Докази да су се Словени на Балкан доселили у 6. (или било ком) веку

Upravo opis ustanka potlacenih. Jovan Efeski daje nesto podrobniji opis pa kaze da su sisli sa planina i izašli iz suma i napali gradove, dok ih jedan egipatski izvor doslovno naziva Ilirima opisujuci identične dogadjaje sa početka 7.veka.
Znači mi nismo Serbi nego Servi :(
 
Savremenih u slučaju Britanije, sem Gilde uopšte ni nema. To je i logično, zato što se radi o samom predgrađu Novog Rima (razlika uopšte no o građi o slovenskim provalama, ako i ne računamo savremene izvore samo, doslovno je višestruka u komparaciji sa onim o saksonskim u slučaju Britanije)
to promeni što se tiče arheologije u budućnosti, dok je slabo izvesno da ćemo naprasno pronaći neke sasvim nove pisane izvore za britansku poznu antiku) i kretanja stanovništva (bilo fizičke migracije, bilo kulturno-jezički uticaji) u slučaju Britanije nešto su malo prethodili Balkanu, zato što je Britanija prva pala.

Ima. Prokopije, Beda Časni i najvažnije 'Chronica Gallica' pisana kad se sve to događalo, 452. godine.
 
Ima. Prokopije, Beda Časni i najvažnije 'Chronica Gallica' pisana kad se sve to događalo, 452. godine.

Bedina knjiga je napisana u VIII stoleću i opisuje stolećima kasnije događaje.

Beda Časni pripoveda sa vremenskom distancom skoro kao i Porfirogenit vezano za Hrvate i Srbe.
 
Ja nisam administrator, nego moderator ☝️
Ma ko bre nije poštovao Srbe!?
Sad ću da napišem supermoderatoru da te spale!
Jos malo cu da te podučavam, samo poturceni Srbi su bili postedjeni, kao i romanizovani Srbi. Ostali su bili meta.
Poturceni i romanizovani Srbi su mogli napredovati u hijerarhiji do najvećih pozicija mada nisu uživali poštovanje u punom obimu. Seti se šta je Prokopije pisao o Justinijanu.
 
Poturceni i romanizovani Srbi su mogli napredovati u hijerarhiji do najvećih pozicija mada nisu uživali poštovanje u punom obimu. Seti se šta je Prokopije pisao o Justinijanu.
A jel su ostali Srbi?
Što se tiče Prokopija , verovatno nisi iz Srbije ali bi mogao da dođeš kod nas u goste da ti pokažemo gde je Prokopijev grob , po kojem je Prokopije (istoričar) dobio ime.
 
A jel su ostali Srbi?
Što se tiče Prokopija , verovatno nisi iz Srbije ali bi mogao da dođeš kod nas u goste da ti pokažemo gde je Prokopijev grob , po kojem je Prokopije (istoričar) dobio ime.
Naravno da jesu.
Kada dodje osvajač starosedeoci se uvek podele u dve političke grupe, lojalne i buntovnike.
Evo ti primer, na ovoj adresi je osvajač i tlacitelj Slaven od Kroacije. Ti si mu se pokorio i lojalan si i dobijaš hvalospeve od njega a Mrkalj mu prkosi i buntovan je i dobija samo uvrede.
Obojica ste i dalje Srbi.
Jasno sad?
 
Naravno da jesu.
Kada dodje osvajač starosedeoci se uvek podele u dve političke grupe, lojalne i buntovnike.
Evo ti primer, na ovoj adresi je osvajač i tlacitelj Slaven od Kroacije. Ti si mu se pokorio i lojalan si i dobijaš hvalospeve od njega a Mrkalj mu prkosi i buntovan je i dobija samo uvrede.
Obojica ste i dalje Srbi.
Jasno sad?
Pa ja sam pravoslavac.
 
najvažnije 'Chronica Gallica' pisana kad se sve to događalo, 452. godine.

Galska hronika 452. god. je kao spis nastao najverovatnije u toku ranog VII stoleća, izgledno u drugoj četvrtini. Iz uvoda njenog najnovijeg kritičkog izdanja:

1000019860.jpg


https://www.academia.edu/93364324/4...ew_Critical_Edition_with_a_Brief_Introduction

U britanskoj istoriografiji postoji poduže vreme prilično ozbiljna debata o istorijskoj vrednosti 2 podatka vezano za Britaniju. U novije vreme se ta dva podatka smatraju kasnijim glosama, koje ne pripadaju uopšte V stoleću.

Nisam isprva hteo odgovoriti vezano za Galsku hroniku zbog toga što bismo sad upali u raspravu o tome da li je taj podatak očuvan kao autentična vest, ili je to neki Franak iz Provanse značajno kasnije napravio izvesnu konstrukciju (plod mašte, doslovno, po mnogim istoričarima), zato što donosi vesti o događajima koji nemaju doslovno nikakve potvrde u savremenim izvorima, pa ni u arheološkim istraživanjima.

