Divna tema!
Zapravo,jedino mozemo biti sigurni da nase misli postoje.
Svestan sam,dakle postojim.
Svest jeste sve.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Divna tema!
Zapravo,jedino mozemo biti sigurni da nase misli postoje.
Nije nemoguće, samo je onda nedokučivo šta si onda TI. A pitanje je da li je i tebi to dokučivo i čija li si ti rezultanta?A kako bi bilo da sam ja apsolut ili još bolje um koji zamišlja vas kao svoje objekte...I naravno vi mislite kao i ja!
Nemoj da mi vrdate! Ako ste deo mog apsoluta nema sad vi tu meni dva zeca-tri zeca! Počinjete misliti:"Svet
oko mene je realan" apsoluti jedni...![]()
Ja sam ti na to odgovorio u dva prethodna posta ... evo još jednom, malo drugačije:
Misliti je proces te Biće-koje-jesmo kroz proces, prikuplja informacije o proživljenom iskustvu. Te prikupljene informacije jesu stečeno znanje.
Kada nema kretanja, nema posrednika koji prenosi informaciju OD-DO (od objekta prema subjektu) nema subjekta niti objekta, onda nema misli, nema procesa kroz koji se stiče znanje. SVE JE U JEDNOM, ODJEDNOM. To JEDNO jeste Duh. Dakle, ono što je u procesu spoznaje informacija koju misleći spoznajemo ('znamo'), u Duhu je dio cjeline. Biće Duhom ZNA ne misleći.
Vidim, tvoje pitanje je KAKO znati a ne misliti, tačnije kako doći do tog Znanja bez mišljenja?
Jednostavno: Pomijeranjem svoje pažnje sa procesa mišljenja na ono-što-jeste, dakle izlaskom iz razuma (sad ćeš me pitati KAKO pomjeriti svoju pažnju sa procesa mišljenja?). Odgovor na to pitanje je jednostavan ali pomijeranje pažnje je veoma kompleksno jer zahtijeva predaju, potpunu predaju interesovanja i volje za daljom spoznajom materijalnog svijeta, predaju svih strahova, stremljenja, potpunu predaju kontrole... dakle, potpunim pomijeranjem Centra iz jedne sfere postojanja u drugu. Ako uspiješ da se (svoj Centar) uzdigneš na nivo UMA (ovdje se ne misli na Um kao dio raz-Uma jedinke već na univerzalni UM) već si izašao iz raz-Uma i ušao si u sferu ne-posrednog Znanja. Zašto Biće u UMU ima moć neposrednog Znanja? Zato što je UM jedino Znanje-o-Sebi (jedino Ja iz Jastva) koje je direktno vezano sa svim drugim Znanjima-o-Sebi iz apsolutnog Sebe. Um je jedno Ja koje je neposredno vezano sa svakim drugim Ja iz Jastva. Sva ostala Ja unutar ovog univerzuma indirektno su vezana jedno s drugim preko UMA. UM im je posrednik u toj vezi i služi im da spoznaju jedno drugo. Kroz isti UM i ti i ja razmjenjujemo misli, koncentrišući našu pažnju na naše usko interesovanje. Ta odvojenost intersovanja jeste začetak raz-Uma. Uistinu niko, ništa i nikada u ovom univerzumu se ne odvaja od UMA koji je prisutan u svakom pokretu, u svakoj vibraciji... u svakoj misli.
Ultimativno ne-posredno Znanje jeste kada je tvoja pažnja usmjerena i centrirana u Sebi-apsolutu.
Dakle na pitanje 'KAKO' odgovor je 'TAKO'.![]()
Na rečima ništa nije nemoguće. Samo ređaš tvdnje bez ikakvog logičkog obrazloženja.
Ali ako ovo što pišeš shvatim kao poeziju, nikakvo logičko objašnjenje i nije potrebno.
Dakle, samo nastavi da se bavis poezijom i to malo poetski uobliči i biće suuuper. Samo malo čudno.![]()
Sve u što nemamo neposredan uvid izgleda nam 'čudno'. Ali čak i kad nešto naučimo, posredno dakle spoznamo, više nam nije tako čudno, specijalno ako shvatimo šta smo to naučili. Tako i moja Znanja, da sigurno, jesu čudna... svakome ko ne može da dopre do Izvora iz kojeg ona izviru.
U načelu se slažem da je otkrio najvažnije pitanje!Pojavljuje se još jedna dimenzija svesti.Implikacije Sartrovog uvida su veoma značajne, ali je i onsam bio suviše identifikovan s razmišljanjem da bi u potpunostishvatio značaj onoga što je otkrio, nove dimenzije stvarnosti koja se rađa....
Управо је у томе поента. Јер та реч ДУХ не означава ништа што можемо опазити, сазнати или појмити интелектом ,на било који начин сазнати. Па опет, једино и само за ТО, можемо тврдити да апсолутно постоји.
Не могу ,јер као што рекох ради се о нечему што нема никаквих атрибута које би речи могле исказати. Нема ниједног, па опет, то је једино за шта смо апсолутно сигурни да постоји.
Сада се питаш "Шта је то?" Како то да ставим у епрувету и ретору?
Одговор је никако! Једино што можеш јесте да покушаш наћи у себи нешто за шта си апсолутно сигуран да постоји ...А када тако нешто пронађеш .... е то је оно што зовемо дух и што је Декарт открио и што је отворило пут идеалистичкој филозофији.
Ништа за сазнање а ипак оно у шта смо једино сигурни да апсолутно постоји.![]()
Пренећу овај разговор овде јер се тиче Декарта и његовог великог открића за које су сви чули а мало њих разумели:
Зашто би било тешко? Објаснио сам шта је Декарт и којим методом дошао до онога што скоро сви знају а мало ко разуме:"Мислим дакле постојим". Када чују тај израз многи одмах замишљају нечије замишљено тело и то је то. Док дубоко Декартово откриће духа , које је створило идеалистичку филозофију остаје непримећено.
Питаш шта је и ваљда очекујеш да ти неко покаже свест? И то сам објаснио у претходном посту. Свест је оно у шта једино можемо
А након што си рекао да све ти ово разумеш, истураш ништа дурго до мозак као деус екс махина... као најсировији реалиста.
То што су нама наметнули материјализам и реализам. То што је материјализам оно што се намеће уобичајеном мишљењу као истинито не значи да јесте. Доказано је да није.
Ето узми тај твој мозак који си избацио као деус екс. Мозак је скуп осећаја у свести и као такав не може бити оно што ће објашњавати свест или садржати свест у себи. Зашто? ....Па зато јер је део свести! Сви елементи онога што зовеемо мозак јесу субјективни или осећаји међу осећајима, део свести, и као такви не могу објашњавати осећаје или свест.
Зар та проста чињеница не може да се пробије кроз утувљене материјалистичке догме?
Буди ти заглибљен у те догме али пусти оне који мисле да се не сударају са твојим фрустрацијама овде које не потичу из разума него из дресуре,..из наметнутих догми.
Cak se ne moze ni poceti sa " kad bi stvarnost tako funkcionisala..
.." jer tu ni ne postoji opis icega. ..
Ipak pokusaj za pocetak da shvatis da mozak nije nikakav skup osecaja u svesti vec FIZICKA DATOST da bar ublazis to pranje mozga koje traje 4 decenije.
Jako bi se začudio svaki onaj čovek kome su strane filozofske spekulacije kada bi mu se reklo da predmet koji on ima pred sobom, koji vidi i pipa postoji samo u njegovoj svesti i za njegovu svest.
On bi uvek tvrdio da predmet postoji nezavisno od svesti u kojoj se ogleda.
Ali bismo ga takođe, iznenadili i kada bismo mu rekli da je objekt sasvim različit od onoga kako ga mi vidimo, da on nema u sebi boju koju mu daje oko , niti otpornost koju ruka nalazi na njemu. Ova boja i ova otpornost su po njemu u samom objektu; to ne bi bilo stanje naše svesti , po njegovom shvatanju, već konstitutivni elementi jedne egzistencije nezavisne od naše. Za običnu svest dakle objekt postoji sam po sebi a sa druge strane on je sam po sebi živopisan kako ga vidimo.
Бергсон
Problem je postavljen onog trena kad je pomišljeno da Univerzum ne postoji bez subjekta koji ga opaža!
Čak .teže je oboriv stav.koji ne insistira da je volja subjekta tvorac Univerzuma,već svedok čijom smrću umire
I on,Univerzum!
