Vise me brine domaca mitomanska falsifikatorska skola na teritoriji srednjovjekovne hrvatske drzave. Problematicno prisvajanje crkve sv. Spasa na Cetini, falsifikovanje uklesane godine iznad ulaza u manastir Krku (1402), natpis na manastiru Krupi (opet falsifikat, 'obnovi car Dusan 1342'), Milaseva konstantna bulaznjenja o Srbima u (sjevernoj) Dalmaciji (to su, valjda, sjeverni primorski Srbi) od najranijih vremena i Koncarevicev ljetopis (falsifikat ili nepostojeci, jedno jeste), neistina da su ostali narodi ili nacije nastali od Srba kao nesalomivo kompaktnog naroda, sto genetika sve vise potvrdjuje, sami srpski etnolozi su davno ovo pobili i objasnili kako su se drugi, uopsteno govoreci, narodi (skupine, hajde) vjekovima pretapali u Srbe.
Komicno prisvajanje manastira sv. Venerande na Hvaru, a Dusan Beric je fino objasnio u jednom svom radu da je sagradjen zahvaljujuci prvenstveno Grcima. Ispod dobrog broja toboze originalnih srpskih crkava na prostoru danasnje Hrvatske (mislim na nekadasnju Mletacku Dalmaciju i Vojnu Krajinu), kriju se nekadasnje rimokatolicke, poneke cak s latinskim natpisima. Znas i sam da je ovo postalo predmet sprdnje.
Ono sto je posebno zabrinjavajuce, stalno crtanje nekakvih mapa samo da se zahvati sto vise teritorija, tj. da se proglase "srpskim". Ne kazem da kod Hrvata nema falsifikovanja, naravno da ima, ali vise me ovo brine (u stvari rade ovakve bolesne mitomanije se jednim djelom i desilo, ono sto se desilo 1995. g.), nego da li ce neki hrvatski vladar biti proglasen kraljem, knezom ili sta znam... Ovakve stvari su jako opasne. Diskusija se pretvara u simpozijum budaletina, degenerika i kretena (rugala se koza ovci...), a narcizam malih razlika prsti na sve strane.