Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.250
Samo jedna brza informacija jer sam upućen u neke stvari koje vas muče, a nisu ovdje riješene. Riječ je o ovdje spomenutom Zvonimiru/Suinimiru/Svinjimiru(!). Naime, skupilo se valjda dosta povjesničara i "povjesničara" da vijeća o tom problemu, ali zaboravilo se na jednu pomoćnu filološko-povijesnu disciplinu koja jedina može dati odgovor na to pitanje. Riječ je o tekstologiji. Da, postoje ljudi koji se bave tekstovima, a da ih pri tome ne zanima puno ili uopće čiji je bio ili je li uopće bio Zvonimir. Ti ljudi traže odgovor na pitanje odnosa jezika i grafije kojom je taj jezik zapisan, a u ovom slučaju nedvojbeno se može reći da je prilično jaka i održiva hipoteza da se iza Suinimira krije Zvonimir, a ne Svinjimir. To se također ne može vidjeti iz samo jednog dokumenta, nego iz puno šire slike - iz pravilnosti na koje se nailazi u nizu dokumenata. Istina je da je jako vjerojatno da oni koji su prvi vidjeli Zvonimira u Suinimiru nisu znali ništa o ovim stvarima, kao i to da oni koji danas gorljivo brane tu hipotezu također ne znaju puno o tome, ali to nije toliko važno kad se ipak na kraju da utvrditi da su vjerojatno u pravu. Donosim ovdje jedan paragraf iz članka Dragice Malić Skrivene veze hrvatske glagoljičke, ćiriličke i latiničke grafije. Oni koji žele mogu vidjeti cijeli članak na sljedećem linku (od str. 549): http://www.stin.hr/download/zbornik.pdf
"Treba ovdje spomenuti i najstarije zapise hrvatskih osobnih i mjesnih imena te rijetkih općih riječi u latinski pisanim ispravama 11.–12. stoljeća. I u njima se nekadašnji poluglas (u ono doba već šva, za koji se pretpostavlja da mu je izgovorno mjesto između e i a) uz bilježenje grafemom e bilježi i s i, što na temelju pretpostavljenog izgovornog mjesta šva neće biti posljedica nastojanja da se registrira izgovorno stanje. Prije će biti – imamo li na umu poligrafičnost srednjovjekovnih hrvatskih skriptorija, uvjetovanu praktičnim potrebama komuniciranja između raznopisamskih hrvatskih sredina – posljedica nastojanja da se preslika glagoljička grafija. Od takvih primjera na prvome mjestu treba spomenuti zapis imena hrvatskoga kralja Zvonimira u likovima Suinimir(o), Suynimir, Suuinimir, Suuynimir... (glagoljički je zapis na Bašćanskoj ploči – Zъvъnimir, pri čemu je prvi poluglas pogrešno umetnut u početni suglasnički skup zv- < zvъ-), zatim osobna imena Budico, Budizo, Budiz, Budicius pored Budeç (u onovremenom glag. liku očito Budьcь – vokalizirano Budac), Bratizo (glag. Bratьcь – Bratac), pa lokalitet u okolici Zadra (in) Brauizo (glag. Bravьcь – vokalizirano Bravac), lokalitet u okolici Splita Chilmizo s i uz slogotvorni l i na mjestu jakog poluglasa (glag. Hьlmьcь – vokalizirano Hlmac/Humac), pa opća riječ sitnicus, sitinicus pored setnicus, setinicus (glag. sьtьnikь – vokalizirano satnik). Grafija il, ir/ri za slogotvorne l, r javlja se i drugdje (uz ostale mogućnosti: ol, ul, er/re), npr. Cirgne (= Črńe), Cirnecha pored Cernecha (= Črneha), filius Girdei (= Grde), Gridosca (= Grdoša) pored Gerdo (= Grdo), Girgo (= Grgo), Tirpimir pored Terpimir (= Trpimir, kralj), pa toponim Tilsto Cossa (= Tlstokosa, tj. Tustokosa – ad uineam Tilsto Cosse u okolici Splita iz isprave Petra Crnoga iz 1080.) i dr."
Prepisivao sam iz pdf-a (jer se ne može iz njega kopirati), pa se ispričavam ako ima pogrešaka ili ako se neki znakovi ne prikazuju (oni znatiželjniji uvijek mogu pogledati isto na linku). Jedno pojašnjenje (jer se ne govori eksplicitno o tome u citiranom tekstu) - poluglas ima oblik "štapića", zato su ga prepisivači najlakše identificirali s latiničkim i.
Informacije su svuda oko nas... samo ih treba pronaći...
Башка плоча је фалсификат - показао сам раније на овој теми. Та је прĕтпоставка извĕснија него она да се ради о оригиналу. Не кажем да није постојао Звонимир и не кажем да се није тако звао, мада је људски сумњати. Јер - од ваших фонолошких примĕра нигде не видĕх да се вон пише као вин. Дакле, тропа. Оно што би било добро да подржи тезу о имену Звонимир било би исто или слично име, са корĕном звон, из тог или ранијег периода код Хрвата или другог словĕнског народа. Чини ми се да је такво име накнадни прĕвод латинског Antonius, али нисам се тиме бавио.
Иначе, назив Крешимир такође је упитан јер постоји италијански глагол cresmare, pa bi to moglo značiti "kršten" и могло би се радити о атрибуцији, а не имену - дакле, "крштени краљ", а не "краљ Крешимир". Наравно, могуће је да је нĕко у камену уклесао и Крешимир јер је опет у питању кривотворина.
Poslednja izmena: