Хрватски владари

не ради се ни о каквој ''куртоазији'' (нити се писац фрљао титулама), него о томе да овде (као и код осталих кнезова до Свинимира) rex не значи краљ него владар.

Ajd ti reci, pa jel nisam ja to rekao prije 4 stranice??

Nego, da ti nisi po zanimanju profesor, ako smijem pitati?
 
Ajd ti reci, pa jel nisam ja to rekao prije 4 stranice??

Nego, da ti nisi po zanimanju profesor, ako smijem pitati?

и даље смо у недоумици на основу чега је Svinimir поистовећен са Звонимиром, јер се у запису на оној сумњивој Башчанској плочи нигде не наводи име Димитрије/Дмитар преко кога бисмо их могли некако повезати. али ваљда је сачуван неки други глагољашки извор који даје неке јасније назнаке.

нисам професор, јер да јесам не бих морао да питам- знао бих одговоре.
 
Imaš još koje pitanje?

Mene interesuju dva vladara Hrvatske koje Porfirogenit navodi u DAI.
Prvi se zove Tuga, a drugi Vuga. Možda i Buga.
Ili mešam: možda se prvi zvao Vuga, a drugi Tuga.A možda je prvi ustvari Buga, a drugi Tuga.


Ovako su im zapisana imena u DAI, poglavlje 30.
books



books


 
Poslednja izmena:
Погледај пажљивије цитате и линкове у мојим постовима 589 и 594 .
Католички жупник Швеар 1840. г. наводи ту идентификацију- да је онај Михајло ( овековечен у Стону , из династије Војисављевића), тако називан у Далмацији и код Скилице, сам себе називао Крешимир Петар. То је одличан доказ.Узме се српска историографска литература, посебно она коју званична српска академска историографија и не чита много (Летопис попа Дукљанина, Лукари, Орбини) па се само умећу уметсо прридева "српски" - придев "хрватски".
Сећаш се да смо слично нашли на теми Сињске алке, кад на фотографијама књиге Срби на Јадрану, само напишу "цроатиа"?
Слично су радили и Бугари, кад од Бодина направе бугарског цара Петра. Промене име, задрже године и територије- тако фалсификују.
Што се Звонимира тиче, он заслужује више простора ( и кад будем имала више времена да лпо сложим све податке). Порфирогенит није навео то име (само оне после њега), али списи типа Летопис попа Дукљанина, Лукари, Орбини имају мало више података.Планирам да направим бар један пост о њему, па ћу јавити. Укратко:
Живео је у 7.веку- проблем тачних година за претхришћанско време је огроман- ; после њега влада Будимир који дели територију на мање управне јединице и први размишља о прихватању хришћанства. Тај наш Звонимир (пореклом из паганске, беле србије) последњи је наш пагански владар (На основу казивања српског становништва у Зворнику и околини, које је забиљежио Вук Караџић, град је тобоже подигао неки „Звонимир незнабожац“..), док је од Будимира (св.Давида касније) другачије.
Погледао сам него ми нешто не штима или ја не могу да схватим:(.
Не схватам како се уместо Михајла Војислављевића србског владара Дукље појави неки Крешимир Петар владар тамо неке Хрватске, или да кажемо територије скроз различите од владарског домена поменутог, поготово нисам знао да то Скилица пише да је сам себе звао Крешимир Петар.
Такође о тим владарима (Трпимировићима) има врло мало података не знам уопште шта их квалификује као Хрвате, мислим која је разлика од Срба истог периода.
Не знам како је неко могао да побрка "нашег" Звонимира из 7. века са овим Петром Крешимиром из 11. века, још да га стави у посве други амбијент.
Читао сам и "Попа Дукљанина" и "Краљевство Словена" некако су ми тамо србски и хрватски краљеви делују јасно раздвојени мада ни они не дају баш превише података.
Хрватска фалсификаторска школа ми је позната, кажу да је најбоља ван европске уније.:D
 
Što se tiče Trpimira, prvi hrvatski knez čije ime je zapisano u kamenom spomeniku.
Pogledajte prilog 262784
Nasljedio kneza Mislava oko 845. g. i u svojoj darovnici iz 852. ga naziva svojim prethodnikom, znači da nije bio njegov sin.
U čedadskom evanđelistaru njegovo ime je zapisano kao domno Tripimiro (gospodin Trpimir).
Na njegovom dvoru kao izbjeglica boravio je i jedan od najučenijih ljudi tadašnjeg doba, benediktinac Gottschalk kojeg su prognali iz Franačke.
Iz njegovih spisa "Tractatus de trina Deitate" saznaju se vrlo zanimljivi i značajni podaci o tome kako mu je Trpimir 846. godine pružio zaštitu, gdje ga on naziva, ipak samo iz kurtoazije kraljem Sklavina (rex Sclavorum).

Od njega, sa nekim manjim izuzetcima vladaju njegovi direktni nasljednici sve do početka 12. stoljeća.

Како знаш да је хрватски кнез, то ме занима, ти си га оквалификовао као Хрвата још на почетку поста, где је тај владао, да видимо простор који су населили Хрвати( углавном ДАИ) са његовим кнежевством.Претпостављам негде залеђе Задра, тамо где се родила прва хрватска држава.
Имаш ли ту даровницу или тај спис тог Бенедиктанца да видимо шта пише, било би пожељно на србском?
 
Погледао сам него ми нешто не штима или ја не могу да схватим:(.
Не схватам како се уместо Михајла Војислављевића србског владара Дукље појави неки Крешимир Петар владар тамо неке Хрватске, или да кажемо територије скроз различите од владарског домена поменутог, поготово нисам знао да то Скилица пише да је сам себе звао Крешимир Петар.
Такође о тим владарима (Трпимировићима) има врло мало података не знам уопште шта их квалификује као Хрвате, мислим која је разлика од Срба истог периода.
Не знам како је неко могао да побрка "нашег" Звонимира из 7. века са овим Петром Крешимиром из 11. века, још да га стави у посве други амбијент.
Читао сам и "Попа Дукљанина" и "Краљевство Словена" некако су ми тамо србски и хрватски краљеви делују јасно раздвојени мада ни они не дају баш превише података.
Хрватска фалсификаторска школа ми је позната, кажу да је најбоља ван европске уније.:D

tako je, pogotovo onaj dio kad nemanja udari na hrvate i podje sebi prisvajati kotor....
 
Kula od falsifikata, ergo kamara budalaština... Kontinuitet cilja reflektovan u kontinuitetu procesa. Nakon sloma srpske države i izbegličkih rojeva počinje drugi talas rada rimokatoličke kurije na srpskom jeziku i srpskoj istoriji pod novim imenom. Srpski narodni jezik biće standardizovan u 17. veku pod ilirskim imenom. Celokupna istorija od pojave našeg naroda na njenoj sceni, za šta je nam je dodeljen 6. vek, pa do danas sistematski nastavlja da se fabrikuje u drugom talasu od 16. veka do današnjeg dana. Sve sa ciljem da se Srbi katolici ne bi identifikovali sa nadirućim Srbima koji imaju državnu veru i da ne bi otpadali od Rimokatoličke Crkve. Zbog toga je kontinuirano jezički i istoriografski formirana i od Srba pravoslavaca demografski nadograđivana nacija katolika dubioznog etničkog utemeljenja.
 
Погледао сам него ми нешто не штима или ја не могу да схватим:(.
Не схватам како се уместо Михајла Војислављевића србског владара Дукље појави неки Крешимир Петар владар тамо неке Хрватске, или да кажемо територије скроз различите од владарског домена поменутог, поготово нисам знао да то Скилица пише да је сам себе звао Крешимир Петар.
Такође о тим владарима (Трпимировићима) има врло мало података не знам уопште шта их квалификује као Хрвате, мислим која је разлика од Срба истог периода.
Не знам како је неко могао да побрка "нашег" Звонимира из 7. века са овим Петром Крешимиром из 11. века, још да га стави у посве други амбијент.
Читао сам и "Попа Дукљанина" и "Краљевство Словена" некако су ми тамо србски и хрватски краљеви делују јасно раздвојени мада ни они не дају баш превише података.
Хрватска фалсификаторска школа ми је позната, кажу да је најбоља ван европске уније.:D

Vise me brine domaca mitomanska falsifikatorska skola na teritoriji srednjovjekovne hrvatske drzave. Problematicno prisvajanje crkve sv. Spasa na Cetini, falsifikovanje uklesane godine iznad ulaza u manastir Krku (1402), natpis na manastiru Krupi (opet falsifikat, 'obnovi car Dusan 1342'), Milaseva konstantna bulaznjenja o Srbima u (sjevernoj) Dalmaciji (to su, valjda, sjeverni primorski Srbi) od najranijih vremena i Koncarevicev ljetopis (falsifikat ili nepostojeci, jedno jeste), neistina da su ostali narodi ili nacije nastali od Srba kao nesalomivo kompaktnog naroda, sto genetika sve vise potvrdjuje, sami srpski etnolozi su davno ovo pobili i objasnili kako su se drugi, uopsteno govoreci, narodi (skupine, hajde) vjekovima pretapali u Srbe.
Komicno prisvajanje manastira sv. Venerande na Hvaru, a Dusan Beric je fino objasnio u jednom svom radu da je sagradjen zahvaljujuci prvenstveno Grcima. Ispod dobrog broja toboze originalnih srpskih crkava na prostoru danasnje Hrvatske (mislim na nekadasnju Mletacku Dalmaciju i Vojnu Krajinu), kriju se nekadasnje rimokatolicke, poneke cak s latinskim natpisima. Znas i sam da je ovo postalo predmet sprdnje.
Ono sto je posebno zabrinjavajuce, stalno crtanje nekakvih mapa samo da se zahvati sto vise teritorija, tj. da se proglase "srpskim". Ne kazem da kod Hrvata nema falsifikovanja, naravno da ima, ali vise me ovo brine (u stvari rade ovakve bolesne mitomanije se jednim djelom i desilo, ono sto se desilo 1995. g.), nego da li ce neki hrvatski vladar biti proglasen kraljem, knezom ili sta znam... Ovakve stvari su jako opasne. Diskusija se pretvara u simpozijum budaletina, degenerika i kretena (rugala se koza ovci...), a narcizam malih razlika prsti na sve strane.
 
Vise me brine domaca mitomanska falsifikatorska skola na teritoriji srednjovjekovne hrvatske drzave. Problematicno prisvajanje crkve sv. Spasa na Cetini, falsifikovanje uklesane godine iznad ulaza u manastir Krku (1402), natpis na manastiru Krupi (opet falsifikat, 'obnovi car Dusan 1342'), Milaseva konstantna bulaznjenja o Srbima u (sjevernoj) Dalmaciji (to su, valjda, sjeverni primorski Srbi) od najranijih vremena i Koncarevicev ljetopis (falsifikat ili nepostojeci, jedno jeste), neistina da su ostali narodi ili nacije nastali od Srba kao nesalomivo kompaktnog naroda, sto genetika sve vise potvrdjuje, sami srpski etnolozi su davno ovo pobili i objasnili kako su se drugi, uopsteno govoreci, narodi (skupine, hajde) vjekovima pretapali u Srbe.
Komicno prisvajanje manastira sv. Venerande na Hvaru, a Dusan Beric je fino objasnio u jednom svom radu da je sagradjen zahvaljujuci prvenstveno Grcima. Ispod dobrog broja toboze originalnih srpskih crkava na prostoru danasnje Hrvatske (mislim na nekadasnju Mletacku Dalmaciju i Vojnu Krajinu), kriju se nekadasnje rimokatolicke, poneke cak s latinskim natpisima. Znas i sam da je ovo postalo predmet sprdnje.
Ono sto je posebno zabrinjavajuce, stalno crtanje nekakvih mapa samo da se zahvati sto vise teritorija, tj. da se proglase "srpskim". Ne kazem da kod Hrvata nema falsifikovanja, naravno da ima, ali vise me ovo brine (u stvari rade ovakve bolesne mitomanije se jednim djelom i desilo, ono sto se desilo 1995. g.), nego da li ce neki hrvatski vladar biti proglasen kraljem, knezom ili sta znam... Ovakve stvari su jako opasne. Diskusija se pretvara u simpozijum budaletina, degenerika i kretena (rugala se koza ovci...), a narcizam malih razlika prsti na sve strane.
E Tanduri druže, prećera ga s ovim! Da nije srpska mitomanija kriva i za 1941.?!
 