Ovde se radi o tome da već prva pogrešnost ovakvog stave je u tom da se ne koristi mišljenje sada u ovom
trenutku,već retrospektiva sećanja na saznanja o tom Univerzumu ili njegovim fragmentima! Kad je ovo jasno-već
smo na putu fenomenologije jer se odmah zapitamo :kako su nam ta sećanja nastala!
Pošto naše misli "plivaju"sinapsama sećanja,a nikako sadašnjosti jasno je da Dekart nije pravilno izabrao reči
da iskaže tu svetlost prisutnosti I svesnosti. Svest jeste dejstvo našeg organizma,ali ne samo misli! I moje
krčanje creva je ravno mišljenju moje glave kao I lupanje mog srca! Ne odričem ih se,a da bih njih osećao ne moram
da mislim-osećam ih ne u glavi već tamo gde nastaju-u stomaku I u grudima! Osečaj u nervnimzavršecima!
A sećanje na njih je u klempi!![]()
Taчно не постоји опис али постоји апсолутна сигурност да то за шта не постоји опис једино смо апсолутно сигурни да постоји.
Управо у томе је откриће духа. Откриће нечега нама не само блиског него најблискијег и најпознатијег, а несаопштивог речима нити појмљивог разуму
Декарт је то открио и у томе је значај тога а не што је видео нешто у епрувети и реторти и то пружио вама на гледање.
Ти за почетак покушај да схватиш да је оно што зовеш "физичка датост" скуп осећаја у твојој свести. Почни прво од Локових секундарних квалитета, тј чињенице да боја, мирис, укус, чврстоћа, топлота не постоји на твојој "физичкој датости" већ да је то продукт твоје свести који постоји само у њој.
http://forum.krstarica.com/entry.php/6319-Primarni-i-sekundarni-kvaliteti
Када си тако твоју "физичку датост" лишио боје, мириса, укуса., чврстоће , тополоте, остало ти је само да појмиш да нити облик и просторнсот није на твојој "физичкој датости" већ једино у твојој свести.
http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA
А када си једном ту "физичку датост" тако лепо лишио тих квалитета, тј лишио свега што на њој можеш сазнати. Тек тада сериварај исту као "датост" .
А док год је темељ твог мишљења овај како га је описао Бергсон, да поновим:
Док год је ово твој став од кога полазиш и судиш о свету и животу еонима си далеко од истине.
Јеси ли гледао ''Матрикс'' трилогију и ако јеси, шта мислиш о њој и њеним творцима? Мислим јасно је да су фино изучили филозофију пре него што су се дали на разраду заплета(бар фино у поређењу са осталим режисерима), али да ли мислиш да су били на прагу нечег са целом причом о виртуалном свету који нас окружује?
Ne kažeš kome potvrđuje. Nikome drugom do sebi (da dovršim, a kasnije ću možda i da svršim).
мож се тумбају мисли у недоглед...
све у круг па на ћоше...
ал је постајање малчице даље.
Postojanje je dalje???? Dalje od čega??? Ničeg bližeg nam nema do postojanja... jer postojanje MI JESMO. E moj ranego...a da u tim mislima nema prisustva postojanja (njegove volje i pažnje)... ne bi bilo čega da se tumba... hahahaha, bez prisustva postojanja (apsoluta) u mislima, misli nemaju vrijednost nečeg postojećeg... naravno, tim istim postojećim mislima ne možeš pokazati na samo postojanje koje jesi... jer postojanje nije objekat, nema vibraciju, ne može stoga da bude opaženo razumom i projektovano čulima. Ono projektuje, ono opaža. Dakle, ONAJ KOJI JESI ne može Sebe da projektuje i da se načini materijalnim. Zato on projektuje Znanja-o-Sebi u iluziju materijalnosti kako bi kroz tu iluziju stvorio doživljaj postajućeg sebe.
Eto, onaj što jok ti morade to objasniti... hahaha
Nema gde-on je negde van sebe...ти и јеси онај што није јер све видиш само из своје тачке.
немож ни 3 реда да скапираш а камоли на шта се односе.
и животиње имају мисли о постојању ал би твоја тачка требало да буде стваралачкија...
Prinuđen da citiram sam sebe jer se teško probija do svesti to da reči nisu metafizika,reči su igra komunikacije I toProblem je postavljen onog trena kad je pomišljeno da Univerzum ne postoji bez subjekta koji ga opaža!
: