Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.740
Добро, док се овдашњи форумски "стручњаци за класичне језике" договоре у вези са Јово-наново покушајима неке иновативне транскрипције имена српских архонaта, ево малог додатка преписа Порфирогенитовог документа студије професора Берија са Краљевског факултета у Кембриџу:
![]()
http://archive.org/stream/earlyhistoryofsl00consrich#page/38/mode/2up
Понављам, није ми познато ни из једног историјског документа указивање нa неког хрватског кнеза Вишеслава осим у контексту Крстионице.
Гле чуда, сада када у добро познатом маниру преко ноћи до тада "анонимни Х хрватски историчар" долази до открића како заправо Вишеслав и није више Вишеслав у латинској транскрипцији, већ Вујислав или Вислав по реци Висли прапостојбини Хервата... све је могуће, ништа не треба бити искључено...![]()
Nemaju ništa originalno - sve sami "prepisi iz 16. stoleća" i zato se hvataju za sve što im padne u ruke, pa makar to bio, kao u slučaju Višeslavljeve krstionice, "misterij hrvatskog srednjovjekovlja" - bitno je da je hrvatski.
Оригинални печат српског краља Стројимира Властимировића из IX века.
[SUB]Dvojezični natpis na pečatu i vizantijski patrijaršijski krst[/SUB]
Crno na belo.
- Imali smo poteškoća da dođemo do ovog najstarijeg sačuvanog obeležja srpske državnosti. Kataloška cena pečata najpre je bila 6.500 evra. Međutim, Bugari, kojima je iz istorijskih razloga ovaj pečat veoma značajan, ponudili su 15.000 evra da taj predmet uopšte ne bude na aukciji toga dana. Srećom, naš konzulat iz Minhena izdejstvovao je da tako ne bude i kupili smo pečat za 16.000 evra. Uračunavanjem provizije aukcijske kuće, koja je posredovala, dolazak do ovog značajnog predmeta za našu istoriju i kulturu koštao nas je skoro 20.000 evra. To je mala cena ako imamo u vidu koliki značaj ima ovaj pečat za srpsku istoriju - kaže za Glas ministar kulture Dragan Kojadinović.
http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2006/07/27/srpski/T06072602.shtml
Svega tri dana pre same aukcije, ruske kolege su obavestile docenta dr Đorđa Jankovića, šefa Katedre za nacionalnu arheologiju srednjeg veka Filozofskog fakulteta u Beogradu i predsednika Srpskog arheološkog društva, da pečat postoji i da je ponuđen na prodaju. On je nakon toga o tome izvestio direktora Istorijskog muzeja Srbije Andreja Vujnovića, nakon čega su poslali dopise predsedniku vlade republike Srbije Vojislavu Koštunici i ministru kulture Draganu Kojadinoviću, koji je odmah o tome obavestio konzulat Srbije u Minhenu. Vicekonzul Srbije Nikola Marković je uspostavio kontakt sa akcionarskom kućom i od njih je dobio obaveštenje da su bugarski kolekcionari odmah ponudili 15.000 evra za pečat, ali je on ipak iznet na aukciju pošto je srpska strana pokazala zaiteresovanost, s tim što je njegova početna cena umesto propisanih 6.500 evra podignuta na 15.000 evra. Na samoj aukciji pečat je dostigao cenu od 16.000 evra po kojoj je prodat vicekonzulu Srbije, a njegova ukupna cena sa provizijom aukcijske kuće je iznosila 20.000 evra.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Стројимиров_печат
Poslednja izmena:



:
A taj bi znao da su tada Travinija i Zahumlje u sastavu dioklitske države. Interesantno je da taj uzgredni spomen o "vjerovatnom uticaju Petra IV rešimira na teritoriju današnje Crne Gore" nije izrekao ni Budak, ni Ančić, nit ijedan gostujući naučnik, već narator teksta u seriji