Dekart - Mislim dakle postojim

A kako bi bilo da sam ja apsolut ili još bolje um koji zamišlja vas kao svoje objekte...I naravno vi mislite kao i ja!
Nemoj da mi vrdate! Ako ste deo mog apsoluta nema sad vi tu meni dva zeca-tri zeca! Počinjete misliti:"Svet
oko mene je realan" apsoluti jedni...:zelenko3:
Nije nemoguće, samo je onda nedokučivo šta si onda TI. A pitanje je da li je i tebi to dokučivo i čija li si ti rezultanta?
 
Ja sam ti na to odgovorio u dva prethodna posta ... evo još jednom, malo drugačije:

Misliti je proces te Biće-koje-jesmo kroz proces, prikuplja informacije o proživljenom iskustvu. Te prikupljene informacije jesu stečeno znanje.
Kada nema kretanja, nema posrednika koji prenosi informaciju OD-DO (od objekta prema subjektu) nema subjekta niti objekta, onda nema misli, nema procesa kroz koji se stiče znanje. SVE JE U JEDNOM, ODJEDNOM. To JEDNO jeste Duh. Dakle, ono što je u procesu spoznaje informacija koju misleći spoznajemo ('znamo'), u Duhu je dio cjeline. Biće Duhom ZNA ne misleći.

Vidim, tvoje pitanje je KAKO znati a ne misliti, tačnije kako doći do tog Znanja bez mišljenja?

Jednostavno: Pomijeranjem svoje pažnje sa procesa mišljenja na ono-što-jeste, dakle izlaskom iz razuma (sad ćeš me pitati KAKO pomjeriti svoju pažnju sa procesa mišljenja?). Odgovor na to pitanje je jednostavan ali pomijeranje pažnje je veoma kompleksno jer zahtijeva predaju, potpunu predaju interesovanja i volje za daljom spoznajom materijalnog svijeta, predaju svih strahova, stremljenja, potpunu predaju kontrole... dakle, potpunim pomijeranjem Centra iz jedne sfere postojanja u drugu. Ako uspiješ da se (svoj Centar) uzdigneš na nivo UMA (ovdje se ne misli na Um kao dio raz-Uma jedinke već na univerzalni UM) već si izašao iz raz-Uma i ušao si u sferu ne-posrednog Znanja. Zašto Biće u UMU ima moć neposrednog Znanja? Zato što je UM jedino Znanje-o-Sebi (jedino Ja iz Jastva) koje je direktno vezano sa svim drugim Znanjima-o-Sebi iz apsolutnog Sebe. Um je jedno Ja koje je neposredno vezano sa svakim drugim Ja iz Jastva. Sva ostala Ja unutar ovog univerzuma indirektno su vezana jedno s drugim preko UMA. UM im je posrednik u toj vezi i služi im da spoznaju jedno drugo. Kroz isti UM i ti i ja razmjenjujemo misli, koncentrišući našu pažnju na naše usko interesovanje. Ta odvojenost intersovanja jeste začetak raz-Uma. Uistinu niko, ništa i nikada u ovom univerzumu se ne odvaja od UMA koji je prisutan u svakom pokretu, u svakoj vibraciji... u svakoj misli.

Ultimativno ne-posredno Znanje jeste kada je tvoja pažnja usmjerena i centrirana u Sebi-apsolutu.

Dakle na pitanje 'KAKO' odgovor je 'TAKO'. :)

Na rečima ništa nije nemoguće. Samo ređaš tvdnje bez ikakvog logičkog obrazloženja.
Ali ako ovo što pišeš shvatim kao poeziju, nikakvo logičko objašnjenje i nije potrebno.
Dakle, samo nastavi da se bavis poezijom i to malo poetski uobliči i biće suuuper. Samo malo čudno. :)
 
Na rečima ništa nije nemoguće. Samo ređaš tvdnje bez ikakvog logičkog obrazloženja.
Ali ako ovo što pišeš shvatim kao poeziju, nikakvo logičko objašnjenje i nije potrebno.
Dakle, samo nastavi da se bavis poezijom i to malo poetski uobliči i biće suuuper. Samo malo čudno. :)

Sve u što nemamo neposredan uvid izgleda nam 'čudno'. Ali čak i kad nešto naučimo, posredno dakle spoznamo, više nam nije tako čudno, specijalno ako shvatimo šta smo to naučili. Tako i moja Znanja, da sigurno, jesu čudna... svakome ko ne može da dopre do Izvora iz kojeg ona izviru.
 