Za ovu diskusiju je dovoljno reći da to i nije baš savremeno svedočanstvo (a svedočanstvo o kolonizaciji Britanije doseljenicima, uopšte ni nije, nikako).
 
Poslednja izmena:
U principu, sve te silne srednjovekovne anonimne hronike, kojima se ne zna ni autor, ni mesto, a niti vreme nastanka, u suštini su mlađe nego što se smatra. Stari izdavači, posebno u slučaju onih koji su priređivsli izvore pre XIX stoleća, i sami su bili vođeni romantičnim idejama da je nešto starije nego što jeste. Zato što bi bilo lepo da postoje pisani izvori koji sežu odatle.

Otprilike ako gledate istraživanje tih anonimnih dela, u principu se ta svako pre ili kasnije pokaže da je barem nešto mlađe nego što se smatra. Mnogo je lakše poverovati da je neki izvor toliko mator, zato što bi to bilo značajno više senzacionalno i zato što bi bilo, prosto, lepo da je tako. Ta iluzija je mnogo lepša od stvarnosti da postoje periodi sa jako malo pisanih svedočanstava, u kojima možemo da nabrojimo u suštini sve što znamo činjenično i u svega nekoliko rečenica.

Ne treba biti time iznenađen i ne treba sumnjati da će se nastaviti istraživanje i drugih hronika tj. da će se i one pokazati mlađim spisima nego što se konvencionalno i dosta dugo smatralo. Nažalost, istorijska stvarnost je mnogo manje zanimljiva i depresivnija, nego što bismo svi inače voleli da priznamo.
 
Tumačeći izvore, Srbi i Hrvati su se mirno naselili u Carstvo. Srbi pod Olimp, pa kasnije ovde gde smo i sada. I jedni i drugi su saveznici. Hrvati se naselili zbog odbrane od Avara a Srbi pod Olimpom zbog odbrane Soluna od Slovena. Ako obratiš pažnju , opsade Soluna od doseljavanja Srba više nema. A da ostali Sloveni zaziru (boje se) od Srba pišu i arapski izvori. Nažalost, ne znamo iz kojeg razloga.
Što se tiče 'Seoba' stvar je shvatanja. Kad se pređe Dunav, to je 'seoba', jer Dunav je rimski limes. To ne znači da u današnjoj Mađarskij, na primer, nije bilo Slovena pre seobe.

Мислим да овај део морамо прохватити као извор али и као литерални наратив који има и политичку поруку. Ако говоримо о сеобама највећи део и најобимнији се десио у 6. веку Словени су у Далмацији , презимљују читаву зиму у Далмацији и освајају Драч 546. године. Дакле томом готских ратова Словени се шире и вероватно до 7. века постају домицијални. Њихови трагови су свуда у Јустинијановој прими ,Петровцу на Млави Пелопонезу свуда. Међутим доласком Авара се дешава нешто сасвим друго нестају стари савези заузимају теритлрију Гепида који су држали границу ка Словенима и пропуштали их чак их превозили у пљачку преко Дунава за дукат по глави. Авари ће заузети гепидску територију и отерати Ломбарде у Италију.
Словени баш према Хрвоју Гарачанину "етницитети у јужној Панонији " покривају територију Гепида.
Чак их Симоката Ираклијев назива гетским народом.
Анти су стали у антаварску коалицију са царством аСловени се поделили у две групе неке помињу визснтијски извори често Словени који су Авари то чак помиње и Порфирогенит дакле постоје и Аварословени и читав аварски каганат је славизиран изнутра и можда би лингва франка био неки језик Македонаца или Бугара оно што ће касније постати први црквенословенски без русизама.

Е сад после 626. Ираклије подстиче побуну Бугара у аварском каганату и извори су ти јасни МСД Псеудофедеригарова хроника. Према изворима које имамо и што је оставио Порфитогенит и нешто није разумео или није хтео у то да улази. Први архонт који добија титулу од Ираклија је Кубрат Хорватос који формира прву аваро-бугарску антиаварску коалицију. У поглављу о Хрватима њега сматрају родоначелником Хрвата.
Ми не знамо докле ме аварска моћ допирала али није нереално да је аварски утицај допирао докле и Словени можда до Пелопонеза и зида Цариграда око Солуна и читава Тракија
Другу организовану побуну који су поразили чак кагана је Кувер са Бугарима и Серберијанцима.
Они чак формирају тему и поље око Солуна ће се звати Сермисијанско или Кермисијакско имамо кимерско име Срема.
Кувер и Маур се деле Маур напредује у царству његов печат ће остати као архонт Бугара и Сермисијанаца.
Извор описује да им Дмољани и други Словени доносе храну и служе им.
Садвим је могуће да Кувер који одустаје од заузимања Цариграда због присуства царске флоте заиста негде одлази до Београда види да преко Дунава нема шта да тражи и добија нову земљу.
Сад заправо 7. век је подела аварског каганата и цепање на политичке центре који улазе у византијски круг постају независни и номинални савезници Византије.
Индикативно да Порфирогенит овај део сакрива иако говори о делу Хрвата који је отишао у Срем ,Драва ,Сава и како имају свог архонта који је у присним писменим односима са далматинским.
Овде не прави исту аналогију са Подолимпским Србима и овима у Горњој Далмацији.
Дакле тих савеза је било сигурно и више али до Порфирогенитовог времена су преживели српски и хрватски и он нарагивно попуњава ова два савеза.
Он дпомиње да су се овојили скроз од крштења и у време Василија Македонца вратили ту почиње већ прича 9. века где радња може да се прати.