Poslednja izmena:
Vise me brine domaca mitomanska falsifikatorska skola na teritoriji srednjovjekovne hrvatske drzave. Problematicno prisvajanje crkve sv. Spasa na Cetini, falsifikovanje uklesane godine iznad ulaza u manastir Krku (1402), natpis na manastiru Krupi (opet falsifikat, 'obnovi car Dusan 1342'), Milaseva konstantna bulaznjenja o Srbima u (sjevernoj) Dalmaciji (to su, valjda, sjeverni primorski Srbi) od najranijih vremena i Koncarevicev ljetopis (falsifikat ili nepostojeci, jedno jeste), neistina da su ostali narodi ili nacije nastali od Srba kao nesalomivo kompaktnog naroda, sto genetika sve vise potvrdjuje, sami srpski etnolozi su davno ovo pobili i objasnili kako su se drugi, uopsteno govoreci, narodi (skupine, hajde) vjekovima pretapali u Srbe.
Komicno prisvajanje manastira sv. Venerande na Hvaru, a Dusan Beric je fino objasnio u jednom svom radu da je sagradjen zahvaljujuci prvenstveno Grcima. Ispod dobrog broja toboze originalnih srpskih crkava na prostoru danasnje Hrvatske (mislim na nekadasnju Mletacku Dalmaciju i Vojnu Krajinu), kriju se nekadasnje rimokatolicke, poneke cak s latinskim natpisima. Znas i sam da je ovo postalo predmet sprdnje.
Ono sto je posebno zabrinjavajuce, stalno crtanje nekakvih mapa samo da se zahvati sto vise teritorija, tj. da se proglase "srpskim". Ne kazem da kod Hrvata nema falsifikovanja, naravno da ima, ali vise me ovo brine (u stvari rade ovakve bolesne mitomanije se jednim djelom i desilo, ono sto se desilo 1995. g.), nego da li ce neki hrvatski vladar biti proglasen kraljem, knezom ili sta znam... Ovakve stvari su jako opasne. Diskusija se pretvara u simpozijum budaletina, degenerika i kretena (rugala se koza ovci...), a narcizam malih razlika prsti na sve strane.

биће да сам ја тај који се на овој теми бави владалачким насловима. не видим шта је то толико спорно у мом инсистирању на исправном разумевању средњовековних титула (не само хрватских него и српских владара у приморју- јер се у изворима као rex титулишу и захумски, дукљански па чак и неретљански кнезови) и критичкој анализи извора. уосталом, наслов теме оправдава такав приступ.

не видим ни потребу да се овде претреса прошлост црквених грађевина (при чему уопште не оспоравам чињеницу да је неким од горе поменутих фалсификована историја), јер не налазим у каквом су оне контексту са предметом дискусије. за нас је важније питање однос хрватских владара према сукобу домаћих (старо)словенских глагољаша са агресивном латинским клером у време клинијевске реформе.

осврнуо бих се само на опаску о ''комичном присвајању манастира Св. Венеранде на Хвару'', јер нисам сигуран да ли мислиш на његово разарање, каснију национализацији или најновије претварање у дискотеку.
 