Sve u što nemamo neposredan uvid izgleda nam 'čudno'. Ali čak i kad nešto naučimo, posredno dakle spoznamo, više nam nije tako čudno, specijalno ako shvatimo šta smo to naučili. Tako i moja Znanja, da sigurno, jesu čudna... svakome ko ne može da dopre do Izvora iz kojeg ona izviru.

Ma važno je da si ti dopreo. Ili barem veruješ da si dopreo. Barem takav doživljaj imaš (čime god taj doživljaj bio izazvan).
 
Mogao bih logički objasniti da, da bi JASTVO postojalo, ono mora postojati u realnosti, manipulativnoj realnosti, a sve van realnosti je nerealno.

Takođe vam mogu reći da sve što ste imali o sebi su vaše misli o tome. Baš kao što vaše misli o jednorozima nisu dokaz da jednorozi postoje, tako ni misli o vama nisu dokaz da vi postojite. Misli su samo to, misli.

Ne morate da mi verujete na reč.

Sve što zaista znamo jeste ono što doživljavamo upravo sada. Memorija je propadljiva, budućnost i sadašnjost nikuda ne idu. Jedino što možemo znati jeste iskustvo u ovom sadašnjem trenutku.

S tim u vezi obratite pažnju na vaše direktno iskustvo života upravo sada.

Obratite pažnju na to jastvo, koje misli naše misli i pomera vaše telo. Ako zaista misli vaše misli, onda mora postojati odvojeno od tih misli. Obratite pažnju na vaše iskustvo, da li doživljavate ovo jastvo van misli?

Naravno da imate misli o sebi, ali pogledajte iskustvo, da li te misli dolaze od sebe?

Mnogo važnije, šta svaka od tih misli RADI? Da li pokušavaju da ubede da postoji ja?

Znam da zvuči glupo ali, kako gledate duže na to, shvatate da su sve vaše misli o sebi, misli, ali nema onoga koji smišlja misli.

Možete pokušavati da racionalizujete ovo, i da to mora da je mozak taj koji smišlja misli. Ali ni mozak ne doživljavate kao nešto što smišlja misli, kao ni jastvo.

Sve što možete jeste da doživite misli već uslovljene prethodnim iskustvom. Ali to nije vaše iskustvo, niste vi ti koji smišljate misli.

Naravno da postoje telo i um, ali je vozačevo sedište potpuno prazno. Život je automatika.

 
Evo nesto koje daje kljuc na ovo pitanje, mozda problem se nalazi na sasvim drugo mesto
Autor je :Eckhart Tolle

Knjiga : Nova zemlja

mali odlomak iz knjige-Od Dekartove greške do Sartrovog uvida

Dekart, filozof iz XVII veka, koji se smatra ocem modernefilozofije, dao je verbalni oblik te prvobitne greške u vidu poznate maksime (koju je smatrao konačnom istinom): „Mislim,dakle postojim." To je bio njegov odgovor na pitanje: „Postoji linešto što sa sigurnošću mogu znati?" Došao je do saznanja da je jedino u šta nikad ne može posumnjati činjenica da uvek razmišlja, tako da je razmišljanje izjednačio s Bićem, tj. identitet- „postojim" - s razmišljanjem. Umesto konačne istine, pronašao je koren ega, ali nije bio svestan toga.Trebalo je da prođe skoro tri stotine godina pre nego što je još jedan poznati filozof pronašao nešto u toj izjavi, što je Dekart,kao i svi ostali, prevideo. Njegovo ime je Žan-Pol Sartr. On seduboko zamislio nad Dekartovom izjavom „Mislim, dakle posto jim" i iznenada shvatio: „Svest koja kaže 'postojim' nije ona svestkoja razmišlja." Šta je time hteo da kaže? Kada ste svesni darazmišljate, ta svest nije deo razmišljanja. To je različita dimenzijarazmišljanja. I upravo ta svest kaže: „Postojim." Kad u vama ne bipostojalo ništa do misao, ne biste ni znali da razmišljate. Bili bistepoput usnulog čoveka koji ne zna da sanja. Identifikovali biste sesa svakom mišlju poput sanjara koji se identifikuje sa svakomslikom svog sna. Mnogo ljudi živi na taj način, kao da šetaju u snu,uhvaćeni u starim disfunkcionalnim tvorevinama uma, koje iznovastvaraju stvarnost koja liči na moru. Kada ste svesni toga da sanjate, budni ste u snu. Pojavljuje se još jedna dimenzija svesti.Implikacije Sartrovog uvida su veoma značajne, ali je i onsam bio suviše identifikovan s razmišljanjem da bi u potpunostishvatio značaj onoga što je otkrio, nove dimenzije stvarnosti koja se rađa....
 
Pojavljuje se još jedna dimenzija svesti.Implikacije Sartrovog uvida su veoma značajne, ali je i onsam bio suviše identifikovan s razmišljanjem da bi u potpunostishvatio značaj onoga što je otkrio, nove dimenzije stvarnosti koja se rađa....
U načelu se slažem da je otkrio najvažnije pitanje!
Esencijalno i egzistencijalno su dva osnovna sklopa bitka!Recimo...
Neurološki bi esencija bio trag ,a deducirani s tragom utisak poznatosti percepcije svest o sebi-o
egzistenciji! Tek razaznavanjem sadržaja se osvešćujemo! Međutim:šta ili ko ili koji medijum ima
taj utisak osvešćenosti-svetla uma?Esencijalnost egzistencije?Elan vital? Ne,sve je to nedovoljno!
To svetlo je životnost egzistencije-prisustvo neopisivo i sveznačajno! A opet nedovoljno moćno i maleno
te ranjivo i uništivo te često iskazljivo (Sartr)zabrinutošću za ja!
Nije da se baš ništa ne zna...Meni liči na najvredniji dragulj bez kog ni svi dragulji svemira ne vrede ni trena pažnje!
U kom se kupaju sve ostale svetlosti postojanja...
Svi dosadašnji filozofi nisu bili ni blizu...Uz svu tu silnu zatuljenost u sebe...
Kaže pesma:"...Jer za ljubav-treba imat dušu...":lol:
 
Управо је у томе поента. Јер та реч ДУХ не означава ништа што можемо опазити, сазнати или појмити интелектом ,на било који начин сазнати. Па опет, једино и само за ТО, можемо тврдити да апсолутно постоји.

I ti si do tog zakljucka dosao pomocu intelekta ali ipak mimo intelekta?
 
Не могу ,јер као што рекох ради се о нечему што нема никаквих атрибута које би речи могле исказати. Нема ниједног, па опет, то је једино за шта смо апсолутно сигурни да постоји.
Сада се питаш "Шта је то?" Како то да ставим у епрувету и ретору?

Одговор је никако! Једино што можеш јесте да покушаш наћи у себи нешто за шта си апсолутно сигуран да постоји ...А када тако нешто пронађеш .... е то је оно што зовемо дух и што је Декарт открио и што је отворило пут идеалистичкој филозофији.

Ништа за сазнање а ипак оно у шта смо једино сигурни да апсолутно постоји. :neutral:

Drugim recima u pitanju je mucka. Posto onaj koji donosi sud ima atribute a nalazi u sebi nesto sto nema nijedan atribut onda to i nije on. Sta je onda? Nista! I to ne za saznanje a po sebi sve vec nista u apsolutnom smislu. Tako da smo jedino sigurni da "to" apsolutno ne postoji. Zasto? Zato sto se radi jedino o prostoj identifikaciji. Bice usled razvitka svesti/samosvesti dolazi do saznanja da postoji...i to je sve. Ako duh razmatras kao neku stvar koju si izdvojio kao zaseban fenomen onda govoris samo o jednoj opstosti, apstraktnom pojmu, o necemu sto ne postoji. Ono sto je postojano covek nalazi kroz zivotno iskustvo, doseze kroz rec, dijalektiku a ne onako kako ti to tretiras, primenjujuci analizu kao da se radi o nekoj stvari. Pa u skladu sa tvojim shvatanjem tog pojma jedini zakljucak je da duh ne postoji, niti u tvojoj interpretaciji taj pojam moze imati ikakvu semanticku vrednost. Problem i jeste upravo u tome STO SI TI TAJ koji hoce da gleda kroz retortu i epruvetu pa si prinudjen da primenjujes isti metod kao i kad oduzimas kvalitete predmetima. Da si ti u pravu ne bi nikad bilo moguce postojanje duhovnih pouka, medjutim one su moguce upravo zato sto taj pojam nema nikakve veze sa filozofskom teorijom saznanja. Otud nerazumevanje kod sagovornika a ne zato sto je neko opijen empirijom( cak stavise, ti je zloupotrebljavas).
 
