Dekart - Mislim dakle postojim

Svi su sigurno culi za ono Dekartovo "Mislim dakle postojim". Ali sumnjam da je mnogima osim reci i slova ta izreka pokazala snagu koju nosi u sebi a koja otkriva ceo jedan "nepoznati" svet. Kollumbovo otkrice Amerike ili covekov let na Mesec, samo su zrnca peska u odnosu na svet koji je Dekart otkrio i pokazao celom zapadnom covecanstvu a koje je do tada bilo potpuno uronjeno u realisticki, materijalsticki pogled na svet. Realizam je bio osnova sve teologije, filozofije do tada. Govorilo se o drugim svetovima i tada..tacno, ali ti svetovi bili su samo varijante ovog opazajnog sveta . Raj lici na vrt....pakao na neku uzarenu vatru ali sve su to slike preuzete iz realizima. Nista od toga nema veze sa onim sto je Dekart otkrio i predao u ruke idealistickoj filozofiji.

Stvar je zapravo jasna, potrebno je samo ukazati na nju.

Dekart se jednom u svojim filozofskim kontemplacijama zapitao u sta mozemo biti apsolutno sigurni? Za koje znanje mozemo reci da je apsolutno istinito i da odbacimo svaku mogucnost zablude?
Ako kazemo da su opazaji oko nas apsolutno postojeci i da postoje kao takvi i kada ih ne opazamo, u to ne mozemo biti sigurni! Mozda je zivot san...mozda su stvari, likovi koje opazamo nesto poput likova iz snova i ne postoje kada ih ne opazamo. Znaci, da li ovaj monitor postoji kada ga ne opazam ne mozemo biti sigurni... to nije sigurno znanje.
Naravno, Dekart nije poznavao otkrica idealisticke filozofije, koja su dosla kasnije i koja dokazuju da izvan svesti subjekta ne "mozda" vec apsolutno sigurno nema ovakvog sveta kakvim ga opazamo, Ipak, on je itekako bio svestan problematicnosti toga.

Iduci dalje, dosao je do onog znanja koje se pripisuje Loku (a sto sam ja sa iznenadjenjem jednom primetio) ili do idealnosti sekundarnih kvaliteta.

Ovo je napisao Dekart a ne Lok verovali ili ne:


Posto je tako zakljucio da niusta sto saznaje ne moze biti siguran, odjednom je shvatio da ipak postoji nesto u sta moze biti siguran, a to je da razmislja da nije siguran, da postoji, da misli. To je trenutak otkrica "novog sveta"... otkrice duha!

Ali sta je to Dekart otkrio.. sta je taj duh? Pa sledite njegovu metodu. Prosto istrazivanje u sta mozete biti sigurni? Krenite redom:
Da li mogu biti siguran da ovaj monitor postoji kada ga ne opazam? Odgvor.. ne!
Da li mogu biti siguran da osecaji boje, mirisa, ukusa, dodira.. postoje kada ih ne osecam ? Odgovor.. Ne.
Da li mogu biti siguran da ovo sto zovem telo..a sto je sastavljeno od osecaja, takodje postoji kada ga nisam svestan. Odgovor ..NE.

Znaci u nista od ovoga nisam siguran da postoji. ali gde je ono u sta jesam siguran apsolutno. Gde je onaj ko misli?

Eto, na ovaj nacin dosli smo do duha. Dosli smo do necega o cemu svako ima svoj subjektivni apsolutni dozivljaj postojanja , ali koga ne moze opaziti, saznati, osetiti, pokazati na njega. Nista ne moze od toga osim ustvrditi da to apsolutno postoji.
To je taj svet koji je Dekart otkrio. To je predmet istrazivanja idealisticke filozofije. Nesto sto ne mozemo opaziti , spoznati, osetiti ..a sto je JEDINO APSOLUTNO POSTOJECE ZA NAS..... Nas duh.

ps. Tema je Dekart i njegovo otkrice duha nasuprot materiji.
Dekart nije otkrio postojanje licnosti ("Duse", "Duha") sa mislju da ako misli to znaci da postoji, nego sa time sto smo u stanju da shvatimo znacenje pojmova koje nismo opazili u iskustvu, a to su: Bog, Beskonacnost, itd.
 
Nema gde-on je negde van sebe...:hahaha:

- - - - - - - - - -

Naime,Goran je rekao "postajanje",a to I "postojanje"-dupe I oko...:mrgreen:

Goran je to rekao greškom... jer on, zaključujući na osnovu njegovih komentara, ne raspoznaje postajanje od postojanja... hahahaha

A o tebi da i ne pričam... pokušavaš da sklopiš kockice, intelektom tražiš i kombinuješ... ali ne ide brate... ne ide tako.
 
Dekart nije otkrio postojanje licnosti ("Duse", "Duha") sa mislju da ako misli to znaci da postoji, nego sa time sto smo u stanju da shvatimo znacenje pojmova koje nismo opazili u iskustvu, a to su: Bog, Beskonacnost, itd.

А као можемо да схватимо те појмове.

Претпостављам да под бесконачношћу замишљаш неки коначан геометријски облик а под "бог", чичу на небу, јел тако?

Ако не. Онда немој тврдити да бесконачност схватамо.
А о милостивом богу немој тврдити ништа јер та инфатилност није за форум филозофија
 
Goran je to rekao greškom... jer on, zaključujući na osnovu njegovih komentara, ne raspoznaje postajanje od postojanja... hahahaha

A o tebi da i ne pričam... pokušavaš da sklopiš kockice, intelektom tražiš i kombinuješ... ali ne ide brate... ne ide tako.

Nemaš ti pojma šta je Goran rekao.o tom je pisao Niče,ali neću ja da te ovde učim...
A ti I Ozi shvatite prvo značenje reči "mislim" jer oćigledno ste kilavi s leksičkim,a posebno strukturalnim
znanjima,fonetikom ,simbolima I koje znanje pretpostavlja potrebu za analizu iskaza...
 
А као можемо да схватимо те појмове.

Претпостављам да под бесконачношћу замишљаш неки коначан геометријски облик а под "бог", чичу на небу, јел тако?

Ако не. Онда немој тврдити да бесконачност схватамо.
А о милостивом богу немој тврдити ништа јер та инфатилност није за форум филозофија
Infantilno (djetinjasto u prevodu, ali iskoristih riječ umjesto samo "djetinjasto" da ti dokažem da i ja znam što znači, da bi ti srusio sujetu, jer će te to izliječiti: sujeta je bolest, ti si bolestan pa umjesto djetinjasto govoriš infantilno, koristiš riječ nastalu od latinske riječi infantis srp. "dijete") je od tebe što me napdaš da sam ja negdje rekao da Boga zamišljam kao hrišćani - milostivog, i što misliš da svako ko upotrijebi riječ Bog a ne objasni je misli na neko svemoćno ili neljudsko biće (U Budizmu čovjek može postati ne samo Bog, nego i nivo iznad Boga). Vrlo si neobrazovan

Na primjer, Veliki Dostojevski iz ateističkog perioda (ja mislim da je on cio život bio ateista, a uopšte nisam jedini...) govori Bog u sopstvenom nehrišćanskom, i čak i antihrišćanskom/skoro dijaboličnom značenju, a ne objašnjava da to radi već to postaje očigledno iz novina u kojima je štampao anarhističko-ateističke članke, i iz nastavka ili prethodnog dijela knjige.
 
Poslednja izmena:
А као можемо да схватимо те појмове.

Претпостављам да под бесконачношћу замишљаш неки коначан геометријски облик а под "бог", чичу на небу, јел тако?

Ако не. Онда немој тврдити да бесконачност схватамо.
А о милостивом богу немој тврдити ништа јер та инфатилност није за форум филозофија

Čovjek nije govorio o milostivom već je samo napomenuo pojam Bog. Sve ostalo si ti pretpostavio. On ti je nacrtao par tačaka na papiru a ti si već dodao mnoštvo drugih tačka i povezao ih u liniju koja ti je već poznata.

Te pojmove, Bog i beskonačnost, i te kako možemo shvatiti, podrazumijevajući da znamo šta oni opisuju, šta predstavljaju, na šta ukazuju. Ako pak to ne znamo a ipak govorimo o tome kao da smo to već saznali onda si potpuno u pravu, pojmovi su tad prazni. Ipak, ti ni sa kojim pravom ne možeš da tvrdiš da su pojmovi koje neko drugi upotrebljava prazni (iako to tvrdoglavo činiš) jer ničim ne možeš dokazati da oni za tog nekoga uistinu jesu prazni. Istina o praznoći tih pojmova je relativna a to je: ti, koji ne znaš apsolutnu istinu o onome na šta ti pojmovi ukazuju nit pak znaš pravo značenje tih pojmova u Umu drugoga, ti si taj koji nemaš čime da ispuniš te pojmove. Zato će se tebi oni činiti praznim sve dok neposredno ne saznaš ono na šta oni ukazuju, nešto šta taj neko drugi možda već zna.
 
Poslednja izmena:
А као можемо да схватимо те појмове.

Претпостављам да под бесконачношћу замишљаш неки коначан геометријски облик а под "бог", чичу на небу, јел тако?

Ако не. Онда немој тврдити да бесконачност схватамо.
А о милостивом богу немој тврдити ништа јер та инфатилност није за форум филозофија
U pravu je ovaj što voli devojke I ne samo što ih voli,već I u iskazu da nije Dekart "otkrio " "duh" ljudski (pa I
ostalih živih bića)-par hiljada godina pre Hrista su Egipćani imali jasna spiritualna znanja.Telesni duh je bio Ka,
smrtni Ba I posle smrtni Akh...O Hindu religiji da ne pričamo,o Judaizmu,Hriščanstvu,Islamu...svi su pre Dekartesa...
Sad,neki su u predelima mistike,neki religije,a Sidartino shvatanje jedinstva tela I duha neprevaziđeno I sasvim u skladu I sa
tradicionalnom indijskom medicinom,ali I s modernom psihijatrijskom praksom te najnovijim neurološkim istraživanjima...
 
Čovjek nije govorio o milostivom već je samo napomenuo pojam Bog. Sve ostalo si ti pretpostavio. On ti je nacrtao par tačaka na papiru a ti si već dodao mnoštvo drugih tačka i povezao ih u liniju koja ti je već poznata.

Te pojmove, Bog i beskonačnost, i te kako možemo shvatiti, podrazumijevajući da znamo šta oni opisuju, šta predstavljaju, na šta ukazuju. Ako pak to ne znamo a ipak govorimo o tome kao da smo to već saznali onda si potpuno u pravu, pojmovi su tad prazni. Ipak, ti ni sa kojim pravom ne možeš da tvrdiš da su pojmovi koje neko drugi upotrebljava prazni (iako to tvrdoglavo činiš) jer ničim ne možeš dokazati da oni za tog nekoga uistinu jesu prazni. Istina o praznoći tih pojmova je relativna a to je: ti, koji ne znaš apsolutnu istinu o onome na šta ti pojmovi ukazuju nit pak znaš pravo značenje tih pojmova u Umu drugoga, ti si taj koji nemaš čime da ispuniš te pojmove. Zato će se tebi oni činiti praznim sve dok neposredno ne saznaš ono na šta oni ukazuju, nešto šta taj neko drugi možda već zna.

де год с обрнеш само себе видиш, доказа тиштојок овим писањем.

- - - - - - - - - -

Ovog Ozimana treba opaliti njegovim monitorom po lobanji i to od pozadi,dok ga ne opaža...možda shvati da monitor zaista postoji :mrgreen::lol:

и то испред огледала, да се не види.

- - - - - - - - - -

U pravu je ovaj što voli devojke I ne samo što ih voli,već I u iskazu da nije Dekart "otkrio " "duh" ljudski (pa I
ostalih živih bića)-par hiljada godina pre Hrista su Egipćani imali jasna spiritualna znanja.Telesni duh je bio Ka,
smrtni Ba I posle smrtni Akh...O Hindu religiji da ne pričamo,o Judaizmu,Hriščanstvu,Islamu...svi su pre Dekartesa...
Sad,neki su u predelima mistike,neki religije,a Sidartino shvatanje jedinstva tela I duha neprevaziđeno I sasvim u skladu I sa
tradicionalnom indijskom medicinom,ali I s modernom psihijatrijskom praksom te najnovijim neurološkim istraživanjima...

пусти ги да с копрцају, чему би се ми смејали...
 
OZIMAN

Eto, na ovaj nacin dosli smo do duha. Dosli smo do necega o cemu svako ima svoj subjektivni apsolutni dozivljaj postojanja, ali koga ne moze opaziti, saznati, osetiti, pokazati na njega. Nista ne moze od toga osim ustvrditi da to apsolutno postoji.

To je taj svet koji je Dekart otkrio. To je predmet istrazivanja idealisticke filozofije. Nesto sto ne mozemo opaziti , spoznati, osetiti ..a sto je JEDINO APSOLUTNO POSTOJECE ZA NAS..... Nas duh.

Tačno je da je Dekart otkrio metod samodokazivanja postojanja SVESTI, odnosno, JASTVA. To je metod pomoću kojeg Svest, tj. Jastvo samo sebi može da dokaže svoje postojenje i nikom drugom. Taj metod samodokazivanja je sedmostruk. Naime svest raspolaže sa ukupno sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti vršenja sedam različitih fizičkih i psihičkih radnji - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja – i pomoću svake od ovih svojih sposobnosti i radnji Svest može sebi da dokaže da postoji. Kada se Svest napreže i kreće, ona tada opaža i oseća to svoje naprezanje i kretanje i svesna je tog svog naprezanja i kretanja, kao i svog postojanja i tada može sebi da kaže: «Naprežem se i krećem se, dakle, postojim». Svest takođe može i da pamti to svoje naprezanje i kretanje, zatim da misli o njemu i razumeva ga i za to vreme bude svesna tog svog pamćenja sebe, mišljenja i razumevanja, a time ujedno svesna i sebe same i svog postojanja i zato uvek sebi može da kaže: «Pamtim, mislim i razumem sebe, dakle postojim».

Iz ovoga možemo da izvučemo zaključak da Svest može dokazivati svoje postojanje samo u vreme kada je svesna sebe same i svog postojanja. I zaključak da može da bude svesna sebe i svog postojanja samo u vreme kada vrši neku od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji i nikako drugačije. To podrazumeva da ne može da bude svesna sebe u vreme kada ne vrši niti i jednu od ovih sedam radnji.

Na osnovu svega napred rečenog možemo da napravimo i definiciju Svesti i kažemo: Svest je ONO koje POSTOJI, samo po sebi, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i koje koje sebe može da dovode u stanje svesnosti uz pomoć tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

Sve ovo napred rečeno je subjektivan, tj. vančulan način i metod dokazivanja postojanja Svesti, pomoću kojeg svest samoj sebi dokazuje svoje postojanje i svoju svesnost. Međutim, postoji i objektivan, čulan, način i metod dokazivanja postojanja svesti, ali dosta složeniji i dugotrajniji. Taj način i metod je počeo da se razvija onog momenta kada su prirodne nauke – fizika, hemija i biologija – nastale i počele da se razvijaju. On je trajao do danas i još uvek traje i sada sa 100% sigurnošću, naučno, emprijski može da se dokaže da materija od koje je sagrađen svemiir raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i da može da vrši sedam različtih fizičkih i psihičkih radnji – naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja i da su, prema tome, Svest i Materija jedna i ista prirodna sila i pojava. Odnosno, da je Materija samo napregnuta i pokrernuta svest i ništa drugo. A da je materijalni svemir i sve materijane forme od kojih se svemir sastoji, samo oblici organizhovanog kretanja i rada čestica Materije/Svesti, koji ne bi bili mogući da Materija/Svest ne raspolaže sa sedam različitih fizičkih i psihičkih sposobnosti i da ne može da vrši sedam različitih fizičkih i psihičkih radnji.
 
