sad malo pročitajte ovaj tekst pa recite koji je to po vama jezik:
Vrlo sam poštovao i cijenio pjesnika Tina Ujevića kojeg sam prvi put vidio u Sarajevu, gdje ga je žandarmerija prognala iz Beograda. Rado je sjedio u kafani "Drina". Kad sam ga prvi put sreo bio je neobrijan, sa cilindrom na glavi, u nekom kaputu, bez košulje. Vidjevši ga za stolom, ja sam prolazeći ulicom skinuo svoj đački kačket u želji da ga iz poštovanja pozdravim. Ali Tin to, nažalost, tako nije shvatio. Mislio je da mu se rugam, pa mi je odvalio nabusito.
"Baš si mi ti neki pametnjaković!"
A oni kažu da sam do svoje druge godine bio šutljiv, nisam ništa progovarao osim što bih meketao kao jare. Oni se uplašiše vele, - nije dijete nijemo, jer u to doba sva djeca svijeta govore "mama", govore "tata" i još ponešto, a ja - ništa!
I moja baba lijepo put pod noge pa kod vračare da traži lijek. Seoska vračara joj reče da mi umijesi kolač mlinskim čeketalom koji povazdan klepeće po mlinskom kamenu.
"Tako će ti - kaže vračara - unuče povazdan pričati i klepetati kao svako mlinsko čeketalo.
I bogami, baba umijesi kolač čeketalom koga uze, posudi iz prvog mlina. Kolač se meni dopao i ja ga smažem dok si, što kažu, rekao britva.
Svi se skupili oko mene, smješkaju se i čekaju hoću li progovoriti.