Пренећу овај разговор овде јер се тиче Декарта и његовог великог открића за које су сви чули а мало њих разумели:



Зашто би било тешко? Објаснио сам шта је Декарт и којим методом дошао до онога што скоро сви знају а мало ко разуме:"Мислим дакле постојим". Када чују тај израз многи одмах замишљају нечије замишљено тело и то је то. Док дубоко Декартово откриће духа , које је створило идеалистичку филозофију остаје непримећено.



Питаш шта је и ваљда очекујеш да ти неко покаже свест? И то сам објаснио у претходном посту. Свест је оно у шта једино можемо
А након што си рекао да све ти ово разумеш, истураш ништа дурго до мозак као деус екс махина... као најсировији реалиста.

То што су нама наметнули материјализам и реализам. То што је материјализам оно што се намеће уобичајеном мишљењу као истинито не значи да јесте. Доказано је да није.

Ето узми тај твој мозак који си избацио као деус екс. Мозак је скуп осећаја у свести и као такав не може бити оно што ће објашњавати свест или садржати свест у себи. Зашто? ....Па зато јер је део свести! Сви елементи онога што зовеемо мозак јесу субјективни или осећаји међу осећајима, део свести, и као такви не могу објашњавати осећаје или свест.

Зар та проста чињеница не може да се пробије кроз утувљене материјалистичке догме?
Буди ти заглибљен у те догме али пусти оне који мисле да се не сударају са твојим фрустрацијама овде које не потичу из разума него из дресуре,..из наметнутих догми.

Nijedna normalna osoba pod misljenjem ne zamislja sliku tela. To si ti nesto umislio.

Shvatas li zozika koliko je apsurdno ovo sto pises, slutis li bar malo tom intuicijom. :)

Cak se ne moze ni poceti sa " kad bi stvarnost tako funkcionisala..
.." jer tu ni ne postoji opis icega. To ti nesto slicno onoj Gocinoj pesmi
.tisina je sve glasnija... :)

Ipak pokusaj za pocetak da shvatis da mozak nije nikakav skup osecaja u svesti vec FIZICKA DATOST da bar ublazis to pranje mozga koje traje 4 decenije.
 
Problem je postavljen onog trena kad je pomišljeno da Univerzum ne postoji bez subjekta koji ga opaža!
Čak .teže je oboriv stav.koji ne insistira da je volja subjekta tvorac Univerzuma,već svedok čijom smrću umire
I on,Univerzum!
Ovde se radi o tome da već prva pogrešnost ovakvog stave je u tom da se ne koristi mišljenje sada u ovom
trenutku,već retrospektiva sećanja na saznanja o tom Univerzumu ili njegovim fragmentima! Kad je ovo jasno-već
smo na putu fenomenologije jer se odmah zapitamo :kako su nam ta sećanja nastala!:per:
Pošto naše misli "plivaju"sinapsama sećanja,a nikako sadašnjosti jasno je da Dekart nije pravilno izabrao reči
da iskaže tu svetlost prisutnosti I svesnosti. Svest jeste dejstvo našeg organizma,ali ne samo misli! I moje
krčanje creva je ravno mišljenju moje glave kao I lupanje mog srca! Ne odričem ih se,a da bih njih osećao ne moram
da mislim-osećam ih ne u glavi već tamo gde nastaju-u stomaku I u grudima! Osečaj u nervnimzavršecima!
A sećanje na njih je u klempi!:manikir:
 
Cak se ne moze ni poceti sa " kad bi stvarnost tako funkcionisala..
.." jer tu ni ne postoji opis icega. ..

Taчно не постоји опис али постоји апсолутна сигурност да то за шта не постоји опис једино смо апсолутно сигурни да постоји.

Управо у томе је откриће духа. Откриће нечега нама не само блиског него најблискијег и најпознатијег, а несаопштивог речима нити појмљивог разуму

Декарт је то открио и у томе је значај тога а не што је видео нешто у епрувети и реторти и то пружио вама на гледање.

Ipak pokusaj za pocetak da shvatis da mozak nije nikakav skup osecaja u svesti vec FIZICKA DATOST da bar ublazis to pranje mozga koje traje 4 decenije.

Ти за почетак покушај да схватиш да је оно што зовеш "физичка датост" скуп осећаја у твојој свести. Почни прво од Локових секундарних квалитета, тј чињенице да боја, мирис, укус, чврстоћа, топлота не постоји на твојој "физичкој датости" већ да је то продукт твоје свести који постоји само у њој.

http://forum.krstarica.com/entry.php/6319-Primarni-i-sekundarni-kvaliteti

Када си тако твоју "физичку датост" лишио боје, мириса, укуса., чврстоће , тополоте, остало ти је само да појмиш да нити облик и просторнсот није на твојој "физичкој датости" већ једино у твојој свести.

http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA

А када си једном ту "физичку датост" тако лепо лишио тих квалитета, тј лишио свега што на њој можеш сазнати. Тек тада сериварај исту као "датост" .

А док год је темељ твог мишљења овај како га је описао Бергсон, да поновим:

Jako bi se začudio svaki onaj čovek kome su strane filozofske spekulacije kada bi mu se reklo da predmet koji on ima pred sobom, koji vidi i pipa postoji samo u njegovoj svesti i za njegovu svest.
On bi uvek tvrdio da predmet postoji nezavisno od svesti u kojoj se ogleda.
Ali bismo ga takođe, iznenadili i kada bismo mu rekli da je objekt sasvim različit od onoga kako ga mi vidimo, da on nema u sebi boju koju mu daje oko , niti otpornost koju ruka nalazi na njemu. Ova boja i ova otpornost su po njemu u samom objektu; to ne bi bilo stanje naše svesti , po njegovom shvatanju, već konstitutivni elementi jedne egzistencije nezavisne od naše. Za običnu svest dakle objekt postoji sam po sebi a sa druge strane on je sam po sebi živopisan kako ga vidimo.

Бергсон

Док год је ово твој став од кога полазиш и судиш о свету и животу еонима си далеко од истине.
 
Poslednja izmena:
Problem je postavljen onog trena kad je pomišljeno da Univerzum ne postoji bez subjekta koji ga opaža!
Čak .teže je oboriv stav.koji ne insistira da je volja subjekta tvorac Univerzuma,već svedok čijom smrću umire
I on,Univerzum!
Ovde se radi o tome da već prva pogrešnost ovakvog stave je u tom da se ne koristi mišljenje sada u ovom
trenutku,već retrospektiva sećanja na saznanja o tom Univerzumu ili njegovim fragmentima! Kad je ovo jasno-već
smo na putu fenomenologije jer se odmah zapitamo :kako su nam ta sećanja nastala!:per:
Pošto naše misli "plivaju"sinapsama sećanja,a nikako sadašnjosti jasno je da Dekart nije pravilno izabrao reči
da iskaže tu svetlost prisutnosti I svesnosti. Svest jeste dejstvo našeg organizma,ali ne samo misli! I moje
krčanje creva je ravno mišljenju moje glave kao I lupanje mog srca! Ne odričem ih se,a da bih njih osećao ne moram
da mislim-osećam ih ne u glavi već tamo gde nastaju-u stomaku I u grudima! Osečaj u nervnimzavršecima!
A sećanje na njih je u klempi!:manikir:

... a nervni završetci i klempa su objekti (Znanja-o-Sebi) koji su u Svjesnosti subjekta, dakle u duhu postajućeg stvorenja. A duh postajućeg stvorenja je refleksija individualne projekcije... tako da i sve to što ti pričaš nije baš tako... hahahaha

Iz apsolutnog duha, iz Svijesti, apsolut prvo projektuje Znanja-o-Sebi kroz Um, kao dio Uma, da bi se mogao centrirati u tim individualno projektovanim Znanjima i kreirati individualizovane realnosti zahvaljujući sintezi koju mu omogućava sam Um. Ta individualna Znanja unešena u projekciju u samom Umu jesu ono što se sintetikuje jedno s drugim i stim tvore Subjekat-objekat relacije. Svako jedno individualizovano Znanje-o-Sebi (JA) za sebe stvara tijelo, bilo da je to tijelo eterične ili pak materijalne prirode. Materijalizacija tijela izričito zavisi od karaktera razuma koji se formi za taj subjekat, kao i čula kojima će subjekat u tom razumu raspolagati.

Klempa... hahahaha, to je samo čulna predstava dijela percipiranog vibratornog, energetskog polja... koje čulima doživljavamo kao naše tijelo. Tijelo je stoga objekat kroz koji jedan subjekat vrši radnju kako bi spoznao dodatne objekte koji se nađu u njegovoj jednačini, dakle sa druge strane UMA tog Raz-UMA.

To ti je klempa... a sjećanja ne postoje u klempi već u memoriji razuma. Tačnije sjećanja su u podsvjesnom dijelu razuma a svjesnim dijelom razuma možemo da zaronimo u taj dio pod-svjesnog i da iz njega izvučemo zapamćene slike. Te slike onda svojim umom možemo da prevedemo u riječi...dakle, da prepričamo njihov sadržaj, da ih uzdignemo u ovo sada... što ih ipak neće načiniti živim.

Sve si ti to izmiješao moj Dragoljube...čula i intelekt te obmanjuju...
 
Taчно не постоји опис али постоји апсолутна сигурност да то за шта не постоји опис једино смо апсолутно сигурни да постоји.

Управо у томе је откриће духа. Откриће нечега нама не само блиског него најблискијег и најпознатијег, а несаопштивог речима нити појмљивог разуму

Декарт је то открио и у томе је значај тога а не што је видео нешто у епрувети и реторти и то пружио вама на гледање.



Ти за почетак покушај да схватиш да је оно што зовеш "физичка датост" скуп осећаја у твојој свести. Почни прво од Локових секундарних квалитета, тј чињенице да боја, мирис, укус, чврстоћа, топлота не постоји на твојој "физичкој датости" већ да је то продукт твоје свести који постоји само у њој.

http://forum.krstarica.com/entry.php/6319-Primarni-i-sekundarni-kvaliteti

Када си тако твоју "физичку датост" лишио боје, мириса, укуса., чврстоће , тополоте, остало ти је само да појмиш да нити облик и просторнсот није на твојој "физичкој датости" већ једино у твојој свести.

http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA

А када си једном ту "физичку датост" тако лепо лишио тих квалитета, тј лишио свега што на њој можеш сазнати. Тек тада сериварај исту као "датост" .

А док год је темељ твог мишљења овај како га је описао Бергсон, да поновим:



Док год је ово твој став од кога полазиш и судиш о свету и животу еонима си далеко од истине.

Јеси ли гледао ''Матрикс'' трилогију и ако јеси, шта мислиш о њој и њеним творцима? Мислим јасно је да су фино изучили филозофију пре него што су се дали на разраду заплета(бар фино у поређењу са осталим режисерима), али да ли мислиш да су били на прагу нечег са целом причом о виртуалном свету који нас окружује?
 
Јеси ли гледао ''Матрикс'' трилогију и ако јеси, шта мислиш о њој и њеним творцима? Мислим јасно је да су фино изучили филозофију пре него што су се дали на разраду заплета(бар фино у поређењу са осталим режисерима), али да ли мислиш да су били на прагу нечег са целом причом о виртуалном свету који нас окружује?

У том филму су искористили Локову филозофију када су указали на субјективитет осећаја боје, чврстоће, топлоте,мириса,укуса и слично. Остало је СФ који нема везе са идеализмом нити га може представити.

Неко гледајући филм у крајњем случају може се запитати да ли је стварно овај свет реалан и да није можда реалан тај Зион? При чему ће и овај свет и тај Зион замишљати као представе.тј нешто потпуно идентично.
А истина је да је свака представа појава а да је прави свет нешто суштински различито од представе.
Зион је можемо метафорички рећи "ствар по себи". А она је нешто сасвим другачије од "спољашњег реалног света" каквим га опажамо.
 
