Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
mesecina
bol
snaga
kafa
jabuka
automobil
laz
knjiga

Iz noći u noć proganja me isti pornografski san - moja mala je Merlin Monro i gola šeta po Beloj kući obasjanoj mesečinom. Traži prekidač da upali svetlo, ali se boji da ne pritisne ono crveno dugme i izazove svetski atomski rat.
U Beloj kući sigurno je uvek krkljanac. Tu se pouzdano svakome diže - na senatore, na telefonske sekretarice, na savetnice i anonimne pozive, na biblioteku krcatu knjigama, na maglu. Na maglu naročito, jer je ona neodređena i uvek izaziva, nema laži. Magla je snažno erotična, jer s njom nikad ne znaš na čemu si, i u njoj nikakav ku'rac ne deluje kao impresivna stvar.

Da je moja mala Merlin Monro, stalno bi se Bogu zahvaljivala što je na vreme umrla. Sad bi bila zbrčkana vreća s glavicom kupusa umesto lica, i niko joj ne bi otvarao vrata predsedničkog automobila. Hirurzi plastičari pokušavali bi da joj ispeglaju kesice ispod očiju i zbrčkana usta, a moja mala Merlin bi pisala memoare kako je, dok nije došla do predsednika, kroz nju morala da prođe metraža određenih spolovila, i kako je zbog toga često osećala tup bol u stidnici.
Da je moja mala Merlinka, skuvala bi sebi kafu u filter vrećici, a zatim dobro razmislila da li bi Džonu Kenediju darovala jabuku i hrabro mu se podala. Iako predsednik Amerike, on je bio nešto između magle i go'vneta. Ne vređam ni go'vno, jer ono je avanturista, voli da putuje i da menja mesto. U njemu je toplo i čovek pouzdano zna gde je. Neću da uvredim ni maglu zato što ona ume da se prilagodi sredini.

Merlinka je mogla nešto lepše da traži od Deda Mraza: Singer mašinu, filmski studio s pravom prašumom i šankom ispod lijana, ili bolnicu za lečenje alkoholičara u kojoj bi sve medicinske sestre ličile na nju.

staklena cipelica
Venecija
kratka priča
trenerka
mala crna haljina
reka
praskozorje
istina
 
staklena cipelica
Venecija
kratka priča
trenerka
mala crna haljina
reka
praskozorje
istina


Pola četiri. Poslednji četvrtak u mesecu. Pedeset dvojka se pretvorila u limenu kutiju krcatu znojavim telima. Napolju se topio asfalt a ptice na nebu padale u nesvest od vrućine. Pored nje, žena u cicanoj bluzi smrdela je poput ukiseljenog mleka. Mučnina joj je milela na gore, iz stomaka ka grlu. Polako, sporo, krivudavo..... Muškarac u zelenoj trenerci klatio se polupijan, nesvestan gde se nalazi....Poželela je da pobegne, da izuje neudobne cipele i potrči obalom reke, da ponovo bude ona ista devojka koja je raspuštene kose bosonoga i polugola plesala u praskozorje ulicama ili se ljubila na mostovima Venecije sa.....njim...bože, kako je davno to bilo, da li sam to zaista bila ja ili možda nekom drugom pripadaju moje uspomene.........Sećanja, preskačući jedna drugu pohrlila su da je povuku za uvo, razbaruše joj šiške, gricnu je za vrat.....mala crna haljina i šampanjac kraj Sene, njegov miris oštar i bolan...Kratka priča koju joj je ostavio na jastuku ono jutro kada se iskrao iz njihovog braka. Kao lopov. U priči ona je bila Pepeljuga bez jedne staklene cipelice. U realnosti, bila je još jedna u nizu napuštenih, jadnih, patetičnih i cmizdravih žena. Ružna istina....ali zar lepe istine postoje?
Kratak trzaj i autobus se zaustavio uz škripu. Neko se glasno nasmejao, negde se čuo plač deteta, smrad neopranih ljudskih tela se pojačao. Sprečavajući se da povrati zgrabila je torbu i izletela napolje...ni sama ne znajući beži li od prošlosti ili od prljavštine gradskog saobraćaja....


pita sa višnjama
izgubljena minđuša
čipkasti korset
knjiga bez koje se ne može
nož
jecaj
belo vino
 
Poslednja izmena:
pita sa višnjama
izgubljena minđuša
čipkasti korset
knjiga bez koje se ne može
nož
jecaj
belo vino

Ne volim belo vino, no popila sam ga zbog njega te veceri. Naiskap. I, uzivala sam.
Ne nosim cipkasti ves nikada, seljacki mi je i preforsirano, no obukla sam cipkasti korset te noci, zbog njega. I, dobro mi je stajao.
Ne volim da gubim drage stvari, no izgubljena mindjusa tog jutra, dok sam odlazila, nije bila stvar zbog koje sam zalila. Ni zbog koje su mi drhtale noge.
Ne umem da kuvam, ali sam zbog njega sledeceg dana ispekla pitu sa visnjama. I, bila je odlicna. Uzivao je dok je jeo svoje trece parce. Bas taman koliko je potrebno.
Ne volim narocito da citam, ali to je zaista bila knjiga bez koje se nije moglo izvesti to sto sam naumila. Na kraju krajeva, o trovanju sam naucila mnogo.
Ne volim uopste kad muskarci placu, ali mi te veceri nije bilo zao, kad sam zacula jecaj iz njegovog grla. Ma, ni malkice. Nisam ni zadrhtala.
Zaista ne volim krv, ali, ako uskoro ne svisne taj bolesni gad, uzecu noz i prerezacu mu grlo. Ma, iz keca.

