Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pošto je poenta ove igre naći inspiraciju za priču u tekstu i rečima saigrača, malo ću prekršiti pravila i nadovezati se na prethodna tri posta, koristeći sve u međuvremenu zadate reči i uz poseban respect za lanavi, jer me zapravo najviše inspirisao ovaj :)



Možda sam najnejasnije videla da sam plesač koliko i pisac, pa? Kriva je ta glupa tinktura od tikvica-telebizija koju zapravo reklamira neka krava na televiziji. U stvari, kriv je onaj uljez koji je namerno, kao kukavica jaje, ostavio skrivenu da isparava, a ja kao slepica čitavu jesen nisam imala motiv da pomerim frižider i počistim ćoškove svakodnevo čitajući poruku sa stikera na njegovim vratima: „Ne trzaj! Samo dosadne žene imaju sređene kuće.“ Sve dok se nisu sakupili mravi.
A šta je povuklo oroz, šta je to bilo okidač kada mi je puklo pred očima i kad sam ušla u lift i viknula na sav glas u prazno
Dosta je! Enough is enough!?
Ti! Nije slomljena duša, nije samoća. Nije ni kraj.

Izlomljene
linije
nagon
pukotine
osećaju
krajevima

Ja ću biti pošten!
 
Krupne kapi pratille su sevanje na tmurnom nebu. Potrčao je dok mu je u džepu bućkao sirup protiv kašlja i tablete vitamina C neophodne za gripoznu sestru.Kokice koje sam našla na rasprodaji za 20 dinara dok sam išla u shop pet za hranu mojim zlatnim ribicama. Sudarila sam se uskakajući u autobus,sa bratom bolesne devojke, oboje bežeći od pljuska i grmljavine. Grohotom smo se jedno drugom nasmejali a zatim pričajući svako svoju priču u glas…bilo nam je zanimljivo i ekstra zajednično podeljeno vreme u nevremenu.Razišli smo se kao prijatelji kod prodavnice Agro-koke.


Miris,
vetar,
slutnja,
reč,
osmeh,

dinar
 
Divne riječi...za sastaviti pričicu...:klap:

Smejem se, okružena gomilom ljudi, a tebe nema tu.
Smejem se i nazdravljam svima govoreći besmislene reči o uspehu.
A tvoj miris je na mom telu, vetar u mojoj kosi me miluje kao da si ga ti poslao.
Prisutna sam tu, u toj šaradi besmisla, a čeznem za tobom.Vino mi klizi niz grlo, gorko, pitko, kao slutnja požude kojom si me obavio. Plešem sa nepoznatim ljudima, osmeh mi ne silazi s lica, a tvoja poslednja reč mi struji telom..."Ostani", rekao si, a morala sam da odem.Kao pepeljuga gledam na sat...uspevam se iskrasti i jurim ...tebi, najdraži moj.
U prolazu dajem koji dinar prosjaku, tužna, želeći odsrca da oseti bar na trenutak radost koja u meni peva...idem tebi, znam da me čekaš...


zvuci
klavir
noć
seta
ognjište
sveća
zaborav
 
Noc kojom je prosetala seta i oziveli zvuci jedne nedelje... I ti, kao klavir pod mojim prstima kojem od sveca pravim ognjiste za zaborav od snova da se srecnija budis... I ljubim te...

dobro
jutro
budi
jaka
neznosti
moja

"Dobro jutro, lepotice"-rekao sam joj, kad je otvorila oci, jer znam da sve one to zele da cuju, ma koliko se pravile inteligentne, nezainteresovane, hladnokrvne kucke. Sve zele jos malo neznosti, nakon noci koje provedem sa njima. Sve zele jos malo moje ljubavi, upakovane u toboznji osecaj bliskosti koji se (retko) javi nakon noci provedene sa nekim. "Dobro jutro", govorim, a u sebi mislim "Daj Boze, da ova bude dovoljno jaka...budi dovoljno jaka, molim te, da ne pocnes da mi kmecis kad te brzinom svetlosti otpravim iz svog zivota, odmah nakon jutarnje kafe..."

prasina
rodjendanska torta
miris
zvezdano nebo
saosecanje
kamila
 
Stare prostorije cika Albertovog stana prekrivala je samo beskonacna prasina,a sada se tek toliko isticala,kada je čika Albert otišao da vidi "Mila bogu."Bez njega mi nije bilo ni do rođendanske torte,nisam hteo ni da je jedem-ko bi rekao?!Moji drugari su se začudili,a ja sam samo zapitkivao oca kada će čika Albert da se vrati.Ćutao je.I tako bi se uvek ponavljalo,iz dana u dan,pa je prošlo već čitav jedan mesec od kada ga nema.Ali,uvek sam odlazio do njegovog stana,mesto u kome nisam mogao da ga vidim,ali mi se njegov lik uvek stvarao,kada bih osetio taj opojni,umirujući miris,koji podseća na popodnevni čaj koji je uvek pravio.I uvek kada je nebo puno zvezda,setim se te noći,kada smo nas dvojica ležali na onoj velškoj livadi,blizu njegove vikendice,i posmatrali zvezde.I sanjarili.Tamo bi mi ispričao i koju foru na račun kamila,pre nego što bi se ja smejao,u duetu s njim.Uvek je imao saosećanje za sve moju gubitke i bio je jedina osoba kojoj bi otvorio svoju malu dušu...Na moju veliku žalost takav čovek se nikada nije vratio niti pojavio...Da li će ikada biti bolje osobe od čika Alberta?Ako je on ikada i postojao...

----

Parfem
Sloboda
Au revoir
Tradicija
Rasizam
Konzerve
Septembar
Masakr
 
Aurevoir, moja slobodo, tradicija me je razapela,
rasizam mržnja koja vekovima pluta svremena na vreme masakre čineći.
Septembar svoje dane izbrojane samnom tuguje, kraj je vidljiv .
Konzervu na putu šutiram…
još zvuk metala utihnuo nije,
pažnju mi parfimerija skreće,
neraspoloženje nestaje, mirisom laganim me zavodi.

sunce
cvet
bol
sećanje
nada
novine
 
Neke zene su kao tragovi proslosti, kao procitane stare novine koje iznova vracaju neki bol i vec izgovoreno au revoir. Neke za sobom ostave tako neprijatan vonj da sam zgadjen otvarao prozore za njima. Ne mogu da se ne osvrnem i na one kao porucene u odredjenim prilikama, kao rodjendanske torte, efektne manje ili vise ukusne poslastice obicno dobro premazane, nakicene i upakovane, posluzene rodbini i prijateljima i fotografisane za secanje, dok sam pomisljao zelje koje s njima nikakve veze nemaju i duvao u svecice, sa sve manje radosti kako im se broj povecavao.
Da, nije da se hvalim, imao sam ih.
One koje nisam imao i koje se ne mogu imati su kao nada, kao beskrajno treperavo zvezdano nebo nepregledne kad ih pogledas u oci, ali cekas njihove padalice i pomisljas zelje verujuci da ih samo one mogu ispuniti. Jednoj takvoj sam letos kraj puta ubrao cvet koji podseca na sunce.

69.
put
sam
ovde
napisao
dve
reci
 
Dve reči.Imao je pravo samo na dve reči..Gadnog li duha! pomisli Aladin, zakoluta očima podiže krajeve obrva uvis i zasuka levi brk.Prvi put čujem za tako nešto , trebao bih da imam pravo na tri želje formulisane prosto proširenim rečenicama.Zaista je došlo poslednje vreme.
Duh se počeša po dlakavom stomaku i nestrplivo se brecnu na Aladina: dok smo još mladi! Izrazi svoju želju u te dve reči pa svako na svoju stranu.69. put ti kažem, napiši kažiprstom u pesku te dve reči , pljuni dvaput preko levog i jednom preko desnog ramena , oponašaj ljubavni zov zagorelog petla i poljubi me tri puta evo ovde , reče mu duh upirući prstom ka svojoj pozadini.
Napisao sam, reče Aladin , pljunu dva puta preko levog ramena i jednom preko desnog i zakukurika kukurikom od kojeg duhu umalo ne pođoše suze na oči .
Duh pogleda na pesak i pročita:

FFUCCK YOU ! ( sa arapskog preveo Napasnik)

tišina
grisina
malina
detelina
bušotina
bućkuriš
 
Poslednja izmena:
Nas šestoro,sedeli smo tok davnog oktobarskog petka u motelu i čekali da se neko pojavi već 3 sata.Zavladao je haos i svi smo paničili,dok od jednom nije zavladala prokleta tišina,i to je bilo jedino što se moglo čuti.Svima nam je ponestalo reči.Dok je Stivi mrzovoljno grickao poslednju grisinu,Ejmi je držala detelinu s četiri lista u ustima,što me je malo nasmejalo:izgledala je kao da puši marihuanu.Dok sam razmišljao o bućkurišima koje prave u ovakvim motelima,jele su mi se maline,čiju sliku sam video na skoro pocepanom bilbordu za neki sladoled koji već 6 godina nije u prodaji.Tako je to u ruralnim mestima.Taj događaj,koji se odužio čitava 3 sata pamtim bez ikakve bušotine u pamćenju,potpuno vedro i čisto i i danas se nasmejem situaciji koja se tamo dešavala i našem pomalo detinjastom iščekivanju.Lude godine.

