Da. Vidiš, ne znam zašto se onda Sanja Knežević sva polomi da dokaže da je ilirski ustvari hrvatski. I nešto joj ne uspeva.
Npr:
U doba Kandijskoga rata (1645.–1669.) u Rim je stigao veliki broj izbjeglica iz hrvatskih primorskih gradova. Za njihov prihvat sagrađen je gostinjac i bolnica. Premda je u Rimu već od 1453. godine postojala gostinjac bratovština sv. Jeronima kao i istoimena nacionalna crkva, te je godine papa Nikola V. odobrio molbu Hrvata za otvaranjem prihvatilišta za hrvatske hodočasnike, odnosno "Dalmatie et Sclavonie nationum". U duhu vremena naziv za hrvatski narod prerastao je u "natio Illyrica". Radoslav Katičić najstariju potvrdu da se hrvatski jezik nazivao još i ilirskim nalazi u Trogiru 1441. godine u prijevodu jednoga pisma na talijanski jezik za koje se kaže da je izvorno bilo pisano "in sermone et alphabeto Illiriacho seu Sclavonico"23, dok se u političkom smislu ono prvi put javlja u povijesnom djelu Nikole Modruškoga De bellis Gothorum24. Katičić dalje navodi da je najstarija zabilježena uporaba naziva "ilirski" za hrvatski hodočasnički narod u Rimu zabilježena u oporuci "kojom Bosanka Marija Mišljenović 17. 9. 1485. ostavlja jedan legat hospitali sancti Jeronimi nationis illirice, ali se u njoj neki novac određuje za kupnju kućice pro pauperibus mulieribus sclavonice nationis25 te i prema tom pravnom spisu Katičić zaključuje da "istovrijednost naziva postaje time očita"26. Papa Siksto V. dekretom od 1. kolovoza 1589. godine potvrđuje crkvu Iliraca, gostinjac ilirskoga naroda te pri crkvi osniva kaptol, čime crkva sv. Jeronima postaje zborna crkva, a hrvatski jezik naziva ilirskim27.