jagnje
hladnoca
sumrak
svitanje
bol
kepec
Indija
 
Poslednja izmena:
jagnje
hladnoca
sumrak
svitanje
bol
kepec
Indija

Kako se prave deca? Deca sama sebe prave. Pre nego što sam postao muškarac, bio sam kameleon. Moj deda je kao primer predratne elegancije često spominjao nekog gospodina koji je na žirado šeširima sa crnom svilenom trakom, čak i po najvećoj hladnoći nosio živog kameleona. Tako sam i ja sedeo na grani trešnje, na velikom lisnatom šeširu, sam u popodnevnim bdenjima. Da mi ispuni želju, padala bi po koja trešnjasta zvezda padalica.

Prvo sam bio zeleno koje se mrda na vetru. Masno smeđ, kao da me je zajedno sa stablom u granama Bog upravo napravio od blata. Pa bih poprimio boju sunca postajući i sam žut i providan kao svetlost, slep i gluv za mamine pozive da dođem na užinu, i umiljat kao jagnje kad bih se konačno odazvao. Noću sam pružao jezik prema nevidljivom zrnu trešnje pokušavajući, kao kameleon, da ga skinem pre svitanja i progutam.
Onda sam postao konj. Rzao sam i galopirao po kući, pio vodu iz činije na podu, napasao se suvom travom koju sam dugo žvakao pljuckajući zdudane gromuljice. Često sam plakao uobražavajući da su konji tužni, da vole muziku i da im valcer leči bol u ranjavim kopitama. Nosio sam oko glave svilene ukrasne kićanke s bakinog ormana, onakve kakve su visile na Markovom Šarcu i na Bukefalosu Aleksandra Makedonskog.

Na ljuljaški sam jednog jutra raskrstio sa svojim konjskim životom i rešio da postanem vampir. Nije loše da malo i plašim ljude. Vijao sam mačke ogrnut belim čaršavom, sa staniolom preko zuba i crnim nagaravljenim obrvama. Na leđima sam kao vampir-torbar nosio vrećicu za sakupljanje potrebne vampirske dokumentacije. Tako prerušen, ušao sam kroz prozor u sobu male Aleksandre, učenice drugog jedan, i iskezivši srebrne očnjake, zatražio pod pretnjom strašnih snova koji će joj popiti svu krv, da mi preda knjige, sveske i svoj broj telefona.
Saška se od straha smanjila kao kepec i upiškila, a ja sam odlučio da sutra otputujem u Indiju, smesta odrastem i da zaboravim da je išta drugo uopšte moguće. Znao sam da je važno samo da odlučim. Posle je lako.

briga
strast
hladnoća
kazino
platforma
teniserka
vrelina
 
briga
strast
hladnoća
kazino
platforma
teniserka
vrelina

Vrelina me je svu obuzela, od noznih prstiju, do glave. Bila sam potpuno naga, ali nisam drhtala od hladnoce, vec od neutazive strasti. Kako nekome ko to nije nikada iskusio, objasniti osecaj koji u meni izaziva to sto sam se upravo spremala da uradim? Kao da stojis na vrhu sveta, na platformi koja se opasno ljulja na sred okeana tvojih tajnih zelja, neistrazenih mogucnosti i uvek prisutnog, tako uzbudljivog, rizika? Ma, briga me za posledice, zelim to strahovito, zelim to snagom kojja se, potpuno neocekivano, sklupcala u mom malenom telu, ne mogu se odupreti...Ovog trenutka cu pozvati svog kladionicara, i poloziti svoju celokupnu zivotnu ustedjevinu na tu teniserku, koja se upravo sprema da odigra mec svog zivota...a, ako i ovoga puta izgubim, uzecu ono malo steka sto cuvam da imam da me deca pristojno sahrane i oticu cu u kazino....jednom se zivi....nek me sahranjuju o svom trosku....

maline
ljubicasto
krastavac
avion
bleda kao smrt
ludilo
senka
maslinjak
 
Poti,Join,Agu,Gugu i Mugu su prishli Ju Gi Jou
Duel kartama je pocheo.
Jugi je krenuo u lako otvarnaje sa svojom Jajaga kombinacijom ledenog zmaja i smrdljibog patuljka ali su Agu i Gugu kontrirali gvozdenom kartom odbrane- Juguju i lako odbili jugijev napad terajuci ga u defanzivu.
Ravna crta usana neprimetno je preshla u krvu dog se sa jugijevih usana chuo poklich:Đuđuđu!
"haha" pomisli magugu"sigurno se sprema na rokadu kao u duelo protiv vitezova atlantide"..."pratio sam taj duel i znam da mora da je odigra jer ce inache biti u zamci!"
Za to vreme mirno i sa strane stari Unm posmatrao je razvijanje partije bez ikakvog izraza na licu"Enge Kuac Oac Moac" izgovorio je sebi u brk i nestao sa prilaza bojnom polju kao vetrom odneshen koji je u sebi nosio podrgljiv fijuk kao da se neko grohotom smeje"BUAHAHAHAHAHA!!!"

poti
98
debil
nedovoljno
dobro
mozda
bolje
sledeci
?

Poti,mladi i neiskusni debil,nedovoljno dobro zvizdi."Nedovoljno dobro,Mozes ti i bolje,"pricao mu je deda,koji je u mesecu u kom pada lišče,te davne '98 otišao u večna lovišta."Mada dobro je,"dodao je da bi oraspolozio 8-godišnjeg dečaka."Sada je kasno,doćićemo sledeći dan,ok?

Papa
Slavimo uskrs!
16 godina
Šesti čovek
Krv na obrazu
Bezobrazluk
Spaliti posle čitanja
Gaće
Dim iz polomljene pepeljare
Osećam te,draga
Taj tužan događaj
I naša kći
Zar ti nije dosta?
Uvek
Zauvek
Nebrojeno puta
Himna
Dok slikam,sam,u tami
I mislim na tebe
Duša me zaboli
Nemam krst na polici
13.mart
9.april
Volim te,Džon!
Poli!
Izlet u Hirošimu
 
maline
ljubicasto
krastavac
avion
bleda kao smrt
ludilo
senka
maslinjak

Vjetar hladan, neustrasiv zavladao je granjem. Gotovo kao u ludilu sibao je stabla maslinjaka, cjepao plastenike krastavaca. Maline su poput uzarene kise lupale o stakla prozora. Stajala sam budno, blijeda kao smrt u sjenci vrata. Gledala. Nebo prasnjavo, silueta aviona jedva primjetna. Cekala sam da se sve smiri i stane. Kao u bunilu, cekala sam pocetak bajke koja ima da pokori to sivilo. Kada ce doci onaj cas koji ce oznaciti pocetak carolije? Trazila sam po nebu veliku ljubicastu kociju koja leti.

vjestica
crni sesir
maskenbal
puzzle
corba
nevrijeme
 
maline
ljubicasto
krastavac
avion
bleda kao smrt
ludilo
senka
maslinjak

Kada pođete ulicom pored javne garaže i skrenete desno, doći ćete do radnje u kojoj je bivši političar Nevanko Rastaman otvorio najekskluzivniji seksi šop u gradu. Baš na tom mestu neki pamte jorgandžijsku radnju starog Rastamana, u čijem je je dvorištu rastao prekrasan maslinjak, a u izlogu njegove radnje uvek ležao tek sašiven jorgan nabrekao od izdrndane vune, prošiven ljubičastim koncem kroz bordo brokat sličan napaljenoj, skliskoj sluzokoži usmina boje maline.
Umesto jorgana, u novoj radnji nasred izloga stoji žena preobučena u penis. Reklama je potpuno uspela, jer svako želi da vidi penis u ljudskoj veličini, i to još sa sisama. Totalno ludilo.

Šta možete da kupite u radnji? Iti-biti koristi se kao verenički prsten za penis. Razdrmava celu zonu zadovoljstva, njegovu malu i njenu veliku.
Žene, ako Džepni avion koristite u toku vožnje, pazite dok pretičete. Orgazam se produžava ako vas tokom njegove stimulacije zaustavi saobraćajna policija.
Žtem-ajlavju. Vibrirajući jezik, dok liže, šapuće nežne reči vernosti.
Japanski Ružičasti Zečić, pravi je providni slatkiš sa silikonskim držačem napunjenim biserima. Koriste ga dame za noćne izlaske i prijeme po ambasadama. U kompletu sa Zečićem ide i plava tuba od želea u obliku malog morskog sisara, Koketnog Delfina s neverovatnim mogućnostima pulsiranja, koje prilikom upotrebe domaćeg krastavca kupljenog na Kaleniću, redovno izostaje.

Metak vibrator vezuje se za kompjuterski gajtan, a namenjen je onima koji su zainteresovani za porno internet.
Periskop Vibrirajućeg Zadovoljstva ima providni vrh i ogledalca na kojima se vidi međunožje kako bi se pratilo šta se dole dešava. Upotrebljavaju ga i ginekolozi kojima se po prirodi posla teško diže.
Za domaćice, koje su uglavnom senke žena u koje smo se nekada zaljubili, blede kao smrt i stalno na nogama, smišljene su vibrirajuće gaće-bubregare za multiorgazme.
Iti Biti Bamp (tucač-brusač) gumena je sprava za golicanje u obliku špageta, a infracrveni masažer sa dugmetom za efekat toplo-hladno, toliko je jak, da može da sprži klitoris.
Potrošači se upozoravaju da proizvode ne stavljaju u mikrotalasnu pećnicu.

Na kraju, najnoviji model za žene koje vole Igru - sastavi priču. Pored svih stimulacija ima ugrađen diktafon. : ))

mazulja
kreten
dupence
školjka
vetrovit
mirišljav
običan dan
virtuoz
 
mazulja
kreten
dupence
školjka
vetrovit
mirišljav
običan dan
virtuoz

Ja sam neverovatna mazulja, samo kreten moze to da ne vidi vec na prvi pogled. Svako pametan zna sta mu je ciniti sa mnom cim uhvati moj umiljati pogled i dodirne moju vlaznu njuskicu. Sasvim obican dan, vetrovit i hladan, mogu da ucinim neverovatnim, mekim i toplim, samim tim sto podmetnem svoje dupence pod neciju raspolozenu ruku, i dopustim da miluje moje krzno. Moj gazda je, priznacu vam, pravi virtuoz u mazenju, prsti su mu mirisljavi, ali ne flasirano, vestacki...mirisu vise na nesto prirodno, pomalo ostro, a ipak barsunasto i divno, na nesto poput sveze morske skoljke. Kad me tim svojim prstima dodirne, kroz dlacice mi prostruji elektricitet, pocnem da se umiljavam i predem, bas kako i prilici jednoj maloj, slatkoj maci.


zenka
masina za ves
vatra
Skotska
decembar
sex
 
zenka
masina za ves
vatra
Skotska
decembar
sex

Nemoj Kojo, tako ti vladikinog pečata, da me teraš da radim te stvari. Ne mogu ti to ja činjet pa makar se poturčilo pola Crne Gore. Kako ću ti ga ja, poput ženke Škotskog ovčara, mećat u usta pa posle da ljubim našu đecu, naše sive sokole? To ne ide, moj Kojo. Šta bi na to rekao naš đedo, a šta kum Stroncijum? Ono, nije meni teško da kleknem pred hranitelja svoga i branitelja časti, kao što klečim pred mašinom za veš, ali to što od mene tražiš, neću vala činjet, ne ja bogumi. Udaraj me maljem, šćeraj me da kuću tvog vrlog pobratima Harda metem svaki dan kad kuma Šmizla nije kod kuće, ali to ti ja uraditi ne mogu.

Kojo, ne guraj me, dabogda te u Decembru gurala pomrčina u Nišavu. Dosta je meni mojih forumskih vatri no samo treba da se nesmotreno udušim. E, da znaš, kad se đeca, naše bejbice Jana i Ivana, vrate iz škole, sve ću da im potanko ispripovjedim. Da ih nije pravio perjanik junački već tirjanin. Al' tirjanstvu ja ću stati zavrat, to mi je otac zavjetova' kad mišljaše da ću, ka virgina, s njim uz sablju. Je'bi mi oca ako neću tvoje sexualno tirjanstvo dovest k poznaniju prava.


Poenta:
Za pesnika je najbolje kad niko ne zna o čemu se u njegovom proznom tekstu radi. Takvi tekstovi nadahnjuju kritičare da u njima pronalaze skrivene poruke i univerzalna značenja, urednike kulturnih rubrika nadahnjuje da čine hvalospeve u čast pisca takvih tekstova, a nastavnice maternjeg jezika da svojim špicastim jezikom i sočnim usnama svaki čas pitaju: "Šta je, deco, naš veliki pesnik Kojatkin, ovom pesmom pisanom jezikom našim predaka, hteo da kaže?"

Nišava
Marger
Durlan
Narodno pozorište
Stevan Sinđelić
Ćele Kula
Čair
klupa
 
Poslednja izmena:
Nišava
Marger
Durlan
Narodno pozorište
Stevan Sinđelić
Ćele Kula
Čair
klupa




:mrgreen:
znaci, gade :lol:
nek ti bude


"Gde zivis?"-pitala je glasom, vec promuklim nakon prvog njegovog poljupca, ukradenog ispred Narodnog pozorista, na brzinu i neocekivano.
"Kod Margera, a ti?"-odgovorio je upitavsi, ne odvajajuci usne od njenih, grickajuci je na granici sa bolom.
"U Durlanu....daleko nam je do tamo"- rece, zavlaceci vec na ulici ruke u njegove dzepove, trazeci ono sto je, znala je, cuvao za nju sve ove nedelje.
"Hajdemo na moju omiljenu klupu u Cairu, znas onu iz tvoje price, tamo je sve pocelo, tamo treba i da se zavrsi, zar ne mislis tako"-uzbudjeno je dahtao.
"Hajdemo"-kroz isprepletane jezike prosaputa ona, dok joj na trenutak pred oci izronise morbidni prizori Cele Kule, ko zna zbog cega...
Nakon pet minuta vec su sedeli na pomenutoj klupi, uzdrhtali, iako ne od mraza, on je izvukao iz dzepa parce papira i poceo da joj cita svoju novu rodoljubivu pricu.
Duh Stevana Sindjelica ih je blagonaklono gledao kroz ogoljene krosnje drveca i saputao "ako, deco, ako", a Nisava je i dalje jadno tekla, kao da se nista nije ni dogodilo...


Mostar
more
kosa
mleko
pepeo
jezik
 
Poslednja izmena:
Mostar
more
kosa
mleko
pepeo
jezik

"U Mostaru sam voleo neku Svetlanu, jedne Jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava"... Naravno da zna. Ne samo da je prošao pored škole, lepe i krečom belim kao mleko okrečene zgrade u kojoj je radila, već je u nju i svratio i upoznao se s razrednim starešinom, zgodnom profesorkom biologije, koja se takođe zvala Svetlana, nosila kosu boje noći i neodoljivo podsećala na njihovu mladalačku strast. Primila ga je u gužvi, jer je upravo zvonilo, a ona, iznurena od autobusa, jedva se probijala između đaka koji su imali tu sreću da joj se očešu o bokove, da je u gunguli gurkaju otpozadi dok ne nestane u nekoj učionici, i da pogledima gutaju njene pune usne koje je često oblizivala svojim vragolastim ružičastim jezikom.

Drugi put, primila ga je u kabinetu sa punjenim pticama, žabama i gušterima u špiritusu, kosturom kome su od đačkog tutnjanja poskakivala rebra. Dok se bezobrazno nagnula preko dnevnika svojim telom mesožderke, pokazujući prstom ocene i žaleći se na mališine bezobrazluke, on je, vrativši se u ranjivo dečaštvo gde tako dobro pomaže melem neiživljenosti, skoro liznuo njen vrat. Kakve sise! Pardon, ne priliči ozbiljnom ocu porodice da pilji u profesorkine grudi, ali se iz onih nakazica u špiritusu izmigoljilo đače koje je u mislima proveravalo čudo euharistije.

Njene smeđe hostije ispod majice pretvarale su se očinjim vidom u telo profesorke Svetlane. Dok napamet uči spiskove biljnih porodica na latinskom, on misli samo na jednu stvar. Ima tome mnogo godina kada je voleo njenu imenjakinju i sam s privatnom profesorkom učio za popravni. (O ovome njegov sin ne treba da zna, rekao mu je da je uvek bio odličan.) Više ne razabire da li je to on ili njegov mališa (slike su se pomešale, ali je profesorka ista) gurnuo ruku između njenih nogu i napipao talasastu meku neravninu ispod gaćica, kojoj će noću pod pokrivačem ispaliti počasnu paljbu.

"Pripazite na malog, pametan je i lenj." :)
"Ne brinite, doći ću opet." :D

Kada je opet došao, u kabinetu ga je dočekala brkata gospođa, sivog pepeljastog lica i sa bradavicom na vrhu nosa. Eto, vratila se sa bolovanja, mlada koleginica Svetlana koja ju je zamenjivala više ne radi u ovoj školi, otputovala je juče sa svojim verenikom na more.


kocka
hemija
kabriolet
Sivi kamion crvene boje
slepilo
makadam
marketing
tabakera
 
Poti,mladi i neiskusni debil,nedovoljno dobro zvizdi."Nedovoljno dobro,Mozes ti i bolje,"pricao mu je deda,koji je u mesecu u kom pada lišče,te davne '98 otišao u večna lovišta."Mada dobro je,"dodao je da bi oraspolozio 8-godišnjeg dečaka."Sada je kasno,doćićemo sledeći dan,ok?

Papa
Slavimo uskrs!
16 godina
Šesti čovek
Krv na obrazu
Bezobrazluk
Spaliti posle čitanja
Gaće
Dim iz polomljene pepeljare
Osećam te,draga
Taj tužan događaj
I naša kći
Zar ti nije dosta?
Uvek
Zauvek
Nebrojeno puta
Himna
Dok slikam,sam,u tami
I mislim na tebe
Duša me zaboli
Nemam krst na polici
13.mart
9.april
Volim te,Džon!
Poli!
Izlet u Hirošimu

Ko je debil? A ja sam mislio da si mi ti prijatelj, komšija, a ponašaš se kao jedanaestogodišnji mali čovek!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Nemoj da dođem da te bijem, ionako si slabiji!!!!!!!!!!!!!!!! :evil:
 
kocka
hemija
kabriolet
Sivi kamion crvene boje
slepilo
makadam
marketing
tabakera

Star sam. Staro mi je telo, stari su mi misici, kosti i krvotok, staro mi je srce, stari su mi centri za emocije u amigdalama i hipokampusu. Idem ulicom ponekad i uopste ne primetim kad pored mene prozuji sivi kamion crvene boje. Seda mi je kosa, tesko secem nokte i obuzima me staracko slepilo za sve tudje potrebe.Star sam i nikakva hemija tu vise ne moze pomoci. Zivot je kocka, to sam tek nedavno shvatio. Bio sam uveren da se to meni nece desiti....jurio sam nepropisnim brzinama svojim kabrioletom svim putevima ovog sveta, popusio milione cigareta iz svoje srebrne tabakere, grabio morskim makadamima vecito pijan, ali nista...nista se nije dogodilo, iako su sva nepisana pravila zivotnih rizika i sve klauzule svih svetskih kompanija za osiguranje zivota upozoravale upravo na to. Sve sto vam pricaju je cist marketing, ja da vam kazem. Jer, ako imate tu nesretnu sudbinu da dozivite starost poput moje, sta god da radite, da to sprecite, nece vam pomoci.

bubreg
zima
slatko
kestenje
miris
zestoka kisa
 
Poslednja izmena:
bubreg
zima
slatko
kestenje
miris
zestoka kisa

Zima je. U svinjcu je toplo i mirno. Gospođa Svinja preštrikava stari bukle prsluk koji joj je otešnjao preko grudi, da zagreje svoja krsta i bubrege. Svaki čas diže pogled sa štrikeraja da nadgleda dečicu prasiće, koji riškaju po go'vancima mažući ih jedno drugom po dupetu.
Napolju lije žestoka kiša. Svinjcem vlada sreća i spokoj. Ono najmlađe prevrnulo je nošu. Starija braća, koje majka nežno opominje, bockaju ga štrikaćom iglom, duvaju mu kaku u lice.
Sva svetla su upaljena. Eto, mama Svinja mrmlja još jednu rečenicu za ovu priču: Kako elektrodistribuciji uterujemo pare u džep.

Tata Svinja se brije u kupatilu zviždućući svoju omiljenu od Bore Čorbe: "Mala nužda jedan a velika dva, kolko košta kad unutra plačem". Pošto fazonira zulufe, ispedikiraće papke. Možda udari i bezbojni lak kao metroseksualac. Iz trpezarije čuje ženu kako nešto viče, ali je ne razume od žuborenja vode u kotliću. (Pominje neku struju, da deca opet nisu gurala repiće u šteker?)
Tata Svinja se pojavljuje u šimi cipelama, košulji na crne i bele tufne. Leptir mašna krasi njegov stas. Žena ga dočekuje grimasom koju zaklanja štrikerajem. Zapahnula ju je kolonjska voda na koju uvek reaguje s gađenjem, u onim ženskim danima kada joj je hormonalna ravnoteža poremećana i kad je žena posebno osetljiva na mirise. Ljutito će mužu: "Zar baš uvek moraš da se uljudiš kad nam moji dolaze? Siđi u podrum i donesi teglu slatka od dunja, znaš da ga moj tata najviše voli. I probuši mi još desetak divljih kestenova, izvrsni su protiv moljaca. Eno ih na kaci s kupusom."

nežnost
crveni papir
jetra
nerazumna
umeće
kupovina
matematika
 
Ko je debil? A ja sam mislio da si mi ti prijatelj, komšija, a ponašaš se kao jedanaestogodišnji mali čovek!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Nemoj da dođem da te bijem, ionako si slabiji!!!!!!!!!!!!!!!! :evil:

Poštujem pravila prošlih reči,mog prethodnika...komšija,brate,ovo je igra...lik je napisao ove reči i morao sam da ih ispoštujem...čemu ovakva buka oko toga?!

P.S.Znamo li se mi,druže?
 
У црвени папир је замотала сву своју нежност и вешто, користећи сво своје умеће формула из математике замотала је своје срце, своју јетру и пошла под мост, под симбол који спаја људе. Та неразумна милосница је корачала, док су јој бисери очаја отицали баш под тај мост, у ту реку, која је баш случајно протицала кроз тај проклети град, који јој је уништио живот и изменио њену карактерну схему. Куповина тела милосница под тим мостом, а и по целом граду, и по целој држави је морално забрањена. А вода је хладна,и вода је смела, и она односи све грехе и глад посрнулих анђела

ватра, ваздух, вода, земља, мошти, крила, ветропир
 
ватра, ваздух, вода, земља, мошти, крила, ветропир

Oh, bice to takav vetropir....Bice tako sretan taj mali gad, i tako ce ga voleti zene i tako mu zavideti muskraci (nece ga mrzeti, jer muskarci su sposobni da mrze samo zene koje su ih ostavile, ne i druge muskarce zbog kojih su ih ostavile). Izgledace kao da ima krila andjela, sa tim osmehom nevinog deteta, koji ce se, to je vec sad jasno, zadrzati i kad odraste. Nece taj postovati mosti ni jednog sveca, ali ce opet imati svu nebesku zastitu. Neki se prosto rode sretni. Milovace ga vazduh, a nece ga sibati vetar. Ljubice ga voda, a nece ga nikada povuci u svoje tamne virove. Grejace ga vatra, a nece nikada izgoreti ni u jednoj vrelini koja sazize. Hodace po zemlji, ali nikada nece blatom tuge isprljati svoje cipele. Taj mali vetropir. Moj maleni sin.

skocimis
svetlo
zoloski vrt
maska
trava
pad
stepenik
 
skocimis
svetlo
zoloski vrt
maska
trava
pad
stepenik

Pošto ju je stalno sumnjičio, zagledao je paleći sva svetla u kući kad bi se odnekud vratila, sačekivao ispred posla preobučen, s onim groznim kačketom, u kostim skočimiša, odlučila je da ga prevari. Ne navodim imena, ovo vam pričam samo da bih utešio prevarenog muža. On suštinski nikad nije odbačen, bez obzira na našeg trogodišnjeg, vanbračnog sina kojeg smo njemu poturili jednog jutra, dok su radnici gradskog zelenila uredno šišali travu u atrijumu Zoološkog vrta. Iako se žena mesecima bori u stisku svog veštog ljubavnika, kome je stalo da se pokaže u prozračnoj mreži ljubavi, krila vezanih samo osećanjem takta, ona u stvari čeka pravu priliku da mužu ispovedi sopstveni pad.

