Dekart - Mislim dakle postojim

AKHILLEUS:



Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti je POSTOJANJE. Opširnije o tome u mom postu br. 138, na strani 6 u ovoj temi.
Znaš I sam koje primedbe imam na perpetum mobile svake prestabilirane harmonije,ali osim toga ,veoma cenim tvoju originalnost I racionalnost
doctrine pa I tvojih filozofskih,zdravorazumskih shvatanja.
Međutim,najgore je stati I braniti neki stav! Istine treba stalno napadati,iskušavati I menjati! Jer,nije vise uopšte novost,istine su poliznačne!
Posebno ove "suštinske"! Ko kaže da Ozi nije u pravu-izbijem mu oko! Ali I ja sam! Ma I ti! Razmisli I sam...Znaš .subjektivan stav je u Univerzumu
svojevrsni sudija I koegzekutor! A nekad nema nikakvog uticaja! Nije u pitanju relativnost-tek treba da shvatimo šta je u pitanju.što kvantna fizika
ne sluša našu prostu logiku! Kako to da Šredingerova mačka I živa I mrtva ? Kopenhagenska grupa ,na čelu s Ajnštajnom to nije rešila I još uvek nemamo
pravo rešenje.Zato :oprez I hrabro!
https://sr.wikipedia.org/sr/Шредингерова_мачка
 
Poslednja izmena:
Mislim, dakle postojim... je djelimična istina. Istina je samo dok mislim... a kada prestanem da mislim... onda to istina više nije.

Naravno, da je Dekart shvatio da iza procesa mišljanja postoji MISLILAC, ali on kao mislilac nije uspio da izađe izvan razuma i da shvati da se njegovo postojanje ne potvrđuje mišljenjem već prisustvom pažnje samog postojanja (apsoluta) u tom procesu.

Stoga, 'Mislim, dakle postojim' nema tu vrijednost koju joj je Dekart pripisao. Ali bilo kako da je izrekao tu potvrdnost, morao je da je izrekne kroz riječ, misao, te stoga, ta tvrdnja ima vrijednost istine samo u domenu razuma kojim Biće misli. No, samo postojanje se ne potvrđuje procesom mišljenja, ili kako Ljubo smatra, vršenjem radnji. Postojanje se samo Sebi potvrđuje Duhom, Sviješću. Ono je apsolutno, a Svijest, kao njegov duh je apsolutna potvrda, apsolutna istina o postojanju.

Naprotiv,postojanje se potvrdjuje upravo procesom ne misljenja i ne vrsenja radnji,kada se izadje van Svesti u podSvest i dalje.
Kada se izadje van svega sto smatramo postojanjem ono dobija svoje pravo znacenje upravo tada a to se moze postici
meditacijom...Ko ovo nije uspeo da dotakne moze tvrditi na ovaj drugi nacin...Svi smo mi rodjenjem blanko papir koji treba
tek ispisati i stvoriti Razum a upravo treba dokuciti ono pre Razuma da bi se postojanje shvatilo uistinu onim sto jeste a to se
ne postize misljenjem i radnjama vec kao sto navedoh ranije upravo suprotno...
 
JA KOJI JESAM:



Pa, ako se već poziovaš na logiku, trebalo bi da znaš da imenica "postojanje" sama po sebi ne imenuje ništa konkretno. Iza nje ne stoji nikakav konkretan pojam, kao na primer iza imenice: "zemlja", "voda", "vatra", "vazduh", "trava", "ptica!", "čovek" itd. Ove imenice označavaju konkretne pojmove. Ti pojmovi su uvek neke čulno opažljive i iskustveno proverljive stvari, pojave ili radnje i za sve njih, ma koliko one brojne bile, možemo reći da na neki način POSTOJE. Da li shvataš razliku? Ni za jednu tu stvar se ne može reći da je ona POSTOJANJE, već samo da POSTOJI. Da li shvataš da u svemiru ničeg posebnog i i specifičnog od svih drugih stvari od kojih se svemir sastoji, nema, koje bi mogli imenovati sa imenicom "POSTOJANJE". Imenicu "POSTOJANJE" jedino je ispravno upotrebiti kao ZBIRNU IMRNICU koja obuhvata i imenuje sve različite stvari i pojave od kojih se svemir sastoji. Ali to nam nije ni od kakve koristi ako želimo logički da analiziramo to sveukupno POSTOJANJE, da bi odgovorili na pitanje ŠTA uistinu POSTOJI, KAKO I ZAŠTO. Jer nije moguće logički analizirati POSTOJANJE, da bi saznali istinu o postojanju, već samo stvari, pojave i procese od kojih se POSTOJANJE sastoji koje uistinu POSTOJE.

Dakle, ne postoji POSTOJANJE, već samo stvari, pojave i procesi koji znače POSTOJANJE.


Ti govoriš o 'stvarima', pojavama i procesima, o nečemu što je dio projekcije IZ samog postojanja... a projekcija je u domenu postajanja, dakle sve što si naveo postoji zahvaljujući prisustvu pažnje samog postojanja, apsoluta. Postojanje nema formu, besprostorno je, bezvremeno, je, bestjelesno dakle, totalno je NE-Kretanje. Postojenje je je stoga neodređeno odredicama koje se koriste za objekte i predmete. Postojanje JESTE. To je ono što ti nikako ne možeš da shvatiš... jer pokušavaš da ga obuhvatiš logikom... intelektom, što je nemoguće.



Pa, ako se već poziovaš na logiku, trebalo bi da znaš da imenica "postojanje" sama po sebi ne imenuje ništa konkretno. Iza nje ne stoji nikakav konkretan pojam, kao na primer iza imenice: "zemlja", "voda", "vatra", "vazduh", "trava", "ptica!", "čovek" itd. Ove imenice označavaju konkretne pojmove. Ti pojmovi su uvek neke čulno opažljive i iskustveno proverljive stvari, pojave ili radnje i za sve njih, ma koliko one brojne bile, možemo reći da na neki način POSTOJE. Da li shvataš razliku? Ni za jednu tu stvar se ne može reći da je ona POSTOJANJE, već samo da POSTOJI.

