U tome je upravo i poenta - kada se nađeš
potpuno bez argumenata, ti
ne sudjeluješ uopšte u diskusiji; tako si činio više nego jedan put sa mnom, ali i u slučajevima rasprave sa drugim disktantima na forumu.
Diskusija oko Tomislava i Krešimira koju si napustio, odnosno radije se angažovao u nekom nacionalističkom prepucavanju, umjesto ozbiljnom kritičkom razmatranju poznatih historijskih izvora i onoga što kaže istoriografija. Da zaista postupaš korektno, za šta se izdaješ, pružio bi kakav-takav odgovor - barem osvrtanje na moje ukazivanje da si u zabludi oko toga da se Bosna nalazi u Krešimirovoj tituli...
Ne pričamo o Šubićima sada; to ti je skakanje tri-četiri stoljeća u budućnost. Nije mi jasno kakve to ima veze sa hrvatskim ranosrednjovjekovnim vladarima Tomislavom i Mihajlom Krešimirom.
Detaljan odgovor, na koji se ti očito nisi osvrnuo, pružio sam ti
ovdje.
Tvoja ocjena da se 'sve enciklopedije i povjesne knjige' slažu oko toga je jednostavno neistinita, a to sam ti pokazao i na toj temi posebnoj, tako da mi je stvarno nejasno na osnovu čega to sada spominješ. Taj hrvatski nacionalni mit o povezanosti Tomislava i Krešimira s Bosnom nestaje i u modernoj hrvatskoj historiografiji (u kojoj Neven Budak u neku ruku ispunjava danas onu ulogu koju u srpskoj ima Tibor Živković); dozvoli mi da
sa upravo sajta Herceg-Bosna citiram Budaka:
U dijelu o Kraljevstvu se opširnije može pročitati o Tomislavu; tu nigdje ne dovodi Bosnu u kontekst sa njim, a evo što spominje o hrvatsko-bugarskome sukobu i gdje navodi da se boj najvjerovatnije odvio:
* N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska sveučilišna zaklada, Zagreb 1994.
Ne vidim kakve rezultate ima ako se pozivaš na neka starija izdanja enciklopedija i (ostale) literature; stare zablude često dugo opstaju. Vjerovatno će biti još dosta vremena potrebno dok ne bude u potpunosti istisnut taj mit iz svega sem publicistike najnižeg ranga.
Evo ti jedne dosta svježnije karte (od Nade Klaić), koja je dosta bliža tj. realnija stvarnim granicama Tomislavove države:
Ne znam kako prokomentarišem tvoju aluziju na boju snijega i stanje vode...možda zapravo ono najviše otkriva o razinama tvojega nedostatka znanja?

Ovaj hrvatski mit nije samo u granici
sve do Drine...
Sada bih te samo zamolio da, ako ti nije problem,
porazmisliš i otvoriš vrata mogućnosti da si i u drugim slučajevima kada si iznosio pojedine stavove na ovom forumu, u kojima si ti
potpuno uvjeren da si u pravu (i do tih mjera da nije ni potrebno trošiti vrijeme na dokazivanje), možda
krivo informisan.
Ne bih rekao da se ovdje ima što bitno raspravljati. Ti uzimaš- ne ću o motivima, nevažno je- Klaićkiu i Goldsteina kao
njeke vrijedne izvore oko pitanja Hrvatske i Bosne.
Oni to nisu. To nisu nikakvi nacionalni demistifikatori, nego obični komunistički minimalisti kojima je partijski
- Klaićki- zadatak bio smanjiti udjel hrvatstva u staroj Bosni (otud katastrofa od njezine knjige o Bosni), a i bizarne
ideje o nizu stvari- poput seobe Hrvata iz Karantanije ili bitke s Bugarima oko Imotskoga, kad je prihvaćeno od svih bosanskih
autora koji znaju svoj posao da je to bilo negdje oko Ozrena.
Nada Klaić je napravila vrijedne radove o nizu stvari, različito je vrjednovala
povijesna vrela, no ona nije ključni hrvatski povjesnik 20. st., koji je bio i ostaje Šišić.
Također, njezina visoko ideologizirana pisanija, davno odbačena od Miroslava Brandta, pokazuje ju u
pravom svjetlu- kao tobožnjega disidenta na kopanju partije. Ostavila je još goreg nasljednika u liku Goldsteina, dok je Budak miješani lik-
dao je vrijedna djela, no njegova akribija i upućenost u stariju povijest teme o kojoj pišemo- Bosne- ostaje
minorna.
Dakle, o Klaićki, o Goldsteinu, te dijelu Budaka, mogu reći ono što
je poviejst opravdala o Starčevićevu sudu o nacionalno-političkim
implikacijama Šafarikovih djela: mogu ih preporučiti za zamatanje sira,
duhana i sličnih stvarih. za ozbiljnu povjesnicu o staroj bosni oni nemaju
neke veće težine, kao ni cijeli zavod za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Povjesničari daleko kvalificiraniji od te ekipe su uglavnom domaći ljudi:
Marko Vego (Postanak srednjovjekovne bosanske države; Naselja bosanske srednjovjekovne države),
Muhamed Hadžijahić (Povijest Bosne u 8. i 9. st.), Mladen Ančić (Na rubu zapada), zatim
djela Milka Brkovića, Ante Babića i dr.- neka se djela mogu naći na scribdu.
Da ne duljim- Klaićeva (a i Grossica) nisu nikakve razotkrivateljice nacionalnih
romantizama i "znanstvenice", nego komunističke propagandistice dio čijih će dijela opstati-ali
ne o ovoj temi. Budak je u nešto boljem, ali ne puno boljem položaju, dok je Goldstein
ne više nego pamfletist.
Uz to valja dodati najvažnije: vrjednovanje i pristanak za ovu ili onu tvrdnju
oko toga staroga razdoblja ostat će, najvjerojatnije, uvijek podložan prijeporima
zbog nedostatka materijala i zbog manevarskoga prostora za subjektivna tumačenja.
Toliko o znanstvenosti.