Ovaj je farbao kosu u crno.
Onaj koristi pomade i providni lak za nokte.
Za nju, previše spušteno dupe, dozlaboga mlitavo.
Ne voli životinje, jednom je zvao šintere.
Ne voli klasiku.
Voli narodnjake.
Taj s mladežom stalno je mirisao na zapršku.
Jedan seksualni manijak govorio joj je takve gadosti dok se pela stepenicama podzemnog prolaza.
Jednog prosto nije mogla da odbije, znaš i sam kakvi su stroncijum... pardon, u teget odela maskirani muškarci.

Kad je sve to čuo, njen muž je krenuo da traži imalin. Kad se namaže po licu ličiće još više na Otela. Jagova maramica mu ne treba, sakupio je već dovoljno dokaza. A Dezdemona priča li priča, nabraja, nikako da prestane.

ćurka
đak
čeka
džak
šta želi
jutros
ljubavni napitak
mala noćna muzika
 
ćurka
đak
čeka
džak
šta želi
jutros
ljubavni napitak
mala noćna muzika

Znam da sam nekada prava curka, sve moje bliske prijateljice mi to prebace s' vremena na vreme. "Ti si veciti djak -ponavljac u skoli zivota"-govore one, kolutajuci ocima, nervirajuci se, na brzinu ispijajuci poslepijacnu kafu, a vec razmisljajuci sta ce spremiti za subotnji rucak. Ja se stidljivo zacrvenim, ne zato sto se izistinski stidim zbog razloga zbog koga mi se i ovog puta, a treci put od jutros, prigovara, vec zato sto znam kakav dzak izgovora moraju da spreme za tuljana od muza koji kod kuce ceka svoje vikend novine, ne bi li proverio rezultate utakmica. "I sta zeli taj novi gospodin od tebe, sada, sigurno ne zudi da te ozeni u 36, ili da sa tobom zasnije porodicu? Ma, hajde, vec treci put si se videla sa njim, a jos nemas njegov kucni telefon..i, kako znas da nije ozenjen?"-uobicajna tirada pocinje, a ja ne shvatam kako do sada vec nisu odustale...zar me do sada vec nisu upoznale, zar ne znaju da meni pomoci nema? Kako da im objasnim da je prvi poljubac nekog muskarca (bilo kog muskarca), njegove ruke oko mog struka i zelja koja ne moze da se sakrije, ljubavni napitak koji mene cini tako zivom, koji od mene, u odnosu na njih pravi lepoticu, a od mog zivota malu nocnu muziku u odnosu na narodnjacku tuzbalicu njihovih sopstvenih dana...svih istih, jednolicnih i sivih....i, zato cutim i pustam ih da misle da sam zaista jedna tupava curka...jer, ja svoje prijateljice neizmerno volim...

prijateljstvo
zvezda
putovanje
kakao
cigarete
gacice
so
 
prijateljstvo
zvezda
putovanje
kakao
cigarete
gacice
so

Otvorila se morska pučina, mesec i nju i zvezde preliva rumenom bojom. Nekoliko ajkula izvirilo je iz talasa da vide kuda to putuje prpošni jedrenjak. Grudi Kristifora Koje Kolumba nabrekle su od emocija i svakakvih predosećanja. Kroz dvogled je video kopno po kojem su korakom gazele bez gaćica, odevene samo u narukvice i ogrlice, hodale lepojke kruškolikih grudi boje kakaa, obnaženih kao u efeba, i (kasnije će to zabeležiti u svom brodskom dnevniku) pi'čića isturenih kao prijateljska brdašca, zbog čega se još izdaleka zaljubio u sve njih. Kasnije, kada se iskrcao na Novi kontinent, još je zabeležio: "I njihove pi'čkice liče na gazelinu, sa širokim usminama i klitorisom izduženijim i slanijim nego kod Evropljanki, vidljivim i nemirnim kao zastava na gusarskom brodu.

Kolumbova saputnica donela mu je sendvič na komandni brod, ogrnuvši se prethodno čojanom dolamom. Lice saputnice bilo je slično sendviču - bajato, isušeno suncem i dugom plovidbom. Kolumbo ispusti dvogled.
"A da se ti ipak vratiš kući? Put je neizvestan a more ćudljivo. Već si se dosta napatila, sirotice moja."
"Ne brini, ja sam se već navikla, idem kuda i ti."
"Tamo gde idemo nije komforno, kao na Kipru. Pitaj boga šta kuvaju, sigurno nema ni kupatila."
"S voljenom osobom idem na kraj sveta", odgovorila je saputnica, odlučno zgrabila veslo i zaveslala punom snagom prema novom kontinentu.