Ja i nisam rekao da te 'stvari' i pojave imaju vrijednost postojanja... hahaha ne čitaš... one postoje samo u projekciji samog postojanja. A naravno da postojanje postoji... hahaha kako drugačije bi postojale sve te postajuće stvari ako u samoj pojavi i njihovoj projekciji ne bi bilo prisutno samo postojanje koje uvijek JESTE, dakle postoji prije, tokom i poslije postajuće realnosti, i koje svakoj postajućoj projekciji daje vrijednost nečeš postojećeg.

Imenica 'postojanje' se odnosi na ono-što-jeste, na bit, dakle na veoma konkretni aspet Sebe.
 
Šta je postojanje?Šta znači da nešto postoji?Da li je merilo postojanja nečega naše opažanje istog a ako je nešto izvan naše spoznajne moći to znači da to nešto ne postoji?Po čemu smo mi merilo?

По томе што је постојање објеката суштински везано за субјекат. Субјекат и објекат су корелати. Не постоје један без другога. Одатле смо ми мерило , јер апсолутно аподиктички можемо знати да објекат кога не опажамо не постоји као такав.

Међутим, Декарт није имао та знања до којих смо дошли касније. Он је само изразио сумњу у све што можемо сазнати.

Зато вратимо се Декарту и његовој сумњи. Овај цитат можда најбоље говори о чему се ту ради:

Ви ми пак не бисте узели за зло ако бих вас питао да можда нисте подложни сну и да, док спавате, не можете мислити да ме видите, да се шетате у овоме врту, да вас сунце обасјава, укратко, да су све ствари, за које верујете да тренутно постоје, сасвим поуздане. Зар у комедијама нисте никад чули онај узвик чуђења: Да ли сам будан или спавам! Како можете бити сигурни да ваш живот није вечни сан и да све оно што мислите да сте помоћу чула научили није обмана сада као и кад спавате?

Декарт "Истраживање истине природним светлом ума"

На овај начин Декарт је наслутио идеалитет опажајног света.

Једноставно се запитајте да ли је живот сан. При чему ћете се сусрести са нечим што не спада у то питање. Што није део сна већ што исти сања , што не можете опазити, појмити, додирути, али у шта сте једино апсолутно сигурни да постоји.
 
Poslednja izmena:
Naprotiv,postojanje se potvrdjuje upravo procesom ne misljenja i ne vrsenja radnji,kada se izadje van Svesti u podSvest i dalje.
Kada se izadje van svega sto smatramo postojanjem ono dobija svoje pravo znacenje upravo tada a to se moze postici
meditacijom...Ko ovo nije uspeo da dotakne moze tvrditi na ovaj drugi nacin...Svi smo mi rodjenjem blanko papir koji treba
tek ispisati i stvoriti Razum a upravo treba dokuciti ono pre Razuma da bi se postojanje shvatilo uistinu onim sto jeste a to se
ne postize misljenjem i radnjama vec kao sto navedoh ranije upravo suprotno...

Padneš u nesvest i potvrdiš postojanje.:hahaha:
PS.Razum je samo oruđe uma kojim on shvata i spoznaje svet oko sebe i njegove refleksije u sebi.
 
Naprotiv,postojanje se potvrdjuje upravo procesom ne misljenja i ne vrsenja radnji,kada se izadje van Svesti u podSvest i dalje.
Kada se izadje van svega sto smatramo postojanjem ono dobija svoje pravo znacenje upravo tada a to se moze postici
meditacijom...Ko ovo nije uspeo da dotakne moze tvrditi na ovaj drugi nacin...Svi smo mi rodjenjem blanko papir koji treba
tek ispisati i stvoriti Razum a upravo treba dokuciti ono pre Razuma da bi se postojanje shvatilo uistinu onim sto jeste a to se
ne postize misljenjem i radnjama vec kao sto navedoh ranije upravo suprotno...

Padneš u nesvest i potvrdiš postojanje.:hahaha:
PS.Razum je samo oruđe uma kojim on shvata i spoznaje svet oko sebe i njegove refleksije u sebi.
Nisi Ahileju besmrtni razumeo dobro šta govori...Govori o precenjenoj nirvana...Ustvari :iz nirvana vidiš koliko je ovo sve malo značajno
I koliko još toga tu može stati...:mrgreen:
Vidiš nešto kao zvezdano nebo mogućnosti-to ti ništavilo omogući!
 
Nisi Ahileju besmrtni razumeo dobro šta govori...Govori o precenjenoj nirvana...Ustvari :iz nirvana vidiš koliko je ovo sve malo značajno
I koliko još toga tu može stati...:mrgreen:
Vidiš nešto kao zvezdano nebo mogućnosti-to ti ništavilo omogući!

Ma razumeo sam da aludira na nirvanu al ona nije to što on kaže,izlazak iz svesti već najviši oblik svesti,stanje potpunog razumevanje sebe i sveta.
 
JA KOJI JESAM
Ti govoriš o 'stvarima', pojavama i procesima, o nečemu što je dio projekcije IZ samog postojanja... a projekcija je u domenu postajanja, dakle sve što si naveo postoji zahvaljujući prisustvu pažnje samog postojanja, apsoluta. Postojanje nema formu, besprostorno je, bezvremeno, je, bestjelesno dakle, totalno je NE-Kretanje. Postojenje je stoga neodređeno odredicama koje se koriste za objekte i predmete. Postojanje JESTE. To je ono što ti nikako ne možeš da shvatiš... jer pokušavaš da ga obuhvatiš logikom... intelektom, što je nemoguće.