Ono što je Hrvatima Kotor, do kojeg si ti bio stigao u postu na koji se odnosila moja replika, Srbima je svakako Trst, tako da je pomen Gorskog Kotara, vekovnog srpskog obitavališta, ipak bilo neadekvatno poređenje.

te svoje navode nisam ja pribiljezio, nego neko ko je sigurno imao uvid u materiju

svejedno ne smijemo dati mijesta iskri sumnje da zavadi nas dvojicu, pa te stoga u potpunosti podrzavam u tvome radu.... samo zapad, jako i bez milosti, a istok svakako nije upitan
 
Upravo čitam Miloša Milojevića, pa pronađem rečenicu u kojoj je sažeto više mudrosti nego u tonama potonje dvadestovekovne jugoslovenske istoriografije:

Тако су ослободиоци Срба покорених Римљанима , а дошљаци из Ђерманије у 5 и 7 веку Срби под Свевладом и Звонимиром заставшу овде своју браћy, прозвали и пo вери и зависимости од Римљана Власима.


http://www.scribd.com/doc/19505861/Milos-Milojevic-Odlomci-Istorije-Srba
 
Podatak za Kotor je potpuno istrgavanje iz konteksta, uz pride još i ne baš najbolje rješenje za prevod.

Međutim, u kakvoj se ulozi to Hrvatska javlja u Nemanje, ostaje do današnjeg dilema pomalo nejasno (nikakav jasni istorijski ukazatelj na tobožnju Crvenu Hrvatsku tj. hrvatsko gornjo-dalmatinske regije, izvan nacionalističkih interpretacija, jednostavno nije). Ustaljeno mišljenje u srpskoj istoriografiji je ono od kada ga je još prije jednog vijeka iznio Konstantin Jireček - da je Stefan Nemanja osvojio Neretljansku krajinu od Hrvatske...koja ze bazirala na premisi da je Paganija bila pripojena Hrvatskoj negdje sredinom XI stoljeća, kako se tada uopšteno smatralo u literaturi. Postavlja se pitanje, je li stvarno bilo tako i je li Hrvatska zaista pod Stjepanom I zauzela Meraniju..?

Nisam pronašao nigdje da se Živković doticao ovog pitanja, a volio bih da čujem i što ima Budak reći o tome (ni kod njega ne pronađoh ništa za sada).
 
Vise me brine domaca mitomanska falsifikatorska skola na teritoriji srednjovjekovne hrvatske drzave. Problematicno prisvajanje crkve sv. Spasa na Cetini, falsifikovanje uklesane godine iznad ulaza u manastir Krku (1402), natpis na manastiru Krupi (opet falsifikat, 'obnovi car Dusan 1342'), Milaseva konstantna bulaznjenja o Srbima u (sjevernoj) Dalmaciji (to su, valjda, sjeverni primorski Srbi) od najranijih vremena i Koncarevicev ljetopis (falsifikat ili nepostojeci, jedno jeste), neistina da su ostali narodi ili nacije nastali od Srba kao nesalomivo kompaktnog naroda, sto genetika sve vise potvrdjuje, sami srpski etnolozi su davno ovo pobili i objasnili kako su se drugi, uopsteno govoreci, narodi (skupine, hajde) vjekovima pretapali u Srbe.
Komicno prisvajanje manastira sv. Venerande na Hvaru, a Dusan Beric je fino objasnio u jednom svom radu da je sagradjen zahvaljujuci prvenstveno Grcima. Ispod dobrog broja toboze originalnih srpskih crkava na prostoru danasnje Hrvatske (mislim na nekadasnju Mletacku Dalmaciju i Vojnu Krajinu), kriju se nekadasnje rimokatolicke, poneke cak s latinskim natpisima. Znas i sam da je ovo postalo predmet sprdnje.
Ono sto je posebno zabrinjavajuce, stalno crtanje nekakvih mapa samo da se zahvati sto vise teritorija, tj. da se proglase "srpskim". Ne kazem da kod Hrvata nema falsifikovanja, naravno da ima, ali vise me ovo brine (u stvari rade ovakve bolesne mitomanije se jednim djelom i desilo, ono sto se desilo 1995. g.), nego da li ce neki hrvatski vladar biti proglasen kraljem, knezom ili sta znam... Ovakve stvari su jako opasne. Diskusija se pretvara u simpozijum budaletina, degenerika i kretena (rugala se koza ovci...), a narcizam malih razlika prsti na sve strane.
Не кажем да нема и код нас таквих, али треба да нас брине када се нешто такво подигне на ранг државне идеологије што код Хрвата, љутили се они или не, недвосмислено јесте случај.Док код нас већина и учених људи и обичних грађана сматра Деретићева и Јарчевићева писанија углавном за небулозе дотле Хрвати уче историју из сабраних дела Фрање Туђмана, пишу се докторати у којима се користе цитати истог без икаквих проблема.
Па ако они очигледно неће да своју историју подвргну критици онда морамо ми.
 