Kolumbo je s pravom slutio da ga čekaju nove i uzbudljive stvari. Jedna mu je već golicala malje ispod pazuha, druga mu je tabane trljala sokom avokada, najmlađa ga je palminom grančicom draškala po preponama, pevajući nerazgovetnu pesmu čiji je smisao na mesečini postajao još nerazgovetniji. "Devojke, koja će od vas da se uhvati za katarku?" uzbuđeno im obznani Kolumbo.
"Molim, nešto si rekao?" pogleda ga mala saputnica kroz dim tek smotane, preteče Iv cigarete. "Meni nešto kažeš?"

kokos
avokado
grč
nagota
baršunasti
dnevnik
jedan radostan dan
 
kokos
avokado
grč
nagota
baršunasti
dnevnik
jedan radostan dan


Bice to jedan radostan dan. Mora biti. Statistika i zakoni verovatnoce to predvidjaju. Naravno, ne mogu to zapisati u svoj dnevnik...nije romaticno, ni senzualno...to samo kazem ovako...uzgred. Za dnevnik i za pricu (mozda cak i bliskim prijateljicama) ce biti reci poput "strast", "beskrajno uzivanje", "prepustanje", i recenice poput "spremila sam salatu sa avokadom za veceru", "uzivala sam ponovo u svojoj i tudjoj nagoti, bez zadrske, bez kocnica i granica", "zagrizao je u mene kao u peckavi kolac od kokosa"....
A, samo za mene i za moje sopstveno secanje ce biti-njegovi barsunasti prsti, njegov barsunasti glas, njegov barsunasti jezik i beskrajni grc.....
Bice to jedan radostan dan. Mora biti.


jezik
kosti
pepeo
okean
prosuto mleko
turpija za nokte
balon
 
kokos
avokado
grč
nagota
baršunasti
dnevnik
jedan radostan dan


Bice to jedan radostan dan. Mora biti. Statistika i zakoni verovatnoce to predvidjaju. Naravno, ne mogu to zapisati u svoj dnevnik...nije romaticno, ni senzualno...to samo kazem ovako...uzgred. Za dnevnik i za pricu (mozda cak i bliskim prijateljicama) ce biti reci poput "strast", "beskrajno uzivanje", "prepustanje", i recenice poput "spremila sam salatu sa avokadom za veceru", "uzivala sam ponovo u svojoj i tudjoj nagoti, bez zadrske, bez kocnica i granica", "zagrizao je u mene kao u peckavi kolac od kokosa"....
A, samo za mene i za moje sopstveno secanje ce biti-njegovi barsunasti prsti, njegov barsunasti glas, njegov barsunasti jezik i beskrajni grc.....
Bice to jedan radostan dan. Mora biti.


jezik
kosti
pepeo
okean
prosuto mleko
turpija za nokte
balon

A šta ćemo danas da radimo?.pitao je plavooki dečak svoju drugaricu Vragolanku.
Pa da se igVamo! Šta bi dVugo?-odbrusila je malecka, pokušavajući da jezikom dotakne loknu na čelu.
Juuupi? Kakvu igru igramo danas?
Jednostavnu. NapVavićemo čoveka!
Čoveka? Kako?
Pa lepo. U školi kažu da je Bog čoveka stvoVio od pepela. E pa mi ćemo uzeti kost koju je tvoja mama bacila juče, istucati je i od pepela napVaviti čoveka.
I misliš da će nam uspeti?
NaVavno. ZaV sumnjaš?
Devojčica je otrčala kući po turpiju za nokte, dečak je doneo kost preostalu od jučerašnjeg ručka i počeli su sa procesom stvaranja. Turpijali su i turpijali, prosipali malo mleka u beličastu gomilicu, mešali, ponovo turpijali i tako u nedogled. Iz izmrvljene kosti nije izlazio čovek....
A da očitamo neku molitvu?, zbunjen je bio dečak...
Ne znam, možda bi tVebalo...
Molitva nije dala rezultate.
Trebalo je da probamo sa fosilom! već je ljut dečak.
Ali fosili se nalaze u okeanu. Mi nemamo okean, samo potok.....
Neobičan par Stvoritelja tužno je zurio u svoje propalo delo....

Haha, ne mogu da verujem! Pokušavate da stvorite čoveka od goveđe kosti! Haha......-odjeknulo je zlobno cerekanje iza njihovih leđa. Vragolankin stariji brat Gnjavator smejao se glasno. -Ne pravi se čovek od strugotine već od pepela. A pepeo je izgorela kost.....a ne isturpijana...haha.

Mali Stvoritelji se zagledaše. Pa da! U tome je problem! Ipak je moguće napraviti čoveka, samo su pogrešan materijal upotrebili! Sutra je novi dan! Sutra će iz pepela izaći njihov prvi Adam, pomisliše veselo.....
Dan je jurio za suncem poput deteta za balonom.....Briga njega za sadašnje i buduće potomke tunjavog Adama i lukave Eve.....Jer svi oni kad tad nestanu, a ono i dalje ostaje....

devojčica sa šibicama
Milena koja nije mila
mrav
tvrdoglava aždaja
skakutavi list
isprana jesen
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top