Sve ovo što si rekao o POSTOJANJU tačno je, osim jedno, a to je da postojanje nisi nazvao njegovim pravim imenom – «SVEST» ili «JASTVO». U čemu je razlika? Razlika je u tome što je reč i pojam «POSTOJANJE» apstraktan, koji kao takav zbunjuje, jer niko ne zna šta tačno iza te reči stoji, pošto se pod pojmom «postojanje» može podrazumevati bilo šta što može da nam padne na pamet. Pa kad se onda desi da neko želi da sazna istinu o «postojanju» ne zna odakle da počne i za šta da se uhvati. A posebno je problematično kad neko počne taj apstraktni pojam da objašnjava drugim apstraktnim pojmovima, kao što to ti činiš, jer tako dovodiš sebe u situaciju da ni sam ne razumeš o čemu pričaš, a kamo li onaj ko te sluša. Uzmi za primer upravo ovo gore citirano što si rekao o «postojanju». Tako kako je napisano ni pas s malom ne bi mogao da svari jer nema šanse da bi to ikada iko mogao iskustveno da proveri razume, jer niko pojma ne može da ima o čemu ti zapravo pričaš. A sve to samo zato što to o čemu pričaš nisi nazvao njegovim pravim imenom – «SVEST» ili «JASTVO». Jer upravo SVEST i njenih sedam sposobnosti je to JEDINO koje POSTOJI. Svest je ta koja «nema formu, koja je besprostorna, bezvremena, bestjelesna i koja je u sebi samoj totalno NE-Kretanje». A šta biva kad svest počne da koristi svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti? Biva to da automatski ona postaje i KRETANJE i FORMA i PROSTOR i VREME I MATERIA i ŽIVOT i SVEMIR.

Ja i nisam rekao da te 'stvari' i pojave imaju vrijednost postojanja... hahaha ne čitaš... one postoje samo u projekciji samog postojanja.

Da li ti primečuješ da ti pokušavaš da proste i jednostavne stvari objasniš jezikom koji niko živ ne može da razume sem tebe samog? Niko živ na zemaljskoj kugli ne može razumeti o čemu ti pričaš kad kažeš: «stvari i pojave postoje samo u samoj projekciji postojanja». Zar ne bi bilo jasnije da si rakao ovako: «stvari i pojave postoje samo kao oblici organizovanog kretanja i rada čestica napregnute i pokrenute svesti», s obzirom da je materija i sve ono što je od materije napravljeno, samo napregnuta i pokrenuta svest. Ovo kretanje čestica svesti se odvija unutar Svemirske svesti. Svemirska svest je jedno široko prostorno nematerijalno polje, koje se u nauci zove imenom «kvantno polje» i unutar tog polja se dešava SVE – sva kretanja, svi fizički i životni procesi, sve materijalne forme, unutar njega teče i vreme, tu je i prostor i ceo materijalni svemir je unutar tog polja. I kad to na ovakav način ispričaš i objasniš stvari izgledaju mnogo jasnije. A kad kažeš da «stvari i pojave postoje samo u projekciji samog postojanja» isto je kao da nisi ništa ni rekao. I onda je bolje da nisi ništa ni rekao.

A naravno da postojanje postoji... hahaha kako drugačije bi postojale sve te postajuće stvari ako u samoj pojavi i njihovoj projekciji

Evo novog primera pogrešnog izražavanja koje nije u skladu s pravopisom srpskog jezika, koje ne može da se razume. Ne možeš se tako izraziti i reći «postojanje postoji». Imenica «postojanje» ne može ići uz glagol «postoji». Ta rečenica «postojanje postoji» nije nikakva rečenica. S njom nisi rekao ništa jer obe reči u ovoj rečenici znače isto. Iz nje se ne može zaključiti šta postoji, jer to što postoji nije imenovano. Da bi ova rečenica imala smisla u njoj mora biti imenovano TO što postoji. A da si rekao «Svest postoji», to bi već bilo nešto jer to je već u skladu sa pravopisom i može da se razume. To je u skladu i sa istinom o postojanju jer svest je jedina koja postoji. I tek kad si se tako izrazio i rekao «Svest postoji», tek tada možeš da počneš da elaboriraš «istinu o postojanju svesti». A ne «istinu o postojanju», a da nisi imenovao to postojanje, jer u tom slučaju niko neće znati o kakvom postojanju pričaš.

A naravno da postojanje postoji... hahaha kako drugačije bi postojale sve te postajuće stvari ako u samoj pojavi i njihovoj projekciji ne bi bilo prisutno samo postojanje koje uvijek JESTE, dakle postoji prije, tokom i poslije postajuće realnosti, i koje svakoj postajućoj projekciji daje vrijednost nečeš postojećeg.

Ja razumem o čemu govoriš jer znam da govoriš o Svesti, pošto znam da je Svest jedino što postoji. Ali to razumem samo ja i niko drugi. Za svakog drugog ovo što si rekao znači isto što i «tandara-mandara»

Imenica 'postojanje' se odnosi na ono-što-jeste, na bit, dakle na veoma konkretni aspet Sebe.

Ni sa ovim nisi ništa ni rekao ni objasnio. I ovde si izbegao da konkretno imenuješ onaj najbitniji i najsuštinskiji aspekt SEBE – a to je SVEST. Reč i pojam «Svest» je početak i kraj postojanja i počletak i kraj svih mogućih istina i objašnjavanja postojanja. I dok god se u svetskoj nauci i filozofiji reč i pojam «Svest» ne uzme kao osnovno polazište za saznavanje svih istina u vezi postojanja sveta, sve drugo što se svetu bude nudilo kao istina imaće značenje dogme i vere. Pošto reči poput «postojanje», «apsolut», «bitak», «bog» i slično, su čiste iracionalne apstrakcije koje same po sebi ne znače apsolutno ništa. Tek reč i pojam «Svest» ili «Jastvo» kojom imenujemo ono što mi sami za sebe i u sebi jesmo, kao nešto jedino što možemo iskustveno da proverimo, uverimo se i budemo potpuno sigurni da POSTOJI i da JESTE, znače nešto.