Да добро си рекао Дунав као римска граница и онда страшан нсратив да нелатинско или негрчко становништво морало бити некако досељено и страно.
Мислим да се тај наратив формира тек за вре е Ћирила и Методија и крштењем Словена мао етнонима који нине ни грчки ни римски а живи на њиховим територинјама.

Тамо да сеоба буквалних. после 6. века није било осим тих малих забележених Хробатоса ,Кувера уу Бугара који постају и нарастају у независан огранак аварског каганата и моћи који то настављају у експанзији до 10. века. Чак ће Крум са Францкма освојити и поделити аварски каганат.
Дакле Порфирогенит је направио једну добру квалитетну причу са политичком позадином и у сагласности са изворима али извор од 7-9. века је наративан пакује догађаје у своју савремену призму стварности и политичких аспкрација царства.
Дакле процес дестабилизације аварског каганата и цепање је морало бити готове пре Ираклијевог освајања Персије јер не би могао мрднути на исток од Авара.
Тако да можемо сматтати дасу се главнд промене догодиле између 626. и његовог похода на Персију.
 
Poslednja izmena:
Ако би ишли на то да помиримо хронике обе Хрвати би били ту Кубер или његов наследник би заратио са Протохрватима Бладимом? Долази велики снажан словенски пук са истока у договору да ћесаром у Константинопољу краљ их не могаше победити и склопи с њима мир и обавеже се плаћањем данка са словенским Баре(том) поглавицом који је у договору са ћесаром.
Словени и Готи говораху истим језиком. Словени марљиви и вредни поправише све што су порушили и живеше у миру и слози са краљем све до 1941. (Ови Словени у хрватској хроници су заузеели источну Гоењу Далмацију.
 
Ajde bre, pomeri se s mesta. A kako su zvali Srbe?
Padas na Slavenove fore, nista neuobičajeno.
Tu pricu o robovima je izmislio samo da bi raskinuo vezu Serbinona, koga on uporno naziva Servitijum, sa Srbima.
Medjutim srpskih gradova i toponima je bilo i pre dolaska Rimljana, da si pratio moja strucna, naucno utemeljena izlaganja, znao bi da ih je bilo u Tesaliji u vremenima pre Hrista, kao i u maloj Aziji.

Tako da naivni, to sto su Rimljani porobljene narode nazivali servima se samo slučajno pogodilo sa time da su neki od njih bili Srbi. Ne se sekiras.
 
Padas na Slavenove fore, nista neuobičajeno.
Tu pricu o robovima je izmislio samo da bi raskinuo vezu Serbinona, koga on uporno naziva Servitijum, sa Srbima.
Medjutim srpskih gradova i toponima je bilo i pre dolaska Rimljana, da si pratio moja strucna, naucno utemeljena izlaganja, znao bi da ih je bilo u Tesaliji u vremenima pre Hrista, kao i u maloj Aziji.

Tako da naivni, to sto su Rimljani porobljene narode nazivali servima se samo slučajno pogodilo sa time da su neki od njih bili Srbi. Ne se sekiras.

Screenshot_20241228_122631_Chrome.jpg
 
Padas na Slavenove fore, nista neuobičajeno.
Tu pricu o robovima je izmislio samo da bi raskinuo vezu Serbinona, koga on uporno naziva Servitijum, sa Srbima.
Medjutim srpskih gradova i toponima je bilo i pre dolaska Rimljana, da si pratio moja strucna, naucno utemeljena izlaganja, znao bi da ih je bilo u Tesaliji u vremenima pre Hrista, kao i u maloj Aziji.

Tako da naivni, to sto su Rimljani porobljene narode nazivali servima se samo slučajno pogodilo sa time da su neki od njih bili Srbi. Ne se sekiras.

Izmislio sam neku priču o Jovanu Efeskom?

Šta?
 

Back
Top