----------------

Koka Kola
Prohladno
Jezero
Vatikan
Led
Kafa
Filter
Pastor
Fratar
Krigla
Posekotina
 
Dve reči.Imao je pravo samo na dve reči..Gadnog li duha! pomisli Aladin, zakoluta očima podiže krajeve obrva uvis i zasuka levi brk.Prvi put čujem za tako nešto , trebao bih da imam pravo na tri želje formulisane prosto proširenim rečenicama.Zaista je došlo poslednje vreme.
Duh se počeša po dlakavom stomaku i nestrplivo se brecnu na Aladina: dok smo još mladi! Izrazi svoju želju u te dve reči pa svako na svoju stranu.69. put ti kažem, napiši kažiprstom u pesku te dve reči , pljuni dvaput preko levog i jednom preko desnog ramena , oponašaj ljubavni zov zagorelog petla i poljubi me tri puta evo ovde , reče mu duh upirući prstom ka svojoj pozadini.
Napisao sam, reče Aladin , pljunu dva puta preko levog ramena i jednom preko desnog i zakukurika kukurikom od kojeg duhu umalo ne pođoše suze na oči .
Duh pogleda na pesak i pročita:

FFUCCK YOU ! ( sa arapskog preveo Napasnik)

tišina
grisina
malina
detelina
bušotina
bućkuriš
...
Koka Kola
Prohladno
Jezero
Vatikan
Led
Kafa
Filter
Pastor
Fratar
Krigla
Posekotina

(Zbog već pomenute mi potrebe u pogledu inspiracije, ne zamerite, al nastaviću u istom duhu. :D)

Usledila je kratka dramska pauza i tišina kad duh pročita ove dve reči, a onda nastavi da se smeje do suza jer ga zabolela neka stara posekotina i taman kad je zaustio da kaže: Ah, Aladine izem te zagorelog, dovoljno je, ispuniću ti želju, ne moraš me ljubiti u dupe, jer prohladno je, vidiš da je i jezero okovao led, bolje filter mi kafu ispeci..., začu se neko krckanje i šištanje, kao kad zgaziš kesu punu grisina i otvoriš flašu u kojoj je mućkala Koka Kola. Siroti Aladin toliko se prenapregao u svom kukurikanju da mu je pozadina eruptirala kao bušotina neki zelenkasti bućkuriš po arapskom zapisu.
Bacivši još jedan pogled ka njemu tako ukopanom u mestu, sa do kolena spuštenim pantalonama i čelom orošenim kao krigla hladnog piva, kako psuje i boga i pastore i fratre i Vatikan i neki čarobni napitak za potenciju od malina i detelina sa četiri lista, duh se još jednom nasmeja grohotom, počeška se opet po dlakavom stomaku, doviknu au revoir i nestade u nepoznatom pravcu ispunjenja Aladinove želje.

Naravoučenije
bajke
ostaće
u duhu
vremena
između
redova
 
Poslednja izmena:
Sedeli smo tamo i smejali se.Još jedna uspomena iz albuma mojih sećanja."Ja vam tvrdim da su za prevod najteže bajke,"reče Stivi."Ne lupetaj!",odbrusi mu Džoana i upita šta je toliko teško kod njih.Živ sam se nasmejao dijalogu,koji je nastavljen uz toliko uvreda na račun prevoda obe strane,a to je teklo na otprilike ovaj način:ona njemu kaže da malo čita između redova i ne prevodi sve bukvalno,a on joj odgovara da ni Lesing,a ni Ezop nisu ništa skrivali u svojim tekstovima,onda ona kaže da su bajke i basne jedne od najispolitizovanijih stvari u književnosti,a kada je loše izgovorila Lesingovo ime,on počne da je ismeva.Ijao i ijao!Živ sam se ismejao,a oni nastavljaju.Džoana mrtvo ozbiljna govori poredi crvenkapu sa nekim državnim udarom,a ja pokušavam da ih pomirim,uz to se smejem,a proganja me kako da prevedem "naravoučenije" a da ostane u duhu našeg jezika.To su bila vremena,zlatno doba-80e prošlog veka i tada sam još osećao Martinin poljubac na svojim usnama,uvek kada bi se vratio sa posla...To je samo jedan,ali najvažniji argument,zašto je to bilo najlepše razdoblje mog života...
 
Naravoučenije
bajke
ostaće
u duhu
vremena
između
redova

obzirom da GdinR. nije dao svoje reci (hvala nekome na tome :)), posluzicu se recima prethodnika

Volim da citam izmedju redova, oduvek sam u toj igri pronalazila mnogo vise, no u onome izrecenom usnama, ili napisanog recima. Citajuci na taj nacin, covek lakse poveruje u bajke, zena narocito. Vremena imam na pretek, to mi dozvoljava da iz tog neizrecenog izvucem nekoliko varijanti, i obradim u duhu i stilu osobe sa kojom komuniciram, a onda izaberem onu koja mi u datom trenutku najvise odgovara. Jednom je neko zlobno primetio da, ukoliko svu svoju paznju, ili bar njen veci deo, posvetim tom neizrecenom, nece mi ostati dovoljno snage da ono izreceno i napisano shvatim i prihvatim. "Naravoucenije je mala", rekao je, "da vise slusas sta ti se govori, a da manje umisljas sta ti je receno". No, sta muskarci uopste i znaju o govoru i slusanju? Oni ne umeju da cuju ni ono sto im se kaze, a kamoli ono sto im se precuti.

kasnio je
noc
kamion
Zeljko
zimzeleno drvece
zalost
 
E yebesh ga sad!SOrry:(
----------------------------------------------------------------------________________________________

Te hladne zimske noci kasnio je na posao,i ako to uopšte nije bilo uobičajeno za njega.Mogao se primetiti kako trči između zimzelenog drveća,koji su u tom trenutku podsećali na gustu šumu u sred beogradskog parka.Željko je bio žalostan,i to mu se videlo na licu,još kada je ušetao u svoju kancelariju.Niko nije znao zašto,niti bi on to odao bilo kome,pa ni svojim kolegama.Bio je čovek zatvorenog tipa,misteriozna osoba,uvek povučena u sebe.I tako je,kao i svake noći,prepredeno gledao po sobi,veoma blentavo,ali i tajanstveno,a čudan zvuk koji je ispuštao podsćao je na onaj kada šofer upali farove na kamionu.Svi su gledali u njega razgoračenih očiju,mada s trudom da on to ne primeti,i ako su na umu imali to da njihov kolega Željko sve vidi...pa i ono što ne treba...

***

Hotel
Rols-Rojs
Atentat
Nemo
Blentavo
Prdež
 
Parkirala je svoj Rols-Rojs utrčala u hotel zatim u lift jer je sa balkona trebalo
da povuče oroz na svom snajperu i konačno završi projekat Atentat a onda spazi
nemo i blentavo lice lift-boja... hahahaa, da li bi jedan prdež mogao pomeriti bilo
šta na ovom jadniku, upita se ?


zavist
zaštita
zaborav
zimzelen
zahvalnost

.
 
Bila je žrtva okrutne zavisti svoje maćehe,a niko nije bio uz nju da je zaštiti.Stajala je sama,slabašna 13-godišnja devojka,pala je u zaborav svih koji joj ni jednom u životu nisu pružili zasluženu zahvalnost.Trčala je kroz zimzelene šume svog zavičaja,dok joj je srce neprestano kucalo,i sve je bilo tako napeto...dok se nije probudila...:cool:

:mrgreen:

***

Anglikanski
Zavera
Snajper
Krv
Šiklja
Računar
Flurescentno
 
Bila je žrtva okrutne zavisti svoje maćehe,a niko nije bio uz nju da je zaštiti.Stajala je sama,slabašna 13-godišnja devojka,pala je u zaborav svih koji joj ni jednom u životu nisu pružili zasluženu zahvalnost.Trčala je kroz zimzelene šume svog zavičaja,dok joj je srce neprestano kucalo,i sve je bilo tako napeto...dok se nije probudila...:cool:

:mrgreen:

***

Anglikanski
Zavera
Snajper
Krv
Šiklja
Računar
Flurescentno

"Pazite, snajper!", vikao je Anglikanski. Pogodio ga je metak. Krv je počela da mu šiklja. To je bila velika zavera. To sam sve našao na računaru. "Flurescentno!", hah, uvek sam to govorio umesto fantastično.