I kad na kraju pomoću metode samoopažanja sebe kao Svesti analiziramo sebe kao Svest i dođemo da saznanja da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti osnovni faktori svesti, a uz pomoć prirodnih nauka saznamo da sa tih sedam sposobnosti raspolaže materija od koje je materijalni svemir sagrađen, onda na kraju dolazimo do saznanja da su svest i mateija jedan i isti oblik postojanja, tj. da je materija samo napregnuta i pokrenuta svest i da sem svesti u beskrajnom nebeskom prostoru ničeg drugog nema za šta bi mogli da tvrdimo da POSTOJI.
 
AKHILLEUS:

Znači recimo Himalaji ne postoje pošto nemaju svest i sedam psihofizičkih osobina?

Ne znači! Himalaji kao deo tela planete Zemlje, su samo oblik organizovanog kretanja i rada čestica svesti, nastali uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti čestica te svesti. Dakle, čestice svesti koje grade telo planete Zemlje, svesne su sebe, kao i planete Zemlje koju grade, na isti način kao što su i ove čestice svesti koje grade naša ljudska tela svesne sebe i ljudskog tela u kojem se nalze i kojeg grade. Jer one su te koje postoje pre svakog ljudskog tela i pomoću svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i svoje svesnosti grade ljudsko telo. A ne obrnuto kao što neki misle, tj. ne stvara čovek svest, već svest stvara čoveka.
 
SUPERKULER:

Nisam baš razumeo ovaj tekst sa linka Šredingerove mrtvo-žive mačke jer o kvantnoj fizici ne znam mnogo, ali sa stanovišta poznavanja zakona svesti jasno je da postoje dva oblika i pojma mačke - mačka kao sistem i organizam i mačka kao živa svesna tvar koja organizam gradi. Mačka kao živa i svesna tvar nikada ne može da bude mrtva, a organizam, kad se raspadne, može. To podrazumeva da je mačka u trenutku smrti istovremeno i mrtva i živa. Mrtva je kao organizam, a živa je kao tvar koji je mačku kao organizam gradio. Kao na primer što je Jugoslavija kad je umrla istovremeno bila i mrtva i živa. Bila je mrtva kao organizovana državna politička i ekonomska zajednica koja se raspala, a ostala je živa i svesna u ljudima koji su je.gradili. U širem smislu i preciznije, ni jedna organizacija života i rada u svemiru, što važi i za ljudski organizam, nikada nije i ne može da bude uistinu živ i svestan iz razloga što organizacija ne može da ima značenje POSTOJANJA, već uvek subjekti, a to su uvek materijalne svesne čestice koje bilo koju organizaciju svojim kretanjem i radom grade, koje su uvek žive i svesne, bez obzira da li grade neku organizaciju ili ne. Ne znam da li to ima kakve veze sa Šredingerovom mrtvo-živom mačkom ili ne.
 
Poslednja izmena:
"Мислим дакле постојим". Опште позната Декартова изрека која је исто тако опште погрешно схваћена.

Наравно, свако има своје мишљење о њој иако Декартово дело није видео у животу. Нити је уопште видео неко друго филозфско дело . Али нема везе. Сви имају своје ултимативно , просветљено мишљење о томе а све на основу анализе исказа. Анализе појмова "мислим и постојим", То их дакако чини врсним познаваоцима Декартове и врсним познаваоцима филозофије уопште.

Али пустимо безвезњаке и шарлатане, просветљене месије, који се ево са својим безвезаријама и лупетањима појавили и на овој теми.

Да се вратимо Декарту.

Као што рекох раније овај његов цитат можда најасније упућује и објашњава на шта се односи и из којих контемплација извире изрека "Мислим дакле постојим"

Ви ми пак не бисте узели за зло ако бих вас питао да можда нисте подложни сну и да, док спавате, не можете мислити да ме видите, да се шетате у овоме врту, да вас сунце обасјава, укратко, да су све ствари, за које верујете да тренутно постоје, сасвим поуздане. Зар у комедијама нисте никад чули онај узвик чуђења: Да ли сам будан или спавам! Како можете бити сигурни да ваш живот није вечни сан и да све оно што мислите да сте помоћу чула научили није обмана сада као и кад спавате?

Декарт "Истраживање истине природним светлом ума"

На овај начин Декарт је наслутио идеалитет опажајног света. И изразио сумњу у реалност истог пронашавши уједно нешто у шта не сумња.

Једноставно се дакле запитајте да ли је живот сан. При чему ћете се сусрести са нечим што не спада у то питање. Што није део сна већ што исти сања , што не можете опазити, појмити, додирути, али у шта сте једино апсолутно сигурни да постоји.
 
SUPERKULER:

Nisam baš razumeo ovaj tekst sa linka Šredingerove mrtvo-žive mačke jer o kvantnoj fizici ne znam mnogo, ali sa stanovišta poznavanja zakona svesti jasno je da postoje dva oblika i pojma mačke - mačka kao sistem i organizam i mačka kao živa svesna tvar koja organizam gradi. Mačka kao živa i svesna tvar nikada ne može da bude mrtva, a organizam, kad se raspadne, može. To podrazumeva da je mačka u trenutku smrti istovremeno i mrtva i živa. Mrtva je kao organizam, a živa je kao tvar koji je mačku kao organizam gradio. Kao na primer što je Jugoslavija kad je umrla istovremeno bila i mrtva i živa. Bila je mrtva kao organizovana državna politička i ekonomska zajednica koja se raspala, a ostala je živa i svesna u ljudima koji su je.gradili. U širem smislu i preciznije, ni jedna organizacija života i rada u svemiru, što važi i za ljudski organizam, nikada nije i ne može da bude uistinu živ i svestan iz razloga što organizacija ne može da ima značenje POSTOJANJA, već uvek subjekti, a to su uvek materijalne svesne čestice koje bilo koju organizaciju svojim kretanjem i radom grade, koje su uvek žive i svesne, bez obzira da li grade neku organizaciju ili ne. Ne znam da li to ima kakve veze sa Šredingerovom mrtvo-živom mačkom ili ne.
Nisam slučajno pomenuo Šredingerovu mačku!
Jer:postoje,najmanje dva sveta:objektivni i subjektiuvni! O objektivnom svetu subjekat je informisan posredstvom svojih čula-senzora,au šta pretvara te senzacije-to je posebna-neurološka priča!
Priča o mislima!
Senzacije o mislima drugih ljudi imaju neurolozi,posredno psiholozi i psihijatri,a ostali swe prilično gađaju rečima u toj igri reči koja bi trebala da služi samo za komunikaciju! ! !
Dakle,svet misli-subjektivan svet je zaražen igricom zvanom govor koja se razvila u pravu superkompjutersku igricu! Jer mozak i jeste malo sporiji superkompjuter...:mrgreen:
O da,Ljubo...Objektivno stanje Šredingerove maćke je takvo kakvo zaista jeste (Platonova definicija istinitog stanja!) bez obzira na spekulacije kojekakvih trivijalnih subjekata!
Jasno?;)
(Ne aludiram da sam pametniji i od Nilsa Bora i od čika Alberta,ali jednostavno su prevideli da je značaj subjekta irelevantan u ovom eksperimentu iako se baš o subjektu i radi!:mrgreen:)

- - - - - - - - - -

"Мислим дакле постојим". Опште позната Декартова изрека која је исто тако опште погрешно схваћена.

Наравно, свако има своје мишљење о њој иако Декартово дело није видео у животу. Нити је уопште видео неко друго филозфско дело . Али нема везе. Сви имају своје ултимативно , просветљено мишљење о томе а све на основу анализе исказа. Анализе појмова "мислим и постојим", То их дакако чини врсним познаваоцима Декартове и врсним познаваоцима филозофије уопште.

Али пустимо безвезњаке и шарлатане, просветљене месије, који се ево са својим безвезаријама и лупетањима појавили и на овој теми.

Да се вратимо Декарту.

Као што рекох раније овај његов цитат можда најасније упућује и објашњава на шта се односи и из којих контемплација извире изрека "Мислим дакле постојим"



На овај начин Декарт је наслутио идеалитет опажајног света. И изразио сумњу у реалност истог пронашавши уједно нешто у шта не сумња.

Једноставно се дакле запитајте да ли је живот сан. При чему ћете се сусрести са нечим што не спада у то питање. Што није део сна већ што исти сања , што не можете опазити, појмити, додирути, али у шта сте једино апсолутно сигурни да постоји.
Opažajni svet i jeste idealizovan,ali i subjektivno često relativizovan kad je doveden pojedini doživljaj u sumnju kao događaj!Ako ti to razumeš-bog me ubio!
 
"Мислим дакле постојим". Опште позната Декартова изрека која је исто тако опште погрешно схваћена.

Наравно, свако има своје мишљење о њој иако Декартово дело није видео у животу. Нити је уопште видео неко друго филозфско дело . Али нема везе. Сви имају своје ултимативно , просветљено мишљење о томе а све на основу анализе исказа. Анализе појмова "мислим и постојим", То их дакако чини врсним познаваоцима Декартове и врсним познаваоцима филозофије уопште.

Али пустимо безвезњаке и шарлатане, просветљене месије, који се ево са својим безвезаријама и лупетањима појавили и на овој теми.

Да се вратимо Декарту.

Као што рекох раније овај његов цитат можда најасније упућује и објашњава на шта се односи и из којих контемплација извире изрека "Мислим дакле постојим"



На овај начин Декарт је наслутио идеалитет опажајног света. И изразио сумњу у реалност истог пронашавши уједно нешто у шта не сумња.

Једноставно се дакле запитајте да ли је живот сан. При чему ћете се сусрести са нечим што не спада у то питање. Што није део сна већ што исти сања , што не можете опазити, појмити, додирути, али у шта сте једино апсолутно сигурни да постоји.

Ne znam zasto je Dekartova izjava " Mislim, dakle, jesam " opste pogresno shvacena ? Sta tu ima da se pogresno razume ?

Meni se cini da ti smestas Dekarta u Prokrustovu postelju , onu koju si mu ti namenio zarad opravdanja " tvoje " filozofije, pa zbog toga i tvoja tumacenja idu drugim putem.

Ti navodis ovde Dekarta iz malo kome poznatog spisa " Istrazivanja istine prirodnim svetlom uma ".

No, to isto Dekart govori i u svojim poznatim delima, Rasprava o metodi, Principima filozofije, ili svojim Meditacijama, npr.

Dakle, nista novo. Osim tvog tumacenja i teznje ka drugacijem tumacenju Dekarta. Ali i to nije novo, ta tvoja teznja.:)

No, da li Dekart bas govori o tome tako kako ga ti tumacis ?

Meni se cini da tamo gde Dekart zapocinje - ti zavrsavas !

Nema smisla da se ovde obrazlaze Dekartova tzv. metodicka sumnja , ali valja primetiti da prvi korak njegove metodicke sumnje, u kretanju ka saznanju, zahteva da odbacimo sve sto smatramo da makar i malo podleze sumnji. A tu nisu samo " san i java ", vec i " culni podaci ", " zli demon ", itd., itd.