Iz ovoga možemo da izvučemo zaključak da Svest može dokazivati svoje postojanje samo u vreme kada je svesna sebe same i svog postojanja. I zaključak da može da bude svesna sebe i svog postojanja samo u vreme kada vrši neku od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji i nikako drugačije. To podrazumeva da ne može da bude svesna sebe u vreme kada ne vrši niti i jednu od ovih sedam radnji.


.

Dakle, Ljubo, (po tebi) postoji vrijeme kada Svijest vrši tih sedam radnji i postoji vrijeme kada ih ne vrši. Stoga, zaključujem (a zaključak sam izveo na osnovu tvoje tvrdnje koju sam citirao): kada Svijest ne vrši niti jednu radnju ona ne-zna da ona postoji?

Aha. Recimo da je to tako: dakle, kada ne vrši niti jednu od 'sedam' radnji Svijest ne-zna da ona postoji.

Reci nam onda šta se dešava kad Svijest NE ZNA da ona postoji???
Ako je Svijest sve što jest , a uz to ne-zna da ona kao takva postoji, kako se i čim se onda Svijest uopšte i ikada može probuditi iz tog ne-znanja?
Šta je povod tom buđenju? (Sve što bi moglo da je probudi, u ne-vršenju radnji je u tom ne-znanju, možeš reći u ne-postojanju).

Ako 'Svijest' u ne-vršenju radnji ne-zna da ona postoji, nije li logično da kao takva (kao ne-znanje) nikada neće znati niti će imati potrebu da se pokrene?
Nije li logično (po tome što govoriš) da u ne-znanju da ona postoji nema nikakvu osnovu da stvori Ideju o radnji koju treba da čini da bi postala 'svjesna' sebe kao nečeg postojećeg?
Nije li onda, takođe, logično da je i samoj Svijesti iz ne-znanja da ona postoji nemoguće da IKADA stvoriti svjesnost ili znanje o sebi kao postojanju?


Ako je Svijest (po tebi) ono što ima vrijednost apsolutnog postojanja... šta je onda samo postojanje? ZAŠTO BI SMO POSTOJANJE NAZIVALI SVIJEŠĆU? Zar nije normalno da postojanje nazivamo POSTOJANJEM a Svijest Sviješću?

Kako objašnjavaš da se Svijest budi iz ne-znanja da ona uopšte postoji? Šta to može da da probudi Svijest iz ne-znanja da ona postoji?
 
Ovog Ozimana treba opaliti njegovim monitorom po lobanji i to od pozadi,dok ga ne opaža...možda shvati da monitor zaista postoji :mrgreen::lol:

Да цитирам Шопенхауера:

"Колико je људски интелект ненаклоњен филозофском размишљању види се, између осталог, у чињеници да чак и сада, после свега што је на ту тему речено од Декарта до данас, реализам се и даље самоуверено суочава са идеализмом наивном тврдњом да тела постоје, не само у нашој представи или менталној слици, већ заиста и стварно."

Шопенхауер

То показују и ови примери овде на форуму. Триста година после Барклија износи се потпуно исто:

U to vreme kružila je anegdota da je Džonatan Svift ostavio Barklija da čeka pred ulaznim vratima rekavši da, ako je njegova filozofija tačna, on može lako da prođe i kroz zatvorena vrata. Ovaj tipično zdravorazumski odnos prema Barklijevoj filozofiji izražava i jedna ondašnja karikatura koja prikazuje rasejanog Barklija kako udara glavom o zid i jednog šaljivdžiju koji primećuje: »Ništa, dr Barkli, nije to ništa«.

citat: Iz pogovora Barklijevih Principa

По правулу се износе те наивне тезе о стајању пред аутобус, проласку кроз врата и слично. То само показује колико је неразумвање онога о чему идеализам говори и да то очито није нешто што се тек тако може схватити.

„Svet je moja predstava" - to je, poput Euklidovih aksioma, postavka za koju svako mora reći daje istinita čim je shvati, iako to nije postavka koju svako razume čim je čuje

Sopenhаuer

Потребан је непосредни увид на који многи нису навикли а за који многи нису уопште ни способни.
Али ко једном успе да то схвати, увиђа аподиктичност. Апсолутност тог знања.
 
JA KOJI JESAM
Stoga, zaključujem (a zaključak sam izveo na osnovu tvoje tvrdnje koju sam citirao): kada Svijest ne vrši niti jednu radnju ona ne-zna da ona postoji?

Tačno! Kad svest spava i odmara se, ona tada ne vrši ni jednu od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji i u to vreme i ne zna da postoji. I ti si svest, pa proveri.

Reci nam onda šta se dešava kad Svijest NE ZNA da ona postoji???

Spava i odmara se!

Ako je Svijest sve što jest , a uz to ne-zna da ona kao takva postoji, kako se i čim se onda Svijest uopšte i ikada može probuditi iz tog ne-znanja?

Čim se umori od vršenja fizičkih i psihičkih radnji, ona prestane da ih vrši i zaspi. Čim se tokom spavanja odmori, ona se sama od sebe probudi i nastavi da vrši sedam fizičkih i psihičkih radnji. Ta dava stanja svesti - aktivno i pasivno - su naizmenična i večito se ponavljaju. To je ono što se u nauci zove imanom »vibracija» ili «bioritam».

Ako 'Svijest' u ne-vršenju radnji ne-zna da ona postoji, nije li logično da kao takva (kao ne-znanje) nikada neće znati niti će imati potrebu da se pokrene?

Svest sa svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji je mehanizam - točak (perpetuummobile), koji po načinu naizmeničnog ponavljanja svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji, uzrokuje sam sebe, tako što uvek iznova prisiljava sebe da se naizmenično troši dok vrši fizičke i psihičke radnje i obnavlja tu energiju kad miruje i kad spava. Taj uzročni faktor koji večito prisiljava svest da se uvek iznova troši o obnavlja je njena spsobnost da oseća nezadovoljstvo i zlo kada se umori i želju (volju), koje će je, htela ili ne, na kraju uvek naterati da se zaustavi i odmori. I koje će je, kada se odmori i probudi, uvek, u vidu želje (volje) za ponovnim kretanjem i radom, naterati da se ponovo napregne, pokrene i troši, sve dok se ponovo ne umori. Sve ovo kao TI, KOJI JESI SVEST, možeš da poroveriš na sebi. To je objašnjenje zašto se u svemiru sve uvek iznova ponavlja, vibrira, tj. zašto sve ima svoj bioritam, odnosno, zašto ništa u svemiru, pa ni sam svemir kao celina, ne postoji po načinu večitog trajanja, već po načinu večitog ponavljanja.

Nije li logično (po tome što govoriš) da u ne-znanju da ona postoji nema nikakvu osnovu da stvori Ideju o radnji koju treba da čini da bi postala 'svjesna' sebe kao nečeg postojećeg?

Ona ima osnovu da stvori ideju o radnji koju treba da čini. Tu osnovu čini njena sposobnost da pamti svoje radnje koje čini, i u sebi ih čuva kao zapamćeno znanje i u vreme kada spava. To zapamćeno znanje o njenim kretanjima i radu, u trenutku buđenja se preobražava u misao o kretanju i radu, zatim se misao preobražava u želju (volju) i nameru za ponovnim kretanjem i radom. Kao i ponovnim doživljavanjem zadovoljstva u tom kretanju i radu, kao i ponovnim pamćenjem i razumevanjem tog novog kretanja i rada, koje će da posluži kao pogonska sila i snaga za naredno kretanje i rad. Ovaj proces je beskonačan i stalno se ponavlja. Ne uvek na isti način, jer kroz moga ponavljanja kretanja i rada stiču se nova i naprednija iskustva o kretanju i radu, koja donose više životnog zadovoljstva i radosti, koje daje smisao postojanju svesti, na koji način svako njeno ponavljanje biva sve savršenije i bolje. Tako si ti, na primer, polagano, kroz mnoga svoja slikarska i vajarska dela koja si uvek iznova slikao, sticao sve bolja i savršenija iskustva slikanja i vajanja i postajao sve bolji i bolji slikar i vajar. To je suština evolucije svih kretanja i ponavljanja (reinkarnacija) u svemiru.

Nije li onda, takođe, logično da je i samoj Svijesti iz ne-znanja da ona postoji nemoguće da IKADA stvoriti svjesnost ili znanje o sebi kao postojanju?

Kretanje i rad svesti, a samim tim i pamćenje tog kretanja i rada, kao i svesnost o ketanju i radu, se večito ponavlja, bez početka i kraja. U knjizi sam objasnio zašto početka i kraja ne može da bude, To je malo šire da sada objašnjavam. Sada ću samo reći da to večito ponavljanje podrazumeva da se znanje o svim naprezanjima i kretanjima svesti, po principu «koka-jaje», večito ponavlja. Pa se tako i svesnost svesti o njenim kretanjima i radu i o njoj samoj, nikada ne gasi, već se večito ponavlja.

Ako je Svijest (po tebi) ono što ima vrijednost apsolutnog postojanja... šta je onda samo postojanje?
Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti postoje sami po sebi, od uvek i zauvek i nikada ne gube i oni imaju značenje apsolutnog postojanja. A sedam fizičkih i psihičkih radnji svesti nemaju značenje apsolutnog postojanja, jer radnje ne mogu postojati same po sebi, ni vršiti same sebe, bez svesti koja ima sposobnost da ih vrši. To podrazumeva da materijalni svemir kao fizička i psihička radnja svesti, ne postoji apsolutno, već samo relativno, u vreme kada ga svest svemira kao svoju fizičku i psihičku radnju vrši. Znanje svesti o svemiru kao svojoj fizičkoj i psihičkoj radnji, takođe ne može postojati samo po sebi, bez svesti koja znanje uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti uvek iznova stiče, ponavlja i tako u sebi nosi i održava.

ZAŠTO BISMO POSTOJANJE NAZIVALI SVIJEŠĆU? Zar nije normalno da postojanje nazivamo POSTOJANJEM a Svijest Sviješću?

Ne možemo POSTOJANJE zvati « POSTOJANJEM», zato što NE POSTOJI nikakvo POSTOJANJE. Svest je ta koja POSTOJI, a ne «POSTOJANJE»
 
]JA KOJI JESAM
Dakle, Ljubo, (po tebi) postoji vrijeme kada Svijest vrši tih sedam radnji i postoji vrijeme kada ih ne vrši. Stoga, zaključujem (a zaključak sam izveo na osnovu tvoje tvrdnje koju sam citirao): kada Svijest ne vrši niti jednu radnju ona ne-zna da ona postoji?

Aha. Recimo da je to tako: dakle, kada ne vrši niti jednu od 'sedam' radnji Svijest ne-zna da ona postoji.

Reci nam onda šta se dešava kad Svijest NE ZNA da ona postoji???


JA KOJI JESAM


Tačno! Kad svest spava i odmara se, ona tada ne vrši ni jednu od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji i u to vreme i ne zna da postoji. I ti si svest, pa proveri.

Spava i odmara se!


Čim se umori od vršenja fizičkih i psihičkih radnji, ona prestane da ih vrši i zaspi. Čim se tokom spavanja odmori, ona se sama od sebe probudi i nastavi da vrši sedam fizičkih i psihičkih radnji. Ta dava stanja svesti - aktivno i pasivno - su naizmenična i večito se ponavljaju. To je ono što se u nauci zove imanom »vibracija» ili «bioritam».



Svest sa svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji je mehanizam - točak (perpetuummobile),
бла. бла

Љуба и ЈА КОЈИ ЈЕСАМ.
Замолио бих вас да ову озбиљну филозофксу тему о Декарту ослободите ваших баљезгарија.

Имате оне ваше теме које сте отворили па на њима просипајте те безвезарије.
 
Љуба и ЈА КОЈИ ЈЕСАМ.
Замолио бих вас да ову озбиљну филозофксу тему о Декарту ослободите ваших баљезгарија.

Имате оне ваше теме које сте отворили па на њима просипајте те безвезарије.


Hahaha... ovako piše jedan čovjek koji sebe smatra ozbiljnim ... kako te nije sramota? :(
 
Mislim, dakle postojim... je djelimična istina. Istina je samo dok mislim... a kada prestanem da mislim... onda to istina više nije.

Naravno, da je Dekart shvatio da iza procesa mišljanja postoji MISLILAC, ali on kao mislilac nije uspio da izađe izvan razuma i da shvati da se njegovo postojanje ne potvrđuje mišljenjem već prisustvom pažnje samog postojanja (apsoluta) u tom procesu.

Stoga, 'Mislim, dakle postojim' nema tu vrijednost koju joj je Dekart pripisao. Ali bilo kako da je izrekao tu potvrdnost, morao je da je izrekne kroz riječ, misao, te stoga, ta tvrdnja ima vrijednost istine samo u domenu razuma kojim Biće misli. No, samo postojanje se ne potvrđuje procesom mišljenja, ili kako Ljubo smatra, vršenjem radnji. Postojanje se samo Sebi potvrđuje Duhom, Sviješću. Ono je apsolutno, a Svijest, kao njegov duh je apsolutna potvrda, apsolutna istina o postojanju.
 
Dekart prvo kaže : "Mislim...":per:
Ma nemoj!
Dekartes misli?
Šta radi?
Misli?
A šta mu je to,kakva je to radnja?
(Ko odgovori bar približno,a ne zađe u fenomenologiju-svaka cast!)
Ali ovo je filozofija nastala tek u 20 veku koja je odgovorila na ovo pitanje!
To zaista nema veze vise sa Dekartom,Šopijem,Barklijem tvorcima muzejskih spekulacija
nastalih gombanjem, reči...
 
OZIMAN;

Љуба и ЈА КОЈИ ЈЕСАМ.
Замолио бих вас да ову озбиљну филозофксу тему о Декарту ослободите ваших баљезгарија.

Ozimane, samo tvoje teme i diskusije na ovom forumu su baljezgarije. Nisam ovo rekao tek tako da bi se
sa tobom svađao, već to uistinu i ozbiljno mislim.
 
JA KOJI JESAM:

Ljubo, dragi čovječe, zar ne shvataš šta si rekao???

Hahaha, postojanje ne postoji... gdje ode logika?

Pa, ako se već poziovaš na logiku, trebalo bi da znaš da imenica "postojanje" sama po sebi ne imenuje ništa konkretno. Iza nje ne stoji nikakav konkretan pojam, kao na primer iza imenice: "zemlja", "voda", "vatra", "vazduh", "trava", "ptica!", "čovek" itd. Ove imenice označavaju konkretne pojmove. Ti pojmovi su uvek neke čulno opažljive i iskustveno proverljive stvari, pojave ili radnje i za sve njih, ma koliko one brojne bile, možemo reći da na neki način POSTOJE. Da li shvataš razliku? Ni za jednu tu stvar se ne može reći da je ona POSTOJANJE, već samo da POSTOJI. Da li shvataš da u svemiru ničeg posebnog i i specifičnog od svih drugih stvari od kojih se svemir sastoji, nema, koje bi mogli imenovati sa imenicom "POSTOJANJE". Imenicu "POSTOJANJE" jedino je ispravno upotrebiti kao ZBIRNU IMRNICU koja obuhvata i imenuje sve različite stvari i pojave od kojih se svemir sastoji. Ali to nam nije ni od kakve koristi ako želimo logički da analiziramo to sveukupno POSTOJANJE, da bi odgovorili na pitanje ŠTA uistinu POSTOJI, KAKO I ZAŠTO. Jer nije moguće logički analizirati POSTOJANJE, da bi saznali istinu o postojanju, već samo stvari, pojave i procese od kojih se POSTOJANJE sastoji koje uistinu POSTOJE.

Dakle, ne postoji POSTOJANJE, već samo stvari, pojave i procesi koji znače POSTOJANJE.
 
Poslednja izmena:

Back
Top