrapne kovanice, u početku, mogu udomačiti i postati posve obične riječi. Pogledajte što sam dao na popisu staroslavenskih: niz- (npr. nizrinuti...) gdje se iz korijena dade izvesti hrpa riječi, a koje se objašnjavaju na 100 načina. Znam da to nije mehanički i da je to drugi jezik, no tim se dosta gubi, posebno kad se pogledaju neprihvaćene Stulićeve riječi-dat ću koji primjer kasnije, možda)

* u prvoj knjizi ARj, a koju je uredio Daničić, on je dosta loše etimologizirao, a nije naveo koje su opće slavenske riječi (što su kasnije radili Budmani i Maretić). Naveo je, istina, neke riječi iz svog rječnika stare srpske književnosti, no tu je stavio i crkvenoslavizama za koje se onda nije znalo hoće li biti dijelom modernoga jezika. Lako je poslije bitke biti general. Je li pogriješio, kako prigovara Maretić? Ne znam. Dat ću njeke stvari iz njegova osvrta, ne sve da ne gnjavim ljude koje to ne zanima...

* kod Srba, promašaj je što se Karadžićev rječnik iz 1818. uzima kao alfa i omega. On jest važan u konačnoj reformi pisma i pravopisa, no rječnički je siromašan, i pun je hrvatskih (ili šokačkih) riječi kojih nema u srpskim vrelima do njegova doba, a ima ih u "šokačkim" rječnicima. Dio je sigurno postojao i na cijelom južnoslavenskom prostoru, no nerealno je pomisliti da bio dobar komad kajkavskih riječi koje je uvalio bio u srp. leksiku. Također nije uzeo riječi iz srp. pisaca 18. i početka 19. st., što su mu mnogi s pravom zamjerili. Zbog folkloromanije, ubacio je golemu količinu turcizama koji ne postoje ni u srpskom, valjda ni kod Muslimana, a on ih je pobrao iz raznih zabiti.

No kasnije...

 

[Urvan Hroboatos]

Kad sam već spomenuo Karadžića, ovo je primjer lošega dijela njegove jezične politike. Ne kažem da je sve loše, možda ni većina, no to je njegovo prostaštvo i narodnjačenje. Nekomu to može biti duhovito, no suzdržao bih se od detaljnijih raščlana...

ili na latinici, prijevod

 

[Пилипенда]

Postoji običan i visoki stil. To hrvatski ima, a srpski nema. Možda ima, no ja ga ne znam.

Koji bi to bili srpski pisci (ne mislim nužno na beletristiku, mogu i filolozi, povjesnici, prevoditelji, ...) reprezentativni za srpski visoki stil, a da je to moderan srpski jezik, a ne neka starudija ni smijurija?

Ja ih ne znam.

Обрада је ниски стил, а обрадба високи? Зарада ниски, а зарадба високи? Наклада ниски, а накладба високи? Шта би била нискостилска свадба жив нисам да чујем...
Успут, обрадба би једнако могла бити и нпр. средњестилско пуштање браде (рекли би они стилски злобнији – очетничба).

Него, угледах у неком ранијем упису нешто по први пут – уједнака (уједначење, изједначење). Досад то још не чух. Претпостављам да је и то високостилски, као нпр. високостилска замрака и нискостилско замрачење тј. помрачење (ума, на примјер).

Слутим да та два стила ни етимолошки не изникоше из истог... високи стил канда је од грчког stylos, а ниски од енглеског – steal.

 

[Urvan Hroboatos]

Pošto preskačeš pitanja, odgovoriću ja na pitanje "zašto u tvom vokabularu nikada nećemo čuti reč obramba namesto obrana?"

Zato što se obrana dovoljno razlikuje od srpskog odbrana. Toliko o tvom "visokom stilu", majmune puristički, dakle, majmune klerofašistički.

U srpskom jeziku ne postoji običan i visoki stil, postoje mnogi stilovi.

• 2 Функционални стилови српског књижевног језика
  • 2.1 Научни стил
  • 2.2 Књижевноуметнички стил
  • 2.3 Публицистички (новинарски) стил
  • 2.4 Административни стил
  • 2.5 Разговорни стил

Kladim se da je to slučaj i sa hrvaćanskom varijantom srpskog jezika, ali si ti posebno oboleo, pa usled Napoleon-kompleksa svoje pisanije podvodiš pod "visoki stil hrvatskoga jezika".

I, kao što rekoh, tvoj stil je "ultradesničarski", eda bi se što više razlikovao od srbijanske varijante srpskog jezika.

- - - - - - - - - -

PS. Stilovi hrvaćanske varijante srpskog jezika:

FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOG JEZIKA

administrativni stil – zakonodavno-pravni, poslovni, diplomatski, politički podstil (zakoni, državna uprava, politika, diplomacija, trgovina- narudžbe, uplatnice, računi; molbe, žalbe, osobna dokumentacija, izjave, punomoći...)
>> sažetost, preciznost izraza, jasnoća, ustaljeni izrazi i bezlične reč. konstrukcije, ustaljeni izrazi, stil. neobilježen red riječi, stručne riječi, praktična namjena ( zapisnici, izvještaji, zakoni, dopisi, priopćenja...)

******************
znanstveni stil >> racionalan, sažet, precizan u iznošenju teza; argumentirano obrazlaganje teze – logična analiza i znanstvena terminologija, zavisnosložene rečenice

*************************
književnoumjetnički stil – prozni, pjesnički, dramski
>> riječi u osnovnom i prenesenom značenju, riječi iz svih jezičnih slojeva (arhaizmi, historizmi, dijalektizmi...), sloboda odstupanja od stand. jezika, slikovitost, individualnost, subjektivnost

**************************************
publicistički stil – mediji – tiskovine, radio, televizija – vijest, intervju, reportažni, feljtonski (podlistak), polemički, esejistički podstil
>> poštuje norme standardnog jezika
>> značajke znanstvenog ( objektivnost, sažetost) i književnoumjetničkog stila ( individualnost)

********************************************
razgovorni stil – sva područja ljudskog života – svakodnevna komunikacija
>> stil usmene riječi – jednostavne rečenice, nezavisno složene rečenice, naglašene vrednote govorenoga jezika; poštapalice
>> žargon (jezik skupine), kolokvijalizmi ( riječi i oblici između standardnog jezika i žargona – donesti, pekara i sl.), vulgarizmi – društveno nepristojni

- - - - - - - - - -



Jesi li ti glup ili lud? Ja sam već odgovorio.

Na tebe ne treba trošiti riječi jer si, kao što Plenković kaže Grmoji ili njekom SDP-ovcu: panj. Panj, dakle tupamaros (osim što si pansrpski mentalni bolesnik), ali prije svega- P-A-NJ.

Ne radi se o funkcionalnom stilovima koji su ovlaš nabrojani, nego o tom da u visokom hrvatskom jeziku, u bilo kom stilu -a posebice u umjetničkom i znanstvenom-filozofskom- dolaze u porabu riječi i oblici koji inače ne pripadaju novinskom ili razgovornom stilu, budući da ne bi imali uzvišen, sublimni učinak, nego suprotan, komični. To srpski gulanferi kao ti ne mogu pojmiti jer ne znaju da je za nas Hrvate srpski nješto kao hrvatski za raju, prosti puk i kafanče i mehanu.

Točno jest da postoje iskompleksirani Hrvati koji bi da se hrvatski jezik bilo kako razlikujeod srpskog, činili sve i sva da odbacuju i samosvojnu hrvatsku baštinu jer se dijelom, i to solidno, poklapa sa srpskom. Nu, to je u višim ostvarajima kulture rijetkost. U djelima u kojima se koristi visoki stil, namjerno se, poradi estetskoga učinka, misaonosti, utjecaja vremensko-stilske raslojenosti...rabe izrazi, oblici...koji su arhaizmi za obični govorni jezik ili jezik novina (a nekmoli interneta).

I to ti, panj, ne možeš shvatiti: tronarječnost hrvatskoga, povijesnu dubinu jezične kulture, misaonu slojevitost i izražajnost. I to dobro ilustrira kongenijalni prijevod Tassovoga "Oslobođenoga Jeruzalema" i camosnsovih "Luzitanaca", velemajstora Mirka Tomasovića, u kom se rabe oblici i riječi kojih nema u stripu, novinama ili bircuzu (jur, jurve, ki, ke, drijeva, tekar, krok, vele, pjesan, ljuven, ljubovnica,...). To je ta tradicija o kojoj nemaš pojma.

http://www.matica.hr/knjige/luzitanci-1033/

Luís Vaz de Camões
Luzitanci

Prepjevao i bilješke sastavio Mirko Tomasović

http://www.matica.hr/knjige/766/

Torquato Tasso
Oslobođeni Jeruzalem

Prepjevao i bilješke napisao Mirko Tomasović

 

[Mrkalj]

Ne radi se o funkcionalnom stilovima koji su ovlaš nabrojani, nego o tom da u visokom hrvatskom jeziku, u bilo kom stilu -a posebice u umjetničkom i znanstvenom-filozofskom- dolaze u porabu riječi i oblici koji inače ne pripadaju novinskom ili razgovornom stilu, budući da ne bi imali uzvišen, sublimni učinak, nego suprotan, komični.

1. Referenca?

2. Kakve veze ima tvoje piskaranje sa "visokim stilom"?

3. Da nisi ti nešto malo poremetio, tako pijan?

 

[Urvan Hroboatos]

Da ponovim- protuhrvatski panjevi jednostavno nemaju pojma o hrvatskom jeziku. Vi gledate iz svoje nacionalne prčvarnice, cincarske geačke narodnjačke vukojebine...te o hrvatskom pojma u pojmu nemate. Ne niječem opstojnost i izražajnost srpskoga jezika, njegov povijesni tijek i suvremeni oblik. Samo kažem da odyebete, u skokovima, od dociranja nama koji smo za vas u svemu bili doktori dok ste još učili kredicom u pučkoj školi.

Nu, da ilustriram i nješto o hrvatskim tupamarosima, opsjednutima Srbima koji su, jelte, svi i svuda. I takav solidan jezikoslovac kao Ivo Pranjković, koji inače nema baš sluha za izražajnost hrvatskoga u nijansama (zna on to, ali radije izbjegava), morao je voditi novinsku borbu s nadobudnim hrvatskim idiotima koji bi utukli hrvatski rječnik bojem protiv lažisrbizama koji postoje jedino u njihovim vakuumiranim tintarama. O tom prilog Pranjkovićev iz knjige "Kronika hrvatskoga jezikoslovlja".

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Mrkalj]

PS. Već si nam dao do znanja da svršavaš na ta visokoparna samodopadna puristički estetizovana visokoumstvovanja koja su nastala kao rezultat dubokog kompleksa neadekvatnosti sopstvenog jezika tako da ne moraš više takvim primerima da opterećuješ Krstaričin server. Činjenica da takav, izvan granica funkcionalnosti, neobuzdano proliferativan jezik nastaje u prevodima strane poezije i proze kao i njihovim podražavanjem treba da te zabrine jer, kao što je "hrvatski jezik" jedan notorni jezik-falsifikat tako je i dosledno "pohrvaćenje" nehrvatskog kulturnog blaga u svojoj suštini laganje samog sebe, kao kada gledaš zgodnu ženu na ekranu, pa ti se na nju digne. Kad nađeš pravu ženu, tj. kad pronađete svoj vlastiti kulturološki obrazac oslobođen od kleptomanske patologije, moći ćete steći izvesne nasludbe o srpskom stanju duha i svesti. U međuvremenu, srećno ti bilo onanisanje.

 

[Urvan Hroboatos]

1. Referenca?

2. Kakve veze ima tvoje piskaranje sa "visokim stilom"?

3. Da nisi ti nešto malo poremetio, tako pijan?

Panjevima je mjesto u - šumi.

Ono što sam rekao za Tomasovića, vrijedi za prozne prijevode i autorske radove Tomislava Ladana, Daniela Bučana, Mate Marasa, Seada Muhamedagića, Vojmira Vinje, Zdeslava Dukata, ...

Dostajat će nekoliko stranica iz Sv. Augustina u prijevodu Ladana iz 1980ih.

 

[Urvan Hroboatos]

 

[Пилипенда]

Da ponovim- protuhrvatski panjevi jednostavno nemaju pojma o hrvatskom jeziku. Vi gledate iz svoje nacionalne prčvarnice, cincarske geačke narodnjačke vukojebine...te o hrvatskom pojma u pojmu nemate. Ne niječem opstojnost i izražajnost srpskoga jezika, njegov povijesni tijek i suvremeni oblik. Samo kažem da odyebete, u skokovima, od dociranja nama koji smo za vas u svemu bili doktori dok ste još učili kredicom u pučkoj školi.

Чика докторе, пишем ти овом пучкошколском кредицом јер немам друге. Питао бих те да ми објасниш нешто јер ми то никако не иде у ову моју малу пањевиту главу.
Како то моји неписмени преци из својих националних прчварница и цинцарско геачких народњачких вукојебина задивише књижевну Европу (па и свијет) својим величанственим стиховима, а твоји тисућљетно трописмени и тронарјечни високостилсти не добацише ма ни до вијековима сањане мителеуропске осредњости? Ни један једини пјесник, ни један једини писац. Како то, чика доцо?

 

[Urvan Hroboatos]

Чика докторе, пишем ти овом пучкошколском кредицом јер немам друге. Питао бих те да ми објасниш нешто јер ми то никако не иде у ову моју малу пањевиту главу.
Како то моји неписмени преци из својих националних прчварница и цинцарско геачких народњачких вукојебина задивише књижевну Европу (па и свијет) својим величанственим стиховима, а твоји тисућљетно трописмени и тронарјечни високостилсти не добацише ма ни до вијековима сањане мителеуропске осредњости? Ни један једини пјесник, ни један једини писац. Како то, чика доцо?

To važe navodno "zadivljavanje" sastoji se od dva činitelja: jedan dio vaše baštine, folklorne, prezentiran svijetu u doba romantizma i nije vaš, nego ste ga uzeli od Hrvata i prikazali kao svoju baštinu (Hasanaginica). Točno je da je veći dio izvorno vaš, no on i nije polučio u toj mjeri uspjeh kao onaj zapadni. Drugo- to priznanje je bio slab trenutak europskoga kulturnoga života kad se kič smatrao za veliku poeziju, pa je i Goethe bio oduševljen krivotvorenom poezijom nepostojećega keltskoga barda Ossiana (Macpherson)- znači trijumf lošega ukusa onoga doba. To je kao svjetski uspjeh hip-hopa i rapa danas, koji su oboje smeće.

Osim momenta romantičarskoga kiča, koji je sahranio većinu svjetske poezije onoga doba koja je danas praktički nečitljiva (Lamartine, veći dio Goethea, Byron, Shelley, Hugo, Mickiewicz,...), tu je i kulturno-politički impuls kojije išao na afirmaciju naroda s kojim se manipuliralo i kojeg se htjelo upregnuti u svoje geopolitičke sheme. Stoga je u tzv. "velikom svijetu" "uspjeh" nekoga ili nečeg nješto bez većega značaja: npr. djela zlatnoga doba američke književnosti (Hemingway, Dos Passos, Fitzgerald, Faulkner, Wolfe,..pa i dalje kao Bellow, Mailer, Heller, Updike,..) djeluju retardirano i inferiorno spram germanofonih ostvarenja (Rilke, Musil, Mann, Kafka, Hesse, Broch, Roth, Bernhard, Grass, ..), a, uz iznimku Faulknera, zapravo su dječja literatura prema njemačkoj. Hemingway je ikona zato što iz njega stoji imperij, dok je za Brocha ni mali od kužine.

Glede tobože uspjeha vaše pisane kulture osim toga bizarnoga razdoblja, uzrokovanoga i Kopitarovim cenzorskim vezama, vaša pisana kultura je malo poznata i priznata u svijetu kao i hrvatska (ili druge slične - češka, litavska, slovačka, ukrajinska, ...). To je lako provjeri usporedbom prevednih naslova i načinom njihove prikazbe. Ono što vas "u svijetu" afirmira na nekoj razini je balkanski primitivni egzotizam koji za dekadentne zapadnjake ide uz Cigane i sličnu egzotiziranu tematiku atavističkoga istoka na rubu europske kulture (npr. Skupljači perja i Kusturica u filmu).