A to je kod njega prvi korak. Kod tebe je ocito - poslednji, pa izvlacis zakljucke do kojih Dekert nije ni dosao, ni mogao da dodje. Dekart, svakako, nije tezio agnosticizmu, jer rezultat njegove metodicke skepse nije sumnja ( kao kod skeptika ), vec izvesnost ! Jer, ne moze se sumnjati u to ( do toga Dekart dolazi kasnije ! ) da Ja postojim. Ja postoji zato sto misli : " Mislim, dakle, jesam " ( Cogito ergo sum ).
Pravi metafizicki dualizam je nastao kod Dekarta, jer on tvrdi da i duh i telo realno i samostalno postoje.
Otud, posle, podela na idealizam i materijalizam, u zavisnosti od toga koji moment isticu ( materiju ili ideju ).

No, ja ne vidim mogucnost da Dekarta, racionalistu, dualistu, fizicara, obnovitelja ontoloskog dokaza za bozju egzistenciju, itd., smestas u Prokrustovu postelju tvoje filozofije.

Ma koliko se trudio da Dekarta " prekratis " prilagodis i slicno, svojoj filozofiji, tesko kod njega mozes naci opravdanje za sopstveno ( ako jeste sopstveno ) shvatanje filozofije. Bar tako ja mislim. Da pucas u prazno.:)
 
Poslednja izmena:
Ne znam zasto je Dekartova izjava " Mislim, dakle, jesam " opste pogresno shvacena ? Sta tu ima da se pogresno razume ?
Meni se cini da ti smestas Dekarta u Prokrustovu postelju , onu koju si mu ti namenio zarad opravdanja " tvoje " filozofije, pa zbog toga i tvoja tumacenja idu drugim putem.
Ti navodis ovde Dekarta iz malo kome poznatog spisa " Istrazivanja istine prirodnim svetlom uma ".
No, to isto Dekart govori i u svojim poznatim delima, Rasprava o metodi, Principima filozofije, ili svojim Meditacijama, npr.
Dakle, nista novo. Osim tvog tumacenja i teznje ka drugacijem tumacenju Dekarta. Ali i to nije novo, ta tvoja teznja.:)
No, da li Dekart bas govori o tome tako kako ga ti tumacis ?
Meni se cini da tamo gde Dekart zapocinje - ti zavrsavas !
Nema smisla da se ovde obrazlaze Dekartova tzv. metodicka sumnja , ali valja primetiti da prvi korak njegove metodicke sumnje, u kretanju ka saznanju, zahteva da odbacimo sve sto smatramo da makar i malo podleze sumnji. A tu nisu samo " san i java ", vec i " culni podaci ", " zli demon ", itd., itd.
A to je kod njega prvi korak. Kod tebe je ocito - poslednji, pa izvlacis zakljucke do kojih Dekert nije ni dosao, ni mogao da dodje.

Битно је дакле до којих је закључака Декарт дошао а до којих није. И то је по теби изгледа једино битно у овој теми. Када ето јасно рашчистимо до којих је закључка Декарт дошао а до којих није могао да дође, проблем решен.

Опет се по ко зна који пут потврђују ове Шопенхаурове речи које се односе на такве сличне теби:

Несамостални философ извештава нас о томе, шта je овај рекао, шта je онај мислио и шта je онда неки други на то приметио и т.д. То он упоређује, оцењује, критизира и тежи на тај начин да дође до истине ; при чему сасвим личи на критичног писца историје. Тако ће он н.п.р. испитивати, да ли je Лајбниц када, за извесно време, био спинозист, и.т.

Шопенхауер


Нереј

Dekart, svakako, nije tezio agnosticizmu, jer rezultat njegove metodicke skepse nije sumnja ( kao kod skeptika ), vec izvesnost ! Jer, ne moze se sumnjati u to ( do toga Dekart dolazi kasnije ! ) da Ja postojim. Ja postoji zato sto misli : " Mislim, dakle, jesam " ( Cogito ergo sum ).
Pravi metafizicki dualizam je nastao kod Dekarta, jer on tvrdi da i duh i telo realno i samostalno postoje.
Otud, posle, podela na idealizam i materijalizam, u zavisnosti od toga koji moment isticu ( materiju ili ideju ).
No, ja ne vidim mogucnost da Dekarta, racionalistu, dualistu, fizicara, obnovitelja ontoloskog dokaza za bozju egzistenciju, itd., smestas u Prokrustovu postelju tvoje filozofije.
Ma koliko se trudio da Dekarta " prekratis " prilagodis i slicno, svojoj filozofiji, tesko kod njega mozes naci opravdanje za sopstveno ( ako jeste sopstveno ) shvatanje filozofije. Bar tako ja mislim. Da pucas u prazno.:)

Наравно да Декарт није имао знања која би га довела до поделе на појаву и ствар по себи. Он је само загребао површину у том правцу. Направио први корак. Тако да он као такав итекако спада у низ филозофа који су нам коначно закључно са Бергсоном разоткрили идеалитет ткз. реалног објективног света.

Наравно разоткрили онима који то могу да разумеју и којима ум није испран материјалистичко пизитивстичким догмама.

Ево неких Шопeнхaурових мисли о Декарту:

Sve ono što na neki način pripada i može da pripada svetu, neminovno je uslovljeno subjektom i postoji samo za subjekt. Svet je predstava.
Ta istina, ni u kom slučaju, nije nova. Ona se mogla zateći već u skeptičkim umovanjima, od kojih je polazio Dekart.

Cogito, ergo sum. Dekart je hteo zapravo da time izrazi veliku istinu, istinu, naime, da neposredna izvesnost pripada jedino samosvesti, to jest subjektivnom, a da objektivnom, to jest svemu drugom, kao nečem što je uslovljeno samosvešću, pripada samo posredna izvesnost, pa ga zato, budući da je iz druge ruke, treba smatrati problematičnim. Na tome počiva vrednost te tako čuvene postavkе

Шопенхaуер
 
Битно је дакле до којих је закључака Декарт дошао а до којих није. И то је по теби изгледа једино битно у овој теми. Када ето јасно рашчистимо до којих је закључка Декарт дошао а до којих није могао да дође, проблем решен.

Опет се по ко зна који пут потврђују ове Шопенхаурове речи које се односе на такве сличне теби:






Наравно да Декарт није имао знања која би га довела до поделе на појаву и ствар по себи. Он је само загребао површину у том правцу. Направио први корак. Тако да он као такав итекако спада у низ филозофа који су нам коначно закључно са Бергсоном разоткрили идеалитет ткз. реалног објективног света.

Наравно разоткрили онима који то могу да разумеју и којима ум није испран материјалистичко пизитивстичким догмама.

Ево неких Шопeнхaурових мисли о Декарту:

Pa, pogledaj naslov sopstvene teme !

Ako nije bitno za ovu temu do kojih je zakljucaka Dekart dosao, onda si ti omasio vec u naslovu teme.

Inace od tih Sopenhauerovih reci koje stalno navodis, ti si ostao bez svojih reci. :) Kako to ne uvidjas ?

Da li je tema Sopenhauerove misli o Dekartu ( opet, gde su tvoje misli, zbog Sopijevih ti ostade bez svojih misli - da li i prazne glave ?! ) ?

Onda promeni naziv teme i nazovi je kako prilici, jer nema smisla da se raspravljamo o Dekartu ako je ( za tebe ) Sopenhauer tako neosporiv autoritet, pa jedino njegovo misljenje ( o svemu ) jeste to bitno i sutinsko.

Licno mislim, sto se tebe tice, da treba da otvaras samo teme o Sopenhaueru, jer se ove druge i ovako svode na to.:)
 
Битно је дакле до којих је закључака Декарт дошао а до којих није.

Ево неких Шопeнхaурових мисли о Декарту:




Sve ono što na neki način pripada i može da pripada svetu, neminovno je uslovljeno subjektom i postoji samo za subjekt. Svet je predstava.
Ta istina, ni u kom slučaju, nije nova. Ona se mogla zateći već u skeptičkim umovanjima, od kojih je polazio Dekart.

Cogito, ergo sum. Dekart je hteo zapravo da time izrazi veliku istinu, istinu, naime, da neposredna izvesnost pripada jedino samosvesti, to jest subjektivnom, a da objektivnom, to jest svemu drugom, kao nečem što je uslovljeno samosvešću, pripada samo posredna izvesnost, pa ga zato, budući da je iz druge ruke, treba smatrati problematičnim. Na tome počiva vrednost te tako čuvene postavkе

Шопенхaуер


Koji je ovo circus za dobrog lingvistu,zar treba da ilustrujem?:hahaha:
Šta kaže Šopi:Dekart svojom izrekom zapravo kaže da jedina izvesnost pripada samosvesti!:mrgreen:
Neverovatno gađanje rečima koje uopšte ne znaće to što pokušava da im da znaćenja!
Koliko je zavodljiva I prevarna ta igra rečima pokazuje to ,moj Ozi,što ti misliš da je to stvarno tako!:hahaha:
Pazi:stvarno!:per:
Joj,kad sam rekao da je ta Šopijeva indijanska "filozofija" za pod kamijon!:rotf:
 
Pa, pogledaj naslov sopstvene teme !
Ako nije bitno za ovu temu do kojih je zakljucaka Dekart dosao, onda si ti omasio vec u naslovu teme.
Inace od tih Sopenhauerovih reci koje stalno navodis, ti si ostao bez svojih reci. :) Kako to ne uvidjas ?
Da li je tema Sopenhauerove misli o Dekartu ( opet, gde su tvoje misli, zbog Sopijevih ti ostade bez svojih misli - da li i prazne glave ?! ) ?
Onda promeni naziv teme i nazovi je kako prilici, jer nema smisla da se raspravljamo o Dekartu ako je ( za tebe ) Sopenhauer tako neosporiv autoritet, pa jedino njegovo misljenje ( o svemu ) jeste to bitno i sutinsko.
Licno mislim, sto se tebe tice, da treba da otvaras samo teme o Sopenhaueru, jer se ove druge i ovako svode na to.:)

Умеш ли ти да приведеш свести да је некоме битна истина о свету и животу а не шта су рекли Декарт, Шопенхауер, Јанко и Петко.

Шта су филозофи рекли битно је само у смислу потраге ка истини а не у смислу закључка о њима, о филозофима.

За вас историчаре филозофије ваљда је то јерес. Јер истина о свету и животу је по вама у домену узвишене вам науке а филозофија је ето занимација историјом. Тако ви то схватате.

Koji je ovo circus za dobrog lingvistu,zar treba da ilustrujem?:hahaha:
Šta kaže Šopi:Dekart svojom izrekom zapravo kaže da jedina izvesnost pripada samosvesti!:mrgreen:
Neverovatno gađanje rečima koje uopšte ne znaće to što pokušava da im da znaćenja!
Koliko je zavodljiva I prevarna ta igra rečima pokazuje to ,moj Ozi,što ti misliš da je to stvarno tako!:hahaha:
Pazi:stvarno!:per:
Joj,kad sam rekao da je ta Šopijeva indijanska "filozofija" za pod kamijon!:rotf:

Уместо лингвистиком за промену почни да се бавиш филозофијом. Речи су ту само средство којим се саопштавају мисли.

Ти мисли скањаш на страну а анализираш речи. То је као када би неком ко ти прстом показује на Месец анализирао његов прст, а Месец ни не приметио.
 
Poslednja izmena:
Умеш ли ти да приведеш свести да је некоме битна истина о свету и животу а не шта су рекли Декарт, Шопенхауер, Јанко и Петко.

Шта су филозофи рекли битно је само у смислу потраге ка истини а не у смислу закључка о њима, о филозофима.

За вас историчаре филозофије ваљда је то јерес. Јер истина о свету и животу је по вама у домену узвишене вам науке а филозофија је ето занимација историјом. Тако ви то схватате.



Уместо лингвистиком за промену почни да се бавиш филозофијом. Речи су ту само средство којим се саопштавају мисли.

Ти мисли скањаш на страну а анализираш речи. То је као када би неком ко ти прстом показује на Месец анализирао његов прст, а Месец ни не приметио.
Ne Ozi! Baš u tom I jeste poenta mudrosti Witgensteina:Misli,a naročito apriorne su nastale od reči! To je sprega kako
nastaju fenomeni kojima čovek daje glasovne I znakovne oznake-karakteristična obeležja koja asociraju na sećanje na
misli o tim senzacijama ili mislima!
Usled takvog porekla misli,metafizika mora ostati izvan reči I misli nastalih od reči jer je takva "metafizika" izmišljotina-
kao što I sama reč izmišljotina kaže-izrođene misli...
Razmisli o ovom-uopšte se ne radi da ti ja pokazujem tvoj prst,već ti ukazujem da za gledanje Meseca uzmeš bolje sredstvo
od oka I prsta-teleskop recimo! A za filozofiju samo proverljive misli! Mada I te znaju svašta da indukuju...Ćomski radi na tom,a I
drugi simbolisti...

- - - - - - - - - -

A za Nereja si u pravu,mada u poslednje vreme pokazuje samosvojnost...Dečko se oteo!:per::lol:
 
Pa, pogledaj naslov sopstvene teme !

Ako nije bitno za ovu temu do kojih je zakljucaka Dekart dosao, onda si ti omasio vec u naslovu teme.

Inace od tih Sopenhauerovih reci koje stalno navodis, ti si ostao bez svojih reci. :) Kako to ne uvidjas ?

Da li je tema Sopenhauerove misli o Dekartu ( opet, gde su tvoje misli, zbog Sopijevih ti ostade bez svojih misli - da li i prazne glave ?! ) ?

Onda promeni naziv teme i nazovi je kako prilici, jer nema smisla da se raspravljamo o Dekartu ako je ( za tebe ) Sopenhauer tako neosporiv autoritet, pa jedino njegovo misljenje ( o svemu ) jeste to bitno i sutinsko.

Licno mislim, sto se tebe tice, da treba da otvaras samo teme o Sopenhaueru, jer se ove druge i ovako svode na to.:)


Dobra opaska.
 
AKHILLEUS:

"AKHILLEUS:

Znači recimo Himalaji ne postoje pošto nemaju svest i sedam psihofizičkih osobina?"



Ne znači! Himalaji kao deo tela planete Zemlje, su samo oblik organizovanog kretanja i rada čestica svesti, nastali uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti čestica te svesti. Dakle, čestice svesti koje grade telo planete Zemlje, svesne su sebe, kao i planete Zemlje koju grade, na isti način kao što su i ove čestice svesti koje grade naša ljudska tela svesne sebe i ljudskog tela u kojem se nalze i kojeg grade. Jer one su te koje postoje pre svakog ljudskog tela i pomoću svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i svoje svesnosti grade ljudsko telo. A ne obrnuto kao što neki misle, tj. ne stvara čovek svest, već svest stvara čoveka.

Eh, vidiš Ljubo, tako i ja kažem, naime kažem da Svijesti, kao duha postojanja (apsoluta), bez postojanja (apsoluta kojemu je ona ogledalo) ne postoji, Svijest postoji kao nešto sekundarno. Postojanje je primarno, Svijest je odraz postojanja u Sebi, dakle Znanje je o Sebi postojanju. Sviješću, duhom apsoluta, postojanje ZNA da ono jeste, dakle da ono apsolutno i kao apsolut postoji. A za razliku od Svijesti kojom postojanje ZNA SEBE apsolut, Svjesnošću isto postojanje zna šta postaje u projektovanom (OD SEBE) stanju tih Znanja iz Svijesti. Svjesnost je dakle odraz stanja projekcije prema apsolutu.

Stoga i Svijest i Svjesnost postoje jedino zahvaljujući apsolutu, samom postojanju koje sopstvenu postojanost potvrđuje jednim ili drugim duhom.
 
Ma razumeo sam da aludira na nirvanu al ona nije to što on kaže,izlazak iz svesti već najviši oblik svesti,stanje potpunog razumevanje sebe i sveta.

To zavisi od toga sta za tebe Svest predstavlja,ocigledno da nam ne predstavlja isto i da je zamisljas kao nesto apstraktno,
potrazi prihvacenu definiciju svesti i onda ces me razumeti...

Mnogi ovde na mnogim temama koriste neke reci koje su specificne i imaju definicije opste prihvacene,
ali oni imaju neke svoje definicije istih reci i upravo tu dolazi do nesporazuma...

Ps; Ti kao znas sta je nirvana,znas isto kao i ja,samo po pricama,ali za razliku od tebe ja se priblizavam...

- - - - - - - - - -

Eh, vidiš Ljubo, tako i ja kažem, naime kažem da Svijesti, kao duha postojanja (apsoluta), bez postojanja (apsoluta kojemu je ona ogledalo) ne postoji, Svijest postoji kao nešto sekundarno. Postojanje je primarno, Svijest je odraz postojanja u Sebi, dakle Znanje je o Sebi postojanju. Sviješću, duhom apsoluta, postojanje ZNA da ono jeste, dakle da ono apsolutno i kao apsolut postoji. A za razliku od Svijesti kojom postojanje ZNA SEBE apsolut, Svjesnošću isto postojanje zna šta postaje u projektovanom (OD SEBE) stanju tih Znanja iz Svijesti. Svjesnost je dakle odraz stanja projekcije prema apsolutu.

Stoga i Svijest i Svjesnost postoje jedino zahvaljujući apsolutu, samom postojanju koje sopstvenu postojanost potvrđuje jednim ili drugim duhom.

Ok Simo,sta je onda Duh a sta je Svest -koja je razlika ?
 
Poslednja izmena:

Back
Top