Ja, ja, ja u životu imam sve!
Kiša ubi miša
www.wicko-micko-picko.komić
ja sam ga prvi video
samo ti sanjaj
auto
ružičasta boja
moje je!
 
www.wicko-micko-picko.komić evo ti adresa dosado...
Sta ce mi ?
Zelis nesto bolje ,samo ti sanjaj...
Ciij je link ?
Moj je.Ja ja ja u zivotu imam sve. Pogledaj kroz prozor,kisa ubi misa hahhaa
Tvoj ?Ja sam ga prva videla !!Inace ruzicasta boja krasi nas mlade devojke,znas zasto?
Kako to mislis?
Ajmo u auto da ti pokazem
ajde

ogrebao sam srecku
prosuta kafa
kljucevi
"j.e.bem ti sve"
u lazi su kratke noge
mars u pic.ku materinu
tastatura
 
"Ljudi,ogrebao sam srećku!",vikao je Džordž kada je utrčao u hol male i skromne bolnice u Bruklinu,mesta u kom je radio čitavih 12 godina."I?",upita Suzan sa podsmehom,dok je srkala kafu."Pazi prosućeš je!"povika Aleks,večita picajzla."Prosuta kafa...heh,šta je to,prema nagradi koju sam osvojio!",govorio je Džordž,ali niko nije skidao s lica taj uobičajeni pogled,koji njihov kolega gleda već 12 godina i tri četvrtine."I šta's dobio?"upita Suzan."Kako šta?Pa tastaturu..."reče Džordž."U pi.čku materinu!Mi mislili konačno si se popravio...Nećeš valjda u svojoj 34-oj da kuckaš na kompjuteru?"upita Suzan."U laži su kratke noge,Džordže."govorio je Aleks,a njegov kolega ljutito odgovori:"Je.bem ti sve!" i prosu mu kafu u lice.Zatim otrča i jedino što se čulo bio je pad šoljice za kafu na pod bolnice i njen prasak.Bio je toliko razjaren,da je i ključeve zaboravio.Kako kolege umeju da iznerviraju!

***

Anglikanski
Zavera
Snajper
Krv
Šiklja
Računar
Flurescentno
Katolik
 
Anglikanski
Zavera
Snajper
Krv
Šiklja
Računar
Flurescentno
Katolik

Kada sam na ekranu svog racunara procitala ono sto je napisano, osetila sam se kao sto se sigurno oseca rimokatolik kad mu se anglikanski protestant nasmesi-ocarano, ali izdano. Bukvalno sam se osetila kao da me je pogodio virtuelni snajper, pravo u srce, a fluoroscentno crvena krv siklja niz moju belu kosulju. “Zavera”...pomislila sam..”jedna mala zavera je ono sto bih sada trebala da smislim”. I hocu. Smislicu je.


badem
mozgalica
zena
kisa
setnja gradom
mahovina
krasno
 
badem
mozgalica
zena
kisa
setnja gradom
mahovina
krasno

Bože, kako je tužno biti zaljubljen u udatu ženu! Znate već, šetnja gradom nije moguća čak ni po dosadnoj jesenjoj kiši, već hoteli i mrzovoljni portiri koji nisu čitali Romea i Juliju, svikli na prevare, bez želje da makar pogledom obodre grešnike koji smeju da se poljube tek u sobi, među psihodeličnim tapetama i krivim vešalicama na čiviluku. Krasno! Prekršioci iz rajske bašte šetaju goli pored hotelskih kreveta, slika i lampi, zamračujući ih, neuplašeni da će sresti lopova, lokalnog mesara, njenog muža. Na trenutak umiruje golotinja kao kod Ticijanove Venere i Mikelanđelovog Roba koji se isteže, natapajući ih iznutra kao veliki nabrekao Mesec.

Njena uputstva su prava mala mozgalica - šta ako se na telefon javi njen muž, šifra ako ga ona oslovi ženskim imenom, upozorenje da tako ne cepa celofan na njenim cigaretama jer će njen muž po tome znati da ih nije ona otvarala. A i stomak joj miriše na udatu - na gorki badem, onaj njen uvek ejakulira van.

Ponekad i u kolima, u mraku, pored reke i nekog stabla obraslog mahovinom, zaklonjeni brdom šljunka iza kojeg se šunja skitnica, manijak, voajer, šef obližnje kafane koji za njih nikad neće servirati doručak. Posle izađu da malo razgledaju reku i razvučena svetla na vodi, kojih će se sećati dva, tri meseca, možda godinu, možda ceo život, a onda kad njih više ne bude, nestaće i sećanje, osim ako to neki pisac ne opiše u knjizi.

Kola neće da upale. Njemu je ispao novčanik s dokumentima, jedva ga u mraku pronalaze. Motor je ipak zaverglao, kasno je, treba da se vrate. Na drumu ih zaustavlja policija, far na kolima ne radi. Uprkos svemu, ona odlazi u kuću sa jelkom za Novu godinu i badnjakom za Veče, s obojenim jajima i rođendanskim poklonima, zimnicom i ugljem koji je njen muž smestio u podrum i zaključao velikim katancem koji je odavno napala rđa.

osvetljen
raskošan
natruo
prozukli
setan
zainteresovan
talasi
okvir
 
Posmatrao sam livadu kroz koju je žuborio jasno osvetljen potok. Raskošan je bio Mesec, nije štedeo srebra da podstakne lepotu u talasu setne vode. Moji koraci po mekoj travi ipak su odzvanjali nečim prozuklim i neshvatljivim. Protrulo lišće lepilo se za čizme i ujasnih da me iz mraka posmatra neko zainteresovano oko. Osetio se miris natrulog panja. Čitav prizor delovao je sneno, kao slika, slika iz bajke dalekih vremena viteštva... Uokviren sopstvenom senkom, zastao sam, ni uplašen ni hrabar...zatečen...setan...



Kosa, pesma, krošnja, pećina, vatra, pamuk, paučina, gusto, vrelo, kapljice, neprijatnost, hladnoća
 
Posmatrao sam livadu kroz koju je žuborio jasno osvetljen potok. Raskošan je bio Mesec, nije štedeo srebra da podstakne lepotu u talasu setne vode. Moji koraci po mekoj travi ipak su odzvanjali nečim prozuklim i neshvatljivim. Protrulo lišće lepilo se za čizme i ujasnih da me iz mraka posmatra neko zainteresovano oko. Osetio se miris natrulog panja. Čitav prizor delovao je sneno, kao slika, slika iz bajke dalekih vremena viteštva... Uokviren sopstvenom senkom, zastao sam, ni uplašen ni hrabar...zatečen...setan...



Kosa, pesma, krošnja, pećina, vatra, pamuk, paučina, gusto, vrelo, kapljice, neprijatnost, hladnoća

U mom domu gorela je vatra da bih se ugrejao, ali nisam smeo mnogo da joj pridjem jer je bilo vrelo! A ako nisam dovoljno blizu, onda bi me potresla hladnoca. Kad nema vatre, moj stan je kao pecina. Pored toga puno je paucine velike kao maca od pamuka. Napolju su padale kaplice kise, ona gusta krosnja se njihala na vetru! Kada bi neko dosao u moj dom, posto su uslovi losi, osetio bih neprijatnost! Cak mi je i kosa bila neuredna! Ali uvek me oraspolozi neka lepa pesma! :per:

Ovo je novo
mali
ptica
zivot
snaga
taj susni dan
jesen
mrak
zracak Sunca!

:per:
 
Ovo je novo, pomalo neocekivano iskustvo za mene....Taj susni dan, zvan moj forumski zivot se naglo promenio, slicno kao kad vam kisni dan u kasnu jesen iznenada probije i osvetli zrak Sunca! Kakva snaga mi je samo trebala da bih se pretvarala da se bas nista ne desava sa mnom, dok ptica rugalica neprestano ponavlja svoju pesmicu u mojoj glavi "zeznuces se, zeznuces se, mala..." Zanm da je samo jedan, samo mali korak do mraka...ali, zar ne mislite da nekada vredi zakoraciti u noc, makar samo da bi mogli jasno da sagledate kako je blistav bio dan iz koga ste pobegli?

karika
olovka
trepavice
rodjendan
mrznja
nesnosno
"zasto me to pitas?"
 
"zasto me to pitas?" ... rekao je glasom iz koga je izbijala mržnja...
što mi obara pogled i trepavice vlaži suzama a onda jedva čujni šapat -
''Zato što smo stigli do kraja...'' jer zlatna olovka koju ti je ona poklonila
za rodjendan za mene je bila karika koja nedostaje... karika koja prekida
to nesnosno licemerje ...


saten, intenzivna, verujem, lakoća, interes, viza, naličje

.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top