биће да сам ја тај који се на овој теми бави владалачким насловима. не видим шта је то толико спорно у мом инсистирању на исправном разумевању средњовековних титула (не само хрватских него и српских владара у приморју- јер се у изворима као rex титулишу и захумски, дукљански па чак и неретљански кнезови) и критичкој анализи извора. уосталом, наслов теме оправдава такав приступ.

Svaka čast, ajmo se onda držati teme.
не видим ни потребу да се овде претреса прошлост црквених грађевина (при чему уопште не оспоравам чињеницу да је неким од горе поменутих фалсификована историја), јер не налазим у каквом су оне контексту са предметом дискусије. за нас је важније питање однос хрватских владара према сукобу домаћих (старо)словенских глагољаша са агресивном латинским клером у време клинијевске реформе.

осврнуо бих се само на опаску о ''комичном присвајању манастира Св. Венеранде на Хвару'', јер нисам сигуран да ли мислиш на његово разарање, каснију национализацији или најновије претварање у дискотеку.

Ne vidim ni ja potrebu da ovdje trpimo izmišljotine tipa Svinjimir, Časlav aka Gojimir, Krešimir aka Mihajlo i sl., o fantomskim kartama sa još fantomskijim granicama da i ne govorim.
Pa ih svejedno gledamo i nitko ne kaže ništa, kad sam ja prigovorio onda se od toga radi sprdnja.

S toga, budi fer i traži od svih jednako da se drže teme.
 
Stvarno si smiješan.
Doslovno. Nasmijao si me, mali došao iz sobe pitati što je bilo. I što da kažem djetetu....?

Pusti mu Ježurku Ježića u izvođenju Pere Kvrgića - jer da ga učiš hrvatske kraljeve, ne isplati se budući da će dok on krene u V razred listom poispadati iz udžbenika. Ovako, Ježurka je svevremen.

PS. Ako žena pita šta je bilo, javi!
 
Poslednja izmena:
Ne vidim ni ja potrebu da ovdje trpimo izmišljotine tipa Svinjimir, Časlav aka Gojimir, Krešimir aka Mihajlo i sl.,

Komentare o Svinjimiru možeš uputiti korisnicama latinskog jezika u srednjem veku, Franji R i Vjekoslavu K, na način kakav god želiš.
Komentare o Krešimiru- dubletu Mihajla Vojisavljevića- uputi župniku Švearu, na način kakav god želiš.

Za srpskog Časlava koji je prefarban u hrvatskog Gojimira uputio si, zasada, komentar na pravo mesto- dok ne postavim isto iz pera nekog povjesničara umesto sopstvenog zapažanja podudarnosti u očitom i već očitovanom.Hoću da prvo proverim da nisu falsifikatori smešali papazjaniju, pa i unuka-Časlava i dedinog brata- Gojnika strpali u istog "Gojimira".Javiću, svakako.
 
Poslednja izmena:

Back
Top