Ne kažeš kome potvrđuje. Nikome drugom do sebi (da dovršim, a kasnije ću možda i da svršim).

Evo ti citat toga što si propustio vidjeti (doduše sa zakašnjenjem od skoro dvije godine) hahahaha:

"dok recimo u Svijesti (u DUHU apsoluta) nema intuicije. Zašto je u Svijesti nema? Zato što u Svijesti svako jedno individualno Znanje-o-Sebi jeste sadržilac svih drugih Znanja-o-Sebi, što ukazuje da je isto Znanje-o-Sebi sadržano u svim drugim Znanjima-o-Sebi simultano, odjednom. To takođe znači da Biće-koje-jesmo Znanjem-o-Sebi SEBI potvrđuje svoje postojanje i svoju apsolutnost."

Eto, pocrnio sam ga i podvukao... :)
 
мож се тумбају мисли у недоглед...
све у круг па на ћоше...
ал је постајање малчице даље.

Postojanje je dalje???? Dalje od čega??? Ničeg bližeg nam nema do postojanja... jer postojanje MI JESMO. E moj ranego... :) a da u tim mislima nema prisustva postojanja (njegove volje i pažnje)... ne bi bilo čega da se tumba... hahahaha, bez prisustva postojanja (apsoluta) u mislima, misli nemaju vrijednost nečeg postojećeg... naravno, tim istim postojećim mislima ne možeš pokazati na samo postojanje koje jesi... jer postojanje nije objekat, nema vibraciju, ne može stoga da bude opaženo razumom i projektovano čulima. Ono projektuje, ono opaža. Dakle, ONAJ KOJI JESI ne može Sebe da projektuje i da se načini materijalnim. Zato on projektuje Znanja-o-Sebi u iluziju materijalnosti kako bi kroz tu iluziju stvorio doživljaj postajućeg sebe.

Eto, onaj što jok ti morade to objasniti... hahaha
 
Postojanje je dalje???? Dalje od čega??? Ničeg bližeg nam nema do postojanja... jer postojanje MI JESMO. E moj ranego... :) a da u tim mislima nema prisustva postojanja (njegove volje i pažnje)... ne bi bilo čega da se tumba... hahahaha, bez prisustva postojanja (apsoluta) u mislima, misli nemaju vrijednost nečeg postojećeg... naravno, tim istim postojećim mislima ne možeš pokazati na samo postojanje koje jesi... jer postojanje nije objekat, nema vibraciju, ne može stoga da bude opaženo razumom i projektovano čulima. Ono projektuje, ono opaža. Dakle, ONAJ KOJI JESI ne može Sebe da projektuje i da se načini materijalnim. Zato on projektuje Znanja-o-Sebi u iluziju materijalnosti kako bi kroz tu iluziju stvorio doživljaj postajućeg sebe.

Eto, onaj što jok ti morade to objasniti... hahaha

ти и јеси онај што није јер све видиш само из своје тачке.
немож ни 3 реда да скапираш а камоли на шта се односе.
и животиње имају мисли о постојању ал би твоја тачка требало да буде стваралачкија...
 
ти и јеси онај што није јер све видиш само из своје тачке.
немож ни 3 реда да скапираш а камоли на шта се односе.
и животиње имају мисли о постојању ал би твоја тачка требало да буде стваралачкија...
Nema gde-on je negde van sebe...:hahaha:

- - - - - - - - - -

Naime,Goran je rekao "postajanje",a to I "postojanje"-dupe I oko...:mrgreen:
 
Problem je postavljen onog trena kad je pomišljeno da Univerzum ne postoji bez subjekta koji ga opaža!
:
Prinuđen da citiram sam sebe jer se teško probija do svesti to da reči nisu metafizika,reči su igra komunikacije I to
dosta proizvoljna.
Stvarnost postoji tu I sad,a ko neće da je vidi-prosto mu bilo!
(Na žalost našu -neki I ne mogu da je vide...:()
Svaki tren postojanja je dragocen jer u tom raspršivanju na mogućnosti nije stamen I postojan I stoga izmiče
slabijim zapažaocima...Gledaju svoja sećanja!
 

Back
Top